Aktivnosti – Suočavanje s prošlošću

Suočavanje s prošlošću

Pod suočavanjem s prošlošću razumijevamo različite procese i mehanizme za uklanjanje onih posljedica oružanog sukoba, rata ili masovnih povreda ljudskih prava (u ovim prostorima počinjenih u okviru običajne smjene, autoritarnih, diktatorskih i totalitarnih poredaka) koje su prepreka harmonizaciji odnosa i oslobađanju kreativnih razvojnih kapaciteta u novonastaloj društvenoj/političkoj zajednici i koje mogu biti uzrokom novih nepravdi i eskalaciji nasilnih sukoba u budućnosti. Cilj im je stvaranje uvjeta za preuzimanje odgovornosti za nastale povrede, obnavljanje pravde, ublaživanje traumatskih posljedica nasilja i pomirenje. Pri tome je svakako nužno prekinuti s okolnostima koje su pogodovale kršenju ljudskih prava neposredno prije, tijekom i nakon oružanog sukoba/režima.

Tranzicijska pravda, ili pravda nakon rata, označava općeniti koncept nošenja s negativnim vidovima suočene prošlosti, te napore njihova prevladavanja, odnosno, pravosudne i nepravosudne mehanizme jačanja vladavine prava i ostvarivanja pravde za žrtve putem suđenja za ratne zločine, dokumentiranjem stradanja, reparacijama, te institucionalnim reformama.

  1. Suđenja za ratne zločine: u fokusu su počinitelji i jačanje svijesti o kaznenoj odgovornosti za ratne zločine na svim položajima i stranama u oružanom sukobu, odnosno preventivni socijalno-pedagogijski učinak suđenja.
  2. Utvrđivanje istine: u žarištu je ideja/ideal obnavljajuće pravde za žrtve koje valja oživotvoriti na različite dugoročno zahtjevne načine – dokumentiranjem smrtnih stradanja, nestalih, kao i drugih stradanja (s obzirom na stajališta humanitarnoga prava); kroz eventualna formiranja komisija za istinu (kao primjerice Komisija Republike Srpske o Srebrenici); prikupljanjem kazivanja žrtava i preživjelih. Sudski procesi doprinose dokumentiranju utvrđivanjem činjenica o zločinu, okolnostima i odgovorima za zločine.
  3. Reparacije – odštete: u žarištu je spomenuta ideja/ideal obnavljajuće pravde za žrtve koja se postiže kroz državnu politiku odšteta, kroz sudske procese za nadoknadu štete (obično kada državna politika nije adekvatna) te simboličnim nadoknadama (spomen obilježjima, javnim isprikama).
  4. Institucionalne reforme: obuhvaćaju potrebu reformi političkoga sustava (prilagođavanje demokratskim standardima i normama, posebice u području stranačke politike, policije i vojske), a njihova su pretpostavka otvaranje pitanja političke, pravne i moralne odgovornosti za kreiranje okolnosti koje su pogodovale masovnim kršenjima ljudskih prava (npr. i izostankom lustracije). Jačaju povjerenje javnosti u demokratske institucije pravne države.

 

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava podupire razvijanje individualnih i društvenih procesa suočavanja s naslijeđem prošlosti.

Činimo to:

  • zagovaranjem da se putem pravednog i nepristranog suđenja za ratne zločine postigne obnavljajuća pravda za žrtve i prestane s kulturom negiranja, kolektiviziranja i nekažnjavanja;
  • ukazivanjem na društvenu i političku odgovornost za događaje koji su vodili ratu, razaranju i ratnim zločinima, prikrivanju ratnih zločina i praksi nekažnjavanja;
  • prikupljanjem i objavljivanjem dokumentacije kako bi se na temelju činjenica otvorio dijalog oko interpretacija ratnih događaja i načina na koji se društvo i država odnose prema tim događajima i njihovim posljedicama;
  • podupiranjem društvenog ozračja i kapaciteta za oporavak od posljedica ratnih trauma na individualnoj, među-generacijskoj i društvenoj razini.

 

Glavne aktivnosti Centar za mir u području suočavanja s prošlošću su:

  • U suradnji s Centrom za mirovne studije, Građanskim odborom za ljudska prava, HOO-om, Centar za mir je sudjelovao u procesu osnivanja i postavljanja DOCUMENTE-centra za suočavanje s prošlošću. Kao suradnička organizacija provodimo različite zajedničke aktivnosti i pripremamo predaju svoje dokumentacije u bazu podataka DOCUMENTE. 2004/07.
  • Sistematiziranje dokumentacije koju je Centar za mir prikupio o kršenjima ljudskih prava (s opravdanim sumnjama da se radi i o kršenju međunarodnog humanitarnog prava) u Osijeku tijekom ratnih zbivanja, predaja dokumentacije Državnom odvjetništvu i kaznena prijava. 2004/5.
  • Praćenje suđenja za ratnezločine – sustavno, praćenje, izvještavanje i analiziranje sudskih procesa za ratne zločine u Republici Hrvatskoj i regiji. 2004/07.
  • Javno zagovaranje procesa suočavanja s prošlošću – serija tribina, projekcija dokumentarnih filmova i okruglih stolova u Osijeku; sudjelovanje i podupiranje istih aktivnosti na nacionalnoj i regionalnoj razini; istraživanje javnog mnijenja. 2005/07.
  • Jačanje nacionalnih i regionalnih koalicija za suočavanje s prošlošću ( rad u neformalnom Forumu za ratne zločine, regionalna suradnja na procesima suočavanja s prošlošću).
  • Oporavak od traume na individualnoj, među-generacijskoj i društvenoj razini – usmena povijest o stradanjima, otporima i solidarnosti. (u razvoju).

 

Praćenjem suđenja za ratne zločine doprinosimo:

  • javnosti suđenja i uvažavanju monitoringa od strane domaćih organizacija za zaštitu ljudskih prava
  • motiviranju sudova da pažljivije rade u skladu s pravilima profesionalnog i nepristranog suđenja,
  • boljoj informiranosti i jačanju interesa stručne i opće javnosti za suđenja za ratne zločine da je Državno odvjetništvo RH otvorilo predistražnje radnje o nasilnom istjerivanju iz stanova u Osijeku kao mogućem ratnom zločinu protjerivanja civilnoga stanovništva
  • da se Državno odvjetništvo i javnost senzibilizira za pitanje utjecaja na svjedoke

 

Otvaranjem javnog dijaloga doprinosimo:

  • smanjivanju predrasuda i stereotipa poput: sudi se samo Hrvatima;
  • boljem razumijevanju ratnog zločina;
  • promjeni stava da Hrvati, jer su bili u obrambenom ratu, nisu mogli počiniti ratni zločin;
  • jačanju stava da sve ratne zločine treba procesuirati;
  • otvaranju dijaloga s predstavnicima udruga veterana i stradalnika o ratnim zločinima, karakteru rata i ulozi veterana u izgradnji mira