Dom daleko od doma

Dom daleko od doma – Trening: Working with refugees, migrants and asylum seekers

MLADI IZ PET DRŽAVA EU SASTALI SU SE U HRVATSKOJ KAKO BI RAZMIJENILI DOBRA ISKUSTVA U INTEGRACIJI MIGRANATA, IZBJEGLICA I TRAŽITELJA AZILA

Trideset i pet sudionika iz Austrije, Belgije, Hrvatske, Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva sudjelovalo je od 23. do 29. srpnja 2018. u Starigradu Paklenici na treningu u trajanju od tjedan dana kako bi istražili razvitak integracije u kojima su mladi odigrali glavnu ulogu. Razmijenili su svoja iskustva u području rada s migrantima, izbjeglicama i tražiteljima azila te učili o inspirativnim praksama diljem Europe.

Trening je dio projekta Centra za mir Dom daleko od doma (Home Away from Home), financiranog od strane Europske unije kroz Erasmus + program kako bi se identificirali najbolji načini intergracije izbjeglica, tražitelja azila i migranata u europsko društvo. Tijekom treninga, mladi su razmijenili svoja iskustva te istovremeno razmotrili slične prakse u ostalim zajednicama i državama.

Jedan od sudionika je i Florian iz Austrije koji kaže: “Jako sam uzbuđen što sam bio dio europskog tima koji je raspravljao o izazovima integracije s kojima se danas susrećemo. Nakon ovih tjedan dana, kući nosim torbu punu motivacije, inspiracije i novih ideja o tome kako se mladi ljudi mogu uključiti u proces integracije.”

Rezultati projekta Dom daleko od doma objavljuju se na web stranici www.hafh.eu te će poslužiti kao bitan čimbenik u stvaranju novih modela treninga koji će se razviti kako bi mlade ljude u Europi upoznali s najboljim načinima integracije izbjeglica, tražitelja azila i migranata.

Dom daleko od doma – Bicikli za izbjeglice

U sklopu projekta Dom daleko od doma, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, pod vodstvom partnerske organizacije Sveučilišta u Westminsteru, provodi istraživanje i dokumentiranje najbolje prakse integracije koju iniciraju mladi. Jedan od takvih primjera je i primjer projekta Bicikli za izbjeglice Zelene akcije iz Zagreba, čija je svrha osigurati bicikle za izbjeglice/migrante/tražitelje azila smještene u Zagrebu i Kutini, a sve kako bi im olakšalo kretanje po navedenim gradovima.

Sve je započelo 2014. godine kada je Zelena akcija donirala 10 bicikala ljudima u prihvatnim centrima u Zagrebu i Kutini, osiguravajući i popravke za iste bicikle. Kako je vrijeme odmicalo, a glas o doniranim biciklima se širio, tako je i potražnja za istima porasla te je Zelena akcija uputila poziv građanima da doniraju svoje stare bicikle da bi u 2017. godini bilo donirano čak više od 100 bicikala.

Aktivnosti Biciklopopravljaone su uglavnom financirane kroz projekte koje vodi Zelena akcija. Dio nadoknađuju građani svojim donacijama, kao primjerice, materijal potreban za popravke, dok sve popravke i distribuciju vrše volonteri Zelene akcije.

Što se daljnjeg djelovanja tiče, u planu je organizacija i provođenje osnovnog tečaja popravljanja bicikala za izbjeglice u Zagrebu. Isto tako, planira se nastaviti prikupljanje i doniranje starih bicikala, kao i pomoć pri kasnijim popravcima istih.

Dom daleko od doma – Volontiranje s izbjeglicama/migrantima/tražiteljima azila

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek je ponosan sudionik još jednog Erasmus + projekta, KA2 Strateška partnerstva u području mladih: Home Away From Home: best practices in the integration of refugees, asylum seekers and migrants in European societies i to po prvi puta u ulozi nositelja projekta.

Projekt se bavi pitanjima integracije izbjeglica, azilanata i migranata u Europi kroz promicanje inovativnih aktivnosti mladih i osnaživanje mladih volontera. Glavni ciljevi projekta su dokumentirati i šiti najbolje prakse integracije koju iniciraju mladi te podići kapacitete mladih volontera i stručnjaka za podršku integraciji izbjeglica, tražitelja azila i migranata.

Uz nositelja projekta Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, partnerske organizacije čine: Forum Ziviler Friedensdienst e.V. (Njemačka), The World of NGOS (Austrija), Tumult vzw (Belgija) i The University of Westminster LBG (Ujedinjeno Kraljevstvo).

Projekt traje 31 mjesec, s početkom 01.02.2017. i završetkom 31.08.2019., a više o samom projektu možete saznati na web stranici http://hafh.eu/ .

U sklopu projekta Home Away from Home, razgovarali smo s Debbie Van Kerckem, EVS volonterkom koja trenutno volontira u Volonterskom centru Osijek, te isti razgovor ovdje prenosimo u potpunosti.

Gdje i kako ste volontirali s izbjeglicama/migrantima/tražiteljima azila?

Trenutno, u sklopu EVS programa, volontiram u Volonterskom centru Osijek te ću tu ostati do rujna 2019. godine. Moj volonterski rad sastoji se od posjećivanja maloljetnika bez pratnje smještenih u Osijeku, s kojima dva do tri sata tjedno sudjeluje u raznoraznim aktivnostima. Isto tako, jednom mjesečno posjećujemo Prihvatilište za tražitelje azila u Kutini gdje dijelimo osnovne potrepštine te se igramo s djecom.

Zašto volontirate? Kako to da ste se odlučili volontirati s izbjeglicama/migrantima/tražiteljima azila?

Najbitniji razlog, između ostalih, što sam se uključila u EVS program je taj što je isti uključivao rad s izbjeglicama. Željela sam učiniti nešto kako bih im pomogla budući da čvrsto vjerujem da politika, vlade i birokracija u cijeloj Europi ne čine dovoljno kako bi pomogli ljudima kojima je pomoć potrebna. Kao državljanin Europe, htjela sam pokazati solidarnost koju naše vlade ne žele pokazati.

Što, po Vama, obuhvaća pojam integracije?

Integracija je proces u kojem, s jedne strane, osoba usvaja nova znanja i vještine koja su joj potrebna za stvaranje doma u novoj zemlji dok, s druge strane, domaćinsko društvo prihvaća novu osobu sa svim njezinim različitostima i pritom mu pomaže u usvajanju tih novih znanja i vještina. Smatram da je integracija uspješno završena u trenutku kada se osoba u stranoj zemlji počne osjećati kao kod kuće te kao dio lokalne zajednice u kojoj se nalazi. Naglasila bih da, po meni, integracija ne znači i asimilacija te da osoba može zadržati svoju tradiciju i kulturu, uključujući i korištenje svog jezika, ukoliko ona to želi.

Koji je nabolji, a koji najgori dio volontiranja s izbjeglicama, migrantima i tražiteljima azila?

Najteži dio (najgori je preteška riječ) je jezična prepreka budući da je iznimno teško sporazumijevati se i raditi aktivnosti s ljudima ukoliko ne postoji zajednički jezik. Isto bih tako izdvojila i privremenosti veze koju uspostavljam s tim ljudima, a koja privremenost je neizbježna budući da u Hrvatskoj ostajem samo određeno vremensko razdoblje. Također, budući da je Prihvatilište za tražitelje azila u Kutini tranzitno mjesto, ponekad se pitam utječe li raskidanje veza koje ostvare s djelatnicima i volonterima štetno na njih s obzirom da ponovno gube nešto nakon što su izgubili toliko puno.

Što ste naučili volontirajući s migrantima/izbjeglicama/tražiteljima azila? Na koji način planirate implementirati stečena znanja u svoj daljnji rad?

Naučila sam da osmijeh otvara mnoga vrata. Isto sam tako naučila da je potrebno imati otvoren um i biti fleksibilan budući da nikada ne znate s kim ćete se susresti te u kakvom će raspoloženju ta osoba biti. Ponekad, zbog okolnosti u kojima se nalaze, osobe smještene u prihvatilištu nemaju želje ni za kakvim aktivnosti ili, primjerice, imaju manje energije, osobito tijekom Ramadana. S obzirom na to, kao i na činjenicu da su ti ljudi prošli kroz puno toga, bitno je ne nametati im nešto što ne žele raditi zato što nikad ne znate što se krije iza raspoloženja u kojem se trenutno nalaze. Smatram da su vještine koje sam usvojila vrlo korisne i to ne samo za ovaj konkretan projekt i volontiranje, nego i općenito. Osim toga, iskustvo volontiranja s izbjeglicama/migrantima/tražiteljima azila me naučilo cijeniti i biti zahvalna za ono što imam te me naučilo ne zamarati se stvarima koje nisu bitne. S druge strane, učinilo me manje obzirnom prema netolerantnim ljudima; puno je apatije i rasizma u Europi prema izbjeglicama što me čini iznimno tužnom. Smatram da to potječe od nerazumijevanja i nespremnosti za empatiju.