Izjave

Procjena uspjeha antiratne građanske akcije «Ruke za mir» u okviru inicijative «Dosta je ratova

Akcija je trajala 7 dana od 29.03.2003. do 04.04.2003,  a imala je za cilj omogućiti građanima i građankama da iskažu svoje mišljenje i svoje osjećaje o ratu.

Zahvaljujući suradnji lokalnih novinara, građani su bili dobro obaviješteni o vremenu, mjestu i razlogu održavanja akcije.  Sudjelovali su građani i građanke Osijeka i okolice, te su na taj način dali svoj doprinos.

Tijekom trajanja akcije od po dva sata na dan, građani su ispisali  preko 1400 poruka za mir, ubačene u dvije simbolične bačve, ispisali 35 metara platna porukama i crtežima, što je neočekivano visok odaziv za ukupno 14 sati trajanja akcije.

Važno je naglasiti da su mirovne poruke i crteže na spontan način iskazali građani različite životne dobi  (od 2 do preko 70 godina), što je bilo vidljivo postavljanjem platna na pješački most.

Cilj je ove akcije bio kod građana osvijestiti pravo iskazivanja vlastitog mišljenja, te je na taj način probijena barijera pasivnog promatranja.

Djeca, srednjoškolci i studenti su imali više hrabrosti, mašte i osjećaja slobode za kreativno iskazivanje svog mišljenja. Ostalima je trebalo više vremena da se oslobode predrasuda o korištenju prava za slobodno iskazivanje.

Smatramo da će svi koji su sudjelovali pamtiti akciju po svom doprinosu, pa koristimo priliku da im se ovim putem zahvalimo.

Rat nije zaustavljen zbog naših dobrih želja iskazanih u ovoj akciji, ali ona svakako nije besmislena. Tu smo prepoznali solidarnost sudionika s nevinim žrtvama i izrazili je porukom  «Prošli smo rat, ne želimo ga drugima»

Građanska inicijativa «Dosta je ratova»

Hrvatska Građanska inicijativa «Dosta je ratova» spontani je mirovni i proturatni pokret koji se protivi militarističkoj i agresivnoj politici vlade amerikanskog predsjednika Busha i njegovih saveznika, uključujući, eventualno, i onoj hrvatske vlade koja se ogleda u ( sa stajališta međunarodnog prava nezakonitoj) vojnoj akciji protiv iračkog režima, kojom se pokušava okupirati iračka teritorija i nametnuti demokratski poredak mimo i protiv volje iračkog puka/naroda. Cijena ove ratne akcije koju se (zbog prkošenja volji Ujedinjenih nacija, kršenja i ignoriranja međunarodnog pravnog poretka) mora zvati agresijom, svakodnevno se, (zbog nesrazmjera u vojnoj sili) plaća ubijanjem i patnjama, ne samo mnogih indoktriniranih, ili nasilno mobiliziranih, vojnika nego i brojnih civila, kao i rizicima uništavanja iračke nacionalne baštine i stalnim provociranjem planetarne ekološke katastrofe. Vlade predsjednika Busha i njegovih malobrojnih saveznika, s njihovim vojno-industrijskim, naftnim, bankarskim i medijskim establišmentima, dosad su uspijevale marginalizirati javnu diskusiju o nelegitimnosti tzv. «preventivnog rata» i njegovim opasnim posljedicama. One su ignorirale ustrajna, razložna i autoritativna upozorenja dužnosnika Ujedinjenih nacija, mnogih vlada, ali i mnogih iskusnih, neovisnih i dobronamjernih stručnjaka i cijelih organizacija, institucija i foruma (npr. War resisters International, Pax Christi) o dalekosežnim i nenadzirivim posljedicama ove akcije, kao što su ignorirale savjete i prijedloge za dugoročnije činjenje totalitarnog iračkog režima neškodljivim, kooperativnijim i transformljivijim.

Mnogi građani i nevladine organizacije Slavonije i Baranje već se tjednima pridružuju ovoj inicijativi na simbolički, miran i nenasilan način, demonstrirajući i paleći svijeće, a od subote i mirovnim događanjima pod zajedničkim nazivom «Ruke za mir». Budući je akcija počela desetog dana nakon započinjanja rata i mi smo je započeli u 12.10, na Trgu slobode, ispred Supermarketa, produžujući početak, svakog narednog dana, za po jednu minutu iza 12 sati, kako bismo i simbolički naznačili dan trajanja rata. Akcija je otvorena samoinicijativi i kreativnosti naših sugrađanki/a. Ona uključuje ispisivanje proturatnih i mirovnih poruka riječju, crtežom i razgovorom, audio-vizualnim zapisom ili happeningom upućenim svima kojih se to tiče, sugrađanima, građankama/ima Hrvatske , Iraka, Amerike, ratno angažiranim vladama, njihovim dužnosnicima. Poruke se ispisuju na papir i ubacuju u naftno bure poštrcano crvenom bojom koja podsjeća na preskupu cijenu nafte kojom se, putem rata pokušava ovladati. Drugo je bure dostupno prolaznicima u isto vrijeme, na Trgu Sv. Trojstva, u Tvrđi. Istovremeno građani i građanke mogu poruke ispisivati i crtati na višemetarskoj plahti, ali samo ispred Supermarketa. Ove će plahte kada sutra, u petak 4. travnja, u 14 sati, šesnaestog dana rata, akcija «Ruke za mir» završi, biti u dostojanstvenom mimohodu pronesene od Trga slobode, preko Kapucinske ulice, pored Golubinjaka, Gornjodravskom obalom, pored kina «Uranija», Europskom avenijom i preko Tvrđe, odnesene do pješačkog mosta na Dravi i tamo izvješene.

Pozivamo građanke i građane Osijeka da nam se pridruže u ovom prosvjedu protiv rata, za mir u Iraku i iskazivanjem solidarnosti sa stradalnicima. U znak korote preporučujemo crninu. Burad sa vašim porukama nastojat ćemo dolično isporučiti Veleposlanstvu Sjedinjenih Američkih Država u Zagrebu. Budite svaki dan s nama na Trgu Ante Starčevića od 18 do 19 sati. Zapalimo svijeće u znak sućuti zbog žrtava ovog neopravdanog i suvišnog rata. Naša su gesla: «Dosta je ratova», «Drukčiji svijet je moguć», «Prošli smo rat, ne želimo ga drugima», «I nas se mora pitati», «Mi znamo i hoćemo drukčije». Očekujemo vaše dopune. Doviđenja sutra u 12.16 na Trgu slobode, pred Supermarketom.

Za građansku inicijativu «Dosta je ratova.-Ruke za mir»

Krunoslav Sukić

Izjava povodom napada na župana Ladislava Bognara

Ne zastrašivanju, progonu i političkim smutnjama!
Proteklih su tjedana Županija osječko-baranjska, njezino građanstvo i tijela lokalne samouprave, ponovno izloženi  političkoj smutnji čiji je vrhunac, za sada, konferencija za novinstvo na kojoj je legalno izabrani župan prozvan   «personom non grata» i uspoređen sa strijeljanim diktatorom Ceausescu-om. Ovaj postupak izlazi izvan okvira elementarne političke korektnosti, govor je mržnje koji nije daleko od  kaznenog djela poticanja na nasilje.

Kao građani ne pristajemo prijeći šutke preko još jedne demonstracije sile koja potire osnovno ljudsko dostojanstvo, koja poziva na linč i koja političku moć koristi za prijetnju onemogućivanja rada tijela samouprave. Legitimno je argumentirano prozivati na odgovornost čelnike, ali je neprihvatljiv svaki vid zastrašivanja i proganjanja, pozivanja na fizičko i psihičko maltretiranje ili čak političko smaknuće neistomišljenika.

Pitanje je, također, služi li ovaj, medijski dobro pokriven verbalni obračun – da se javnost odvrati od biti problema – od otvaranja pitanja koja žitelji ove Županije drže ključnim za budućnost, tj. postoji li opravdana sumnja za loše gospodaranje, zloupotrebe položaja, korupciju te ev. spregu politike i kriminala?  Što da  građani misle i što im je činiti ako na otvaranju tog pitanja nema jedinstva vladajuće koalicije? Zašto središnjica HDZ-a šuti na krajnje nedemokratsko ponašanje koje se u ime te stranke demonstrira u Osijeku? Zašto šuti iako se čini, da se zapravo radi o borbi koja je uperena protiv nastojanja da se rasvijetli  stanje u gospodarstvenim subjektima koji su pod ingerencijom županije?

Koliko smo imali prilike razaznati iz javnosti podastrtih činjenica, župan, kao nestranačka osoba, zagovara međustranačku suradnju i uključivanje stručnjaka u rješavanje zatečenog teškog stanja u našoj Županiji, pokušava usredotočiti snage na prevladavanje problema. Oni koji imaju politički mandat, dobili su ga upravo na očekivanjima građana da se uvede vladavina prava i odgovornost za konkretno stanje u konkretnim situacijama. Ovim putom dajemo podršku svima, pojedincima i strankama, naročito legalno izabranim dužnosnicima, koji se za tu politiku zalažu, a radi nje su izvrgnuti ili bi mogli biti izvrgnuti bilo kakvim pritiscima.

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Izjava podrške suradnji s Međunarodnim sudom za ratne zl.

“Za punu suradnju države Hrvatske i svakog njezina građanina i građanke sa Sudom što ga je međunarodna zajednica osnovala da bi se procesuirali oni koji su odgovorni za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije”
(iz izjave predsjednika Republike Hrvatske, Stjepana Mesića, 25. rujna 2002.)

Ovom izjavom želimo poduprijeti i ohrabriti sve nadležne insitucije: Vladu i Sabor i sudstvo te građane i građanke Republike Hrvatske na suradnju s Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije, kao i na suradnju na procesuiranju ratnih zločina u domaćem pravosuđu.

Također, želimo potaknuti i druge da iskažu svoju podršku i pomognu kako bi teškoću trenutka nadvladali na način da kao društvo usvojimo temeljne norme na kojima želimo graditi državu.

Temeljne norme koje su postavljene pred nas kroz optužnicu tužiteljstva Međunarodnog suda u Haagu protiv generala Bobetka su prihvaćanje ili odbacivanje međunarodnih konvencija o povredi ratnog prava i prihvaćanje ili odbacivanje funkcioniranja pravne države.

Međunarodne konvencije o povredi ratnog prava nastale su nakon II svjetskog rata u kome su počinjeni masovni zločini protiv civila. Europska civilizacija je usvojila pravila koja jasno govore da rat (uključujući obrambeni) ne otklanja odgovornost od zloupotrebe sile. Kao što u mirnodopsko vrijeme policija ima mandat upotrebiti a ne zlorabiti silu, tako se u ratu mora poštivati granicu koja se zove ratni zločin. Legitimno je osloboditi svoj teritorij i otkloniti opasnost za svoje građane ali nije dozvoljeno pri tome ubijati osamdesetogodišnje starice, paliti i pljačkati kuće, zastrašivati i protjerivati stanovništvo.

U operaciji Medački džep su počinjena djela koja su prema međunarodnim konvencijama povreda ratnog prava. Za te se je zločine znalo ali, iako hrvatsko pravosuđe ima istovremenu nadležnost nad teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, za njih do sada nitko nije optužen pred hrvatskim sudstvom. Možemo li odbaciti međunarodne konvencije o humanitarnom pravu? Možemo li reći da zločin učinjen od strane hrvatskog vojnika nije zločin? Ili da zločin protiv starice zato što je Srpkinja nije zločin?

Pitanje funkcioniranja pravne države se u slučaju optužnice tužiteljstva Međunarodnog suda u Haagu protiv generala Bobetka ogleda u slijedećim ključnim momentima:
RH je potpisivanjem Rezolucije Vijeća sigurnosti br 827 usvojila statut Međunarodnog suda u Haagu i prihvatila taj statut kao međunarodnu pravnu normu. Možemo li sada jednostavno odbaciti legitimnost Tribunala tj. njegovog Statuta? Možemo li optužnicu protiv generala Bobetka koju je podnio mjerodavni organ Suda, Tužiteljstvo ne uvažiti?

Svako nepoštivanje pravila isključuje nas iz društva koje ta pravila uzima kao zajedničke norme ponašanja. Istovremeno otvara i pitanja koja mi to pravila kao država i društvo imamo i poštujemo kao svoje norme? Prvenstveno – primjenjujemo li te zakone na sve svoje građane jednako ? Na generala Bobetka isto kao i na generala Ademija, Norca ili bilo kog drugog građanina.

Iako se čine jednostavnima, provedba navedenih normi i zakona u život nije laka ali predstavlja temelj za održivi mir – mir koji će se iznutra održavati suradnjom ljudi prema usvojenim normama i koji će suradnjom s drugim demokratskim zemljama biti podupiran izvana.

Očekujemo od saborskih zastupnika i Vlade RH da ponovno i konačno jasno iskažu spremnost na suradnju s Tribunalom. Neosnovanost optužnice, pogreške Tužiteljstva u procesu ili uvjete za odgodu procesa Obrana može dokazati i postići jedino pred Tribunalom služeći se svim legalnim sredstvima i poštujući proceduru.

U ime Centra za mir, nenasilje i ljudska prava
Katarina Kruhonja

U ime Koalicije za zaštitu ljudskih prava
Gordana Stojanović

Izjava povodom javne rasprave oko gostovanja Đorđa Balaševića u osječkom HNK-a

Kad se problemu pristupi otvoreno on postaje mogućnost .
S obzirom na veliki interes koji građanke i građani Osijeka, kao i mediji, pokazuju za koncert kantautora Đorđa Balaševića mislimo da je važno da kao organizatori damo pojašnjenje.

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek odlučio je pozvati kantautora Đorđa Balaševića da humanitarno-mirovnim koncertom doprinese obilježavanju Dana kulture mira 2002. i obilježavanju deset godina rada naše organizacije. Gospodin Balašević je rado prihvatio da, uz poziv i gradonačelnika, održi manji koncert uz slobodan TV prijenos.

U procesu od ideje do realizacije obavili smo niz organizacijski nužnih kontakata i dogovaranja. Javljao nam se i veliki broja građani i građana, inicijativa i organizacija, uglavnom zainteresiranih da pomognu u organizaciji ili da si osiguraju karte za koncert.

Jedna od važnih stvari koja je organizacijom ovog koncerta pokrenuta je kreiranje atmosfere u javnosti koja će omogućiti dijalog oko različitih stavova, mnijenja, opcija i želja. Vodstvo osječke HVIDRE je potaknulo proces razgovora s nama oko svojih rezervi prema održavanju koncerta u HNK. Razgovarali smo o rješenju s kojim bi svi bili zadovoljni, na što je i gospodin Balašević također pristao. Bez obzira gdje i kada to je za njega i za nas prvenstveno koncert dobre volje.

Dobra volja od strane nas organizatora i izvođača ogleda se u iskrenoj otvorenosti da uvažimo osjećaje koje su članovi HVIDRE imali prema održavanju koncerta u HNK, iako to nužno ne znači da se slažemo s njihovim argumentima. Dobra volja i dobar temelj za razgovor od strane predstavnika HVIDRE bio je njihov jasno izrečen stav da nemaju ništa protiv dolaska Đorđa Balaševića kao ni protiv volje onih građana koji žele slušati taj koncert, da ratnu krivnju ne pripisuju svima nego onima koji su za to kao pojedinci odgovorni. Također, u razgovorima s vodstvom HVIDRE nismo čuli prijetnju ( na koju neki natpisi ili interpretacije novinara mogu ukazivati ) da bi u slučaju održavanja koncerta u HNK oni pozivali na nerede (odnosno nasilje), nego da bi organizirali mirne prosvjede.

I na kraju ono što mnoge građanke i građane zanima. Koncert će se održati 17. lipnja. Za sada smo u pregovorima oko drugog prostora koji će svakako bit veći nego li je to HNK. Tako će se omogućiti i većem broju zainteresiranih da prisustvuju koncertu – kad se problemu pristupi otvoreno on postaje mogućnost.

U ime Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek
Branka Kaselj, izvršna direktorica

Otvoreno pismo “Za stalni Međunarodni sud za ratne zločine bez izuzetka»

Pax Christi International
International Secretariat
Secrétariat International

e-mail: hello@paxchristi.net

url: http://www.paxchristi.net

Ref: 01.JSE.IL      USA
Brussels, 10. prosinca 2000

Poštovanom predsjedniku Clintonu
Bijela kuća
1600 Pennsylvania Ave, NW
Washington, DC 20500
USA

Poštovani gospodine Predsjedniče,

Pax Christi International je međunarodni pokret koji radi na područjima mira, pravde, pomirenja i razvoja u cijelome svijetu i članica je NVO-koalicije za Međunarodni ratni sud.

Iako su učinjeni brojni napori, svjetska zajednica nije uspjela održati obećanje «Nikada više»  – zajedničku zakletvu danu nakon Drugog svjetskog rata. Procjenjuje se da je nakon Nünberga 14 milijuna civila poginulo u događanjima vezanim uz rat. Ratni vođe i diktatori planiraju i provode nekažnjeno masovna silovanja, izvanpravna smaknuća i druga gruba kršenja međunarodnih ljudskih prava.

Među mnogim drugim, rat u bivšoj Jugoslaviji pokazuje da mržnja koja potiče borbu ne nestaje nakon što se prekine s pucanjem. Krugovi nasilja mogu se ponovo pokrenuti dok god ljudi imaju osjećaj da pravda nije zadovoljena. Imenovanje zločina i osoba odgovornih za kršenje međunarodnog zakona je stoga ključno kako za pružanje pomoći žrtvama tako i za zaustavljanje budućih zločinaca. Nakupljeno nasilje, koje predstavlja prijetnju održivom miru, se na taj način može umanjiti.

Uloga Međunarodnog suda za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju (ICTY) je ključna za procese ostvarivanja pravde i izgradnje čvrstih temelja za mir i pomirenje u cijeloj regiji. On ima snažan utjecaj na vjerodostojnost ideje o međunarodnoj intervenciji u lokalnim sukobima, osobito putem međunarodnog suda za zločine. Na taj bi se način izmijenila i prakse nesuradnje ili nedovoljne suradnje s Međunarodnim sudom za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju koji je odigrao ključnu ulogu u procesima smanjivanja nasilja i boli. Većina ljudi koji su doživjeli rat podržava ideju kažnjavanja svih ratnih zločinaca i na taj način pružaju trajnu podršku široj ideji međunarodnog suda za ratne zločine. Istovremeno, javno mišljenje je zatrovano nedostatkom povjerenja u nepristranost, pravednost i nezavisnost Međunarodnog suda za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju. Vlade države, osobito nedavno izabrana vlada Savezne Republike Jugoslavije, moraju se nositi s napadima desničarskih struja koji koriste sve moguće argumente kako bi osporili ideju međunarodnog suda za zločine.

Prihvaćanje rimskog statuta Međunarodnog suda za zločine bez izuzetka predstavlja neizmjeriv doprinos teškom procesu ostvarivanja pravde nakon rata u ovoj regiji. To bi bio aktivan izraz solidarnosti sa žrtvama rata na Balkanu, osobito ako dođe od ljudi i vlade Sjedinjenih Američkih Država, zemlje koja pokušava preuzeti vodeću ulogu u borbi za pravdu i mir u globalnoj zajednici.

Stoga se obraćamo Vama gospodine Predsjedniče, kao i Kongresu Sjedinjenih Američkih Država, sa zamolbom da prihvatite rimski statut Međunarodnog suda za zločine bez izuzetka.

Patrijarh Michel Sabbah, predsjednik Pax Christi International

Katarina Kruhonja,

članica Izvršnog vijeća Pax Christi International i predsjednica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, Hrvatska.

Prilog uz obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv nacizma i antisemitizma

Nije mi bilo odbiti, ali nije mi bilo ni lako prihvatiti poziv da kažem nešto na skupu povodom 9. studenog, Međunarodnog dana borbe protiv nacizma i antisemitizma.  Naime:

Želim i na simboličan način pokazati svoju solidarnost sa žrtvama jednog totalitarne ideologije i prakse na dan «kristalne noći» – na dan koji simbolizira kako se totalitarni sistem može okomiti protiv cijelih skupina, naroda, vjera – na dan koji simbolizira kako govor mržnje (govor koji je usmjeren protiv rase, nacije, protiv političkih neistomišljenika, protiv onih koji zato što su drugačiji postaju krivci)  postaje mržnja na djelu – nedjelu.

Želim se prisjetiti da je u mirnodopsko vrijeme, nakon što je fašizam bio vojno poražen, demokratski svijet poučen tim zastrašujućim iskustvom sustavnog ubijanja milijuna Židova, Roma, komunista, sindikalnih aktivista, političkih neistomišljenika, homoseksualaca i mnogih drugih širom Evrope, odlučio stvoriti međunarodne mehanizme kojim bi se preduhitrilo da se to ponovi.

Želim pokazati da ne pristajem na floskulu kojom se nastoji nametnuti teza da je antifašizam povezan s nekom ideologijom, bilo lijevom ili desnom.

Želim se kršćanski pomoliti, kao čovjek zamisliti a kao građanka promisliti kako je to bilo moguće, odnosno postalo moguće; ali i koliko su totalitarni obrasci bili i jesu dio mog i našeg suvremenog iskustva; da li ih prepoznajemo i što s tim činimo.

Upravo zato mi, u isto vrijeme, nije bilo jednostavno prihvatiti govoriti na jednom takvom skupu:
Zato što se ne mogu zadovoljiti  samo komemoriranjem i to gotovo ritualnog tipa.

Zato što ne želim da ono radi čega ja tu stojim bude svedeno na pojam “anti” tj. da me određuje i ograničava sam taj objekt.

Zato što mi je važno da razgovaram oko toga kako prepoznavati i kako odgovarati na obrasce ponašanja koji su u svojoj osnovi totalitarni – koji u ime političkog ili ideološkog cilja potiru čovjeka, isključuju ga, a na kraju su u stanju pokušati i istrijebiti ga.

Teško mi je govoriti s govornice zato što želim razgovor i dijalog oko toga. Je li  dovoljno ono što ja osobno pokušavam raditi (s manje ili više ustrajnosti u tome) – pokušavam graditi svoje odnose prema drugome i zajednicu u kojoj živim  zalažući se za život  i za pravo na dostojanstven život  svakog čovjeka, za prostor slobode mišljenja, govora i vjeroispovijesti, za dijalog i uvažavanje različitosti?
Želim čuti kako drugi to čine.

Ja ne mogu definirati karakter rata koji Amerika i anti-teroristička koalicija vodi u Afganistanu. Ali znam da stradaju ljudi i želim da se radi tih ljudi to zaustavi. Želim danas učiniti nešto za to.

Zato i jesam ovdje s vama – da učinim nešto i za one koji danas stradaju. I da u tome nisam sama, i da oni koji pokušavaju isto u tome nisu sami.

Izjava podrške suradnji s Međunarodnim sudom za ratne zločine

SABORU REPUBLIKE HRVATSKE
VLADI REPUBLIKE HRVATSKE
JAVNOSTI
MEDIJIMA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Članice i članovi Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek podržavaju odluku Vlade Republike Hrvatske u pogledu udovoljavanja zahtjevima Međunarodnog kaznenog suda. Ta je odluka ispravna i utemeljena na Ustavnom zakonu o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom koji je donio Hrvatski Sabor te međunarodnim dokumentima koje je Republika Hrvatska potpisala i ratificirala i dužna ih je poštivati.

Suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom ne treba razumijevati kao pravnu dužnost koja nam je pod pritiskom nametnuta već kao nužan dio procesa izgradnje trajnog mira kažnjavanjem ratnih zločina što je dugoročno naš nacionalni interes a, ujedno, predstavlja i civilizacijsko dostignuće. Uspostavom međunarodnog prava i međunarodnog suda, koji treba prerasti u trajni Međunarodni sud za ratne zločine ni pobjednici više ne mogu biti abolirani od ratnih zločina nego se upravo nepristranim kažnjavanjem svakog zločina utire put prevenciji budućih zločina i budućih ratova.

U tom smislu, ni u kom slučaju ne prejudiciramo krivnju osumnjičenih za ratni zločin, jer je svatko nevin dok mu se u pravičnom sudskom postupku krivnja ne utvrdi pravomoćnom sudskom presudom. Također, ističemo da svi materijali potrebni za obranu osumnjičenih koje Republika Hrvatska posjeduje trebaju biti dostupni obrani.

Hrvatska javnost nažalost nije dovoljno upoznata s ciljevima, nadležnostima i misijom Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, pa su zbog toga prisutne manipulacije. Važno je znati da Međunarodni kazneni sud ima nadležnost samo nad pojedincima, a ne nad organizacijama, političkim strankama, administrativnim jedinicama ili drugim pravnim subjektima, pa tako ne sudi ni državama.

Haški Međunarodni sud i domaće pravosuđe imaju istovremenu nadležnost nad teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava i zato očekujemo da hrvatsko pravosuđe u većoj mjeri nego do sada preuzima odgovornost i započinje procesuiranje ratnih zločina. Samo ukoliko sami ne budemo u stanju nositi se s tim problemom, oslobodit ćemo se izvanjske intervencije.

Pozivamo zastupnike u Hrvatskom Saboru da izglesaju povjerenje Vladi.

Smatramo, međutim da je cijeli postupak od uručenja optužnica do sada nepotrebno i neprihvatljivo zavijen u tajnovitosti kao što je neprihvatljivo i da se u Saboru vodi rasprava o formulacijama u optužnicama na zatvorenoj sjednici i u situaciji kada još uvijek sadržaj tih optužnica nije dostupan ni zastupnicima ni javnosti.

Također, ovom prilikom pozivamo Sabor da podrži inicijativu nevladinih organizacija o osnivanju Komisije za istinu. Svjesni smo, naime, činjenice da će procesuiranje ratnih zločina putem pravosuđa iako neophodno, biti izuzetno teško i dugotrajno. Zbog toga je, usporedno s procesuiranjem ratnih zločina, važno osigurati pravdu žrtvama i omogućiti da njihova pojedinačna svjedočanstva postanu dijelom pisane kolektivne povijesti, a polarizaciju oko ideologiziranih «istina» treba zamijeniti istraživanjem i objavljivanjem dokumenata i arhivske građe uopće – podlogom za dijalog čiji će cilj biti postizanje konsenzusa oko istine i pravde.

U Osijeku 12. srpnja 2001. godine
Za Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek