Izjave

Priopcenje povodom najava izmjena Zakona o nadzoru državne granice

Povodom najava iz medija da će Vlada RH uskoro krenuti u izmjene Zakona o nadzoru državne granice, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mirovne studije, Inicijativa Dobrodošli!, Miramida centar i Regionalna adresa za nenasilno djelovanje se pitaju: Tko nas napada? Od koga se branimo? Zar smo u ratu? Izbjeglice su u potrazi za sigurnošću, a naša je moralna obaveza i obaveza koja proizlazi iz međunarodnog humanitarnog prava učiniti sve što možemo u sferi humanitarnog zbrinjavanja. „Ne pristajemo na pravdanje zveckanja oružjem, kao mjere zaštite od aktualne humanitarne krize i predstavljanja izbjeglica kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti. U ovoj situaciji, najava izmjena Zakona o nadzoru državne granice je po našoj procjeni politički neodgovoran čin jer nije u skladu s našim ustavnim obavezama i ne želimo da bude zlouporabljena u namicanju političkih poena“, upozoravaju organizacije.

Kako smo se tako lako promijenili iz zemlje koja je udomila milijun izbjeglica u doba kada joj je i samoj bilo najteže u zemlju koja izbjeglicama prijeti vojskom? Hrvatski odgovor na žicu, ograde i militarizaciju, kojima pribjegavaju ostale zemlje na tzv. Balkanskoj ruti, mora biti drugačiji. Umjesto da sa pojedinim zemljama Europske unije preuzmemo vanjsko-političku inicijativu zaustavljanja militarizacije Europe, mi smo, suprotno želji većine građana, odlučili pokleknuti pred politikama vojske, žice i zatvaranja granica pred ljudima koji bježe od ratova te se tako svrstali uz bok državama poput Mađarske.

Istovremeno, niti Hrvatska niti ostale zemlje na tzv. Balkanskoj ruti nisu uložile značajnije napore za okončanje rata u Siriji, niti su pokazale interes za radom na integraciji ljudi u Europu. Organizacije podsjećaju da RH još uvijek nije ispunila preuzetu obavezu relokacije izbjeglica te da je uplatila samo simboličan novčani iznos u međunarodni fond za Siriju. Dok Hrvatska za humanitarnu pomoć Siriji i njezinim susjednim zemljama uplaćuje svega 200.000 eura godišnje od 2016. do 2020., troškovi slanja vojske na granici bili bi višestruki – taj odnos govori o tome kako ne radimo na zaustavljanju ratova, nego na zaustavljanju ljudi.

Najava proširenja ovlasti vojske nije samo prijetnja ljudima koji bježe pred ratovima, već je i prijetnja svim građanima Hrvatske jer dovodi do militarizacije društva i konačno povrede Ustava RH. Prema sadašnjem Ustavu RH, uloga oružanih snaga je da štite suverenitet i neovisnost RH te se mogu koristiti kao pomoć i u protupožarnoj zaštiti, spašavanju te u nadzoru i zaštiti prava RH na moru. Na koji način su ljudi koji bježe pred ratovima ugrozili suverenitet i neovisnost RH? U ovom trenutku, davanje ovlasti oružanim snagama za nadzor granice, bila bi povreda Ustava RH.

Zbog svega navedenog, spomenute organizacije pozivaju donositelje odluka da svoje napore u radu na izbjegličkoj krizi usmjere na okončanje rata u Siriji, kao i na jačanje integracije izbjeglica u naše društvo.

Priopćenje u cijelosti možete preuzeti ovdje.

Obraćanje Predsjednika i Glavnog tužitelja MKSJ Vijeću sigurnosti UN

Predsjednik MKSJ gospodin Theodor Meron izvijestio je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda o provođenju strategije okončanja rada MKSJ
Predstavio je najnovije podatke o napretku koji je MKSJ ostvario u okončanju preostalih prvostepenih i drugostepenih postupaka. Rekao je da je tijekom 2015. godine Žalbeno vijeće izreklo dvije presude i to u predmetu Popović i drugi (više optuženih), kao i u složenom predmetu Tolimir. Do kraja 2015. godine, na temelju procjena predsjednika prvostupanjskih vijeća MKSJ, okončat će se rad na svim predmetima, osim dva prvostupanjska i drugostupanjska postupka.

Gospodin Meron je objasnio da, iako rad MKSJ napreduje, Sud se suočava s različitim izazovima koji su doveli do odlaganja u prvostupanjskim i drugostupanjskim postupcima. Rekao je da očekuje da će posljednji predmeti pred MKSJ biti pravomoćno završeni tijekom 2017. godine.

Problemi s kojima se Sud suočava su: zdravstveno stanje pojedinih optuženih i odlazak zaposlenika s MKSJ. Suđenje u predmetu protiv Gorana Hadžića privremeno je prekinuto zbog zdravstvenog stanja optuženika. U predmetu protiv Ratka Mladića raspored suđenja u smanjen je na četiri sudska dana tjedno, na preporuku liječnika.

Gospodin Meron je upozorio Vijeće sigurnosti UN na izazov koji predstavlja odlazak zaposlenika, posebice članova pravnih timova srednje i više razine, koji su bili dodijeljeni kao podrška radu sudaca u pisanju nacrta presuda.

Glavni tužitelj Tužiteljstva MKSJ gospodin Serge Brammertz predstavio je Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda XXIII Izvještaj Tužiteljstva MKSJ o napretku ostvarenom u ispunjavanju strategije okončanja rada MKSJ. Izvještaj je sačinjen za period od 16. studenoga 2014. godine do 15. svibnja 2015. godine. Izvijestio je Vijeće sigurnosti o trenutnom statusu prvostupanjskih i drugostupanjskih predmeta pred MKSJ, suradnji Bosne i , Republike Hrvatske i Republike Srbije s Tužiteljstvom MKSJ. Nadalje, izvijestio je o situaciji u svezi s kaznenim progonom za ratne zločine pred nacionalnim sudovima. Naglasio je potrebu intenzivirati napore na pronalaženju nestalih osoba u regiji. Svoje obraćanje Vijeću sigurnosti UN završio je osvrnuvši se na predstojeću 20. obljetnicu srebreničkog genocida.

Priopćenje Centra za mir Osijek u povodu rehabilitacije Dragoljuba Draže Mihailovića

Odluka Višeg suda u Beogradu, kojom je usvojen zahtjev za rehabilitaciju Dragoljuba Draže Mihailovića, te kojom se poništava Presuda Vojnog vijeća Vrhovnog suda FNRJ od 15. srpnja 1946. godine, duboko je nehumana, necivilizacijska i nadasve štetna, a osim toga i pravno je upitna.

Dragoljub Draža Mihailović osuđen je za suradnju s nacifašistima, za zločine koje su počinili pripadnici njemu podređenih četničkih jedinica. Uspoređivati pravne standarde iz vremena nakon Drugog svjetskog rata i pravne standarde danas, pravni je nonsens. Mnogi instituti međunarodnog humanitarnog prava u vrijeme suđenja rečenom osuđeniku nisu postojali, razvijeni su kasnije, i to upravo kao odgovor na ogromna stradanja i ljudske žrtve Drugog svjetskog rata. Na žalost u to vrijeme nisu postojale niti odredbe o genocidu, niti odredbe o ratnom zločinu, modalitetima toga zločina, žrtvama toga zločina, tek su se razvijale u pravnoj znanosti i praksi.

Rehabilitirati osobu čiji podređeni su ubijali, klali, silovali civile, ranjenike, osobu koja je otvoreno surađivala sa nacifašistima u Drugom svjetskom ratu, te na taj način direktno odgovorna za stradanje stotina tisuća ljudi, civilizacijska je sramota.

Navodni razlozi za donošenje odluke o rehabilitaciji Dragoljuba Draže Mihailovića i proglašenje istoga za nevinog, sramota je za svako iole ozbiljno pravosuđe, koje sebe želi zvati neovisnim j profesionalnim. Opravdavati takvu odluku riječima da je presuda izrečena Dragoljubu Draži Mihailoviću donesena u nezakonitom postupku iz političkih i ideoloških razloga u svojoj biti je duboko nehumana, pravno upitna, te daleko od standarda pravičnog suđenja.

U ovom postupku glas žrtve nije bio važan, dokazi o počinjenim zločinima nisu bili važni, dokazi o suradnji s nacifašistima, također nisu bili važni. Očito da sudskom vijeću pravo žrtava, sudbine žrtava, dostojanstvo žrtava, nije bilo u fokusu. Fokus je bila „žrtva“ uprizorena u liku i djelu Dragoljuba Draže Mihailovića.

U vrijeme kada Europa obilježava 70 godina od pobjede nad fašizmom, mračnjaštvom i uzrokom patnji i stradanja milijuna ljudi, odluka Višeg suda u Beogradu o rehabilitaciji Dragoljuba Draže Mihailovića je zastrašujuća. Je li to primjereno zemlji koja teži postati punopravnom članicom EU? Vraćaju li se aveti prošlosti na prostor gdje, na žalost, još uvijek rane iz Drugog svjetskog rata nisu zacijelile, a nove su otvorene tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj, rata u Bosni i Hercegovini, rata na Kosovu, te nedavnih događaja u Kumanovu u Makedoniji?

Ova presuda, osim što je bolna za žrtve, članove obitelji ubijenih, zaklanih, silovanih tijekom četničkog divljanja i otvorenog savezništva sa fašistima i nacistima, zasigurno će biti povodom novih destabilizacija u odnosima država na prostoru bivše Jugoslavije. Takvom presudom nanosi se šteta procesima suočavanja s prošlošću na prostorima i u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije.

Dragoljub Draža Mihailović, htjeli to ili ne priznati njegovi pristaše, zločinac je, čije su postrojbe i pripadnici ubijali, klali i silovali civilno stanovništvo, ranjenike, ratne zarobljenike, koji je otvoreno surađivao sa nacifašistima. O tome postoje zapisi, ali postoji i usmena predaja, pamćenje onih koji su preživjeli, koji se s jezom sjećaju scena koje su vidjeli i doživjeli. Poema „Jama“, hrvatskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića, žrtve četničkog zločina 1943. godine, upravo je to živo sjećanje i potresno svjedočanstvo zla vremena čiji je jedan od suvremenika zločinac Dragoljub Draža Mihailović.

Članice i članovi Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Prenosimo Izjavu za medije Documente i GOLJP-a povodom priopćenja sa Sjednice biskupa Zagrebačke crkvene pokrajine

Zagreb, 05. srpnja 2014.

 “Biskupska zatvorenost prema istini”

Izjava za medije povodom priopćenja sa Sjednice biskupa Zagrebačke crkvene pokrajine

 Sa sjednice biskupa Zagrebačke crkvene pokrajine, koju je 2. srpnja 2014. predvodio nadbiskup Josip Bozanić, poslano je priopćenje u kojem se, između ostalog, kaže: “Biskupi izražavaju potporu sisačkom biskupu mons. Vladi Košiću, izloženom neprimjerenim grubostima i nepravednim prozivanjima koja su plod zatvorenosti prema traženju istine ..”

Biskupa V. Košića su u javnosti kritizirali neki novinari i neke organizacije civilnoga društva, na primjer Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, GOLJP, GONG,.., zbog glorificiranja pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Daria Kordića i uspoređivanja Kordića s Isusom Kristom, što smo nazvali i što smatramo blasfemijom.

Stav Katoličke crkve sažeo je u Glasu koncila od 15. lipnja 2014. njegov glavni urednik Ivan Miklenić. U svom uvodniku, pod naslovom “Što sve skriva etiketiranje”, Miklenić piše: “… Mnogi urednici nisu mogli odoljeti napasti političke mržnje ‘da ne etiketiraju Kordića ratnim zločincem’, kojeg je jedan ljudski, mnogi kažu i politički, sud osudio i zbog toga je podnosio 16 godina sužanjstva. (..) Te etikete Kordića izraz su mržnje prema hrvatskom narodu i samostalnoj državi Hrvatskoj.”

U navedene dvije reakcije Katoličke crkve polazi se kao od neupitne istine da je Kordić nevin osuđen. Da netko bude nevin osuđen može se dogoditi i događa se, ali za tu tvrdnju nitko od onih koji veličaju Kordića i koji predstavljaju Katoličku crkvu u Hrvatskoj nije dao ni jedan uvjerljiv argument. Osim da je Kordić osuđen na “jednom ljudskom sudu”!?

Dok se takvi argumenti ne iznesu, navedene izjave čelnika Katoličke crkve predstavljaju i “zatvorenost prema istini” i “etiketiranje kao izraz mržnje” prema svim onima koji se suprotstavljaju pretvaranju Hrvatske u mafijašku organizaciju gdje je najveći grijeh progovoriti o zločinima koje su “naši” počinili.

Do tada te izjave predstavljaju izraz bešćutnosti, koja je sramotna i za Katoličku crkvu u Hrvatskoj i za Hrvatsku, prema svim žrtvama zbog kojih je Kordić osuđen.

A što se tiče “grubosti prema biskupu Košiću”, jedina grubost koja se tu dogodila bila je ona u Zagrebačkoj zračnoj luci gdje su vjernici, u prisustvu biskupa, vikali “Za dom spremni!” i uz urlik “Ubij ga!” premlatili jedinog čovjeka koji se suprotstavio velićanju Kordića. I ona u Mostaru gdje je zbog istog razloga premlaćen prof. Slavo Kukić.

Ni za žrtve zločina ni za žrtve fizičke “grubosti” u riječima biskupa nije se našlo mjesta.

 

Vesna Teršelič, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Priopćenje nakon oslobađajuće presude optuženih za zločin u Gruborima

 

Priopćenje Documente, Centra za mir Osijek i Građanskog odbora za ljudska prava nakon objave prvostupanjske presude Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu kojom su optuženi pripadnici Specijalne policije MUP-a RH Frano Drljo i Božo Krajina oslobođeni odgovornosti za ratni zločin počinjen 25. kolovoza 1995. godine usmrćenjem šestero starijih mještana zaseoka Grubori kod Knina i paljenjem većine kuća u mjestu pogledajte ovdje.