Izjave

Otvoreno pismo Vladi RH

U Osijeku i Zagrebu, 10. kolovoza 2012.

OTVORENO PISMO VLADI REPUBLIKE HRVATSKE U VEZI NEPRIHVATLJIVIH IZJAVA MINISTRA OBRANE I POTEZA KOJI DOVODE U PITANJE VJERODOSTOJNOST STAVA PREMA PROCESUIRANJU RATNIH ZLOČINA

Oglašavamo se zbog nekih izjava i poteza Vlade Republike Hrvatske ili njenih pojedinih članova koji zasjenjuju iskorake prema izgradnji povjerenja u Hrvatskoj i kvalitetnijim odnosima sa susjednim državama, te dovode u pitanje mukotrpno građene preduvjete za nepristrano i učinkovito procesuiranje ratnih zločina.

Neprihvatljive izjave ministra obrane

Prosvjedujemo zbog izjave Ante Kotromanovića, aktualnog ministra obrane RH, objavljene 5. kolovoza 2012. godine na portalu Politika+, u kojem je između ostalog rekao: “Mislim da smo naprosto na licu mjesta trebali strijeljati neke bandite koji su ubijali nedužne ljude, pljačkali po selima i kompromitirali ovu besprijekornu vojnu akciju”.

U ponedjeljak su se u više medija pojavile dvojbe o tome je li ministar doista dao novu izjavu ili je portal prenio stari razgovor s njim. Čak i ako je g. Kotromanović navedenu izjavu dao prije imenovanja na sadašnju dužnost, štetno je u Vladi Republike Hrvatske, na pragu ulaska u EU, imati ministra koji svojim izjavama dovodi u pitanje postulate pravne države, načela neovisnosti pravosuđa te poštivanja ljudskih prava.

Za razliku od mnogih, pa i g. Kotromanovića, organizacije za ljudska prava osuđivale su ratne zločine od 1991. do 1995. čim se za njih saznalo, te upozoravale na pogubne posljedice nekažnjavanja direktnih počinitelja, kako na mogućnost ponavljanja takvih zločina tako i na destrukciju hrvatskog pravosuđa i stvaranje jedne sramotne atmosfere u kojoj se prešutno znalo da se takva nedjela tretiraju kao malo radikalnije domoljublje. Organizacije za ljudska prava nikada nisu predlagale tako drastične mjere za kakvima sada,a posteriori, žali sadašnji ministar obrane, te su uvijek inzistirale na pravnoj proceduri. Da je ona bila pravovremena, što je bez daljnjega mogla biti, većina zločina se ne bi ni dogodila. Međutim, Hrvatska je godinama živjela u ozračju u kojem su počinitelji ratnih zločina slavljeni i promovirani (“Svi smo mi Mirko Norac” – osim vas izdajnika), a oni koji su na zločine upozoravali bili su u najmanju ruku proskribirani i klevetani, ako ne i nešto gore (poput Josipa Reihla-Kira ili Milana Levara). To se osjeća i danas.

Na obilježavanju obljetnice osnivanja 72. bojne Vojne policije ministar Kotromanović nije reagirao nakon što su s govornice negirani zločini počinjeni u splitskoj “Lori”, koji su utvrđeni pravomoćnim presudama. Javna osuda, danas i pred pripadnicima 72. bojne, takvog negiranja zločina koji su se nepobitno dogodili, bila bi mnogo primjerenija od strane ministra obrane nego zazivanje hipotetskih strijeljanja koje je trebalo obaviti prije 17 godina. Ali za to treba iskreno uvjerenje i malo hrabrosti.

Očekujemo da se ministar Kotromanović distancira od svojih neprihvatljivih istupa, a sve predstavnike Vlade pozivamo da se suzdrže od izjava koje dovode u pitanje presude, rad pravosuđa i postulate pravne države.

Financiranje obrane optuženog Tomislava Merčepa i drugih optuženih za ratne zločine

Vlada dovodi svoju vjerodostojnost u pitanje financiranjem obrane opt. Tomislava Merčepa i drugih sadašnjih i bivših policijskih službenika optuženih za ratne zločine. Osiguravajući pravnu pomoć i plaćajući visoke troškove skupih odvjetnika iz sredstava državnog proračuna, Ministarstvo unutarnjih poslova, Vlada RH, a time dakako i Država ostaje konzistentna politici iz 1990-ih godina, kada je Država podržavala pripadnike hrvatskih postrojbi koji su u njeno ime činili zločine. Ne djeluje baš uravnoteženo kad, s jedne strane ministar Vlade daje izjavu da je “na licu mjesta trebalo strijeljati bandite koji su ubijali nedužne ljude”, a s druge strane, u stvarnosti, Vlada plaća obranu čovjeku koji je desetljećima simbol upravo takvih bandita.

Pogrešnom smatramo interpetaciju članka 98. Zakona o policijskim poslovima i ovlastimakojom Ured za pravne poslove i ljudske potencijale MUP-a mučenje i ubijanje civila smatra “upotrebom sredstava prisile ili drugih radnji u obavljanju policijskog posla”. Ovakvu interpretaciju, koja ide u korist okrivljenika za kaznena djela ratnih zločina i drugih kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, smatramo pogrešnom jer je vjerojatna intencija zakonodavca bila usmjerena prema policijskim službenicima koji u profesionalnom i stručnom obavljanju svoje dužnosti upotrijebe vatreno oružje, što može eventualno dovesti do tragične posljedice. Nedorečenost navedenog zakona očituje se u i činjenici da ne regulira pitanje regresa ovih sredstava u slučaju da policijski službenik pravomoćnom presudom bude osuđen za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

S obzirom na precizne odredbe Zakona o kaznenom postupku koje reguliraju slučajeve obvezne obrane i postavljanje branitelja po službenoj dužnosti, kao i na odredbe Ustava RH koje optuženicima osiguravaju pravo na branitelja na teret proračunskih sredstava, smatramo da je odreba Zakona o policijskim poslovima i ovlastima koja normira pokrivanje troškova obrane ovoj određenoj kategoriji okrivljenika suvišna, ali i štetna ukoliko se ne bi dodatno specificiralo na koje slučajeve se odnosi. Takva nesređenost zakonskog okvira dovodi do stvaranja disbalansa između položaja počinitelja i žrtve te žrtvu ponovno stavlja u nepovoljan, stigmatiziran i degradirajući položaj. Od nadležnog ministarstva očekujemo da hitno predloži primjerenija zakonska rješenja.

Produženje ugovora s odvjetničkom tvrtkom angažiranom u žalbenom postupku generalima Gotovini i Markaču

Vlada je produžila ugovor s američkom odvjetničko-lobističkom tvrtkom Patton Boggs LTDkoju je prije godinu dana angažirao bivši ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković za zastupanje Hrvatske pred haaškim sudom u žalbenom postupku generalima Gotovini i Markaču. Ugovor s Patton Boggsom produžen je za još dva mjeseca, iako je jednogodišnji ugovor o odvjetničko-lobističkim uslugama sklopljen s tom tvrtkom istekao zadnjeg dana srpnja i Hrvatska prema njoj nije više imala nikakvih obaveza.

Prema ugovoru koji je potpisao bivši ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković 31. srpnja 2011. do sada je navedenoj tvrtki isplaćeno oko 4,2 milijuna kuna. Javnosti nije objašnjeno zbog čega je ugovor produžen. Smatramo neprihvatljivim produžavati dugogodišnju praksu financiranja obrane optuženih iz državnog proračuna. Posebno je neprimjereno da Vlada donosi takvu odluku u situaciji kada hrvatsko pravosuđe nije pravomoćno osudilo niti jednog počinitelja ratnog zločina počinjenog u tijeku ili nakon VRA “Oluja”, niti je isplaćena naknada štete ijednoj obitelji ubijenih srpskih civila usmrćenih u navedenoj akciji.

Nastavak plaćanja troškova obrane generala nepravomoćno osuđenih pred haaškim sudom i pripadnika policijskih postrojbi okrivljenih za ratne zločine i, s druge strane, naplata parničnih troškova žrtvama tih zločina koje su tražile kakvo-takvo obeštećenje, ozbiljno dovodi u pitanje vjerodostojnost Vlade.

Bilo bi neusporedivo pravednije, i samim tim za ovu Vladu dostojnije, da ta proračunska sredstva usmjeri na obeštećenje žrtava ratnih zločina, umjesto na plaćenje obrane optuženih za ratne zločine.

Želimo vjerovati da su pravi smjer budućeg rada vlade u svojim govorima na kninskoj tvrđavi najavili predsjednik Ivo Josipović rekavši: “Moramo pružiti ruku sugrađanima srpske nacionalnosti, priznati i njihove žrtve i pokloniti se. Hrvatska je bila na pragu uništenja, ali je pobijedila”, te premijer Zoran Milanović naglasivši: “Ne slavimo ovaj dan da bismo se naslađivali tuđim jadima, nego da bismo proslavili svoju veličanstvenu i časnu pobjedu. Domovinski je rat bio pravedan, obramben i častan, i to su vrijednosti na kojima ulazimo u EU”. Njihovi nastupi kao i djelovanje ministra branitelja daju nadu da će u skorije vrijeme biti moguće proslaviti pobjedu u ratu i oslobađanje okupiranih dijelova Republike Hrvatske te istovremeno priznati patnju i pokloniti se civilnim žrtvama s ‘druge strane’.

Vesna Teršelič, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Mladen Stojanović, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Priopćenje

U povodu obilježavanja godišnjice istovremenog slavlja oslobođenja okupiranih područja RH te sjećanja na stradanja srpskih civila, u Kući ljudskih prava, 3. kolovoza 2012. godine održana je tiskovna konferencija na kojoj se još jednom podsjetilo na činjenice koje je Sudsko vijeće haaškog suda utvrdilo o zločinima počinjenim u tijeku i neposredno nakon vojno-redarstvene akcije “Oluja”.

Tijekom konferencije Vesna Teršelič, voditeljica Documente i medijski koordinatorDocumente Eugen Jakovčić su predstavili najvažnije dijelove ovogodišnjeg priopćenjapovodom godišnjice stradanja srpskih civila u tijeku i nakon VRA “Oluja”, kojeg i ovog kolovoza potpisuju Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Građanski odbor za ljudska prava i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka.

Uz priopćenje predstavljeni su i najvažniji dijelovi Osvrta na presudu MKSJ-a u predmetu protiv Gotovine i dr. i to s obzirom na utvrđivanje činjeničnog konteksta događaja te jedinstvenu sudsku interpretaciju u stvarnoj primjeni međunarodnog humanitarnog prava, što predstavlja svojevrsni sažetak najvažnijih dijelova inače vrlo opsežne haške presude.

Više o konferenciji za tisak možete pročitati na www.documenta.hr

Izjava povodom postupka rehabilitacije Draže Mihailovića

Prenosimo izjavu Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, supotpisanu od strane brojnih organizacija civilnog društva iz Srbije, povodom postupka rehabilitacije četničkog vođe u Drugom svjetskom ratu Draže Mihailovića.

Saučesnici zločina

Beograd, 19. mart 2012: Predstavnici civilnog društva protestuju zbog grubog manipulisanja javnošću povodom postupka rehabilitacije Dragoslava Draže Mihailovića, vođe četničkog pokreta tokom Drugog svetskog rata. Reč je o osuđenom ratnom zločincu za zločine protiv čovečnosti počinjene nad Bošnjacima, Hrvatima, ali i nad srpskim narodom.

Pokušaj njegove rehabilitacije poništava antifašističku borbu srpskog i svih drugih jugoslovesnkih naroda. Bili smo jedan od najautentičnijih i najznačajnih narodnooslobodilačkih pokreta i zbog toga poštovani član antihitlerovske koalicije. Poslednjih decenija u Srbiji je, međutim, došlo do revizije i falsifikovanja istorije i marginalizacije partizanskog pokreta čime su se Srbija i srpski narod samoisključili iz fronta evropskih antifašističkih snaga.

U tom smilsu donet je Zakon o izjednačavanju partizana i četnika, a potom i Zakon o rehabilitaciji kojima je pokrenut proces rehabilitacije ličnosti koje su bile na strani kolaboracije sa fašističkom Nemačkom (knez Pavle, Dragiša Cvetković). Na tim osnovama sada se vodi i postupak za rehabilitaciju četničkog vođe i zato skrećemo pažnju državnom rukovodstvu i pravosudnim organima na ključne činjenice:

Prema nepobitnim istorijskim činjenicama i elementarnim pravnim principima pravosudni i ostali državni organi moraju da se ophode sa dužnom pažnjom i zbog sopstvenog stručnog i moralnog autoriteta, a prvenstveno zbog ugleda države.

Sud nije nadležan za uspostavljanje neke nove prošlosti, niti sme da nipodaštava nepobitne činjenice o kojima svedoče brojni dokumenti, ne samo u domaćim nego i u najpoznatijim stranim arhivima.

Neosnovano je da se, pre ocene Ustavnog suda vodi postupak na osnovu zakona za koje je od Ustavnog suda zatraženo da preispita njihovu utemeljenost s obzirom da su nesaglasni sa više elementarnih pravnih principa.

Dragoslav Draža Mihajlović je potpisao instrukciju o istrebljenju muslimanskog življa u Pljevaljskom, Fočanskom i Čajničkom srezu. Izveštaj njegovog potčinjenog Pavla Đurišića svedoči o »potpunom uništenju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti». Nesumnjiva je njegova komandna odgovornost i za masovne zločine nad pripadnicima srpskog naroda, pri čemu su masakri u Vraniću, Drugovcu, Kopljarima samo najdrastičniji primeri masovne upotrebe kame širom Srbije.

Dobro je poznato na kojoj su se strani četnici borili 1943, na Neretvi i Sutjesci, 1944, na Kopaniku, kao i to da je u jesen 1944, Draža odbio da prihvati naređenje kralja Petra II i nastavio da se, zajedno sa ustašama i ostalim kvislinzima, do kraja rata bori na strani nemačkog okupatora i podstiče terorističke akcije u tek oslobođenoj državi. Mnogi četnici stupili su tada u redove Narodnooslobodilačke vojske čime je faktički došlo do rehabilitacije svih koji nisu činili ratne zločine.

Sve to dovoljno je da se svaki pokušaj rehabilitacije Mihajlovića kvalifikuje kao duboko nehuman i nemoralan čin.

Antifašizam je temelj na kome počiva moderna Evropa. Zato je Srbija obavezna da neguje antifašističke vrednosti. To je i osnova za dobrosusedske odnose i doprinos stabilnosti u regionu.

Otuda mi odgovorno tvrdimo da će rehabilitacija Dragoslava Draže Mihailovića i njegovih četnika dodatno osnažiti nepoverenje koje je sa susedima, zbog nedavnih ratova vođenih sa istim ideološkim predznakom na veoma niskom nivou. Istovremeno rehabilitacija Mihajlovića povredila i brojne četničke žrtve srpskog naroda. Oni koji donose odluke treba da budu svesni i toga da rehabilitovanjem zločina koji ne zastarevaju po međunarodnom pravu – postaju saučesnici u tim zločinima.

Savez antifašista Srbije

Helsinški odbor za ljudska prava Srbije

Komitet pravnika za ljudska prava

Gradjanske inicijative

Centar za praktičnu politiku

Žene u crnom

Predsednik koordinacionog odbora IV Vojvodjanske konvencije, Živojin Berisavljević

Centar za kulturnu dekontaminaciju

Grupa “Spomenik”

BKV Fond

Centar za evro-atlantske studije

Nezavisno društvo novinara Vojvodine

Apel za vjerodostojnost javne televizije

Apel Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske za uspostavu vjerodostojnosti javne funkcije HRT-a  

Poštovani zastupnici i zastupnice novog VII. saziva Hrvatskog sabora,

Poštovani članovi i članice novog saziva Odbora za medije,

Poštovani predsjedniče Vlade RH,

Poštovana ministrice kulture,

Obraćamo vam se apelom i zahtjevom za preuzimanjem odgovornosti za budućnost Hrvatske radiotelevizije, najznačajnijeg medijskog servisa, čijem financiranju ključno doprinose građani Republike Hrvatske no čija se reforma iz državnog u javni medij tijekom proteklog desetljeća nažalost pokazala neuspješnom.

HRT danas nije nezavisan ni od političkih niti komercijalnih interesa. Program se sve više rukovodi zaradom, umjesto da je usmjeren na javni interes, što bespovratno urušava kvalitetu i vjerodostojnost. Sudjelovanje struke i civilnog društva u definiranju programskih odrednica svedeno je ispod razine razumljivog i dopustivog minimuma, tako da program ne uspijeva odgovoriti na svoje javne zadaće, na raznolikost interesa i potrebe gledateljstva. Sustav upravljanja HRT-om nije ni transparentan niti djelotvoran u odnosu na programske ciljeve, financijske i kadrovske potencijale, što za izravnu posljedicu ima nepotrebne troškove, netransparentne poslovne aranžmane u svim segmentima rada te neiskorištenost kompetentnih kadrova i nezadovoljavajući program.

S obzirom da je takvo stanje nastavljeno i nakon donošenja Zakona o HRT-u u prosincu 2010., očito je da njegovo donošenje nije rezultiralo očekivanim učinkom. Na HRT-u se i dalje generira klijentelizam, nekompetentnost i neodgovornost. Posebno je porazno što se model javnog nadzora nad HRT-om putem Programskog vijeća pokazao nedjelotvornim, kako zbog politički kompromitiranog i neodgovornog načina izbora članova, tako i zbog dominacije partikularnih interesa u načinu njegova djelovanja.

Pokazalo se također iluzornim očekivati da će Uprava uvažavati perspektivu programskog vodstva i kreativnih zaposlenika/ca i voditi poslovnu politiku kojom se stvaraju najpovoljniji organizacijski i financijski uvjeti za ostvarenje javnih zadaća HRT-a. Program i reputacija HRT-a su na najnižim mogućim granama, devastiran je ili potpuno ugašen dramski, kulturni, dječji, znanstveno-obrazovni, dokumentarni, regionalni program. Organizacija je pak na rubu jednog nepromišljenog i netransparentnog “restrukturiranja” (temeljem plana koji je usvojen bez primjerenog sudjelovanja programskog rukovodstva i bez javne rasprave) što za posljedicu ima bezlične uštede i urušavanje javnih dobara HRT-a, a ne programski i tehnološki razvoj.

Klijentelističko, nekompetentno i neodgovorno upravljanje HRT-om treba prestati. I to odmah. Stoga očekujemo da Odbor za medije Hrvatskog sabora kao i svi klubovi zastupnika i plenum u najkraćem roku održe tematsku raspravu o stanju na HRT-u te na razini Sabora donesu konkretne odluke nužne da se zaustavi programska i organizacijska devastacija HRT-a.

Predlažemo da matični Odbor za medije Hrvatskog sabora, u suradnji s nadležnim tijelom izvršne vlasti – Ministarstvom kulture, hitno provede nadzor nad kvalitetom upravljanja i programskog rukovođenja HRT-om, utvrdi odgovornosti i sankcije, pokrene nužne smjene vodstva, suspendira provedbu i pokrene postupak revizije Privremenog ugovora između Vlade RH i HRT-a te naročito Plana restrukturiranja HRT-a. Stanje na HRT-u i nužne odluke treba što prije raspraviti na tematskoj sjednici Odbora za medije Hrvatskog sabora otvorenoj za zainteresiranu javnost.

Potrebno je što prije utvrditi sljedeće odgovornosti za upravljanje i programski razvoj HRT-a:

– odgovornost glavnog urednika HTV-a za pokušaj cenzuriranja priloga (Dnevnik emitiran 18.12.2012.) u u kojem je urednik javno odgovorio Programskom vijeću HRT-a na kritike vezane uz prilog o Vukovaru (Dnevnik emitiran 20.11.2011.);

– odgovornost glavnog urednika za nepostojanje aktualne programske orijentacije i sheme za 2012. godinu;

– odgovornost uprave za drastično urušenu vjerodostojnost HTV-a, uključujući i neadekvatnost programskog rukovodstva na HTV-u;

– odgovornost članova Programskog vijeća za izostanak odgovornog nadzora nad programom u proteklih godinu dana (izostanak tematskih rasprava, zahtjevi za istragom izvan nadležnosti Vijeća koji imaju učinak cenzure) i odabir nekompetentne osobe za glavnog urednika HTV-a;

– odgovornost Uprave, Programskoga vijeća i aktualnog sastava Nadzornog odbora za usvajanje Financijskoga plana za 2012. koji favorizira sportski program HTV-a i zanemaruje ostale programe HR-a i HTV-a, što se kosi s temeljnim načelima javnog medijskog servisa i onemogućuje ostvarenje programskih ciljeva HRT-a;

– odgovornost Uprave za netransparentnost i slabosti Plana restrukturiranja;

– odgovornost Uprave za nepostojanje višegodišnje strategije razvoja HRT-a kao javnog servisa;

– smjernice za izmjenu i dopunu Ugovora Vlade i HRT-a kako bi se utvrdile javne potrebe i to putem konzultacija sa strukom i zainteresiranom javnošću;

– smjernice za sastavljanje amandmana na Zakon o HRT-u, a posebno na članak zakona o načinu biranja, zadaćama i mehanizmima sprječavanja sukoba interesa članova Programskog vijeća.

Potrebno je donijeti odluku i dogovoriti proces revizije Zakona o HRT-u s fokusom na problem nedjelotvornosti aktualnog modela upravljanja i javnog nadzora nad HRT-om. Nužno je precizno, a ne dekorativno, utvrditi javne obveze HRT-a te iznaći politički i kulturno djelotvorniji model upravljanja kojim bi se učinkovitije spriječilo i sankcioniralo moguće zlouporabe svih upravljačkih funkcija.

Vezano uz nužne promjene zakona i strateških dokumenata koji uređuju djelovanje HRT-a, obavezno se trebaju provesti konzultacije s ključnim akterima i stručnjacima te pribaviti mišljenje Hrvatskog novinarskog društva, Hrvatskog audiovizualnog centra, Koordinacije za medije Hrvatske udruge producenata i Društva hrvatskih filmskih redatelja, obrazovnih i kulturnih institucija, organizacija za ljudska prava i drugih zainteresiranih udruga i stručnjaka.

Sukladno svemu navedenom tražimo da se i u Hrvatskom saboru i u njegovim nadležnim odborima žurno pokrene rasprava o svim ovim pitanjima i time i na zakonodavnoj i na izvršnoj razini otvori prostor kako za nužne promjene glede stanja na Hrvatskoj radio-televiziji tako i za rješavanje njezinog budućeg statusa kao ustanove od najvećeg javnog interesa u Republici Hrvatskoj.

U Zagrebu, 16. siječnja 2012.

Potpisnice Apela:

Hrvatsko novinarsko društvo (HND)

Hrvatski P.E.N. centar

Kuća ljudskih prava – BaBe!, Centar za mirovne studije, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Koordinacija za medije Hrvatske udruge producenata i Društva hrvatskih filmskih redatelja

Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI)

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

DELFIN

Fantastično dobra institucija – FADE IN

Forum za slobodu odgoja

GONG

JEF Hrvatska

Koalicija udruga u zdravstvu

Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva/portal Kulturpunkt.hr

Mirovna grupa Oaza Beli Manastir

Mreža mladih Hrvatske

Nenad Puhovski, redatelj

Queer Zagreb, Centar za LGBT ravnopravnost

Pravo na grad

Srpski demokratski forum

UDD – Udruga za demokratsko društvo

Udruga za samozastupanje

Udruga Radio mreža (Radionet)

Udruga za nezavisnu medijsku kulturu

Volonterski centar Zagreb

Volonterski centar Osijek

Zagreb Pride

Zelena akcija

ZaMirNET

Priopćenje u povodu Izjave Komisije HBK Iustitia et pax o odlikovanju Drage Hedla od Predsjednika Republike Hrvatske

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću | Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek | Građanski odbor za ljudska prava

MEDIJIMAU Zagrebu i Osijeku, 20. prosinca 2011.

Ur. br. 371 – 2011

Priopćenje u povodu Izjave Komisije HBK Iustitia et pax o odlikovanju Drage Hedla od Predsjednika Republike Hrvatske    

Na kraju godine obilježene sudskim procesuiranjem korupcije i galopirajućim osiromašenjem te nekoliko dana nakon okončanja predizborne neizvjesnosti ohrabrila nas je simbolička gesta Predsjednika Republike Ive Josipovića koji je prvi put dodijelio priznanja u povodu Dana ljudskih prava, te, između ostalih, odlikovao Dragu Hedla Redom Stjepana Radića, za osobit ljudski i profesionalni doprinos borbi za ljudska prava, promicanje pravde i demokracije te otkrivanje istine. Svojim pisanjem o kršenju ljudskih prava te istraživanjima zločina protiv civila u Osijeku zbog kojih je bio izložen prijetnjama smrću kao i angažmanom u pripremi filma o Vukovaru Drago Hedl je nesporno zaslužio dodijeljeno mu priznanje.

Zahvalni smo i ohrabreni što je Predsjednik Republike prepoznao da je solidarnost sa žrtvama i zalaganje za njihova prava dragocjen doprinos zajedničkom dobru, jer, uvjereni smo, nema istinskog zajedništva bez sućuti i solidarne zauzetosti u zaštiti onih čija se ljudska prava i dostojanstvo narušavaju.

Iz tog smo razloga bili zatečeni reakcijom Komisije HBK Iustitia et pax u kojoj su biskupi dan nakon dodjele zatražili od Predsjednika da povuče odlikovanje koje je dodijelio Dragi Hedlu pozivajući se, sa zakašnjenjem od 30 godina, na jedan njegov tekst – na “mrlju” iz prošlosti.

Tekst zbog kojega su biskupi zatražili od Predsjednika Republike da povuče odluku, Drago Hedl je napisao 1981. godine u povodu postavljanja mozaika u crkvi u Stražemanu, kraj Požege, na kojem je bio i lik Alojzija Stepinca, što je izazvalo niz reakcija u novinama širom Jugoslavije. U reportaži iz Stražemana on je komentirao činjenicu da je Stepinac dobio mjesto među svecima na mozaiku iako je smatran ratnim zločincem o čemu je postojala sudska presuda.

Zatečeni smo reakcijom biskupa jer iz nje nama nije vidljivo da cijene doprinos Drage Hedla u informiranju javnosti o zločinima počinjenim nad civilima u Osijeku, te da cijene što je provedena istraga o tim zločinima što su na taj način obitelji žrtava dobile bar djelomičnu satisfakciju, što je prestalo negiranje stradanja njihovih najmilijih i skinuta je objeda i sa članova obitelji i što je zaustavljeno ponavljanje nasilja nad njima insinuiranjima da su članovi njihovih obitelji smaknuti jer su bili neprijatelji od kojih je trebalo obraniti grad.

Zabrinuti smo kakav će učinak imati to što je od strane biskupa izostalo jasno iskazivanje solidarnosti sa žrtvama i jasna podrška razotkrivanju zločina naspram obrane, posebno nakon obnovljenih napada na Dragu Hedla u Glasu Slavonije. Tim više što Nadbiskup Marin Srakić zna da javnost zna kako je u zatvoru obilazio prvooptuženoga Branimira Glavaša, što je dio biskupa potpisao priopćenje u kojem su se zalagali za puštanje Glavaša iz pritvora i što nije bilo ikakve reakcije kada je u javnost puštena snimka video obraćanja osuđenog Glavaša članovima HDSSB gdje sebe uspoređuje s blaženim Alojzijem Stepincem – “Osuđen sam nevin poput Stepinca”!

Dodjelom priznanja Predsjednik Republike još se jednom svrstao na stranu svih žrtava kršenja ljudskih prava. Očekujemo da i biskupi, zajedno sa Predsjednikom, pruže ruku stradalima i na tragu riječi iz Izjave Komisije HBK Iustitia et pax o međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu objavljene u travnju ove godine “da nitko pravedan ne može poreći da su i s hrvatske strane počinjeni pojedinačni zločini” pronađu najbolji način priznavanja patnje svih žrtava i daju “svoj prilog promicanju pravde kao elementarnog oblika mogućnosti mira među ljudima i narodima, u ovom dijelu Europe, prečesto zahvaćenom ratovima i nasiljem”.

Vesna Teršelič, Documenta-Centar za suočavanje s prošlošću

Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Dražen Lalić, Fakultet političkih znanosti, Zagreb

Drago Pilsel, novinar i teolog, Zagreb

Nenad Puhovski, redatelj, Zagreb

Otvoreno pismo hrvatskoj javnosti zbog smjenjivanja Z. Šprajca i S. Alfiera s mjesta urednika Dnevnika

Građanski odbor za ljudska prava / Documenta – centar za suočavanje s prošlošću / Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek / Centar za mirovne studije

U Zagrebu i Osijeku, 20. prosinca 2011.

Ur. br. 374 -2011

Otvoreno pismo hrvatskoj javnosti

Na kraju nedjeljnog Dnevnika, 18. XII u 19.30 na HTVu, voditelj Dnevnika Zoran Šprajc odgovorio je članovima Programskog vijeća HRTa koji su javno, na HTVu, osudili prilog emitiran u Dnevniku na godišnjicu pada Vukovara. U tom prilogu novinara Hrvoja Zovka, puštena je snimka razgovora predsjednika F. Tuđmana i zapovjednika obrane Vukovara M. Dedakovića u kojem Tuđman odbija Dedakovićevu molbu da se evakuiraju djeca i civili iz Vukovara. Reakcija Šprajcu nadređenih urednika (Dražen Miočić i Bruno Kovačević) i uprave HRTa (Josip Popovac) na Šprajcov istup, koji je u suštini obrana prava urednika glavne informativne emisije HTVa da objave istinitu informaciju, je smjenjivanje Z. Šprajca i S. Alfiera s mjesta urednika Dnevnika i zahtjev da se Šprajcu izrekne “mjera upozorenja zbog povrede radne obaveze”.

Programsko vijeće ocijenilo je prilog H. Zovka “tendencioznim, planiranim, tempiranim i montiranim negdje drugdje te suprotnim nacionalnim interesima”.

Kao organizacije za zaštitu ljudskih prava smatramo očiglednimda je osnovni kriterij za ocjenu nekog priloga njegova istinitost i da su pravi hrvatski interesi, što se tiče HRTa,istinito informiranje hrvatskih građana!

Svojim postupanjem u ovom slučaju većina u Programskom vijeću, čiji posao nije uređivanje emisija HRT-a, već “zastupanje i zaštita interesa slušatelja, gledatelja i korisnika drugih javnih usluga”, guši slobodu novinarstva, uskraćuje ustavom zagarantirano pravo građanima Republike Hrvatske na istinito informiranje i time radi protiv interesa slušatelja i gledatelja. Drugim riječima, navedena ocjena Programskog vijeća tendenciozna je, izriče utuživu neistinu i suprotna je nacionalnim interesima.

Izričemo svoju duboku zabrinutost progonom novinara zbog objavljivanja istine. Takav postupak smatramo nespojivim s položajem glavnog urednika HTVa i s položajem predsjednika uprave HRTa.

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Vesna Teršelič, Documenta

Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije