Izjave

Izjava povodom najave imenovanja B. Glavaša nositeljem izbornih lista HDSSB-a

Građanski odbor za ljudska prava | Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Zagreb, 25. listopada 2011.

Izjava u povodu najave imenovanja Branimira Glavaša nositeljem izbornih lista HDSSB-a

Koristeći, sada očiglednu, nedorečenost i propust u zakonu, da iako pravomoćno osuđena osoba ne može biti saborski zastupnik ona može biti nositelj izborne liste, Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje (HDSSB) imenovao je Branimira Glavaša nositeljem svojih izbornih lista.

Kao organizacije koje su pratile suđenje B. Glavašu i ostalima tvrdimo da oni nisu osuđeni u političkom procesu, da je suđenje bilo u skladu sa standardima pravičnog i nepristranog suđenja. Politika je bila upetljana ali je djelovala u suprotnom smjeru nego što to čelnici HDSSB-a impliciraju. Postojanje političke volje odgovorno je što je suđenje B. Glavašu, tada generalu u mirovini i moćnom političaru, počelo 15 dugih godina nakon što su zločini o kojima se godinama znalo i pisalo, počinjeni. Osim toga, i tijekom sudskog procesa su na različite načine rađeni pritisci na sud. Tako je, usred suđenja pod optužbom za ratni zločin, nadležni odbor Hrvatskog sabora predložio B. Glavaša u Saborski odbor za ljudska prava. Nadalje, ne poštujući jedan od temeljnih principa demokracije, trodiobu vlasti, Hrvatski sabor je, iako ukinuvši zastupnički imunitet B. Glavašu da bi mogao biti suđen, uskratio ukinuti mu imunitet u odnosu na produženje pritvora. Na taj je način uzurpirana ovlast suda da odlučuje o pritvoru. Jedan od saborskih zastupnika HDSSB-a je pod istragom radi pokušaja potkupljivanja sudaca Vrhovnog suda RH da ukinu prvostupanjsku osuđujuću presudu B. Glavašu.

Nakon donošenja pravomoćne presude HDSSB je javno priznao da je donio odluku i po njoj postupio – da osigura odlazak B. Glavaša u BiH kako bi izbjegao služenje kazne u Hrvatskoj.

Inzistiranje HDSSB-a na odluci da pravomoćno osuđeni ratni zločinac bude “brend” koji će privlačiti njihove birače, neviđeni je presedan u Europi. To predstavlja ugrožavanje temeljnih vrijednosti RH kao demokratske i pravne države i, dosljedno, opasan napad na ustavni poredak RH.

Upozoravamo i na otvorene prijetnje HDSSB-a (Burić: “Vratit će se on (Glavaš) fizički puno prije nego što to neki misle. A tada, jao vama progoniteljima.”). Ne tako davno ljudi kojima su slične prijetnje upućivane završavali su na ulici ili u Dravi.

Posao nadležnih institucija države je da se ovakvi trendovi spriječe.

Zato smatramo da ne treba prejudicirati buduću odluku Izbornog povjerenstva.

Radi sprječavanja sličnih situacija u budućnosti da ratni zločinci budu nositelji izbornih lista nužna je izmjena Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (NN 69/03) na način što bi se pasivna biračka legitimacija, osim za osobe koje nisu punoljetni hrvatski državljani ograničila i osobama koje su pravomoćno osuđivane za kaznena djela za koja je zapriječena kazna zatvora duža od 5 godina. Regulativa istoga zakona, koja za nositelje izbornih lista jedino određuje da nositelj liste ne mora biti kandidat na listi, trebala bi se nadopuniti kako bi propisala da nositelji izbornih lista ne mogu biti pravomoćno osuđene osobe.

Situacija vrlo jasno ukazuje na zabrinjavajuće stanje u našem društvu, koje koristi HDSSB računajući na neznatan dio biračkog tijela, koje potpuno pogrešno valorizira ulogu žrtve i zločinca.

Osim toga, prema Zakonu o Ustavnom sudu zahtjev za zabranu rada političke stranke čije djelovanje je protivno Ustavu i zakonima mogu podnijeti Predsjednik RH, Hrvatski sabor, Vlada RH Vrhovni sud RH i Državni odvjetnik RH. Te smo institucije na tu mogućnost podsjećali još kada je HDSSB javno govorio da ne priznaje presudu i da je organizirao odlazak osuđenika za ratne zločine izvan Hrvatske.

Vesna Teršelič, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Katarina Kruhonja, Osijek

Priopćenje

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću | Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek | Građanski odbor za ljudska prava

MEDIJIMA

U Zagrebu, 21. listopada 2011.

PRIOPĆENJE POVODOM IZGLASAVANJA “ZAKONA O NIŠTETNOSTI” I UKIDANJA IMUNITETA SABORSKOM ZASTUPNIKU ŽELJKU JOVANOVIĆU

1. Od kada je Zakon o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije prvi puta predložen izneseni su vrlo uvjerljivi argumenti da bi donošenje takvog zakona bilo na štetu ne samo međunarodnom ugledu RH kao pravne države, nego i na štetu upravo onih koje predlagači Zakona navodno žele zaštititi – hrvatskih branitelja koji su se nepravedno našli na tim optužnicama i u čijem je interesu da se neosnovanost optužnica u njihovom slučaju što prije pokaže. Valja ponoviti: O relevantnosti optužnica i svega što je u njima navedeno odlučivalo bi Državno odvjetništvo RH i to je jedini način da ti slučajevi budu zaključeni. Ovim zakonom sporne optužnice neće postati ništavne izvan granica RH i u tom smislu izglasani zakon neće pružiti ni zaštitu ni sigurnost hrvatskim građanima koji se nepravedno pojavljuju u tim optužnicama. Jedino koga će zaštititi su pravi krivci za zločine, i na hrvatskoj i na srpskoj strani, i kojima izglasani zakon značajno povećava izglede da za počinjene zločine ne odgovaraju.

Iznoseći slične argumente protiv prijedloga ovog zakona izjasnili su se, osim potpisnika ovog priopćenja i Predsjednik RH i Glavni državni odvjetnik RH i dio branitelja čija se imena spominju u tim optužnicama. U međuvremenu se pokazalo da su najodgovorniji političari iz Vlade i zagovarači ovog Zakona znali za optužnice mjesecima prije nego što je ta informacija, na početku predizborne kampanje, puštena u javnost.

2. Ukidanje imuniteta saborskom zastupniku Željku Jovanoviću zbog izgovorene riječi u Hrvatskom saboru pokazuje još jednom potpuno nerazumijevanje institucije imuniteta za saborske zastupnike. Imunitet ima smisla i uveden je kao institucija upravo za ovakve slučajeve – da se omogući sloboda govora u Parlamentu pa i izricanje oštrih osuda političkih protivnika čak i kada su na vlasti. Simptomatično je da su na ukidanju imuniteta u ovom slučaju inzistirali oni koji su pokušali primijeniti instituciju imuniteta u potpuno neprimjerenom slučaju, za ograničenje ovlasti suda u slučaju saborskog zastupnika optuženog za ratni zločin.

Smatramo obje ove odluke neprimjerenom upotrebom Sabora u predizborne svrhe, korakom nazad za dostignuti stupanj razvoja demokracije u Hrvatskoj i štetnima po Hrvatsku kao demokratsku zemlju i njen ugled u svijetu.

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Vesna Teršelič, Documenta-Centar za suočavanje s prošlošću

Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Stipe Mesić

Predrag Matvejević

Tomislav Jakić

Čedo Prodanović

Rajko Grlić

Izjava povodom Prijedloga zakona o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela JNA, bivše SFRJ, i Republike Srbije

Građanski odbor za ljudska prava – Documenta – centar za suočavanje s prošlošću

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Zagreb, 4. listopada 2011.

Izjava povodom Prijedloga zakona o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela JNA, bivše SFRJ, i Republike Srbije

Smatramo da postoje ozbiljne načelne zamjerke donošenju predloženog zakona. On neće pružiti sigurnost hrvatskim građanima koji se nepravedno pojavljuju u optužnicama već će zaštititi počinitelje zločina, koji danas žive u Srbiji ili Hrvatskoj.

1. Da bi suđenja krivcima za počinjene ratne zločine o kojima je ovdje riječ, bilo uspješno, nužna je suradnja između pravosuđa Hrvatske, Srbije, Crne Gore i BiH. Žrtve su danas često građani jedne države, a počinitelji građani druge države. Kako će se bez takve suradnje suditi npr. osumnjičenima za zločine nad zarobljenicima u logorima gdje su počinioci građani Srbije s boravištem u Srbiji, a žrtve i svjedoci građani Hrvatske?

2. Optužnice koje stižu iz Beograda uistinu mogu biti loše zasnovane, više na političkim stavovima vremena kad su pisane nego na stvarnim, relevantnim dokazima. (U ovom konkretnom slučaju, koji je inicirao prijedlog spornog zakona, radi se o optužnici od prije 19 godina protiv 44 građana Hrvatske za ubojstvo 19 Srba iz Vukovara). Najbolji način da se osnovanost optužnica ustanovi je da te optužnice budu što prije preuzete od hrvatskog pravosuđa, savjesno pregledane i da ih onda DORH odbaci s pravno utemeljenim obrazloženjem ili, ako se nađe da su se zločini dogodili, podigne optužnicu protiv odgovornih na koje istraga, provedena u Hrvatskoj, ukaže.

3. Umjesto predlaganja ovakvog zakona hrvatska bi Vlada trebala postupit upravo suprotno. Trebala bi dogovorom pospješiti slanje svih postojećih optužnica da procesuira odgovorne za zločine i da skine prijetnju s hrvatskih građana koji su se nepravedno našli na takvim optužnicama. Ovakvim zakonom neće se postići ni jedno ni drugo. Suradnja koja je vodila prema završetku mučnog procesa suđenja za ratne zločine biti će narušena i unazađena, a nesigurnost nepravedno osumnjičenih s tih optužnica neće se ukloniti nego produžiti. Ovim zakonom sporne optužnice neće postati ništavne izvan granica RH i u tom smislu predloženi zakon neće pružiti ni zaštitu ni sigurnost hrvatskim građanima koji se nepravedno pojavljuju u tim optužnicama. Jedino koga će zaštititi su pravi krivci za zločine, koji danas žive u Srbiji ili Hrvatskoj i kojima bi ovaj zakon značajno povećao izglede da nikada za počinjene zločine ne odgovaraju.

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Vesna Teršelič, Documenta

Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Priopćenje povodom sjećanja na žrtve zločina u Varivodama

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću –
Građanski odbor za ljudska prava – Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

U Zagrebu i Osijeku, 28. rujna 2011.

PRIOPĆENJE POVODOM DANA SJEĆANJA NA ŽRTVE ZLOČINA U VARIVODAMA

Na dan sjećanje na žrtve masakra u selu Varivode želimo još jednom informirati hrvatsku javnost i podsjetiti sve relevantne vladine institucije na neizvršenu obavezu otkrivanja i procesuiranja počinitelja ratnih zločina za vrijeme i nakon VRA “Oluja” te obavezu osiguravanja obeštećenja i priznanja gubitaka obiteljima nevino ubijenih žrtava.

U noći 28. rujna 1995. godine pripadnici hrvatskih postrojbi u Varivodama su brutalno i bez povoda smaknuli devetoro osoba, od kojih je najmlađa imala 60, a najstarija 85 godina. Žrtve zločina bili su srpski civili starosjedioci: Jovan Berić, Marko Berić, Milka Berić, Radivoj Berić, Marija Berić, Dušan Dukić, Jovo Berić, Špiro Berić i Mirko Pokrajac izrešetani su mecima, uglavnom na pragovima vlastitih domova, gotovo dva mjeseca nakon prekida ratnih djelovanja tijekom vojno-redarstvene akcije “Oluja”.

Do danas ni jedna osoba još nije pravomoćno osuđena za kazneno djelo ratnih zločina počinjenih tijekom i nakon “Oluje”. U nepravomoćnoj presudi MKSJ-a u predmetu Gotovina, Čermak, Markač gdje se okrivljenicima se na teret stavljaju i progoni, deportacije i prisilna premještanja, pljačkanja javne ili privatne imovine, bezobzirno razaranje, nehumana djela i okrutno postupanje, te ne reagiranje na zločine počinjene na nižim razinama što uključuje i ubijanje civila, između ostalog i u Varivodama.

Za zločine se sumnjičilo četvoricu pripadnika hrvatskih redarstvenih snaga, no nakon presude pred Županijskim sudom u Zadru te ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Šibeniku, kazneni postupak je obustavljen zbog nedostatka dokaza, čime je istraga vraćena na početak, protiv nepoznatih počinitelja. Niti devet godina nakon završenog postupka pred šibenskim sudom nema novih saznanja te nije započet progon počinitelja tog zločina. Obitelji žrtava, tražeći zadovoljštinu od Republike Hrvatske na općinskim i županijskim sudovima, doživjele su nove udarce pravosuđa koje je njihove tužbe odbilo te im dosudilo naplatu parničnih troškova.

Prošle je godine u listopadu otkriven novi spomenik u Varivodama uz komemoraciju, a u nazočnosti predsjednika RH Ive Josipovića. Pozivamo nadležne pravosudne institucije da napokon naprave slijedeći korak prema procesuiranju zločina u Varivodama, drugih zločina u vrijeme i nakon VRA “Oluja” i svih drugih ratnih zločina. Sve zločine treba procesuirati bez obzira tko je počinitelj, a tko je žrtva, jer zločin, ma čime on bio potaknut nema ni naciju ni vjeru, nego samo obilježje zla i stoga ničim ne može biti opravdan, kao što se ne može opravdati ni njegovo neprocesuiranje.

Vesna Teršelič, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek

Dodatne informacije o postupcima za naknadu štete i podacima o žrtvama:

Zbog toga što su zločini počinjeni a za njih nitko nije odgovarao obitelji usmrćenih u Varivodama su još tijekom 2005. godine tužile RH tražeći naknadu štete. DORH je odbio ponuđenu vansudsku nagodbu. U jednom od predmeta (Jovan Berić i drugi v. RH) sudovi RH-a su pravomoćno odbili tužbe i tužbene zahtjeve. Istom presudom tužitelju je naloženo da na ime naknade parničnog troška isplati tuženoj RH-a 54.000 kuna. S obzirom da obitelji usmrćenih koji su tužili RH-a tražeći naknadu štete, kao u gore navedenom slučaju Berić, žive pod prijetnjom ovrhe zbog mogućeg plaćanja parničnih troškova (kao i u 29 drugih nama poznatih postupaka u kojima obiteljima usmrćenih prijeti plaćanje troškova u iznosu od 5.000 do 90.900 kn) nadležne institucije podsjećamo i na obavezu osiguranja pravednog obeštećenja za sve stradalnike i sve obitelji žrtava.

Učestale javne polemike u hrvatskoj javnosti o broju žrtava za vrijeme i nakon VRA “Oluja” obvezuju nas da još jednom javno iznesemo one činjenice koje svjedoče o žrtvama. Prema podacima DORH-a o prijavama, procesuiranim slučajevima i žrtvama kaznenih djela ratnih zločina i postupcima u vezi kaznenih djela za vrijeme i nakon operativne akcije Oluja “do sada su na osnovu prijava policije i istraživanja u evidenciji državnog odvjetništva uneseni podaci o 214 smrtno stradalih osoba, koje su stradale bilo kao žrtve kaznenog djela ubojstva bilo kao žrtve kaznenog djela ratnog zločina”.

Najpotpuniji podaci objavljeni su u publikaciji Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava “Vojna operacija Oluja i poslije – Izvještaj” od 2001. godine. Prema toj publikaciji ukupan broj žrtava je 677 i to: UN Sektor jug – 410 osoba koje su izgubile život; UN Sektor sjever – 191 osoba izgubila život te ubijeni i nestali u izbjegličkoj koloni – 76 žrtava. DORH navodi da u svojim evidencijama ima ukupno 114 osoba s ovih popisa. Bez obzira na to je li riječ o 114, 214 ili 677 ubijenih osoba, nesumnjivo se radi o zločinima velikih razmjera. Neosporno je i da su za utvrđivanje činjenica potrebna dodatna istraživanja. Ne bi smjelo biti prijeporno ni da sve žrtve zaslužuju pijetet a obitelji priznanje patnje. I ovom prilikom želimo izraziti solidarnost s obiteljima nasilno ubijenih i još jednom upozoriti na pomanjkanje suosjećanja prema žrtvama iz drugih etničkih zajednica.

Otvoreno pismo predsjednici Vlade RH, Vladi RH, Hrvatskom saboru i parlamentarnim političkim strankama povodom političkih izjava koje dovode u pitanje presude međunarodnih i domaćih sudova i antifašizam

B.a.B.e. — Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek — Centar za mirovne studije — Centar za građanske inicijative — CESI — Delfin — Documenta — GONG — Građanski odbor za ljudska prava — Homo — Kuća ljudskih prava — Luč — Međunarodni rehabilitacijski centar za žrtve mučenja — MIRamiDA Centar — Srpski demokratski forum — Zelena akcija — Ženska soba.

U Benkovcu, Berku, Grožnjanu, Osijeku, Pakracu, Poreču, Puli, Zagrebu, Vukovaru 8. rujna 2011.

Otvoreno pismo predsjednici Vlade RH, Vladi RH, Hrvatskom saboru i parlamentarnim političkim strankama povodom političkih izjava koje dovode u pitanje presude međunarodnih i domaćih sudova i antifašizam.

Oglašavamo se povodom niza neprimjerenih istupa ili izostanka očekivane reakcije predstavnika Vlade RH, te pozivamo Vladu RH, zastupnice i zastupnike Hrvatskog sabora i parlamentarne političke stranke da se suzdrže od izjava koje dovode u pitanje presude pravosuđa i antifašizam kao jednu od izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske.

1) Izjava predsjednice Vlade RH na svečanosti u Kninu

Premijerka Jadranka Kosor je u svom govoru povodom obilježavanja Dana domovinske zahvalnosti i Dana pobjede, te 16. godišnjice Vojno-redarstvene akcije “Oluja” 5. kolovoza 2011., uputila pozdrav “svim hrvatskim generalima” s vrlo jasnom porukom da pozdrav upućuje i onim generalima koji su okrivljeni ili osuđeni za ratne zločine. Nitko od prisutnih najviših državnih dužnosnika nije se tome usprotivio. Generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču upravo je istjecao rok za žalbu na prvostupanjsku nepravomoćnu presudu MKSJ-a.

Takav istup s političke pozornice predstavlja nepoštovanje Suda, a može se tumačiti i kao pritisak na pravosuđe te nagovještaj nepriznavanja eventualno osuđujućih, pravomoćnih sudskih presuda. Kako te riječi nije izrekla građanka u svoje ime, niti političarka u ime stranke, već predsjednica Vlade, može se izvući zaključak da RH ne priznaje presudu, odnosno, ne poštuje MKSJ (iako smo jedna od država koja ga je osnovala), da visoki dužnosnici/a nastavljaju slabo obaviještenoj javnosti plasirati poluistine o tome za koje zločine su generali Gotovina i Markač okrivljeni, odnosno nepravomoćno osuđeni te da se na pragu ulaska u EU ne poštuju europski principi poštovanja pravosuđa, nemiješanja u rad pravosudnih organa, poštovanja ljudskih i manjinskih prava, konačno, uvažavanja i solidarnosti sa žrtvama. Štoviše, upravo zbog toga, u ovoj osjetljivoj fazi postupka pred MKSJ kada će se razmatrati žalbe nepravomoćno osuđenih generala, ovakav istup s najviše političke razine može im naškoditi.

Vođa oporbe Zoran Milanović je na HTV-u eksplicitno odbio osuditi premijerkine riječi u Kninu. Za mnoge oporbene političare glavna zamjerka tom pozdravu je bila njegova navodna neiskrenost. Time su zorno pokazali koliko je među političarima rašireno neshvaćanje da su takve geste štetne za afirmiranje nezavisnosti pravosuđa i dokle seže njihova spremnost na odstupanje od postulata pravne države.

2) Izjava ministra unutarnjih poslova povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima

“Ako mi kažu da sam antifašist, to je za mene uvreda”, rekao je ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko u Dubrovniku u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima zanemarujući da ga na objektivno, cjelovito i nepristrano sagledavanje povijesnog razdoblja Drugog svjetskog rata i antifašizma te trajnu afirmaciju antifašističkih vrijednosti obavezuje Ustav RH i Deklaracija Hrvatskog sabora.

3) Reakcija predsjednice Vlade RH na kritike iz susjedne Republike Srbije

Premijerka Jadranka Kosor je 26. kolovoza 2011. poručila da “neki političari ni u Hrvatskoj ni u Srbiji još uvijek nažalost nisu shvatili nakon dvadeset godina samostalnosti Republike Hrvatske da hrvatski narod ni hrvatski premijeri neće više nikada dolaziti u Beograd pitati za savjet, molbu za dopuštenje da čine ovo ili ono ili da dobiju zabranu da čine ovo ili ono. Ta su vremena zauvijek, na sreću, prošla”. Govoreći u maskirnoj uniformi HV-a i koristeći ratnu retoriku u znaku političke komunikacije devedesetih premijerka nas je na tren vratila u vrijeme neposredno nakon rata. Stvorila je dojam prividne ratne opasnosti od vanjskog neprijatelja, gurajući u drugi ili treći plan istinske probleme poput siromaštva, korupcije i neučinkovitosti institucija.

4) Izjava potpredsjednika Hrvatskog sabora povodom 20. obljetnice Specijalne policije

Na proslavi 20. godišnjice Specijalne jedinice policije “Alfe” 3. rujna su u prisutnosti predstavnika Hrvatskog sabora, Vlade RH i izaslanika Predsjednika RH dodijeljene plakete generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču te ponovno upućeni pozdravi od strane visokih državnih dužnosnika, ovog puta od strane potpredsjednika Sabora Ivana Jarnjaka, čemu nije protuslovio nitko od prisutnih političara.

Nekim hrvatskim građanima pozdravi upućeni “svim generalima”, dakle i onima koji su nepravomoćno i pravomoćno osuđeni za ratni zločin, negiranje antifašizma i ratna retorika mogu biti izraz najdubljeg domoljublja. No, domoljublje znači poštivanje ljudskih prava i institucija demokratske države, kakvom se Hrvatska smatra, a to znači i poštivanje odluka pravosudnih tijela. Stoga, Vlada RH mora zastupati domoljublje koje isključuje zlouporabu sile protiv civilnoga stanovništva, ranjenih i zarobljenih.

Omalovažavajući hrvatsko i međunarodno pravosuđe Predsjednica Vlade RH daje prednost osobnom političkom probitku i probitku svoje stranke nauštrb izgradnji demokratičnih institucija, podilazeći time radikalnim nacionalističkim političkim opcijama, umjesto da gradi popularnost na promicanju vrijednosti izgradnje mira i poštivanja ljudskih prava koje se (trudila) promicati u komunikaciji s EU institucijama i partnerima iz zemalja članica.

Pozivamo Predsjednicu Vlade, kao i sve političke stranke, da u nastavku predizborne kampanje poštuju institucije pravne države i Ustav RH te odustanu od politizacije ratnih i poslijeratnih stradanja i okrenu pogled prema rješavanju sadašnjih stvarnih problema.

Vesna Teršelič, Documenta, Zagreb
Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek
Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb
Mirjana Galo, Homo, Pula
Biserka Momčinović, Centar za građanske inicijative, Poreč
Ljubo Manojlović, Srpski demokratski forum, Zagreb
Paula Zore, Ženska soba, Zagreb
Zdenka Pantić, Međunarodni rehabilitacijski centar za žrtve mučenja, Zagreb
Mirjana Bilopavlović, Delfin, Pakrac
Goran Božičević, MIRamiDA Center, Grožnjan
Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije, Zagreb
Dragica Aleksa, Luč, Berak
Sanja Sarnavka, B.a.B.e., Zagreb
Sandra Benčić, Kuća ljudskih prava, Zagreb
Gordana Obradović, CESI, Zagreb
Jelena Berković, GONG
Tomislav Tomašević, Zelena akcija, Zagreb
Miroslav Varga, Osijek
Eugen Frković, Benkovac
Željan Mrak, Osijek
Suzana Kunac, Zagreb
Ljiljana Gehrecke, Vukovar
Tin Nuić, Zagreb
Drago Pilsel, Zagreb