Izjave

Otvoreno pismo povodom odluke Žalbenog vijeća MKSJ u vezi majora Veselina Šljivančanina

Da će se zločin na Ovčari dogoditi znali su svi koji su ga mogli i trebali spriječiti – predaja zarobljenika pripadnicima TO bila je, zapravo, odluka da se zločin dopusti! Na to ukazuje niz iskaza svjedoka tijekom suđenja u predmetu Ovčara pred Vijećem za ratne zločine u Beogradu i nepravomoćno okončanim postupkom pred Županijskim sudom u Vukovaru. Čini se, Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda s time nije bilo detaljno upoznato. Očekujemo od Tužilaštva Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske da surađuju kako bi istražili i procesuirali odgovorne po zapovjednoj i garantnoj odgovornosti.

Pozivamo nadležna tužiteljstva da učine sve u njihovoj moći kako bi zapovjednici odgovarali za počinjeni zločin na Ovčari.

Otvoreno pismo upućeno Serge Brammertzu, Mladenu Bajiću i Vladimiru Vukčeviću možete pogledati ovdje.

Izjava za medije povodom presude Županijskog suda u Sisku za zločin u Novskoj

Ovim putem želimo skrenuti pažnju javnosti na nepravdu, ponovo potvrđenu presudom Županijskog suda u Sisku od 19. studenoga 2010. godine kojom je odbijena optužnica za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u odnosu na četvoricu pripadnika Hrvatske vojske: Željka Belinu, Dejana Milića, Ivana Grgića i Zdravka Pleseca.

Riječ je o zločinu koji se dogodio u noći 18. prosinca 1991. godine, u Novskoj, u kojem su u obiteljskoj kući Petra Mileusnića mučki ubijene njegova supruga Vera, kći Goranka i susjeda Blaženka Slabak, a sam Petar Mileusnić je preživio zlostavljanje i propucavanje glave i vrata. Postupak koji se 1992. godine vodio pred Vojnim sudom u Zagrebu obustavljen je jer su počinitelji amnestirani skandaloznom i potpuno neosnovanom primjenom Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupaka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske.

U kaznenom postupku koji se ove, 2010. godine, vodio pred Županijskim sudom u Sisku, sudsko vijeće pod predsjedanjem sutkinje Snježane Mrkoci, donijelo je odbijajuću presudu temeljem čl. 353. točke 5. Zakona o kaznenom postupku, smatrajući da se radi o presuđenoj stvari i da optužnicu treba odbiti, budući da je protiv optuženika za isto djelo rješenjem o obustavi temeljem gore navedenog Zakona o oprostu postupak već ranije pravomoćno obustavljen.

Optuženicima je ujedno ukinut pritvor te su pušteni na slobodu.

Treba naglasiti da se ovdje radi o formalnoj presudi, a ne o presudi kojom se ulazi u meritum i odlučuje o krivnji optuženika. Stoga su neistiniti svi medijski napisi o ovom slučaju koji su prenijeli insinuaciju novinara Večernjeg lista Zdravka Strižića, koji je pratio suđenje i u svom članku napisao da je sutkinja izjavila: “Zločin u Novskoj se stvarno dogodio, ali nema dokaza da ste to vi učinili”. Sutkinja nije izrekla te riječi jer sud niti nije zauzimao stav o meritumu stvari. Iz provedenog dokaznog postupka se po našem mišljenju moglo zaključiti upravo suprotno: da su četvorica optuženika uistinu i odgovorni za ratni zločin koji im se stavljao na teret. Smatramo da je ovakvo pisanje tendenciozno i da se njime u javnosti pokušava stvoriti pogrešna slika da su optuženici, u vrijeme počinjenja djela hrvatski vojnici, oslobođeni jer im nije dokazana krivnja za ubojstvo civila.

Treba naglasiti da se ovdje radi o formalnoj presudi, a ne o presudi kojom se ulazi u meritum i odlučuje o krivnji optuženika. Stoga su neistiniti svi medijski napisi o ovom slučaju koji su prenijeli insinuaciju novinara Večernjeg lista Zdravka Strižića, koji je pratio suđenje i u svom članku napisao: “Zločin u Novskoj se stvarno dogodio, ali nema dokaza da ste to vi učinili”.

Ovakva presuda ostaje izvan okvira predmeta optužbe, na eksternom, formalnom pitanju i izražava postojanje zapreke da se odluči o osnovanosti optužbe, zbog čega se postupak obustavlja. Dakle, riječ je o svojevrsnom obustavljanju postupka presudom i to nakon što je započela glavna rasprava. Stoga je doista nerazumljivo zašto je Vijeće uopće, u cijelosti provelo dokazni postupak (provedeno je balističko vještačenje, dopunsko sudsko-medicinsko vještačenje, te psihijatrijsko vještačenje I. opt. Željka Belina, saslušani su i svjedoci, između ostalih, i svjedok-oštećenik Petar Mileusnić) pa tek nakon toga donijelo presudu utemeljenu na procesnoj smetnji koja je, ukoliko je priznamo, egzistirala od samog početka glavne rasprave, kada je već mogla biti donesena odbijajuća presuda. Ipak pravomoćnost optužnice, koju je potvrdilo izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Sisku odlučujući o prigovoru optuženika ukazuje na stav da procesne zapreke vođenju ovog postupka nije bilo.

Dopuštamo da sudac ili sutkinja imaju dogmatično, formalističko, konzervativno pravno stajalište u pogledu presuđene stvari i da zastupaju održivo mišljenje da se ne mogu ponovnim suđenjem ispravljati sramotne pogreške hrvatskog pravosuđa iz 90ih godina. No ista sutkinja u takvom stavu nije dosljedna te u pravno i činjenično komplementarnom predmetu zločina u Novskoj, u kojem su mučki ubijeni Ljuban Vujić, Mihajlo Šeatović, Sajka i Mišo Rašković, zauzima upravo suprotan stav da se ne radi o presuđenoj stvari i donosi osuđujuću presudu u odnosu na prvooptuženoga Damira Vidu Raguža.

Podsjećamo na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da “donošenje rješenja o obustavi kaznenog postupka zbog kaznenog djela iz čl. 35. st.2. toč. 4. KZRH (teško ubojstvo) za isti događaj, ne isključuje mogućnost kasnijeg pokretanja i vođenja postupka protiv pojedinih osoba za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva”.

Krajnje smo kritični što je pri obrazloženju ove presude, utemeljene isključivo na formalno-pravnim razlozima, izostala jasna osuda ovog kaznenog djela za radnje koje su okrivljenici nesporno počinili, a neki od njih i priznali u tijeku postupka.

Sutkinja je propustila izraziti žaljenje što iz formalnih razloga izriče odbijajuću presudu i optuženicima jasno dati do znanja da je iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno počinjenje teškog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva za koji zbog praznina u zakonskoj normativi neće biti kažnjeni. To je najmanje što žrtve i javnost trebaju dobiti od, na pravednosti utemeljenog, sudskog postupka.

Umjesto toga predsjednica vijeća je obrazlažući presudu rekla: “Žalosno je da sudovi moraju suditi hrvatske vojnike za ono za što smo naviknuli da je činila suprotna strana, pogotovo u vrijeme kad smo svi palili svijeće za Vukovar”.

Budući da ova presuda nije pravomoćna i da će Županijsko državno odvjetništvo u Sisku uložiti žalbu nakon što dobije pisani otpravak presude, ostaje nam se nadati da će Vrhovni sud Republike Hrvatske biti dosljedan u svome tumačenju da se u ovom predmetu ne radi o presuđenoj stvari te stoga ukinuti spornu presudu i omogućiti da se počinitelji ratnog zločina primjereno kazne.

Vesna Teršelič, Documenta

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava

Izjava povodom otkrivanja novog spomenika žrtvama zločina u Varivodama

Ove godine obilježavamo 15 godina od masakra u Varivodama, kada su u noći 28. rujna 1995. pripadnici Hrvatske vojske ubili starosjedioce srpske nacionalnosti i to gotovo dva mjeseca nakon prekida ratnih djelovanja tijekom vojno-redarstvene akcije „Oluja“. Brutalno i bez povoda smaknuto je devetoro osoba, od kojih je najmlađa imala 60, a najstarija 85 godina.

Povodom svečanog otkrivanja novog spomenika i komemoracije žrtvama zločina u Varivodama ovog utorka, 5. listopada 2010., podsjećamo sve relevantne vladine institucije na neizvršenu obvezu otkrivanja i procesuiranja počinitelja ratnog zločina u Varivodama te obvezu osiguravanja obeštećenja i priznanja njihovih gubitaka.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek i Građanski odbor za ljudska prava pozdravljaju inicijativu otkrivanja novog spomenika žrtvama zločina u Varivodama u želji da, kao i sva ostala mjesta razaranja, zatvaranja i ubijanja nedužnih civila, postanu mjesta sjećanja i pamćenja koja će poslati jasnu poruku osude zla i zločina.

U središtu Varivoda, sela koje je prije rata imalo gotovo 500 stanovnika, a danas ih je svega nekoliko desetaka, do travnja ove godine stajala je skromna ploča na kojoj se nalazio popis ubijenih žrtava. Drveni krst, podignut njima u spomen, vandalski je oskvrnut 23. travnja ove godine.

Žrtve zločina u Varivodama: Jovan Berić, Marko Berić, Milka Berić, Radivoj Berić, Marija Berić, Dušan Dukić, Jovo Berić, Špiro Berić i Mirko Pokrajac izrešetani su mecima, uglavnom na pragovima vlastitih domova.

Njihova tijela su sahranjena u masovnu grobnicu u Kninu, nisu prikupljeni svi dokazi, nije provedeno kvalitetno balističko vještačenje. Svaki dokument, svjedočanstvo, izjava i svaki raspoloživi podatak navode da je taj ratni zločin izvršen na izrazito okrutan način. Za zločin se sumnjičilo četvoricu pripadnika hrvatskih redarstvenih snaga, no nakon postupka pred Županijskim sudom u Zadru te ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Šibeniku, kazneni postupak je obustavljen zbog nedostatka dokaza, čime je istraga vraćena na početak, protiv nepoznatih počinitelja. Niti osam godina nakon završenog postupka pred šibenskim sudom nema novih saznanja te nije započet progon počinitelja tog zločina. Obitelji žrtava, tražeći zadovoljštinu od Republike Hrvatske na općinskim sudovima i županijskim sudovima, doživjele su nove udarce pravosuđa koje je njihove tužbe odbilo te im dosudilo naplatu parničnih troškova. Jovanu Beriću sinu ubijenih iz Varivoda je dosuđeno plaćanje parničnih troškova u iznosu od čak 54,000 kuna.

I ovom prilikom želimo izraziti solidarnost s obiteljima žrtava i još jednom upozoriti na pomanjkanje suosjećanja prema žrtvama iz drugih etničkih zajednica. Drago nam je da svojim dolaskom Predsjednik Republike Hrvatske pokazuje jasan stav prema zločinu te pozivamo pravosuđe na djelovanje.

Vesna Teršelič, Documenta

Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava