Izjave

Ubijena Natalija Estemirova, ruska zaštitnica ljudskih prava

Dana 15. srpnja 2009 Natalija Estemirova, jedna od najjačih zaštitnica ljudskih prava u ratom rastrganoj republici Čečeniji, odvedena je nedaleko od njezine kuće. Njezino tijelo pronađeno je kasnije isti dan samo preko granice u Ingushetiji.

Pax Christi Flandrija je surađivala sa Natalijom u nekoliko navrata. Dana 16. srpnja 2009.g., Pax Christi Flandrija je poslao poruku solidarnosti i molitvama njezinim kolegama, ruskoj organizaciji za ljudska prava u kojoj je radila.

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek kao članica Pax Cristi potrešena je smrću Natalije Estemirove te smo ujedno zabrinuti za stanje ljudskih prava u Čečeniji, kao i za sigurnost aktivista za zašitu ljudskih prava. Prenosimo izjavu Pax Christi iz Flandrije više

IZJAVA POVODOM OBJAVLJIVANJA TAJNIH ISKAZA SA SUĐENJA ZA RATNE ZLOČINE U OSIJEKU I POLITIČKIH PRITISAKA NA PRAVOSUĐE

Zagreb, 12. veljače 2009.

KONFERENCIJA ZA TISAK

POVODOM OBJAVLJIVANJA TAJNIH ISKAZA SA SUĐENJA ZA RATNE ZLOČINE U OSIJEKU I POLITIČKIH PRITISAKA NA PRAVOSUĐE

Na današnjoj konferenciji za tisak želimo upozoriti na dvije vrste pritiska na svjedoke:

1) nastavak pritisaka na svjedoke putem odavanje tajnih iskaza

2) nastavak pritisaka na svjedoke i pravosuđe putem svjedočenja visoko pozicioniranih političara

Od 15. listopada 2007. godine kada je na Županijskom sudu u Zagrebu započela glavna rasprava u kaznenom postupku protiv Branimira Glavaš i drugih, za ratni zločin počinjen na štetu osječkih civila zabilježene su situacije u kojima su svjedoci tražili zaštitu, jer im se prijetilo, situacija u kojima nisu bili zaštićeni od pritiska branitelja, ali i situacije u kojima su svjedoci otvoreno progovorili o pokušajima optuženika da im se dostavom zapisnika s glavne rasprave „pruži prilika“ da svoj iskaz usklade s iskazima svjedoka čija su svjedočenja zabilježena u ponuđenom zapisniku (svjedok Vlado Frketić).

No, najeklatantniji primjer kršenja zakonskih odredbi Zakona o kaznenom postupku svakako je objavljivanje tajnih svjedočenja, odnosno iskaza koji su dani na zatvorenim sjednicama, s kojih je dakle, bila isključena javnost. Pri tom je važno istaknuti da je iznošenje podataka s djela glavne rasprave, s koje je prethodno bila isključena javnost, kazneno djelo te se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine može kazniti svatko tko neovlašteno drugome priopći, preda ili na drugi način učini pristupačnim podatke koji službena tajna ili pribavi takve podatke s ciljem da ih preda nepozvanoj osobi (čl. 351.)

– Najprije je u Glasu Slavonije 31. svibnja 2008. g. u članku pod nazivom „Optužnica za ratne zločine u Osijeku 1991. godine na sve klimavijim nogama zbog iskaza svjedoka tužiteljstva“ s podnaslovom „Svjedoci iznevjerili tužiteljstvo“, parafraziran dio tajnog iskaza svjedoka Nikole Vasića.

– I branitelj prvooptuženika Veljko Miljević u članku objavljenom u Večernjem listu pod nazivom „Vasić osuđen za oružanu pobunu“ ocjenjivao je vjerodostojnost svjedoka otkrivajući pri tome dio njegovog tajnog iskaza, usprkos zakonskoj odredbi koja ga i kao branitelja obvezuje na dužnosti čuvanja tajnih podataka koji su iznijeti na zatvorenoj sjednici.

– Javno je 13. siječnja 2009. godine objavljen i dio tajnog iskaza ugroženog svjedoka pod pseudonimom „zaštićeni svjedok 06“ u regionalnom dnevnom glasilu pod nazivom „Glas Slavonije“ u članku „ Glavaš nije zapovijedao Zaštitnom četom“ koji je potpisao novinar Dražen Boroš.

– Zabilježili smo 04. veljače 2009. godine i javno objavljivanje dijela iskaza ugroženog svjedoka pod pseudonimom „Drava“ kroz interpretaciju koju je Glasu Slavonije, gdje je dio tajnog iskaza i objavljen, dao branitelj petooptuženika Dine Kontića, odvjetnik Radan Kovač.

U navedenim slučajevima ne samo što je prekršena odluka Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu, već je iskazano nepoštivanje suda, jer se objavljivanjem i dijela iskaza ili njegovim parafraziranjem iskaz čini dostupan javnosti, ignorira se odluka Vijeća, pokazuje se samovolja i nepoštivanje pozitivnih propisa Republike Hrvatske, na kojima je temeljena odluka Vijeća o isključenju javnosti. Posredno se utječe na konkretnog svjedoka, kao i na svjedoke koji će svoj iskaz tek dati.

Tražimo da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske postupi temeljem Zakona o kaznenom postupku i podigne optužni prijedlog protiv počinitelja kaznenog djela Odavanja službene tajne, opisanog u čl. 351. Kaznenog zakona, a za koje se može izreći kazna zatvora do 5 godina.

2) U više smo navrata upozoravali na političke pritiske na sud. Kako proces odmiče sve više dolazi u pitanje hoće li suđenje za ratne zločine u Osijeku proći test autentičnosti iskazane političke volje u prilog procesuiranja ratnih zločina počinjenih i od zapovjednika hrvatskih postrojbi. Da bi uopće započelo kazneni postupak Državno odvjetništvo je vodilo pravnu bitku kako bi stvorilo koliko-toliko sigurne uvjete za svjedočenje i kako bi pokrenulo postupak protiv osobe zaštićene zastupničkim imunitetom. Hitne istražne radnje ispitivanja svjedoka prije istrage[1] pokrenute su pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu na temelju suglasnosti predsjednika Vrhovnog suda RH za promjenu mjesne nadležnosti u srpnju 2006. godine. Dvije od šest osoba ispitane su u svojstvu ugroženih svjedoka. Na temelju rezultata tih radnji pokrenuti su istražni postupci. No, već u fazi istražnog postupka pravosuđe Republike Hrvatske nije imalo snage osigurati (zaštititi) postupak od pritisaka okrivljenoga Branimira Glavaša. Svim okrivljenicima, osim prvooptuženoga, je već u fazi istrage određen pritvor po članku iz zakonskog osnova predviđenog čl. 102. st. 1. toč. 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku. Zahtjev za određivanje pritvora protiv prvooptuženika DO nije podnio paralelno sa zahtjevom za pokretanje istrage te je naknadno moralo tražiti od Hrvatskog sabora ukidanje imuniteta radi određivanja pritvora. Osim toga istražni suci u Zagrebu i u Osijeku su u više navrata (četiri) odbili zahtjev DO za pritvorom, čak proglasivši se nenadležnim. Tako je prvooptuženi tijekom većeg dijela istrage (za koje vrijeme je ispitno 43 od 45 svjedoka predloženih od strane tužiteljstva) bio na slobodi. Odmah nakon što je i za njega određen pritvor, prvooptuženi je započeo štrajk glađu što je rezultiralo privremenim prekidom istrage.

Ključni prijepor u ovom procesu je što je Hrvatski sabor donio političku odluku o tome treba li prvooptuženi u kaznenom postupku za teški ratni zločin biti u pritvoru ili ne, a tu odluku nije prepustio pravosuđu. Ako bi se i radilo o legitimnom pravu Hrvatskog sabora koji je u skladu sa Ustavom i zakonima Republike Hrvatske (što mi mislimo da je upitno)[2], to je politička odluka kojom se direktno interveniralo u prvostupanjski pravosudni proces na način da je prvooptuženi za teški ratni zločin izašao iz pritvora dok su drugi okrivljenici koji su, prema optužnici, bili njemu podređeni i djelovali po njegovim zapovijedima, ostali u pritvoru. Poruka svjedocima je da prvooptuženi ima snažnu, za njih, prijeteću, političku moć utjecaja na proces te da nema smisla izlagati se svjedočenjem. Tim više što je, po našem mišljenju, izostala nužna reakcija tužiteljstva. Naime, ne vidimo zašto Državno odvjetništvo nije učinilo sve što jer moglo da tu odluku Hrvatskog sabora bar pokuša osporiti na Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Naime, pravni se prijepori saborske odluke mogu naći u činjenici da se radi o postupku koji je u tijeku glavne rasprave i za koji je Hrvatski sabor već donio odluku o ukidanju imuniteta, kao i potreba tumačenja članka 75. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske o primjeni instituta zastupničkog imuniteta, odnosno članka 75. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske i usklađenosti Poslovnika Sabora RH s navedenim člancima. Građanski odbor za ljudska prava i Documenta u veljači prošle godine zatražili su mišljenje Ustavnog suda o odluci Sabora. Ustavni sud se još nije očitovao.

U četvrtak 5. veljače Vladimir Šeks je kao aktivni visokopozicionirani političar svojim iskazom ponovo poslao jasnu političku poruku svjedocima i pravosuđu.

Zoran Pusić GOLJP

Vesna Teršelič
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Katarina Kruhonja
Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

 

 


[1] Hitne istražne radnje ispitivanja svjedoka prije provođenja istrage provedene su na temelju čl. 185. st. 1. Zakona o kaznenom postupku

[2] Documenta-centar za suočavanje sa prošlošću i Građanski odbor za ljudska prava su podnijeli zahtjev Ustavnom sudu Republike Hrvtaske za tumačenje članka 75. stavak 2. i stavak 3. Ustava Republike Hrvatske o primjeni instituta zastupničkog imuniteta. Ujedno, smatramo nužnim potaknuti raspravu o potrebi izmjene Ustava s obzirom na sve, moguće buduće, slične situacije. Mišljenja smo da nije u skladu s prirodnim pravom (pa time građani ovakve odredbe Ustava, na koje se Hrvatski sabor pozvao, ne mogu držati pravednim), niti u tome vidimo duh demokracije, da se temeljem prava na zastupnički imunitet obustavlja (pa makar i privremeno) kaznenopravni proces, nakon što je optužnica za teško kazneno djelo, za koje je zaprijećena kazna veća od pet godina stupila na snagu.

Izjava povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, 22. rujna 2008. godine

Povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, 22. rujna 2008. godine Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, obraća se medijima s ciljem osvješćivanja građana o problemu nasilja u obitelji u RH.

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek započeo je provedbu projekta „Osvijestimo se, nasilje u obitelji je naša stvarnost!“ kojega financira Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Svrha projekta je povećati svijest građana o tomu što je nasilje u obitelji, koja su njihova prava u slučaju obiteljskog nasilja te time pridonijeti jačanju njihovih kapaciteta za odgovorno postupanje prema sebi i obitelji u situacijama kada se događa nasilje.

Nasilje u obitelji je povreda temeljnih ljudskih prava svakog člana obitelji izloženog nasilju, a osobito žene koja je najčešće izložena ovom riziku. Hrvatska unatrag nekoliko godina ima prilično dobar zakonodavni okvir za suzbijanje nasilja u obitelji.

No, prema izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2007 godinu, nastavlja rasti broj pritužbi koje se odnose na nasilje u obitelji. Prema podacima iz Izvješća, 2007. godine policija je zaprimila za 8,61% više zahtjeva građana za pružanjem policijske intervencije radi zaštite od nasilja u obitelji nego u 2006.

Žrtve nasilja često se pritužuju da nemaju saznanja kako će se odvijati prekršajni ili kazneni postupak te kakva sankcija može biti izrečena počinitelju nasilja, kao ni što će se dogoditi kad osuđeno počinitelj nasilja nakon izdržane kazne zatvora bude na slobodi.Izostaje odgovarajuća podrška i zaštita žrtava nasilja. Bez podrške žrtva nasilja ostavljena je da sama snosi posljedice poduzetih pravnih koraka. Također, nedovoljno je razvijena svijest građana o nasilju u obitelji.

Do ovakvih saznanja došli su i pravni savjetnici Centra za mir tijekom protekle dvije godine zabilježivši 201 slučaj obiteljskog nasilja na području Osječko-baranjske i Vukovarsko- srijemske županije.

Kako se ističe u Nacionalnoj strategiji zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje 2008 – 2010, postojeće stanje ukazuje na potrebu rada na novim izmjenama postojećih zakona ponajprije u cilju poboljšanja položaja žrtve obiteljskog nasilja i pružanja što efikasnije pomoći počiniteljima nasilja u promjeni njihova ponašanja, te donošenja novih propisa, čije donošenje jednim djelom nameću i zahtjevi koji proizlaze iz međunarodnih i regionalnih dokumenata.

Strategija prepoznaje ključnu ulogu medija u promicanju ove teme, tj. u upozoravanju institucija o potrebi provođenja zakonskih obveza radi sprečavanja pojave novih događaja nasilja u obitelji.

Dužnost svih sudionika u provedbi zakonskih propisa kojima se sankcionira nasilje u obitelji je ustrajanje u unapređivanju daljnjih mjera za suzbijanje nasilja.

Povodom objave presude protiv optuženoga Antuna Gudelja

Zagreb, 11. srpnja 2008.
Ur. broj: 111-2008
– MEDIJIMA –

IZJAVA ZA JAVNOST
Povodom objave presude protiv optuženoga Antuna Gudelja

Presuda Županijskog suda u Osijeku kojom je osuđen Antun Gudelj tek je prvi korak prema rasvjetljivanju svih okolnosti počinjenog ubojstva.

Formalnopravno korektnim ponovljenim suđenjem i presudom koju je donio Županijski sud u Osijeku osudivši Antuna Gudelja maksimalnom kaznom od dvadeset godina zatvora za ubojstva i pokušaj ubojstva iz bezobzirne osvete ne smije biti zaključen slučaj masakra načelnika Policijske uprave osječko-baranjske, Josipa Reihla Kira  i pregovaračkog tima počinjenog 1991. godine. Država je dužna istražiti jesu li ta ubojstva bila planirana kako bi se drastičnim potezom osujetila bilo kakva mogućnost da, makar na lokalnoj razini, pregovori, kompromis i zajedničko multinacionalno rješenje postanu alternativa ratu.

Usprkos izricanju stroge presude Antunu Gudelju ostaje činjenica da je punih sedamnaest godina utvrđivanje činjenica i kažnjavanje ovog zločina bilo izvan istinskog interesa hrvatskih vlasti, posebno pravosuđa. Antun Gudelj je ubojstva počinio u prisutnosti više policajaca koji su dozvolili da nakon toga pobjegne a nisu ga lišili slobode ni kada se sutradan, nenaoružan, pojavio na istom policijskom punktu. Rješenje o određivanju pritvora sud je donio tek mjesec i pol dana nakon ubojstva kada je počinitelj već napustio Hrvatsku. Pod pritiskom javnosti suđen je u odsutnosti da bi od strane najviše sudske instance, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, bio amnestiran iako je počinio najteže kazneno djelo. Državni odvjetnik nije samoinicijativno podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti i ustavnu tužbu na takvo rješenje Vrhovnog suda. I konačno, protiv osoba za koje postoje ozbiljne indicije da su poticale, ili čak planirale ovaj zločin nisu provedene ni istražne radnje.

U suštini, cijeli postupak ne bi ni u ovoj mjeri bio proveden da oštećena Jadranka Reihl Kir sa svojim punomoćnikom nije krenula u dugogodišnju pravnu bitku. Bila je prinuđena sama preuzeti ulogu državnih tijela gonjenja pri čemu je bila napadana i omalovažavana u javnosti te se izložila riziku da i na nju bude usmjereno nasilje.

Sud je postupajući u okviru optužnice i dokaza koje mu je Državno odvjetništvo predložilo prihvatio da je optuženi Gudelj ubojstva počinio revoltiran time što se vodi pregovore sa Srbima iz Tenje, jer je prethodno čuo da mu je u Tenji otac ubijen i obješen o pravoslavnu crkvu, majka silovana te ubijena a obiteljska kuća minirana. Informacije o stradanju roditelja optuženika su bile neistinite i ostaje pitanje je li to zaista bio motiv ubojstva kada se on nalazio na policijskom punktu na samo 500m udaljenosti od roditeljske kuće i kada je istinitost tih glasina mogao provjeriti, jer su telefonske veze tada još uvijek radile.

Bez inicijative tužitelja sud nije dužan otvarati ova pitanja nego postupati u granicama optužnice. Županijsko državno odvjetništvo opravdava svoje usmjerenje na dokazivanje krivnje A. Gudelja za ubojstva i pokušaj ubojstva iz bezobzirne osvete time što u ponovljenom postupku nije dozvoljeno mijenjati pravnu kvalifikaciju kaznenog djela za koje je okrivljeniku prethodno presuđeno, jer ga je pod tim uvjetom izručila Australija. Za pretpostaviti je da je Županijsko državno odvjetništvo odabralo put sigurne osuđujuće presude, jer nije imalo poteškoća dokazati optužbu za ubojstva iz osvete. No, njihova je dužnost utvrđivati što se doista dogodilo, koliko su osnovane izjave svjedoka koje daju naslutiti da je ovaj zločin pripremljen podalje od mjesta izvršenja.

Tijekom postupka je utvrđena nepobitna koincidencija da je Antun Gudelj ubio Josipa Reihla Kira baš u vrijeme kada su ovaj i niz tadašnjih državnih dužnosnika znali da se sprema Kirovo  ubojstvo i iz tog razloga je naložen njegov premještaj u Zagreb. Javnosti je poznata izjava Slavka Degoricije, zamjenika ministra unutarnjih poslova iz tog vremena, da su od tajnih službi dobili informaciju o mogućim nalogodavcima iz redova članova HDZ-a. U svom iskazu svjedokinja Angelina Ratković, čak navodi da je neposredno prije ubojstva Branimir Glavaš bio na tom policijskom punktu i raspoređivao prisutne naoružane ljude.

Ukoliko Državno odvjetništvo ne provede ozbiljnu istragu ono krši pravo obitelji oštećenika na saznavanje svih činjenica o motivima i načinu počinjenja zločina. Radi se o teškom zlodjelu počinjenom nad onima koji su pregovorima (temeljnim načelom demokracije) obavljali svoju dužnost očuvanja sigurnosti i mira. To je zlodjelo imalo neposredne i dalekosežne posljedice na širenje nasilja, produbljivanje međuetničkog i eskalaciju oružanog sukoba. Stoga je i od zajedničkog javnog, interesa utvrditi jesu li oni koji su prijetili smrću Josipu Reihl Kiru planirali ili potakli na počinjenje zločina.

Očekujemo da Državno odvjetništvo prestane biti indiferentno i poduzme radnje koje bi dovele do otkrivanja eventualnih poticatelja ili organizatora ovog zločina.

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek
Documenta – centar za suočavanje s prošlošću, Zagreb
Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb
Hrvatski helsinški odbor
Fond za humanitarno pravo, Beograd

PRIOPĆENJE U POVODU ODLUKE O IMENOVANJU BRANIMIRA GLAVAŠA ZA ČLANA ODBORA ZA LJUDSKA PRAVA I PRAVA N

Na svojoj sjednici 19. veljače, 2008.  Odbor za izbor, imenovanja i upravne poslove Hrvatskog sabora jednoglasno je usvojio prijedlog zastupnika stranke HDSSB, čiji je predsjednik Branimir Glavaš, da se Branimira Glavaša izabere u saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Prema javnosti dostupnim informacijama, nitko od zastupnika i zastupnica u Odboru za izbor i imenovanja, kojim predsjedava Nevenka Majdenić (HDZ), u sastavu Zdravko Ronko (SDP), Željka Antunović (SDP), Marin Brkarić (IDS), Miljenko Dorić (HNS), Zdenko Franić (SDP), Ratko Gajica (SDSS), Anton Mance (HDZ), Krunoslav Markovinović (HDZ), Nazif Memedi (nezavisni), Zvonimir Puljić (HDZ), Nenad Stazić (SDP) i Ivan Vučić (HDZ) nije se usprotivio prijedlogu!

Branimira Glavaša optužba tereti za najteže ratne zločine protiv civila, što konkretno znači za ubojstva i/ili mučenja 15 ljudi.  Njega se, dakako, ne može tretirati kao krivca za te zločine dok sud o tome ne donese pravomoćnu presudu. Međutim, osobu protiv koje se vodi kazneni postupak, a koja se dosad ni po čemu nije istaknula brigom za ljudska prava samo se uz krajnji cinizam može smatrati pogodnom upravo za ovaj saborski odbor. Razina političke neodgovornosti i ljudske neosjetljivosti koju su takvom odlukom iskazali zastupnici i zastupnice pokazuje da spomenuti nisu dorasli poslu koji bi trebali obavljati. Ova sramotna odluka, osim što ih osobno kompromitira, kompromitira i instituciju Hrvatskog sabora te dovodi u pitanje sposobnost Republike Hrvatske da u okviru institucija sustava štiti ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Zbog svega gore navedenog, smatramo da su  članovi i članice Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove loš izbor na tu dužnost i da trebaju podnijeti ostavke!

Glavaševom odlukom da ne prihvati prijedlog svoje stranke i da se ne kandidira za člana saborskog Odbora za ljudska prava otklonjeno je pitanje kakvu bi u ovom slučaju odluku donio Sabor, te smo za sada pošteđeni daljnjeg urušavanja sustava demokratskih vrijednosti i načela od strane onih koji su izabrani da ih štite. To međutim ne poništava sramotnost samog prijedloga, ako Sabor na njega ne bude primjereno reagirao.

B.a.B.e., Zagreb
Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek
Centar za mirovne studije, Zagreb
Centar za podršku i razvoj civilnog društva ′′Delfin′′, Pakrac
Centar za zdravo odrastanje, Mali Lošinj
Centar za žene žrtve rata ROSA, Zagreb
CESI, Zagreb
Dalmatinski odbor solidarnosti, Split
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Zagreb
Domine, Split
GONG, Zagreb
Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb
Mirovna grupa Oaza, Beli Manastir
Udruga Brod – grupa za ženska ljudska prava, Slavonski Brod
ZaMir, Zagreb
Ženska infoteka, Zagreb
Ženska mreža Hrvatske, Zagreb

Sjećanje na žrtve – Medački džep

Na današnji dan prije 14 godina završilo je povlačenje Hrvatske vojske iz Medačkog džepa te ovim putem podsjećamo javnost na događaje koji su se zbili u razdoblju od 9. do 17. rujna 1993. u blizini Gospića za vrijeme trajanja sukoba između pripadnika Hrvatske vojske i postrojbi Specijalne policije MUP-a te naoružanih paravojnih formacija pobunjenih hrvatskih Srba potpomognutih bivšom JNA i dragovoljcima iz Srbije i Crne Gore.

Nakana snaga HV bila je osloboditi dio okupiranog teritorija RH u širem području Divosela, Čitluka i Počitelja, koje je činilo Medački džep, kako bi se zaustavilo kontinuirane topničke napade na Gospić. Sama je akcija provedena brzo i stanovnicima Gospića omogućila je ostvarivanje prava na sigurniji život, jer su nakon akcije granatiranja prestala.

Na žalost, kod provođenja vojne operacije „Džep ′93“ nije se postupalo prema propisima međunarodnog prava te su posljedice spomenutih kršenja bile ljudske i materijalne žrtve.

Ubijeni su civili: Pera Krajnović, Boja Vujnović, Marko Potkonjak, Janko Potkonjak, Nikola Vujnović, Bosiljka Bjegović, Ankica Vujnović, Ljubica Kričković-Živčić, Sara Kričković, Đuro Krajnović, Mile Sava Rajčević, Momčilo Vujnović, Ljiljana Jelača, Milan Matić, Nikola Jerković, Anđa Jović, Nedeljka Krajnović, Stana Krajnović, Milka Bjegović, Mile Pejnović, Dmitar Jović, Mara Jović, Đuro Vujnović, Stevo Vujnović, Boja Pjevač, Milan Rajčević, Branko Vujnović (svi civili).

Ubijeni su zarobljeni vojnici: Stanko Despić i Nikola Stojisavljević

Uništeno je 32 kuće u Rajčevićima, 20 u Krajnovićima, 6 kuća u Potkonjacima, 5 kuća u Drljićima, 20 kuća u Strunićima, 11 kuća u Velikom Kraju, 7 kuća u Donjem Selu, neutvrđen broj kuća u Divoselu, te niz gospodarskih objekata (41 u Rajčevićima; 28 u Krajnovićima pri čemu su još onečišćena 4 bunara; 10 u Potkonjacima; 10 u Drljićima; 17 u Strunićima gdje su još i onečišćena 3 bunara; 8 u Velikom Kraju; 9 u Donjem Selu i neutvrđen broj u Divoselu).  Iz svih je spomenutih mjesta, kao i iz mjesta Čitluk, Sitnik, Počitelj i Rogići, uz pomoć civila kojima je dopušten ulazak na bojište, civilima koji su napustili to područje otuđena vrednija pokretna imovina, a stoka djelomično ubijena.

Ove činjenice, kao ni danas pusta razrušena sela, ne smiju biti zaboravljene.
Ovim putem iskazujemo žaljenje zbog ljudskih žrtava koje su tom prilikom pale i pozivamo da se utvrdi kaznena i politička odgovornost za akciju. 

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek

Documenta – centar za suočavanje s prošlošću

Građanski odbor za ljudska prava

Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava

Politički progon natraške

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek najoštrije osuđuje višednevnu zlouporabu javnog i medijskog prostora od strane čelnika Grada Osijeka te „diskutiranje“ uzajamnim optužbama i prijetnjama.

Pozivamo čelnike Grada da Gradom upravljaju vodeći se načelima sudioničke demokracije što znači uključivati građane u procese odlučivanja, pravodobno ih informirati, transparentno odlučivati, poznavati i prakticirati kulturu političkog dijaloga i znati da ste odgovorni građanima i građankama koji su vam na demokratskim izborima ukazali povjerenje. Upravljati bilo kojim gradom može samo politički obrazovana osoba i osoba kojoj je interes i dobrobit građana ispred stranačke stege.

Ponovo smo svjedoci da umjesto pravodobnim argumentiranim dijalogom o problemu, lokalni političari svoje nezadovoljstvo rješavaju serijskim konferencijama za medije, nedolascima na sjednice, pozivima DORH-u i USKOKU, optužbama i prijetnjama.

Raspisivanje prijevremenih lokalnih izbora legitiman je način rješavanja trenutnog problema, ali ne bi li bilo mudrije i jeftinije isprobati i ostale demokratske načine? Na taj bi se način građanima i građankama Osijeka poslala jasna poruka kako čelni ljudi Grada znaju surađivati i slušati u korist građana, a ne samo uživati u manifestiranju svoje političke moći.

Svaka je gradska uprava ogledalo zajednice kojoj je na čelu, a ova naša koristi Grad Osijek kao svoj privatni poligon za testiranje granica nezainteresiranosti svojih građana i građanki i, na žalost, političke nekulture.

U Osijeku, 29. kolovoza 2007. godine

Izjava u povodu zahtjeva za ukidanje pritvora

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
Građanski odbor za ljudska prava
Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava

10. svibnja 2007.

IZJAVA U POVODU
ZAHTJEVA ZA UKIDANJE PRITVORA

Branimir Glavaš i suoptuženi svojim štrajkom glađu ponovo nastoje skrenuti pozornost javnosti sa sudbine žrtava. Neke udruge ratnih veterana idu u tome i dalje, i vrše pritisak na pravosuđe tražeći smjenu glavnog državnog odvjetnika.

Umjesto ustanovljenja odgovornosti pažnja javnosti se usmjerava na ljude koji su se sami odlučili oštetiti svoje zdravlje, a ne na one koji nisu mogli odlučiti hoće li po garažama piti kiselinu i hoće li sami skinuti „selotejp“ s usta.

Štrajkaši navode da je razlog za njihov atak na vlastito zdravlje (i ucjenjivanje pravne države) nepovjerenje u hrvatsko pravosuđe i nemogućnost obrane sa slobode. Obrana sa slobode, međutim, nije pravo koje a priori imaju svi optuženici, pogotovo za djela takve težine o kakvima se u ovom slučaju radi.

Ratni zločini pripadaju među najteža kažnjiva djela, te pritvor zbog težine djela nije pretjerano stroga mjera. Već smo upozoravali na problem neujednačene prakse određivanja pritvora, koja dovodi do apsurda da se sa slobode brane ljudi optuženi za najteže zločine, uključujući genocid.

Dobro su poznati mnogi primjeri u kojima su osobe optužene za teške zločine radije pokušavale samoubojstvo nego da se suoče sa sudskim procesom i činjenicama o počinjenim zločinima. Međutim, sudovi imaju zakonske ovlasti i sredstva da takav postupak onemogućavanja istrage i sudskog procesa ne dozvole. Ponovni štrajk glađu je, kao i prethodni, usmjeren protiv institucija koje jamče vladavinu prava, kako bi optuženi sebi pribavili povlašten tretman. Kao metoda pritiska kojoj pribjegavaju optuženici on je legitiman, ali ne obavezuje sud, budući da se sudjelovanje optuženika u postupku može osigurati i putem njihovih odvjetnika-branitelja.

Glavna je zadaća sudskog postupka u predmetu ratnih zločina počinjenih tijekom obrane Osijeka razriješiti ono bitno, to jest ustanoviti što je učinjeno žrtvama te tko je to učinio.