Izjave

Slušati da bi razumjeli – govor s globalne konferencije o prevenciji sukoba i građenju mira

Izlaganje Katarine Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, na otvaranju konferencije «Uloga organizacija civilnoga društva u prevenciji oružanih sukoba i građenju mira», UN, New York 2005.

Poštovani glavni tajniče, gospodine  Kofi A. Annan,  poštovani predstavnici i predstavnice država članica UN-a, predstavnici i predstavnice nacionalnih delegacija, organizacija civilnoga društva, dame i gospodo, dragi prijatelji – zahvaljujem na mogućnosti da organizacija iz koje dolazim, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, iz Hrvatske, i ja osobno, sudjelujemo u ovoj konferenciji koja će, uvjerena sam, doprinijeti jačanju uloge civilnoga društva u sprječavanju oružanih sukoba i izgradnji održivog mira.
Po mom iskustvu i razumijevanju, jedna od temeljnih potki građenja mira je slušati da bi razumjeli. Ohrabrena sam što taj pristup i princip prepoznajem u načinu na koji je odabrana tema Konferencije i u načinu na koji je u pripreme Konferencije i njenih dokumenata bio uključen veliki broj žena i muškaraca iz cijeloga svijeta.
Poniznost i ljudskost slušanja, a time i njezina veličina i potencijal za građenje mira, temelji se na stavu kako svaka osoba zna što osjeća i što joj treba, da je sposobna to iskazati i da može sama sebe zastupati, uvažavajući pri tome i potrebe drugog/ih. Slušanje je razmjena pri kojoj ti dajem svoje vrijeme, nepodijeljenu pažnju i neprosuđivanje; postavljam pitanja koja nisu važna meni nego tebi – ona koja će ti pomoći da iskažeš zapretane osjećaje, da ponovno ispitaš vlastite sporne točke i istražiš vlastita rješenja. Umjesto rješenja, savjeta ili sažaljenja dajem ti prihvaćanje, povjerenje i podršku.  Slušanje je zajedničko putovanje u kome se događa bolje razumijevanje vlastite situacije; otpuštanje dijela boli, stida, straha i ljutnje; usmjeravanje prema budućnosti i osnaživanje za djelovanje.
U knjizi Ljudi grade mir opisan je Projekt slušanja koji je Centar za mir proveo u desetak ratom razorenih multi-etničkih mjesta istočne Hrvatske i Bosne, razgovarajući pri tome s oko 2000 ljudi. Rat se u Hrvatskoj i Bosni dogodio na najgori mogući način – i  susjed protiv susjeda – oduzimanjem života, zatvaranjem u logore i mučenjima, pljačkom imovine. Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma provedena je jedna od najuspješnijih mirovnih misija UN, mirna integracije Istočne Slavonije (1996-98). U te su dvije godine, međutim, zapravo provedene vrlo dobre pripreme za povratak ljudi. Sam povratak, suočavanje s razorenim domovima iz kojih raste drveće, s ulicom u kojoj svakog drugog ili trećeg susjeda nema jer je poginuo, nestao ili se trajno iselio; susretanje i život s dojučerašnjim neprijateljem – procesi su koji zahtijevaju duže vrijeme i trajnu podršku.

Kada je proces povratka započeo dala sam otkaz u Klinici. Shvatila sam, liječnika ima dovoljno, ali onih koji imaju poticaj pomoći mirovnom procesu nema. No brinulo me hoćemo li imati priliku i hoćemo li znati što činiti. Kao mirovnim aktivistima prostor za djelovanje je osigurao UN, no nismo imali podršku hrvatskih državnih  institucija. To ograničenje, odnosno odsustvo institucionalne moći, postalo je, međutim, na neki način, i naša prednost. Morali smo odabirati načine djelovanja koji se oslanjaju na osnaživanje ljudi da sami sudjeluju u izgradnji mira. Aktivno slušanje, metoda koju nas je podučio Herb Walters iz američke organizacije Južno-seoski glas za mir, činila je upravo to. Kao prvi korak formirani  su multi-etnički mirovni timovi.  Obuka mirovnih timova, izgradnja međusobnog povjerenja, jačanje motivacije i usuglašavanje oko vizije poželjne budućnosti na kojoj žele zajednički raditi je trajala 10 tjedana,  i kontinuirano tijekom tri godine njihova rada. Centralno mjesto u treningu, a kasnije u našem radu bilo je aktivno slušanje. Da bi počeli raditi u jednoj zajednici proučili bi specifičnosti te zajednice te prilagodili upitnik. Kroz intervjue smo upoznali zajednicu i zajednica je upoznala nas. Naučili smo puno i o sebi – o svojim strahovima i predrasudama ali i o unutarnjoj sposobnosti da suosjećamo i da vidimo istinu onog drugog. Većina je  intervjuiranih mještana kasnije izjavila kako su po prvi put imali osjećaj da ih netko sluša, da je njihovo stradanje ali i njihovo mišljenje nekom važno.  Slušanje je osnažilo oboje, i nas slušače  i ljude koje smo slušali. I povezalo.
Teškoće i dileme ujedno su bila i naša mjesta učenja. Što nam je pomagalo u trenucima dvojbi ili blokada – kada je trebalo pokucati na vrata obitelji kojoj je, primjerice, u ratu stradalo devet članova obitelji, ili na vrata ratnih veterana,  lokalnog političara ili obitelji koju je cijelo selo smatralo neprijateljem..? Neka znanja s treninga – da; to što nas je bilo dvoje – da;  unaprijed uvježbano predstavljanje – da. Ali u najtežim trenucima najviše nam je pomagalo sjetiti se što bi u toj situaciji učinio Adam Curle ili Herb Walters ili Margareta Ingelstam ili Vesna Teršelič, ili Katarina Sanders ili Traude Rebman ili Dirck Heinrichts… Svi su oni prije došli k nama – slušali su nas kako bi razumjeli, davali nam siguran prostor u kome smo mogli izraziti  osjećaje i brige a prisjetiti se nada, čekali su strpljivo da sami definiramo problem i da mu priđemo kao osobe koje su dio rješenja.
Danas, pet godina poslije sela su se promijenila. Istraživači koji su radili procjenu utjecaja mirovnih aktivnosti kažu, da je ta promjena sigurno rezultat i našeg mirovnog rada. Dragica Aleksa, jedna od mještanki koja je kroz program  slušanja došla u kontakt s mirovnim radom nominirana je, uz drugih 999 žena iz cijelog svijeta, za Nobelovu nagradu za mir. A takvih Dragica ima desetke, rade aktivno u svojim mjestima na izgradnji povjerenja, suočavanju s prošlošću i građenju mira. No, ona kaže da je njen najveći uspjeh ne ono što je učinila za zajednicu nego ono što je promijenila na sebi.
Ovo bi izlaganje završila pozivajući da se svatko od nas prisjeti trenutka u kome je, zato što je to isto želio/la pružiti svom sugovorniku/ci,  prizivao/la vlastito iskustvo kada je bio saslušan/a. To su mjesta gdje se prepliću davanje i primanje i gdje se plete i učvršćuje potka mira,  koji je u našim rukama.

Grad Osijek je u proteklim mandatima organizacije civilnoga društva prepoznao kao partnere

Nakon višekratnih mandata pod vodstvom liberalno-građanske opcije, protekli su lokalni izbori donijeli promjenu u samoupravi Grada Osijeka. Uvažavajući demokratske promjene, i svjesni potrebe za stalnim unapređivanjem demokratske prakse na razini lokalne samouprave, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek drži važnim javno ukazati na dosadašnja postignuća Grada Osijeka na području očuvanja multikulturalnosti, razvoja civilnog društva i demokratizacije zbog čega je Osijek višekratno nagrađivan u Hrvatskoj i u svijetu.

Grad Osijek je već 1994.g., kroz partnerstvo s udrugama i Gradom Wagheningenom iz Nizozemske, te Centrom za mir kao lokalnom organizacijom, omogućio osnivanje Veleposlanstva lokalne demokracije u Osijeku (danas Agencija lokalne demokracije), kao jednog od prvih projekata Vijeća Europe u samostalnoj Republici Hrvatskoj.

Grad je 1993., te 95′ i 97′, godine dao podršku i održavanju Dana kulture mira – međunarodne manifestacije u cilju promocije nenasilja, tolerancija i dijaloga na kome je uvijek sudjelovalo preko trideset gostiju iz cijelog svijeta, uključujući mirovne udruge iz Vojvodine i Bosne. Odjeci te podrške doprinijeli su jačanju motivacije za pokretanje različitih manjih ili većih suradničkih projekata između lokalnih i međunarodnih građanskih inicijativa te i na taj način činili Osijek dijelom Europe.

Kao prvi grad u Republici Hrvatskoj, Grad Osijek je 2002.g., s gradovima partnerima Tuzlom i Novim Sadom, i u suradnji s tri udruge iz istih gradova, potpisao Sporazum o međuetničkoj toleranciji te podržao otvaranje prekogranične suradnje. Inicijativa je prerasla u inicijativu za osnivanje Asocijacije multietničkih gradova Jugoistočne Europe kojoj se pridružuje preko šezdeset gradova.

Grad Osijek je bio jedna od rijetkih lokalnih uprava voljna dati prostor organizacijama civilnoga društva u javnim događanjima već u ranim poslijeratnim godinama; aktivno je sudjelovao u oblikovanju Povelje o suradnji Grada Osijeka s udrugama koje djeluju na području grada, uključujući unaprjeđenje transparentnog sustava financiranja udruga iz gradskog proračuna; dao je podršku pokretanju dijaloga s građanima oko poželjne budućnosti grada; uvijek je bio otvoren za međureligijska i ekumenska događanja.

Razvoj civilnoga društva, međuetnički dijalog i prekogranična suradnja u procesu demokratizacije neki su od preduvjeta za očuvanje mira i razvoj društva utemeljenog na načelima humanosti, tolerancije, pluralizma, poštivanja ljudskih prava i nenasilja koje treba njegovati i unaprjeđivati i u vremenu pred nama koje nosi nove izazove demokratizacije i razvoja zajednice.

U ime Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek,

Branka Kaselj, direktorica

POVODOM ZLOSTAVLJANJA I ZANEMARIVANJA DJECE U DJEČJIM DOMOVIMA U BREZOVICI I LUGU

Prenosimo izjavu za javnost Građanskog odbora za ljudska prava

Slučajevi zloupotrebe i zanemarivanja djece u dječjim domovima u Brezovici i Lugu, koji su zadnjih tjedana i mjeseci izišli pred hrvatsku javnost u svoj svojoj grozoti, najsramniji su primjeri kršenja osnovnih ljudskih prava. Pogođeni su najbespomoćniji članovi društva – djeca izdvojena iz obitelji, bez roditeljske skrbi i zaštite, a počinitelji nedjela su među onima kojima je povjerena odgovornost da im, umjesto roditelja, osiguraju uvjete za odgovarajući rast, razvoj i socijalizaciju.

Ovo zlostavljanje i zanemarivanje djece dogodilo se u ustanovama čija je svrha zbrinjavanje, odgoj, obrazovanje, liječenje i resocijalizacija djece, pri čemu vjerske ustanove nisu nikakav izuzetak. Gotovo pedeset godina nakon Deklaracije o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, ovi događaji podsjećaju na sudbinu Olivera Twista, samo, bojimo se, bez happy enda.

Da ne postanemo suučesnici, moramo svi zajedno stati uz ovu djecu i za njih tražiti zaštitu, pravdu i zadovoljštinu.

Ne smije nas zavesti nada da su Brezovica i Lug samo slučajni ekscesi. Oni su zvono na uzbunu koje zove da preispitamo čitav sustav dječje socijalne skrbi kao i stanje u drugim institucijama namijenjenim djeci (bolnice, škole, vrtići, jaslice, popravni domovi). Institucionalno zlostavljanje/zanemarivanje djece vrlo teško izlazi na svjetlo dana i vrlo često ga prikrivaju gotovo svi koji imaju moć da to čine. Do otkrivanja istine najčešće prolaze godine i decenije, tokom kojih se uništavaju stotine mladih života. Zlostavljani progovaraju obično tek u zreloj dobi ili u starost, a neki i sami postaju zlostavljači.

Iako recentni slučajevi još nisu sudski procesuirani, već sama sumnja na institucionalno zlostavljanje/zanemarivanje djece zahtijeva promptno djelovanje.
Stoga Građanski odbor za ljudska prava poziva vlasti na svim razinama :

  1. da se odmah utvrde i provedu mjere kojima će sva djeca u Brezovici i Lugu biti zaštićena od mogućeg zlostavljanja i/ili zanemarivanja
  2. da odmah započne odgovarajući psihosocijalni tretman djece koja su traumatizirana zlostavljanjem/zanemarivanjem
  3. da se hitno i temeljito istraže i presude slučajevi vezani za zlostavljanje i zataškavanje zlostavljanja u dječjim domovima u Brezovici i Lugu
  4. da se odmah ustanovi i osposobi posebno nezavisno tijelo (pri Pravobraniteljstvu za djecu ili drugačije) koje će primati sve prijave institucionalnog zlostavljanja
  5. da se izvrši nadzor u svim ustanovama, javnim, vjerskim i privatnim, koje zbrinjavaju djecu izvan obiteljskog okruženja
  6. da se temeljem provedenog nadzora napravi analiza sustava kojem zajednica povjerava brigu za dobrobit djece, registriraju sve slabe točke i izvrše nužne preinake sustava
  7. da odgovorni za institucionalno zlostavljanje ili zanemarivanje obeštete djecu za pretrpljene patnje i kršenja njihovih ljudskih prava

Građanski odbor za ljudska prava poziva također sve nevladine organizacije za ljudska prava, humanitarne organizacije koje rade za dobrobit djece, profesije koje se bave djecom, Ured UNICEF-a u Hrvatskoj i sve građanke i građane da poduzmu sve što je u njihovoj moći da djeca u Brezovici i Lugu i sva ostala djeca u institucijama budu zaštićena od zlostavljanja i zanemarivanja i dobiju svu potrebnu podršku i pomoć na svom putu kroz život.

Oni ne smiju biti NIČIJA DJECA nego NAŠA DJECA !

Zoran Pusić
Predsjednik GOLJP-a

dr. Gorjana Gjurić
Voditeljica Građanskog glasa za zdravlje GOLJPa

Za Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek
Branka Kaselj, izvršna direktorica

GLAS PROTIV POLITIČKI MOTIVIRANIH OBRAČUNA

Za demokratsko društvo i uljuđenu zajednicu neprimjerena je nedavna najava glasnogovornika HDZ-a da će doći do smjene čelnika državnih institucija u Osijeku, samo stoga što su potpisali jednu građansku inicijativu, koja jednoj (pa, makar i vladajućoj) stranci nije po volji. Najava i realizacija političkih obračuna s neistomišljenicima, na inače, već dugo vremena, izrazito politički, gospodarski, socijalno itd. trusnom prostoru Slavonije i Baranje, izvjesno je neće pridonijeti toliko potrebitoj stabilizaciji društvenih prilika na ovom području.
Naime, nakon što je u srijedu, 25. svibnja ove godine, smijenjen g. Damir Karavidović s mjesta direktora HEP-ova distribucijskog područja Elektroslavonija Osijek i raspoređen na novu dužnost, postalo je posvema razvidno da je vlast s prijetnji prešla na političko eliminiranje svih onih koji su podržali i potpisali inicijativu g. Branimira Glavaša, dojučerašnje perjanice HDZ-a, za osnivanjem Hrvatskog demokratskog sabora Slavonije i Baranje. Glavaševo političko i stranačko vjerolomstvo HDZ-u neposredno uoči lokalnih izbora, te njegov izlazak na spomenute izbore s neovisnom listom, nikako ne bi smjeli biti razlogom da se aktualna vlast sa svojim “disidentom” obračunava preko leđa onih osoba koje su u njegovoj, novoinauguriranoj ideji regionalizma prepoznali prihvatljiv projekt.
Podrška ili pristupanje bilo kojoj legitimnoj građanskoj inicijativi, pa tako i Glavaševom regionalističkom programu, ni u kom pogledu ne bi smjelo biti sankcionirano smjenom s funkcije, diskvalifikacijama, šikaniranjima i sl., pa čak i onda kada se radi o ljudima koji su na javne funkcije došli prema političkoj pripadnosti. Činjenica kako je dobar dio njih došao na danas im upitne položaje smjenama prethodnika, ni u kom slučaju ne smije biti opravdanje za slične postupke, danas i ovdje.
Po osobnom iskazu g. Karavidovića, on nije politički angažiran, niti je član bilo koje stranke; samo je podržao inicijativu za veću regionalnu autonomiju i gospodarski oporavak Slavonije i Baranje. Pri tomu napominjemo kako se radi o čovjeku koji je tijekom agresije na Osijek i Hrvatsku bio jedan od najzaslužnijih za, koliko je to god moguće u ratnim uvjetima, normalno funkcioniranje grada, tj. opskrbu električnom energijom, te još od tih dana u javnosti uživa veliki ugled.  Je li prilikom potpisa spomenute inicijative na bilo koji način bio manipuliran; drugim riječima, je li znao da će građanska inicijativa koju je potpisao postati političkim programom Glavaševe Nezavisne liste, u ovom slučaju nije čak ni presudno, ali ostaje činjenicom da sankcioniranje potpisnika inicijative može poduzeti samo pravosuđe, a nikako vlast i vladajuća politička elita.
Dakle, bez ogleda na regionalistički duh inicijative HDSSB, slagali se mi s njom ili ne, svi oni koji u njoj pronalaze iskaz vlastitih političkih i građanskih stremljenja i težnji, moraju biti respektirani, dakako sve dok ne djeluju protiv Ustava RH. Raskol između dojučerašnjih političkih suradnika i partnera, ne može se razrješavati time da se kažnjavaju oni koji u tom sukobu ni na koji način nisu izravno sudjelovali; može biti da su svojim potpisom i podrškom građanskoj inicijativi i ne znajući za političke implikacije, poslužili kao sredstvo manipulacije, ali onda je na njima da se za svoja prava glasno, javno i jasno izbore, jer demokracija počiva na pravnoj državi i proceduri. Drugo je pitanje, o kojem tek treba ozbiljnije, ali načelno razgovarati: kakva će (zakonska i moralna) pravila biti određena za državne službenike s obzirom na njihovo javno, pa i političko angažiranje? A, smjene s funkcija; otkazi s posla i sl., podsjećaju na ne tako davna autoritarna vremena i praksu, u kojima su svoj presudni doprinos dali sudionici obje strane sadašnjeg sukoba, ali bez ogleda na to, zarad definitvnog, svekolikog ozdravljenja ovog područja (i čitave države), s tim bi konačno trebalo prestati.

HRVATSKI HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA
Regionalni centar Slavonija
Osijek/Vukovar

CENTAR ZA MIR, NENASILJE I LJUDSKA PRAVA – OSIJEK

Bit će saknkcionirani svi koji su odupirali Glavašev projekt

Strah i kako ga u Osijeku prevladati
Što imaju reći oni koji daju svoj glas za pravnu državu?

Glasnogovornik HDZ-a najavljuje smjene čelnika državnih institucija u Osijeku. Vrijeme je ponovne “sječe glava” – no ovaj puta o tome se piše u “Glasu Slavonije”, onim istim novinama koja nisu nikada objavile kako je njihovo uredništvo smijenjeno puškama i na taj način stale na stranu slobode medija i zaštitile integritet svojih novinara – urednika. Sada se smjenjuju ljudi oko inicijative čovjeka koji je puškom smjenjivao uredništvo novina. Nemamo li mi, pojedinci i organizacije, koji se bavimo zaštitom ljudskih prava, nešto o tome reći? Pogotovo jer smjena nije najavljena radi uzimanja puške u ruke i izbacivanja uredništva novina, ili, na primjer, voditelja niza institucija, gospodarstvenika, liječnika, sudaca zato što imaju drugačija – zla i opasna krvna zrnca, ili radi izbacivanja obitelji iz domova zbog takvih istih zrnaca, ili zbog toga što u Osijeku nisu otkriveni počinitelji ubojstava preko šezdeset građana, niti radi nepravedne i nezakonite pretvorbe, ni korupcijskih skandala….. Smjena se najavljuje i provodi zato što su potpisali građansku inicijativu – Ustavom RH-a zagarantiran oblik udruživanja i djelovanja.

Dakle, što imaju reći oni koji daju svoj glas za pravnu državu?

Pristupanje građanskoj inicijativi ne smije biti sankcionirano, pogotovo ne smjenom s funkcije. Samo pravosuđe može zabraniti ili kazneno sankcionirati pripadnike inicijative ako se ova zalaže i djeluje protivno Ustavu RH-a.

Podrška kandidaturi nezavisnog kandidata za izbore također ne može biti sankcionirana, osim ev. prema disciplinskim pravilima stranke i to samo u odnosu na stranačku funkciju (iako je tada upitna demokratičnost stranke jer ograničava temeljno političko pravo glasača).

Dakle, NE «sječi» i NE «sječi» iz navedenih razloge, pa ni onih koji su na pozicije došli upravo po političkoj direktivi vladajuće stranke i, najčešće nakon smjenjivanja njihovih prethodnika na sličan način ( sličan jer je tada vladao i strah za život a ne samo za funkciju). Demokracija počiva na pravnoj državi. Nekad nam je to dugo, teško, čini se neučinkovito, no boljeg i sigurnijeg puta prema stabilnosti za sada nema. Zalažemo se za princip.

Stvar je potpisnika i potpisnica što su dali svoj glas za «politiku preispitivanja pravnog temelja privatizaciji» čovjeku koji je sudjelovao u krojenju i obilnoj primjeni tog zakona što je potpuno osiromašilo ljude i kapacitete regije za koju se sada zalaže.

Drugo je pitanje jesu li neki od njih na bilo koji način manipulirani – jesu li znali da će inicijativa koju potpisuju postati politički program nezavisne liste doslovno preko noći; jesu li svoj potpis stavili u prilog ideji, a da nisu vidjeli Nacrt Programske deklaracije HDSSB? Jesu li to učinili doista dragovoljno – bez straha za svoja radna mjesta i funkcije .. No u tom dijelu leži njihova osobna odgovornost. Za svoja prava morat će dignuti svoj glas. Strah koji se mimoiđe ostaje strah.

O duhu inicijative HDSSB- samoproglašavanje
Inicijativa, po našem sudu, odiše duhom revolucionarnog samoproglašavanja. Neke formulacije u nacrtu Programske deklaracije HSSB ukazuju na nedovoljno razumijevanje, ili se radi o nepreciznosti koje se mogu različito tumačiti. Naime, udruga ne može « predstavljati i zastupali interes Slavonije i Baranje kao cjeline ili jedinstvene teritorijalno- administrativne jedinice» (koje još po Ustavu RH nema) nego može demokratski zastupati ideju o formiranju takve teritorijalno-administrativne jedinice. Nadalje, udruga nije legalno izabrano tijelo koje zastupa građane – osim svojih članova. Stoga nema nikakvog smisla da članovi/ce neke udruge prisežu građanima od kojih niti nisu izabrani : « Pred Bogom, sobom i građanima prisežemo da ćemo svoje potencijale……». Članovi i članice udruga djeluju na pozitivnim društveni promjenama u skladu s Ustavom RH i to s pozicije koja ne pretendira na osvajanje političke moći. Političku moć i odgovornost se dobiva na izborima, a ne kroz udruge.

Katarina Kruhonja
Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek

Izjava organizacija za zaštitu ljudskih prava povodom sudskog procesa protiv Mihajla Hrastova

Izjava organizacija za zaštitu ljudskih prava
povodom sudskog procesa protiv optuženog Mihajla Hrastova
Smatramo neophodnim da se nakon 14 godina stvore uvjeti za pravično, nepristrano i profesionalno suđenje Mihajlu Hrastovu, optuženom za zločin protiv ratnih zarobljenika, ubojstvo 13 rezervista JNA i ranjavanje jednog, a  počinjenog  21. rujna 1991. godine na Koranskom mostu.

Naime, rješenjem Vrhovnog suda RH od 9. ožujka 2004. godine po drugi se put ukida oslobađajuća presuda Županijskog suda Karlovac od  18. rujna 2002. godine i predmet  vraća prvostupanjskom sudu. Novo suđenje, pred potpuno izmijenjenim Sudskim vijećem Županijskog suda u Karlovcu,  počelo je glavnom raspravom održanom 20., 22. i 23. rujna 2004. godine. Sudsko vijeće, kojim predsjedava sudac Marijan Janjac, treba suditi pod snažnim pritiskom dijela javnosti i lokalnih medija Karlovca koji optuženog  pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Hrvatske veličaju kao ratnog heroja. Publika koja glasno komentira tijek postupka i sudski stražari koji nisu skrivali naklonost prema okrivljenom, mogu utjecati na osjećaj sigurnost svih uključenih u proces, od obitelji žrtava kojima bi suđenje trebalo biti dostupno, preko nezavisnih promatrača pa do svjedoka i, konačno, odgovornih zastupnika pravosuđa Republike Hrvatske koji proces vode.

Zabrinjavajuće je u ovom predmetu i postupanje Županijskog tužiteljstva u Karlovcu. Županijska državna odvjetnica koja zastupa optužbu, i čija je zadaća utvrđivanje materijalne istine, nije uložila prigovor na nalaz i mišljenje vještaka balističara i tražila njegovo izuzeće što je, u cilju utvrđivanja materijalne istine, a po članu 250 (stav 1 i 2) ZKP RH imala pravo učiniti. Naime, navedeni vještak je zaposlen u istoj ustanovi, u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, kao i okrivljeni Hrastov što ne zadovoljava standarde  nepristranog i pravednog suđenja.

Nadalje, javnost naknadno saznaje da je optužbu trebala zastupati zamjenica županijske državne odvjetnice, gđa Davorka Nyerš Katušić, te da je neposredno pred održavanje prve glavne rasprave to odbila i podnijela zahtjev za razrješenje s dužnosti. Prema njenim riječima, koje je prenio tisak,”ne može voditi postupak koji je unaprijed izgubljen”.  Ona drži da je od strane Županijskog državnog odvjetništva bila onemogućena da u skladu s profesijom i vlastitom savješću zastupa optužnicu te predloži dodatno balističko vještačenje radi novih dokaza i traži izuzeće predloženih sudaca u Vijeće.

Smatramo nužnim da se Županijski sud u Karlovcu izuzme od provođenja ovog sudskog procesa te da se proces bez odugovlačenja preuzme od strane jednog od četiri istražna centra za ratne zločine. Naime, temeljem Zakona o primjeni Statuta Međunarodnog prava osnovani su istražni centri u Osijeku, Zagrebu, Rijeci i Splitu kako bi pravosuđe Republike Hrvatske odgovorilo na zahtjeve za nepristrano,  profesionalno i pravedno suđenje za najteža kaznena djela. Očekujemo da Državno odvjetništvo nadležnog centra ispita ima li, u skladu sa činjenicama i dokazima, razloga za izmjenu postojeće optužnice.

Insistiramo na prekidanju prakse odugovlačenja radi žrtava, oštećenih, osumnjičenog i cjelokupne javnosti. Pravedno suđenje na temelju utvrđivanja činjenica su važni za individualne i društvene procese suočavanja s prošlošću, za normalizaciju i za pridruživanje Europi.

8. veljače 2005.

Izjavu potpisuje:

Odbor za ljudska prava Karlovac
Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek
Centar za mirovne studije
Fond za humanitarno pravo Beograd
Građanski odbor za ljudska prava Zagreb
Hrvatski helsinški odbor

Izjava povodom članka V. Rešković u Jutarnjem listu

N/P: Redakcija Jutarnjeg lista
U vezi s navodima u vašem članku „Udrugama Katarine Kruhonja i njezina kolege Milana Ivanovića čak 850.000 kn“, novinarke V. Rešković, objavljenom 07. 02. 2005. godine, te u skladu sa Zakonom o medijima (NN 59/2004) molimo Vas da objavite sljedeće informacije:

Centar za mir-Osijek odlučno odbacuje insinuacije iz članka koje upućuju da smo zlorabili položaj naše članice u odboru Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, za dobivanje financijske potpore.

Naime, iako počašćeni što je naša članica prepoznata kao osoba koja može doprinijeti postavljanju Zaklade, raspravljali smo unutar organizacije trebamo li se javljati na natječaje tijekom njezinog mandata u odboru Zaklade. Kako smo u tom trenutku procijenili da Zaklada ima zaštitne mehanizme za prevenciju sukoba interesa, a nije drukčije propisivala uvjete za natječaje prevagnuo je stav da ćemo iskoristiti pravo prijave. U tom smo procesu ispoštovali sve propisane uvjete i procedure.

Naša organizacija ima postavljenu upravljačku strukturu i procedure u kojoj mr.sc. Katarina Kruhonja, dr.med. ne sudjeluje. U njima, s druge strane, sudjeluju neovisni stručnjaci i predstavnici zajednice. Prema tomu, nazivanje organizacije „Kruhonjin Centar“ upućuje na temeljno nepoznavanje i nepoštivanje pojma organizacije civilnog društva, a omalovažava doprinos sviju uključenih u rad organizacije. Radi opće informiranosti navodimo kako je Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek nevladina i neprofitna organizacija koja djeluje od 1992. godine. U ovom trenutku organizacija broji 87 članova, 25 uposlenika i više od 50 volontera koji provode 4 programa, 10 projekata. Kroz rad u zajednicama, edukaciju, istraživanja, pružanja savjetodavnih usluga te brojne druge aktivnosti ostvarujemo misiju izgradnje društva temeljenog na kulturi mira. Ukupan budžet organizacije je tijekom 2004. godine iznosio oko 600.000 €, od čega je 95% osigurano od strane različitih međunarodnih donatorskih organizacija. Sva su naša finacijska i druga izvješća javna i dostupna putem naše web-stranice: www.centar-za-mir.hr

Dr.sc. Milan Ivanović, predsjednik udruge AlbertE , jest član upravnog odbora od 2004 i dugogodišnji član organizacije. Tako bismo u vezu s Centrom za mir – Osijek mogli dovesti i druge pojedince i udruge koje danas aktivno i samostalno djeluju na području Slavonije i Baranje. Kako su umrežavanje i suradnja preduvjeti za razvoj civilnog društva, pitamo se gdje je granica (ne)povjerenja?

Svjesni smo aktualnosti i važnosti pitanja etike, odgovornosti i javnog povjerenja u društvu. Spremni smo konstruktivno sudjelovati u dijalogu koji će osigurati potpunu jasnoću i transparentnost procedura i omogućiti najpravičniji mogući ishod u ovom konkretnom slučaju. Bez obzira na to kakav će to ishod po nas imati, želimo da ovi principi zažive.

U ime Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek

Branka Kaselj, izvršna direktorica

U Osijeku, 07. veljače 2005. godine

Izjava povodom uklanjanja spomenika Juri Francetiću u Slunju i Mili Budaku u Svetom Roku

Pozdravljamo odgovaran politički čin uklanjanja spomenika Juri Francetiću i Mili Budaku. Vlada Republike Hrvatske pokazala je da ima političku volju suprotstaviti se privatnim inicijativama pojedinaca, grupa i institucija koje pokušavaju rehabilitirati ustaštvo i ustaške zločine. Time je Vlada djelovala u skladu s Izvorišnim osnovama i najvišim vrednotama Ustava Republike Hrvatske. Ovakav ishod napete situacije oko spomen obilježja u Slunju i Svetom Roku važan je dokaz da javni dijalog o najtežim pitanjima može biti konstruktivan i da su strahovi od suočavanja s prošlošću suvišni.

Ipak, sporost u uklanjanju spomenika jasno govori o problemu nedostatne zakonske regulative. Postoji rizik da će u mogućim sličnim budućim situacijama reagiranje vlasti prvenstveno ovisiti o političkoj volji. Upravo bi ova dva primjera eskalacije krize trebala poslužiti kao poticaj za sustavno sprječavanje rehabilitacije ustaštva i ustaških zločina.

Zato od Vlade RH očekujemo da u skladu sa svojim ovlastima i već iskazanom namjerom pripremi  zakonske prijedloge te ih uputi u proceduru Hrvatskom Saboru, kojima bi se napokon spriječilo javno afirmiranje stavova, ideologija i djelovanja protivnih ustavnom poretku Republike Hrvatske, posebice najvišim vrednotama poštivanja prava čovjeka i mirotvorstva te Izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske koje izrijekom navode da se pravo na državnu suverenost očituje «u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugog svjetskog rata izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) na odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.)». Tražimo da se zakonom i drugim propisima onemogući podizanje spomen obilježja te imenovanje ulica i drugih javnih prostora, ustrojbenih jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba  kojima se afirmiraju osobe, ideologije, režim i djelovanja protivna navedenim vrednotama i Izvorišnim osnovama.

Pri donošenju zakona, smatramo  posebno važnim da se osigura široka i dobro pripremljena javna rasprava o zabrani afirmacije osoba, ideologija, režima i djelovanja protivnih hrvatskom ustavnom poretku koja ne bi zadirala u pravo izražavanja pojedinaca.
Pritom će biti nužno pokrenuti temeljitu javnu raspravu o pitanju razlikovanja antifašizma, kao neupitne izvorišne osnove i vrednote suvremene Hrvatske i Europe, od zločina počinjenih u kontekstu različitih totalitarnih režima, te onemogućiti ironijski obrat zabrane afirmacije antifašizma povodom sprječavanja rehabilitacije ustaštva. Kvalitetnom javnom raspravom izbjegla bi se ishitrena, površna i neprimjenjiva zakonska rješenja koja bi samo pridonijela sadašnjim podjelama i nejasnoćama.

Pozivamo gradska i općinska vijeća u svim naseljima Republike Hrvatske gdje postoje ulice i javni prostori nazvani prema ustaškim dužnosnicima, da hitno donesu odluke o promjeni tih naziva.

Nakon današnjeg odgovornog čina Vlade RH i dalje ostaje upitan stav Katoličke Crkve u Hrvatskoj čije je ignoriranje zbivanja u Svetog Roku moglo navesti na zaključak da je šutnja Crkve znak odobravanja, što je neprihvatljivo s obzirom na kršćanski nauk i posebice neodgovorno u svjetlu velikog društvenog utjecaja Crkve na javno mnijenje u Hrvatskoj.

Sustavno sprječavanje rehabilitacije ustaštva bila bi potvrda spremnosti hrvatskog društva da se saživi s antifašizmom – jednom od najviših vrednota suvremene Europe.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2004.

POTPISNICI IZJAVE:
Odbor za uklanjanje spomenika Juri Francetiću:
Centar za mirovne studije, Zagreb
Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb
Odbor za ljudska prava Karlovac
Udruga antifašista karlovačke županije, Karlovac

Koalicija za promociju i zaštitu ljudskih prava:
Centar za direktnu zaštitu ljudskih prava, Zagreb
Centar za građanske inicijative, Poreč
Dalmatinski odbor solidarnosti, Split
Centar za mir, pravne savjete i psihocijalnu pomoć, Vukovar
Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek
Srpski demokratski forum, Zagreb
Organizacija za građanske inicijative, Osijek
Udruženje za mir i  ljudska prava «Baranja», Bilje

Pojedinačne nevladine organizacije:
Altruist, Split
Antiratna kampanja Hrvatske
Autonomna ženska kuca Zagreb
B.a.b.e. – Grupa za ženska ljudska prava, Zagreb
Centar za kulturu Roma, Zagreb
Centar za mentalno zdravlje i ljudska prava, Zagreb
Centar  za žene žrtve rata, Zagreb
FADE – IN, Zagreb
Građanska udruga protiv nasilja, Sisak
HOMO, Pula
Iskorak – Grupa za prava seksualnih i rodnih manjina
Lezbijska grupa Kontra, Zagreb
Mali korak – Centar za kulturu mira i nenasilja, Zagreb
Osječki zeleni, Osijek
Udruga za istraživanje tranzicije k demokraciji (TOD)
Udruga MI, Split
Udruga mladeži Roma Hrvatske, Zagreb
Udruga žena Romkinja Bolja Budućnost, Zagreb
Udruženje Roma Međimurja, Čakovec
ZaMirNET, Zagreb
Ženska udruga “Izvor”, Tenja

Otvoreno pismo vijećnicima i vijećnicama Županije

Inicijativa građanki i građana Županije osječko-baranjske Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek Nezavisni Slavonije i Baranje Agencija lokalne demokracije

Vijećnicama i vijećnicima
Skupštine Županije osječko-baranjske

Građanke smo i građani koji svoj dio odgovornosti iskazujemo voljom za sudjelovanjem u građenju civilnog društva i pravne države – na putu prema (nadamo se) napokon ujedinjenoj i miroljubivoj Europi i svijetu. Smatramo važnim da pitanja, koja je višemjesečna opstrukcija rada županijskih tijela otvorila, ne ostanu zasjenjena i potisnuta ponuđenim «rješenjem» za to stanje – ostavkom dosadašnjeg Župana, kao uvjetom preživljavanja koalicijske vlasti.

Dosadašnji Župan Ladislav Bognar u odstupnom govoru svoju je ostavku obrazložio ostvarenim prijetnjama da će ga srušiti «kupovinom glasova», budući da je na poslovanju «Slobodne zone Osijek» započeo provjeru o načinu upravljanja i ima li sprege politike i kriminala u poduzećima u vlasništvu Županije osječko-baranjske. Štoviše, za govornicom je naveo da je, dosadašnjom istragom, ustanovljena opravdana sumnja, a na temelju koje je, za loše upravljanje, podnesena tužba protiv odgovornih.
Činjenica je da nitko iz Koalicije (izuzev zastupnika HSP-a, koji je uslijed novih okolnosti zatražio u ime svoga kluba izglasavanje raspuštanja Skupštine i raspisivanje prijevremenih izbora) nije na njegovo izlaganje reagirao!?
Niti u medijima, niti na zasjedanju Skupštine, javnosti nisu obrazloženi nikakvi razlozi za smjenu dosadašnjeg Župana, niti je iznesen stav Skupštine o problemima za koje je Župan tvrdio da su uzrokom opstrukcije rada županijskih tijela.

Kako da tumačimo praksu nepodnošenja činjenica, dokaza i obrazloženja za tako važnu odluku kao što je smjenjivanje čelnog čovjeka u Županiji? Demokracijom, njezinim surogatom ili političkim skandalom?

Podrazumijeva li se da će Skupština, u istom sastavu u kojem je njezin rad i odlučivanje mjesecima bilo blokirano, sada raditi učinkovito na kontroli poslovanja poduzeća u kojima ima vlasničkog udjela i na suzbijanju eventualne povezanosti između politike i kriminala? Hoće li se toj temi Skupština vratiti? Ima li o tome išta u Sporazumu koji su potpisali lokalni glavari koalicijskog bloka? U kojoj mjeri postoji neposredovana, a općim interesima (i time onim stranačkim nadređena) opravdana odgovornost pojedinačnih zastupnica/ka/ svojim biračima i javnosti?

Prihvaćanje političke odgovornosti za upravljanje je u današnjoj političkoj i društvenoj situaciji u Hrvatskoj, i u našoj Županiji, zasigurno jedna od najzahtjevnijih i najtežih zadaća. Mi koji nismo uključeni u obnašanje vlasti ne možemo možda potpuno razumjeti svu težinu Vaše pozicije. To ne znači da trebamo ostati po strani. Pitanjima koja Vam postavljamo želimo preuzeti dio te odgovornosti koju kao birači i kao javnost imamo. Naime, želimo i trebamo podržati županijsku Skupštinu i županijsku upravu koje će biti voljne i kompetentne predočiti vjerodostojne dokaze da se imovinom u vlasništvu Županije dobro upravlja; da nema zloupotreba, odnosno da će se one u budućnosti spriječiti. Osiguravanje transparentnog političkog i društvenog okvira, odnosno pravne države, koji će spriječiti sve oblike zloupotreba javnog dobra, u privatnom ili partikularnom interesu, je opći interes građanki i građana Republike Hrvatske, a započinje u vlastitom “dvorištu”. Oko toga se i javnost i aktualni političari trebaju djelatno očitovati – to su «uska vrata» koja trebamo proći.

U ime inicijatora:
Kaselj Branka, Jaroslav Pecnik, Franjo Hocenski, Miljenko Turniški, Spasenija Moro
Krunoslav Sukić
Katarina Kruhonja

Na znanje:

  1. Županijskim organizacijama I HDZ-a, HSLS-a; HSP-a; HSS-a;LS-a; SDP-a; SDSS-a
  2. Predsjednicima stranaka HDZ-a, HSLS-a; HSP-a; HSS-a;LS-a; SDP-a; SDSS-a
  3. Županu Županije osječko baranjske Zdravku Bosančiću
  4. Medijima

Prosvjed protiv slanja hrvatske vojske u Irak

Prošlog smo proljeća, uvažavajući gubitak, bol, užas i ljutnju radi terorističkog napada 11. rujna na Svjetski trgovački centar i Pentagon, zajedno s milijunima drugih ljudi diljem svijeta, prosvjedovali  protiv započinjanja Američko-britanskog «preventivnog» rata u Iraku. Danas su dvojbe o njegovoj pravoj svrsi i legitimnosti, kao i o njegovim posljedicama, odnosno «cijeni» sve zaoštrenije. Međunarodnopravno nelegitimna akcija ne uspijeva naknadno zadobiti značajniju podršku. Smrtonosno oružje nije pronađeno. Broje se desetci tisuća žrtava, većinom civila,  neprocjenjivo kulturno i prirodno blago drevne Mezopotamije je uništeno, «instalirani» demokratski poredak očekivano ne postiže stabilizaciju u predviđanom roku. Terorizam i političko nasilje ne samo da nisu suzbijeni s obzirom na Irak nego se prelijevaju širom planeta, umnožavaju broj žrtava (većinom civila) i rastu po količini i oblicima prijetnji i broju ciljeva. Nema naznaka izlaska iz sukoba nego, naprotiv, njegova se destruktivnost otima racionalnom političkom nadzoru i prijeti nedoglednim proširenjem.

U cilju prekida destruktivne spirale nasilja zalažemo se za:

  • prekid rata tj. vojne kontrole Iraka od strane Američko-britanske koalicije;
  • uspostavu mirovne misije UN-a radi pomoći iračkim institucijama u izgradnji demokratskog državnog poretka;
  • jačanje međunarodne suradnje na sprječavanju terorističkih akcija, otkrivanju i suđenju teroristima;
  • djelovanje na uzroke antagonizma, posebice na promjenu nepravedne svjetske ekonomije.

Pristajemo samo na konstruktivno sudjelovanje Republike Hrvatske u rješavanju postojećeg sukoba na gore navedenim principima zajedno s ostalim europskim članicama antiterorističke koalicije i isključivo u sklopu misije UN-a.

Nasuprot tome smatramo da bi svako, pa i simboličko, sudjelovanje Hrvatske vojske u postojećoj vojnoj koaliciji bio tek uzaludan pokušaj opravdanja nelegitimne i kontraproduktivne akcije i preuzimanje dijela odgovornosti za dalje širenje i prelijevanje nasilja.

Većina građana i građanki Republike Hrvatske je protiv slanja hrvatskih vojnika u Irak. To trebaju znati i uvažiti  Sabor Republike Hrvatske, njena Vlada i Predsjednik. Neka nas Vlada ne obmanjuje izjavama poput  «odlaska hrvatskog saniteta» ili «jedinica za pacifikaciju»

Kažemo NE slanju hrvatske vojske u vojne misije u Irak.

Pozivamo Vladu i Sabor da u naše ime kažu NE.

Izražavamo solidarnost sa svim žrtvama rata, terorizma i nasilja.

U ime inicijative Dosta je ratova u Osijeku:

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek
Centar za mir i ljudska prava Bilje
Nansen dijalog centar Osijek
Proni centar za socijalnu edukaciju mladih