Izjave

VRANA VRANI OČI NE KOPA

B.a.B.e., CESI, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mirovne studije, Delfin, Forum za slobodu odgoja, GONG, Iskorak, Kontra, Mreža mladih Hrvatske, Multimedijalni institut, ZaMir, Zelena akcija, Zelena Istra, Ženska mreža Hrvatske

Zagreb, 26. siječnja 2007.

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
POVODOM ODGOVORA VIJEĆA ZA GRAĐANSKI NADZOR SIGURNOSNO-OBAVJEŠTAJNIH AGENCIJA NA PREDSTAVKU SANDRE BENČIĆ
I
IZJAVA PREDSJEDNIKA MESIĆA POVODOM ISTOG SLUČAJA

VRANA VRANI OČI NE KOPA

Obavještavamo vas da je Sandra Benčić zaprimila nedosljedan odgovor Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija u kojem se objašnjava povreda Zakona, a zaključuje se kako Zakon nije povrijeđen, ali jesu njezina ljudska prava (odgovor priložen ovom priopćenju).

Povodom ovog odgovora, ali i jučerašnjih izjava predsjednika Mesića, koji su ispod razine izjava i mišljenja čak i same Vlade, medija, organizacija civilnog društva te velikog dijela javnosti, konstatiramo: vrana vrani oči ne kopa.

Naime, neosporno je da je Zakon povrijeđen i to iz razloga što je provedena potpuna sigurnosna provjera (što je utvrdilo i Vijeće), što osobe nad kojima je vršena nisu o tome obaviještene niti su za nju dale suglasnost.

To što ni Predsjednik ni Vijeće nisu pokazali želju da zaštite građane od zloupotrebe tajnih službi, dovoljno govori o funkcioniranju političkog sustava i institucija u našoj zemlji kao i to da se skandali rješavaju na način da se uvjek sankcioniraju razni tomislavi, umjesto da odgovornost snose stvarno odgovorne osobe.

Kršenje zakona i ljudskih prava u našoj se zemlji još uvijek prikriva i ne sankcionira i za to su direktno odgovorni čelni ljude zemlje.

Tražimo i inzistiramo na svojim Zahtjevima Vladi Republike Hrvatske od 23. siječnja 2007., a ujedno tražimo i da se cjelokupna dokumentacija cjelog slučaja sigurnosnih provjera članova Savjeta za razvoj civilnog drušstva izabranih od strane udruga (osim samih nalaza) javno objavi. U ovom je slučaju interes javnosti prevelik i prevažan.

O našim daljnjim koracima javnost će biti obaviještena na konferenciji za novinare tijekom sljedećeg tjedna.

Ispred organizacijskog odbora:

Centar za mirovne studije
Gordan Bosanac
GONG
Suzana Jašić
Zelena akcija
Jagoda Munić

Neraščišćena prošlost zaziva tjeskobnu budućnost

Članovi i članice Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, povodom održavanja godišnje Skupštine organizacije 11. prosinca 2006. godine,  daju slijedeću

Izjavu za javnost

Neraščišćena prošlost zaziva tjeskobnu budućnost

U godini u kojoj su proslavljene petnaestgodišnjice proglašenja i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske te godišnjice vojno – redarstvenih akcija kojim su integrirana privremeno okupirana područja, primjereno su obilježena i teška ratna stradanja žena, muškaraca i djece u Vukovaru, Dalju, Laslovu, Ćelijama, Voćinu, Škabrnji…Sjećanja na žrtve i osuda zločina dio je civilizacijski obvezujućeg, a ljudski nužnog, procesa otpuštanja povreda iz prošlosti i puta ka oprostu.

No naše komemoracije su još uvijek za „naše“ žrtve. Ni predstavnici vlasti, ni političari, ni javni radnici ni crkveni velikodostojnici, pa niti većina organizacija civilnoga društva, ne iskazuju potrebu, ili snagu, prisjetiti se svih žrtava ratnih stradanja i ratnih zločina 90-ih godina, uključujući svjesno i javno u iskaze sućuti, ili u molitve i, primjerice, žrtve zločina koji je počinjen 11. prosinca 1991. godine nad 18 civila nehrvatske nacionalnosti u Paulin Dvoru. Još se uvijek u javnosti može čuti, ili čitati, kako su žrtve ratnih zločina počinjenih od strane pripadnika hrvatskih vojnih i policijskih postrojbi „navodne“ žrtve, ili da u tim „ili- ili vremenima“ nije ni bilo civila – svi su „oni” bili četnici, snajperisti, „petokolonaši”, ili su bili s njima povezani. Umjesto o osječkim sugrađanima kao žrtvama, govori se o “slučajevima „selotejp“ i „garaža“”, ili se rabe slični „tehnički” termini koji relativiraju prave razmjere i posljedice zločina i sakrivaju odgovornost. Stradanja onih kojima prije samovoljnih pogubljenja nije dana ni najskromnija prilika, makar montirane „pravne” procedure, ostaju u sjeni neviđene medijske kampanje oko osumnjičenika koji štrajka glađu kako bi osujetio pravosudnu proceduru i predstavio se političkom žrtvom-herojem. Zbog stava obnašatelja lokalne vlasti o tom pravosudnom slučaju svi građani i građanke jedne županije i grada postaju zatočenici njihove solidarizacije s osumnjičenikom pod, naizgled, za sve obvezujućim, motom „inati se Slavonijo“ – komu, zašto, kako?

Pogubnije je, međutim, što i svjedoci i počinitelji zločina postaju, zapravo, zatočenici takve «solidarizirajuće», navijačke, atmosfere. Nitko, pa ni svećenik koji predvodi molitvu krunice na gradskom trgu ne stvara prostor u kome svjedoci/kinje i počinitelji/ce mogu izmicati od strahova i predrasuda, od iluzija krivnje i zloće, od ugađanja vlastitom egu, preosjetljivosti ili oholosti. Teško da im išto od onoga što se tako obilato daje (nameće) pomaže posvjedočiti o zločinu u kome imaju udjela posredno – jer su mu slučajno nazočili, ili se suočiti s djelom koji su počinili/le, od njega se odvojiti, preuzeti odgovornost i vratiti si dostojanstvo, od zločina slobodnog, ljudskog bića.

2006. godina bi, možda, mogla biti prijelomna po tomu što se otvorio težak, neizvjestan, ali nužan, proces suočavanja s kaznenom, političkom i moralnom odgovornošću i za ratne zločine počinjene u ime hrvatske zajednice – od pripadnika i zapovjednika hrvatskih vojnih i policijskih postrojbi.

Unatoč našeg nezadovoljstva radi politizacije, medijske buke i previše politički neprimjerenih komentara koji su se povodom odluke Sabora o ukidanju zastupničkog imuniteta saborskom zastupniku osumnjičenom za ratni zločin nad civilima u Osijeku mogli čuti, mislimo da upravo ta odluka Hrvatskog sabora postavlja temelje drugačijoj pravosudnoj praksi u Hrvatskoj. Pred pravosuđe Republike Hrvatske jasno je postavljen zadatak koji ono ima obavljati – profesionalno i nepristrano procesuirati zločine, osigurati jednakost građana pred zakonom i uspostavljanje pravde za sve žrtve ratnih zločina.

No, radi vraćanja ljudskog dostojanstva svim žrtvama, i zato što neraščišćena prošlost znači nerazjašnjenu, nepotpunu sadašnjost i stoga moguću tjeskobnu budućnost, potrebno je više od dobre pravosudne prakse. Na svima nama, a posebice na političkim, akademskim i crkvenim elitama je odgovornost za stvaranja javnog prostora poticajnog za kazivanje istine i dijalog o svim stradanjima kojima su muškarci, žene i djeca bili izložena u prošlom ratu.

U Osijeku, 12. prosinca 2006. godine

Hrvatski sabor mora omogućiti autonoman i neometan rad pravosuđu RH pri procesuiranju ratnih zločina

Izjava povodom saborske rasprave o određivanju pritvora Branimiru Glavašu, okrivljeniku za ratni zločin protiv civila u Osijeku

Glavni učinak rasprave zastupnika i zastupnica građana – birača u Hrvatskom saboru o zahtjevu za pritvaranje okrivljenika za ratni zločin, Branimira Glavaša, je opća pomutnja građana u pogledu pitanja svrhe zastupničkog imuniteta te načina kako ga   se, i u kojim slučajevima, ukida. Poruka koju javnost zasad dobiva je da Sabor ima ovlasti vršiti politički pritisak na rad pravosuđa i da je Hrvatski sabor spreman  suspendirati rad pravosuđa Republike Hrvatske i u istragama najtežih kaznenih djela kakva su ratni zločini.

Jasna je svrha imuniteta koji štiti slobodu govora zastupniku/ci u Saboru, kako bi neometano mogli iznositi svoje mišljenje i kritike na rad  «kralja», Premijera, Vlade, Predsjednika države i bilo kojeg drugog političkog dužnosnika, institucije ili događaja. Sabor ima mandat ukidati taj imunitet u slučaju da se pojedinci ili institucije obrate pravosuđu zbog zloupotrebe toga imuniteta.(tada o tome raspravljati i donositi odluku). Kada su, međutim, u pitanju kaznena djela koja pravosuđe Republike Hrvatske progoni po službenoj dužnosti – djela kao što su nasilje u obitelji, ubojstva, privredni ili organizirani kriminal, ili ratni zločin, očekuje se da Hrvatski Sabor  iskaže povjerenje pravosuđu Republike Hrvatske, kako bi ono autonomno provodilo kazneni postupak, a ne da ga dezavuira (ili čak obesmisli) stavljanjem svojih zastupnika izvan domašaja zakona, tako što će ih (potvrdom imuniteta) praktički učiniti nedodirljivima – i time nepodložnima odgovornosti!

Odgovarajući na zahtjev za pritvaranje zastupnika Branimira Glavaša tijekom istražnog postupka zastupnici i zastupnice u Saboru iskazuju svoj stav o vrijednostima koje definira međunarodno humanitarno pravo u pogledu zaštite civila, ranjenika i zarobljenika tijekom ratnih i oružanih sukoba i svoj stav povjerenja, odnosno, nepovjerenja prema pravosuđu Republike Hrvatske. Činjenica da su neki osumnjičenici i okrivljenici za ratne zločine ( i Hrvati i Srbi) bili, i još su uvijek, na slobodi tijekom sudskog procesa je duže vrijeme poznata praksa koju treba kritizirati i mijenjati a ne, s najvišeg  zakonodavnoga mjesta, podržavati i poticati.

Očekujemo da zastupnici/ce Hrvatskog Sabora u pitanjima zastupničkog imuniteta odlučuju u skladu s odgovornošću i ovlastima koje su preuzeli, a da pravosuđu Republike Hrvatske daju povjerenje da, u skladu sa zakonima, nepristrano i profesionalno, procesuira ratne zločine protiv civila u Osijeku i sve druge neistražene ratne zločine na način koji neće svjedoke, pa i žrtve, izlagati rizicima i prijetnjama.

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek

21. studenoga 2006.

IZJAVA U POVODU POSTUPKA OPĆINSKOG DRŽAVNOG ODVJETNIŠTVA U VEZI ODŠTETNOG ZAHTJEVA J. REIHL KIR

Centar za mir,nenasilje i ljudska prava Osijek
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
Građanski odbor za ljudska prava
Hrvatski helsinški odbor

IZJAVA U POVODU POSTUPKA OPĆINSKOG DRŽAVNOG ODVJETNIŠTVA U VEZI ODŠTETNOG ZAHTJEVA JADRANKE REIHL KIR

Prosvjedujemo protiv postupka Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu koje je  podnijelo neprihvatljiv upit na nedavnom ročištu u vezi odštetnog zahtjeva Jadranke Reihl Kir i njene kćeri, temeljem Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata. Tražeći ispis obiteljske imovine (s iznosima) te invalidnine (s iznosima) kako bi predložili smanjenje iznosa odšteta, ogriješili su se o zakon i etička načela. Alarmantno je što je Državno odvjetništvo  pomislilo da bi se iznos odštete mogao umanjiti zbog već isplaćenih, zakonom predviđenih oblika financijske podrške predviđene za pokrivanje osnovnih životnih potreba obitelji i time pokušalo spojiti nespojivo, te na račun prava na podršku umanjiti pravo na odštetu. Cjenkanje Državnog odvjetništva ukazuje na pomanjkanje pijeteta te ponovno šalje signal obitelji ubijenog i javnosti da vladine institucije ne razumiju simbolički značaj odštete koju država može pružiti.

Podsjećamo da je načelnik osječke policije Josip Reihl Kir ubijen 1. srpnja 1991. Njegov ubojica, rezervni policajac Antun Gudelj osuđen je u odsutnosti 1994. na 20 godina zatvora, te je nakon što je uhićen u Njemačkoj u svibnju 1997. oslobođen temeljem Zakona o oprostu i otputovao u Australiju. Izručenje je zatraženo nakon što je Ustavni sud u ožujku 2001. ukinuo rješenje Vrhovnog suda o primjeni Zakona o oprostu. Ministarstvo pravosuđa ponovno je zatražilo njegovo izručenje u listopadu 2005. godine.

U Zagrebu, 31. 01. 2006

Vesna Teršelič

Voditeljica Documente

Najnovija izjava povodom suđenja o Lori

Član Vijeća sudac Damir Primorac, je po zapisima promatrača, dana 23. studenoga 2005. godine, u više navrata, neverbalno komunicirao prema braniteljima/cama, što nije uobičajeno u sudskom procesu jer se može interpretirati na različite načine. Smatramo da je formulacija: « Mogla bi se staviti primjedba na objektivnost člana Vijeća Damira Primorca ….»ishitrena. U analizi s ključnim nalazima s praćenja suđenja, koji smo nedavno objavili, nismo na takav način interpretirali zabilježeno ponašanje. Stoga smo, uz ispriku sucu g. Damiru Primorcu  izmijeniti interpretaciju na Web stranici, i dalje, upozoravajući na ponašanje koje smo uočili. Ovaj primjer pokazuje koliko bi važno bilo da sudski procesi za ratne zločine budu popraćeni i video zapisima.

Ocjena monitoring tima dosadašnjeg tijeka suđenja za ratni zločin protiv civila u «Lori» se može sažeti u slijedeće.
Smatramo da se proces vodi korektno i da će ovo suđenje pozitivno utjecati na unapređivanje prakse suđenja za ratne zločine u Republici Hrvatskoj i u regiji. Predsjednica Vijeća za ratne zločine, sutkinja Spomenaka Tonković, korektno provodi naputke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Osigurala je dolazak svjedoka iz Srbije i Crne Gore te Bosne i Hercegovine. Vodila je njihovo svjedočenje na način da su, prema vlastitom iskazu i nalazu monitora, mogli iskazati što su sami doživjeli u zatvoru «Lora» i njihova saznanja o stradanju civila. Također, Predsjednica Vijeća ne dozvoljava neprimjerene ispade publike. Naša  primjedba se odnosi na, po našoj procjeni, neprimjereno ponašanje nekih branitelja i braniteljica, čiji su  komentari, upadice, pitanja neprimjereni  sudnici, koriste prostor sudnice za iskazivanje vlastitih političkih stavova a svojim pitanjima i komentarima vrijeđaju svjedoke kao osobe.

Katarina Kruhonja

Osijek, 20. siječnja 2006.

Povodom policijske akcije u prostorijama ZU HVIDRA Zagreb

Osuđujemo svaku neprimjerenu upotrebu sile od strane policije, posebice prema osobama s posebnim potrebama (invalidima). Insistiramo na temeljitoj istrazi incidenta pri privođenju Ivana Pandže u prostorijama ZU HVIDRA Zagreb te na sankcioniranju odgovornih u skladu s rezultatima istrage (za razliku od smjena zbog «netaktičnosti»).
Potrebno je bez odlaganja pokrenuti definiranje procedura o postupanju policije prema osobama s posebnim potrebama te obučiti policijske djelatnike kako bi ih se u buduće pridržavali u provedbi svojih zadaća: zaštiti građana i pravnog poretka Republike Hrvatske.

Djelatnici policije su u navedenoj akciji trebali osigurati primjenu međunarodnih standarda o zaštiti svjedoka. Iskazi konkretnog svjedoka, iako mu je identitet otkriven a s obzirom na funkciju koju obavlja vjerojatno nije ugrožen, su pravno pod zaštitom MKSJ-a: obrana optuženika ima sve informacije ali je njihovo objavljivanje u javnosti zabranjeno! Javni je interes otkrivanje okolnosti i počinitelja ratnih zločina (i drugih teških kaznenih dijela). Zadaća je države garantirati svjedocima primjenu svih mjera sigurnost, te ih u praksi i provoditi, a odgovornost građana/ki, udruga građana i, posebice novinara/ki je da ih poštuju.

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Za rješavanje statusa Tihomira Ladišića

Vijeću HRT-a
Upravi HRT-a
Novinarskom društvu Hrvatske
Medijima

Ohrabruje odluka Vijeća i uprave HRT-a kojom se «Latinica» ostavlja u programu jer ukazuje kako su se postavljene strukture javne televizije uspjele oduprijeti naletu političkih pritisaka.

Smatramo, također, da javna televizija treba biti otvorena za kritike te da odgovorno radi na unaprijeđivanju svog programa u pogledu profesionalnosti, objektivnog i nepristranog informiranja uz pravo na autorske slobode. Međutim, nikako nije prihvatljivo višemjesečno kršenje radnog prava (rad u pravno neriješenom radnom statusu)  kakav već dva mjeseca ima Tihomir Ladišić.

Stoga očekujemo i tražimo da se Vijeće i uprava HRT-a bez odlaganja javno izjasne i o statusu Tihomira Ladišića, urednika «Otvorenoga» koji je «na ledu».

Centar za mir, nenasilje i ljudsak prava, Osijek

Povodom objavljivanja imena svjedoka u istrazi zločina nad civilima u Osijeku

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek
Documenta
Građanski odbor za ljudska prava Zagreb
Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava

Povodom objavljivanja imena svjedoka u istrazi zločina nad civilima u Osijeku

Povodom objavljivanja imena potencijalnih svjedoka u istrazi zločina počinjenog nad civilima u Osijeku 1991.

Objavljivanje imena potencijalnih svjedoka iz istražnog zahtjeva Državnog odvjetništva kazneno je djelo protiv pravosuđa, obeshrabruje i zastrašuje svjedoke i na taj način ometa saznavanje okolnosti i počinitelje zločina počinjenih nad civilima u Osijeku tijekom rata 1991. godine. Ponašanje saborskog zastupnika i gradonačelnika Osijeka koje ne samo da ne podupire istraživanje počinjenih zločina nego izravno doprinosi nesigurnosti svjedoka ili, čak, eskalaciji nasilja prema onima koji se zalažu za utvrđivanje istine je i politički neprihvatljivo.

Na konferenciji za medije dana 25. 11. 2005. gradonačelnik Grada Osijeka i saborski zastupnik Ante Đapić je iz istražnog zahtjeva Državnog odvjetništva u slučaju nerazjašnjenih ubojstava ubijenih civila u Osijeku pročitao imena devetnaest svjedoka. Njegov je iskaz citiran u više novina i radio emisija, a u više je navrata tijekom dana prikazivan na STV-u. Mjesec dana kasnije, 23. prosinca, u dnevnim je novinama objavljena njegova izjava kojom opravdava svoj istup zakonitim i dozvoljenim, a izjavljuje kako je time «raskrinkao lažnoga svjedoka».

Ne znamo razloge zašto Državno odvjetništvo do sada nije reagiralo jer se radi o kaznenom djelu protiv pravosuđa radi ometanja istrage (čl. 305 KZ-a RH) i dovođenju u opasnost života i tijela te imovine svjedoka. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugostaviju je, s razlogom, upozorio na taj incident. Prema izjavama svjedoka i novinara koji su nas kontaktirali istup doista može imati neželjene učinke na istragu.

Pozivamo Državno odvjetništvo da vrati poljuljano povjerenje građana i svjedoka i poduzme odgovarajuće korake. Svaki građanin ima obavezu pred pravosuđem Republike Hrvatske istinito svjedočiti što o počinjenom zločinu zna, a država je obavezna pružiti mu za to mogućnost i sigurnost. Nereagiranje Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku na svako, pa i ovo ometanje istrage koju vodi ozbiljan je razlog za delegiranje te istrage drugom sudu.

Osim kaznene ističemo političku odgovornost. Smatramo politički neprihvatljivim ponašanje saborskog zastupnika i gradonačelnika Osijeka koje ne samo da izrijekom ne podupire istraživanje počinjenih zločina, što bi iz svoje pozicije trebao činiti, nego ometa istragu izravno doprinoseći zastrašivanju svjedoka i slabljenju povjerenja prema pravosuđu.

Hrvatska može postati članicom europske obitelji tek onda kada će institucije pravne države onemogućiti političare da ometajući istragu zločina nad civilima  stvaraju “slučajeve” poput “Osijek – Grad slučaj”.

Za Centar za mir, Katarina Kruhonja
Za HHO, Jaroslav Pecnik

Osijek, 27. prosinca 2005.

Izjava o pokretanju istrage o ubojstvima civila u Osijeku 1991. (srpanj 2005)

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek iskazuje podršku činu osobne i građanske odgovornosti, koju je nekadašnji pripadnik, kako objavljuju mediji tzv. Branimirove osječke bojne, pokazao prijavljujući Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske sve što je znao o zločinu, priznavši dio vlastite odgovornosti koju je po savjesti osjećao.

Poznajući dosadašnji rad novinara Drage Hedla i političkog tjednika Feral Tribune, podržavamo njegovu ustrajnost u istraživanju i objavljivanju informacija kao važan doprinos u otvaranju pitanja vezanih  za ratno razdoblje  na području grada Osijeka.

Očekujemo da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske provede detaljnu istragu o okolnostima pod kojima je tijekom 1991. godine u Osijeku i okolini ubijeno preko 60 osoba i još preko deset nestalo: tko su počinitelji, koji su motivi tih ubojstava, imaju li karakter ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i jesu li i od koga zataškavani?

Sjećamo se slučaja od prije dvije godine kada je Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić javno pozvao sve koji imaju saznanja o neriješenim ubojstvima u Osijeku, kao i u vezi zločina u Paulin Dvoru, da mu se radi povjerenja i sigurnosti, direktno obrate. Svjedok koji je to i učinio bio je na kraju ipak prepušten Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku i osječkoj policiji, a svoj iskaz u sudnici potpuno je promijenio.

Ne donoseći zaključke, insistiramo na sprječavanju takvih situacija  i na obvezi  Državnog odvjetništva da  svjedocima osigura  najbolju moguću zaštitu.

Izgradnja trajnog mira i stabilne demokracije ovisi o tome u kojoj ćemo mjeri kao pojedinci/ke i kao društvo/država imati snage  prepoznati i uvažiti posebna djela hrabrosti i solidarnosti u obrani života i vrijednosti na kojima počiva dostojanstvo svakog čovjeka i  prekinuti negiranje, opravdavanje, kolektiviziranje i nekažnjavanje ratnih zločina.

U ime Centra za mir, nenasilje i ljudska prava
Branka Kaselj
izvršna direktorica Centra za mir Osijek

(Ne) Zaštićeni svjedok

Ovih smo dana u novinama mogli pročitati dijelove iz zapisnika Državnog odvjetništva o uzimanju izjave od Josipa Uglika. koji je u sudskom procesu vođenom radi kaznenog djela ratnog zločina protiv civila počinjenog u Paulin Dvoru, bio zaštićeni svjedok.

Kako je moguće da su dijelovi zapisnika objavljeni u tisku, kad odredbe Zakona o zaštiti svjedoka, kao i odredbe Zakona o kaznenom postupku, nalažu da se izjave svjedoka čuvaju prema posebnim uvjetima?

Očekujemo da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ispita i utvrdi tko je od nadležnih organa odgovoran što su podaci o zaštićenim svjedocima postali dostupni javnosti, te tko je od nadležnih organa odgovoran što su dijelovi zapisnika o uzimanju izjave od zaštićenog svjedoka, unatoč tome što su predstavljali službenu tajnu, dospjeli u javnost.

Ukoliko se ne postupi sukladno propisima i ne osigura maksimalna zaštita podataka i svjedoka možemo očekivati daljnje nepovjerenje javnosti u nadležne institucije te pasivnost i strah građana, dok jedno od načela demokracije od građana upravo traži aktivno sudjelovanje u javnom životu.

U ime Centra za mir, nenasilje i ljudska prava
Branka Kaselj
izvršna direktorica