Praćenje suđenja za ratne zločine

Zločin u Borovu Selu (opt. Milan Marinković)

 

Postupak protiv Milana Marinkovića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz čl. 121. te kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom ŽDO u Osijeku br. K-DO-28/11 od 10. svibnja 2011. optuženi su Milan Marinković, Jovan Jakovljević, Dragan Rakanović, Milenko Mihajlović i Jovica Vučenović. Stavljeno im je na teret zlostavljanje zarobljenih i ranjenih hrvatskih policajaca Zvonimira Mekovića, Dalibora Križanovića, Boška Crčića-Kurtanjeka i Ivana Komšića 2. svibnja 1991. u Borovu Selu tj. počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz čl. 121. i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.

Optužnicu ŽDO u Osijeku br. K-DO-28/11 od 10. svibnja 2011. možete pogledati ovdje.

Rješenjem Izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Osijeku od 2. prosinca 2011. u odnosu na optuženog Milana Marinkovića razdvojen je postupak od postupka prema ostalim optuženicima koji su nedostupni pravosudnim tijelima RH.

Izmjenjenu optužnicu (usklađenu) od 17. siječnja 2012. možete pogledati ovdje.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Vijeće za ratne zločine: sudac Darko Krušlin, predsjednik Vijeća, sudac Anto Rašić član Vijeća, sudac Ninoslav Ljubojević, član Vijeća

Broj predmeta: Krz 5/11.

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku br. K-DO-28/11 od 10. svibnja 2011. godine, usklađena 17. siječnja 2012.

Optužbu zastupa: Miroslav Dasović, zamjenik ŽDO u Osijeku

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH

Optuženi: Milan Marinković, u pritvoru od 11. studenoga 2010. do objave prvostupanjske presude 1. veljače 2012.

Branitelji: Marko Cvrković, odvjetnik iz Vukovara, i Zlatko Cvrković, odvjetnik iz Vinkovaca

Žrtve – tučene: Zvonimir Meković i Dalibor Križanović

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA

BOROVO SELO (OPT. MILAN MARINKOVIĆ) izvjestaji s pracenja sudjenja

 

PRESUDA

Dana 1. veljače 2012. objavljena je presuda Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku kojom je optuženi Milan Marinković proglašen krivim i kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci.

Nepravomoćnu presudu možete preuzeti ovdje.

Sjednica Žalbenog vijeća VSRH održana je 10. travnja 2014. godine. Žalbeno vijeće VSRH djelomično je prihvatilo žalbu opt. Marinkovića i izmijenilo presudu u odluci o kazni, pa mu je umjesto 3 godine i 6 mjeseci izreklo kaznu zatvora u trajanju od 3 godine. Presudu VSRH pogledajte ovdje.

 

PRIKAZ I MIŠLJENJE O PRVOSTUPANJSKOM POSTUPKU

Dana 1. veljače 2012. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku proglasilo je okrivljenog Milana Marinkovića krivim za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZ RH. Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci.

Proglašen je krivim što je dana 2. svibnja 1991. u mjestu Borovo Selo, u predjelu zvanom Savulja, kao pripadnik srpskih paravojnih postrojbi, zajedno s Jovanom Jakovljevićem i drugim pripadnicima srpske paravojske tukao letvama, rukama i nogama po tijelu zarobljene, a prethodno hicima iz vatrenog oružja ranjene policajce Policijske uprave Osijek Zvonimira Mekovića i Dalibora Križanovića, uslijed čega su ranjeni policajci, uz bol od zadobivenih strijelnih ozljeda, zadobili i druge ozljede, trpeći pri tome snažnu bol.

Pritvor, u kojemu se optuženik nalazio od 11. studenoga 2010., ukinut je prilikom objave presude.

Optuženje i razdvajanje postupka

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-28/11 od 10. svibnja 2011. optuženi su Milan Marinković, Jovan Jakovljević, Dragan Rakanović, Milenko Mihajlović i Jovica Vučenović. Stavljeno im je na teret zlostavljanje zarobljenih i ranjenih hrvatskih policajaca Zvonimira Mekovića, Dalibora Križanovića, Boška Crčića-Kurtanjeka i Ivana Komšića 2. svibnja 1991. u Borovu Selu.

Rješenjem Izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Osijeku od 2. prosinca 2011. u odnosu na optuženog Milana Marinkovića razdvojen je postupak od postupka prema ostalim optuženicima, koji su nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

Optužnica je 17. siječnja 2012., prije započinjanja glavne rasprave, usklađena u odnosu na opt. Marinkovića.

Tijek glavne rasprave i presuda

Održana su dva ročišta glavne rasprave, 19. i 30. siječnja, nakon kojih je 1. veljače donesena i objavljena prvostupanjska presuda.

Tijekom glavne rasprave saslušano je 12 svjedoka, među kojima i oštećeni policajci Meković i Križanović. Sudsko vijeće odbilo je prijedlog da se kao svjedoci ispitaju tri osobe koje su kao javnost prisustvovale raspravi 19. siječnja 2012.

Okrivljenik je svoju obranu iznio u tri navrata: u svojstvu osumnjičenika pred policijskim službenicima i pred istražnim sucem u studenome 2010. te na glavnoj raspravi 30. siječnja 2012. godine. U početku je tvrdio da se kritičnog dana nije udaljavao od svoje obiteljske kuće, da je čuvao tek rođenog sina te da je dio vremena proveo obavljajući radove oko kuće. Kasnije je tvrdio da je imao goste koji su bili u njegovoj kući na proslavi 1. maja, da je 2. svibnja proveo u svojoj kući s nekoliko rođaka i susjeda koji su to svojim iskazom i potvrdili, a razliku u odnosu na iskaz pred policijskim službenicima opravdavao je zatečenošću uhićenjem. Također je tvrdio da mu nije nadimak „Kurta“.

U postupku je bilo sporno je li optuženi Marinković osoba koju je svjedok Vaso Stanivuković vidio u vikendici u kojoj su zlostavljani oštećenici, a prema stavu obrane, i pravna kvalifikacija optužnice. Obrana je naime tvrdila da do ulaska redarstvenika u Borovo Selo i napada na njih nije postojala oružana pobuna dijela srpskog stanovništva u Hrvatskoj.

Sudsko vijeće nije povjerovalo obrani okr. Milana Marinkovića te je kao ključan dokaz prihvatilo iskaz svjedoka Vase Stanivukovića, ali prije nego što ga je počeo mijenjati i pokušao pogodovati obrani okrivljenoga. Svjedok Vaso Stanivuković je na glavnoj raspravi tvrdio da je Mišo „Kurta“, kojeg je zajedno sa zapovjednikom TO Borova Sela Šoškočaninom i Jakovljevićem vidio na kritičnom mjestu u kritično vrijeme, zapravo Milan Puškar zvani Kurta, a ne okrivljeni Milan Marinković. No sudsko je vijeće prvenstveno iz iskaza ovoga svjedoka iz istrage, u kojem je pobliže i uz detalje opisao inkriminirani događaj, zaključilo da je upravo okr. Milan Marinković osoba koju je u kritično vrijeme na kritičnom mjestu vidio svjedok.

Sud je u presudi naveo kako je opće poznata činjenica da su oružani sukobi u Republici Hrvatskoj započeli 28. ožujka 1991. napadom srpskih paravojnih postrojbi na pripadnike MUP-a na Plitvicama, a da su okolnosti koje su opisali oštećenici u ovome postupku upravo ukazale da se radilo o pripremljenom i organiziranom napadu pripadnika srpske paravojske, o pripremljenoj zasjedi u koju su upali oni i njihovi kolege. Iz toga je Vijeće zaključilo da se 2. svibnja 1991. u Borovu Selu nije radilo o izoliranom slučaju sukoba, nego o nemeđunarodnom oružanom sukobu na koji se imaju primijeniti Ženevske konvencije i Dopunski protokol (Protokol II).

Iako je optužnicom okrivljenom Marinkoviću stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZ RH i počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz članka 121. OKZ RH, Vijeće je zaključilo da se ne može raditi o stjecaju ovih kaznenih djela, jer jedno konzumira drugo, odnosno da se može raditi o prividnom stjecaju. S obzirom da pojam ratnog zarobljenika u sebi sadržava i pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje i koji su izvan bojnog stroja, između ostalog i uslijed ranjavanja, radi se o kaznenom djelu ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.

Okrivljenom Marinkoviću izrečena je kazna zatvora u kraćem trajanju od donje granice propisane zakonom za predmetno kazneno djelo. Vijeće mu je, primjenjujući odredbe o sudskom ublažavanju kazne, izreklo kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci.

Vijeće je okrivljenika u potpunosti oslobodilo snošenja troškova kaznenog postupka.

Smatramo da je Vijeće korektno provelo prvostupanjski postupak. U obrazloženju presude posebna pozornost obraćena je na ključnu, a spornu okolnost identiteta počinitelja ovoga kaznenog djela.

Zločin granatiranjem Zadra i bliže okolice (opt. Momčilo Perišić i dr.)

Postupak protiv Momčila Perišića i dr., za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zadru
Broj predmeta: K.74/96
Raspravno vijeće: sudac Dubravko Krpina, predsjednik Vijeća, sudac Milivoj Lasan, član Vijeća, suci porotnici Berislav Maričić, Joso Bašić i Ivan Bralić, članovi Vijeća
Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj KT-49/92 od 2. listopada 1996. godine
Optuženici: I-opt. Momčilo Perišić, II-opt. Milić Potpara, III-opt. Ilija Branković, IV-opt. Stojan Vučković, V-opt. Nikola Germanac, VI-opt. Spasoje Čojić, VII-opt. Duško Gojković, VIII-opt. Predrag Tasić, IX.-opt. Željko Batinić, X-opt. Saša Đurović, XI-opt. Senaid Grbo, XII-opt. Mile Rudić, XIII-opt. Dragomir Jokić, XIV-opt. Jovan Milivojević, XV-opt. Miroslav Bobić, XVI-opt. Božo Perić, XVII-opt. Aleksandar Lazarević, XVIII-opt. Mirko Marčeta, XIX-opt. Nebojša Filipović, nedostupni pravosudnim tijelima RH
Žrtve – ubijeni: najmanje 30 osoba

Presudom Županijskog suda u Zadru broj K.74/96 od 24. travnja 1997. godine svi optuženici u odsutnosti su proglašeni krivima što su u rujnu i listopadu u Zadru i bližoj okolici, kao oficiri JNA, ovlašteni da izdaju naloge za borbena djelovanja, izdavali i prenosili zapovijedi podčinjenim zapovjednicima, a neki od njih i neposredno izvršavali takve naredbe, da bez ikakvih vojnih potreba i bez izbora cilja otvaraju vatru iz minobacača, protuzračnih strojnica i topova po civilnim objektima u svim predjelima grada Zadra i bliže okolice, pa su takva borbena djelovanja i vršena, što je imalo za posljedicu brojne ljudske žrtve, pri čemu je stradalo najmanje 30 osoba, civila, kao i golemu materijalnu štetu na preko 120 civilnih objekata, kao i na objektima od najvećeg kulturnog i spomeničkog, te gospodarskog značenja.

Optuženima Momčilu Perišiću, Miliću Potpari, Iliji Brankoviću, Stojanu Vučkoviću, Nikoli Germancu i Spasoju Čojiću izrečene su kazne zatvora od po 20 godina svakome, optuženicima Dušku Gojkoviću i Miroslavu Bobiću po 15 godina, optuženicima Senaidu Grbi, Miletu Rudiću i Aleksandru Lazareviću po 14 godina, optuženicima Predragu Tasiću, Željku Batiniću, Saši Đuroviću, Dragomiru Jokiću i Boži Periću po13 godina, optuženicima Mirku Marčeti i Nebojši Filipoviću po 12 godina te optuženiku Jovanu Milivojeviću 10 godina.

PRESUDA VSRH

Vrhovni sud Republike Hrvatske 27. travnja 1999. odbio je kao neosnovane žalbe optuženih te je potvrdio prvostupanjsku presudu.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

 

OBNOVLJENI POSTUPAK PROTIV OKR. ALEKSANDRA LAZAREVIĆA

Opći podaci

Županijski sud u Splitu

Broj predmeta: K-rz-2/14

Vijeće za ratne zločine: sudac Zoran Kežić, predsjednik Vijeća, sutkinja Marica Šćepanović, članica Vijeća, sudac Zoran Matulović, član Vijeća

Zastupnik optužbe: Goran Troskot, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Zadru

Optuženik: Aleksandar Lazarević

Branitelj optuženoga: Darko Stanić, odvjetnik iz Splita

Izvještaji s praćenja suđenja

Zločin granatiranjem Zadra i bliže okolice (opt. Aleksandar Lazarević)

 

Presuda

Dana 9. lipnja 2014. godine prvostupanjskom presudom Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Splitu Lazarević je osuđen na 7 godina zatvora.

Zločin u Čanku kod Korenice (opt. Željko Žakula)

 

Postupak protiv Željka Žakule, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120.s t. 1. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Žakulu se optužnicom ŽDO u Gospiću broj KT-23/97 od 16. listopada 2009. tereti da je u ožujku 1992. u mjestu Čanak, u blizini Korenice, kao pripadnik postrojbi tzv. SAO Krajine, zajedno sa sada pokojnim Draganom Baraćem, odveo iz obiteljske kuće Blaža Grbca te u njega, nakon što ga je Barać ubo nožem u vrat, ispalio više hitaca i nanio mu više prostrijelnih rana uslijed čega je Blaž Grbac preminuo,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubijao civilno stanovništvo,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva, označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Rijeci

Vijeće za ratne zločine:

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva Gospić, broj KT-23/97 od 16. listopada 2009.

Optuženik: Željko Žakula, nedostupan

Žrtva – ubijen: Blaž Grbac

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

CANAK izvjestaji s rasprave

 

PRESUDA

Presudom Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Rijeci od 29. svibnja 2014. godine opt. Željko Žakula oslobođen je optužbe.

Zločin u zatvorima u Gajevoj ulici u Zagrebu i Kerestincu

 

Postupak protiv Stjepana Klarića, Dražena Pavlovića, Viktora Ivančina, Željka Živeca i Gorana Štrukelja, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZRH i čl. 122. u svezi čl. 28. st. 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv petorice hrvatskih državljana: Stjepana Klarića, Dražena Pavlovića, Viktora Ivančina, Željka Živeca i Gorana Štrukelja zbog počinjenja kaznenog djela ratnim zločinom protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. i čl. 122. u svezi čl. 28. st. 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Okrivljenike se tereti da su od prosinca 1991. do 25. svibnja 1992. u Zagrebu i Kerestincu; za vrijeme trajanja oružanog sukoba između oružanih snaga Republike Hrvatske i srpskih paravojnih formacija; okrivljeni Klarić kao zapovjednik Konačišta ratnih zarobljenika koje se prvotno nalazilo u Zagrebu, a potom u vojarni “Kerestinec” okrivljeni Pavlović, Ivančin, Živec i Štrukelj, kao pripadnici Hrvatske vojske nadzirući rad stražarskih službi te kao takvi nadređeni ostalim stražarima – pripadnicima Hrvatske vojske u navedenom Konačištu i imajući faktičnu ovlast nadzora nad njima; a svi odgovorni za primjenu propisa međunarodnog ratnog prava počinili navedeno kazneno djelo. Naime, okrivljeni Klarić je u navedenom svojstvu dopuštao spomenutim okrivljenicima i ostalim podređenim stražarima te drugim pripadnicima Hrvatske vojske da zatočene ratne zarobljenike fizički i psihički zlostavljaju i s njima u tome sam sudjelovao, a kad sami nisu u tome sudjelovali; znajući da se ratni zarobljenici fizički i psihički zlostavljaju; spomenuti okrivljenici nisu poduzeli ništa da takva protuzakonita postupanja spriječe i kazne, čime su pristali da njima podređene osobe nastave s takvim protupravnim radnjama kao i na njihove posljedice. Tereti ih se da su u navedenom razdoblju na razne načine zlostavljali ukupno 26 osoba čime su im nanijeli velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja.

U listopadu 2012., pred kraj prvostupanjskog postupka, zastupnik optužbe pisanim putem izmijenio je optužnicu. Optuženici se terete za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, u razdoblju od sredine mjeseca siječnja 1992. do 29. travnja 1992., i to prvooptuženi Stjepan Klarić temeljem zapovjedne odgovornosti – nesprečavanja podređenih da muče i nečovječno postupaju prema ratnim zarobljenicima te za neposredno počinjenje kaznenog djela.

Ostala četvorica optuženika terete se počinjenje radnji kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, dakle kao neposredni počinitelji. Optužnica je specificirana u odnosu na Nadu Miličević, Milorada Blagojevića, Miloša Crnkovića i Rajku Majkić, svjedoke koje je tužiteljstvo predložilo tijekom glavne rasprave. Također, kao radnje počinjenja kaznenog djela navedene su: primoravanje ratnih zarobljenika na spolne odnose sa zarobljenicama kao i silovanja zarobljenica.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: 9 K-RZ-6/11

Vijeće za ratne zločine: sudac Marijan Garac, predsjednik Vijeća, sutkinja Mirjana Rigljan, članica Vijeća, sudac Petar Šakić, član Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj K-DO-384/10 od 18. studenoga 2011.

Zastupnik optužbe: Robert Petrovečki, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. i čl. 122. u svezi čl. 28. st. 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske

Optuženici: Stjepan Klarić, Dražen Pavlović, Viktor Ivančin, Željko Živec i Goran Štrukelj

Branitelji optuženika: Berislav Herceg, odvjetnik iz Zagreba, branitelj I. opt. Enver Vučetić, odvjetnik iz Zagreba, branitelj II. opt. Mario Medak, odvjetnik iz Zagreba, branitelj III. opt. Tomislav Jonjić, odvjetnik iz Zagreba, branitelj IV. opt. Gordan Preglej, odvjetnik iz Zagreba, branitelj V. opt.

Žrtve (fizički, psihički i/ili seksualno zlostavljani/e): Đorđe Jovičić, Dobroslav Gračanin, Milka Badrić, Milena Adamović, Danica Vuruna, Danica Poznanović, Zorka Hrkić, Pantelija Zec, Slobodan Kukić, Tomislav Božović, Damir Kalik, Branko Zeljak, Milorad Đuričić, Branimir Skočić, Miodrag Nikolić, Petra Došen, Vid Ninić, Slobodan Jasenski, Ljuban Grab, Dušica Nikolić, Borivoj Rogić, Nenad Filipović, Nebojša Kostadinović, Vojkan Živković, Nada Grab, jedna neutvrđena osoba, Nada Miličević, Milorad Blagojević, Miloš Crnković i Rajka Majkić

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

GAJEVA I KERESTINEC izvjestaji s pracenja sudjenja

 

PRESUDA

Dana 31. listopada 2012. objavljena je presuda Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu kojom su optuženici nepravomoćno proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora:

– prvooptuženi Stjepan Klarić osuđen je na 3 godine i 6 mjeseci zatvora,

– drugooptuženi Dražen Pavlović na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

– trećeoptuženi Viktor Ivančin na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine,

– četvtooptuženi Željko Živec na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

– petooptuženi Goran Štrukelj na zatvorsku kaznu u trajanju od 1 (jedne) godine.

Protiv prve trojice pritvor je ukinut, a svim optuženicima u kaznu zatvora uračunat će se vrijeme provedeno u pritvoru i to prvoj trojici od 22. studenoga 2010. do 31. listopada 2012., četvrtooptuženiku od 22. studenoga 2010. do 16. srpnja 2012., a petooptuženom Štrukelju od 22. studenoga 2010. do 14. veljače 2012. te od 16. svibnja 2012. do 16. srpnja 2012.

Sjednica Žalbenog vijeća VSRH održana je 16. travnja 2014. godine. Prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

 

PRIKAZ I MIŠLJENJE O PROVEDENOM PRVOSTUPANJSKOM POSTUPKU

Prikaz i mišljenje o provedenom prvostupanjskom postupku pogledajte ovdje.

Zločin u selima uz Unu kod Hrvatske Kostajnice

Na Županijskom sudu u Sisku 16. veljače 2010. godine započela je glavna rasprava u predmetu Pere Đermanovića, Ljubana Bradarića, Dubravka Čavića i Ljubiše Čavića, optuženih da su 1991. godine počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH u selima Stubalj, Graboštani i Gornji i Donji Hrastovac.

Dana 23. travnja 2010. objavljena je presuda kojom su optuženici proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora: Pero Đermanović na 11 godina, Ljuban Bradarić na jednu godinu, Dubravko Čavić na 9 godina i Ljubiša Čavić na dvije godine zatvora.

Sjednica žalbenog vijeća Vrhovnog suda RH održana je 22. prosinca 2010. VSRH ukinuo je prvostupanjsku presudu u odnosu na optužene Đermanovića te Dubravka i Ljubišu Čavića. Prvostupanjska presuda u odnosu na opt. Bradarića je potvrđena.

Nakon provedenog ponovljenog postupka, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu okrivljenike je proglasilo krivima i osudilo na kazne zatvora: Peru Đermanovića na 9, Dubravka Čavića na 7 i Ljubišu Čavića na 2 godine.

Sjednica žalbenog Vijeća VSRH održana je 5. rujna 2012. godine. VSRH ukinuo je presudu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Dana 26. ožujka 2013. godine presudom Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu okrivljenici Đermanović, Dubravko Čavić i Ljubiša Čavić proglašeni su krivima i osuđeni na kazne zatvora: Đermanović u trajanju od 9 godina, Dubravko Čavić od 7, a Ljubiša Čavić od 2 godine.

Dana 9. listopada 2013. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je prvostupanjsku presudu protiv Đermanovića te Dubravka i Ljubiše Čavića, i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali pred potpuno izmijenjeno raspravno vijeće.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-10/09 od 05. studenog 2009. optuženike se tereti da su u listopadu 1991. u Stublju, Graboštanima te Gornjem i Donjem Hrastovcu kao pripadnici nelegalnih oružanih formacija tzv. SAO Krajine protuzakonito zatvorili, mučili i ubili civila Vladimira Letića, da su palili kuće, čime su uništavali imovinu u velikim razmjerima, kao i da su zastrašivali civile kako bi ih prisilili da napuste svoja mjesta.

Navedenu optužnicu možete vidjeti ovdje.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Sisku

Broj predmeta: K-44/09

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Snježana Mrkoci, predsjednica Vijeća; sudac Željko Milinarić, član Vijeća; sutkinja Alenka Lešić, članica Vijeća

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, broj K-DO-10/09 od 05. studenog 2009.

Zastupnik optužbe: Ivan Petrkač, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Sisku

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH

Optuženici: Pero Đermanović (nalazio se u pritvoru, koji je ukinut 12. studenoga 2012.), Ljuban Bradarić (brani se sa slobode), Dubravko Čavić (nedostupan) i Ljubiša Čavić (pritvor ukinut nakon objave prvostupanjske presude)

Branitelji optuženika: branitelj I-optuženog Zorko Kostanjšek, odvjetnik iz Siska, branitelj II-optuženog Danko Kovač, odvjetnik iz Siska, branitelj III-optuženog Ivan Rafaj, odvjetnik iz Siska, branitelj IV-optuženog Domagoj Rupčić, odvjetnik iz Siska

Žrtve:

– protupravno zatvoren, mučen i ubijen: Vladimir Letić

– zapaljene kuće: Steve Karanovića i Ive Karanovića

– zastrašivana: Danica Devedžija

 

DRUGI I TREĆI POSTUPAK

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: K-rz-1/11

Vijeće za ratne zločine: sudac Zdravko Majerović, Predsjednik vijeća, sudac Željko Horvatović, član Vijeća, sudac Tomislav Juriša, član Vijeća – umjesto suca Željka Horvatovića u trećem (drugom ponovljenom) postupka članica vijeća je sutkinja Tatjana Ivošević Turk

Optužnica: ŽDO-a u Sisku, K-DO-10/09 (K-DO-145/11) od 05. studenog 2009.

Zastupnik optužbe: Robert Petrovečki, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu

Optuženi: I-opt. Pero Đeranović, nalazi se u pritvoru, III-opt. Dubravko Čavić, sudi mu se u odsutnosti, IV-opt. Ljubiša Čavić, brani se sa slobode

Branitelji optuženih: Enver Vučetić, odvjetnik uz Zagreba, branitelj opt. Đermanovića; Zvonimir Zebec, odvjetnik iz Zagreba, branitelj opt. Dubravka Čavića, Tomislav Jonjić, odvjetnik iz Zagreba, branitelj opt. Ljubiše Čavića.

 

IZVJEŠTAJI SA PRAĆENJA SUĐENJA

Zločin u selima uz Unu kod Hrvatske Kostajnice – izvještaji s praćenja suđenja

Zločin u selima uz Unu kod Hrvatske Kostajnice – izvještaji s praćenja ponovljenog suđenja

Zločin u selima uz Unu kod Hrvatske Kostajnice – izvještaji s praćenja trećeg (drugog ponovljenog) suđenja

 

PRESUDA

Dana 23. travnja 2010. objavljena je presuda kojom su optuženici proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora: Pero Đermanović na 11 godina, Ljuban Bradarić na jednu godinu, Dubravko Čavić na 9 godina i Ljubiša Čavić na dvije godine zatvora. Sud je iz činjeničnog opisa ispustio sudjelovanje IV. optuženog Ljubiše Čavića u prislinom odvođenju i likvidaciji Vladimira Letića.

Presudu Županijskog suda u Sisku od 23. travnja 2010. možete pogledati ovdje.

Sjednica žalbenog vijeća Vrhovnog suda RH održana je 22. prosinca 2010. Izvještaj sa sjednice možete pogledati ovdje. VSRH ukinuo je prvostupanjsku presudu u odnosu na optužene Đermanovića te Dubravka i Ljubišu Čavića. Prvostupanjska presuda u odnosu na opt. Bradarića je potvrđena.

Nakon provedenog ponovljenog postupka, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu okrivljenike je proglasilo krivima i osudilo na kazne zatvora: Peru Đermanovića na 9, Dubravka Čavića na 7 i Ljubišu Čavića na 2 godine.

Sjednica žalbenog Vijeća VSRH održana je 5. rujna 2012. godine. Izvještaj sa sjednice možete pročitati ovdje. VSRH ukinuo je presudu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Dana 26. ožujka 2013. godine presudom Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu okrivljenici Đermanović, Dubravko Čavić i Ljubiša Čavić proglašeni su krivima i osuđeni na kazne zatvora: Đermanović u trajanju od 9 godina, Dubravko Čavić od 7, a Ljubiša Čavić od 2 godine.

Dana 9. listopada 2013. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je prvostupanjsku presudu protiv Đermanovića te Dubravka i Ljubiše Čavića, i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali pred potpuno izmijenjeno raspravno vijeće.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

 

MIŠLJENJE NAKON PROVEDENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA

Dana 23. travnja 2010. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Sisku objavilo je presudu kojom su optuženici proglašeni krivima za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Sud je optuženike proglasio krivima da su u selima uz Unu kod Hrvatske Kostajnice (Stublju, Graboštanima te Donjem i Gornjem Hrastovcu) u listopadu 1991. godine kao pripadnici nelegalnih oružanih formacija tzv. SAO Krajine protuzakonito zatvorili, mučili i ubili civila Vladimira Letića (I-opt. Pero Đermanović i III-opt. Dubravko Čavić), palili kuće čime su uništavali imovinu u velikim razmjerima (I-opt. Pero Đermanović i IV-opt. Ljubiša Čavić), kao i da su zastrašivali civile kako bi ih, izazivajući strah i nesigurnost, prisilili da napuste svoje domove (II-opt. Ljuban Bradarić).

Izrečene su im kazne zatvora: Peri Đermanoviću od 11 godina, Ljubanu Bradariću od jedne godine, Dubravku Čaviću od 9 godina i Ljubiši Čaviću od 2 godine.[1]

Sud je iz činjeničnog opisa presude izostavio sudjelovanje IV-opt. Ljubiše Čavića u likvidaciji Vladimira Letića. Po ocjeni suda provedeni dokazi, pogotovo iskaz svjedoka Steve Karanovića, upućuju na zaključak da je IV-optuženik sudjelovao u uhićenju i odvođenju oštećenog Letića u komandu Teritorijalne obrane, no da to niti indikativno ne sugerira da je ovaj optuženik znao da će Vladimir Letić biti ubijen.

Tijekom dokaznog postupka neposredno je ispitano 17 svjedoka, pročitani su iskazi dvojice svjedoka, pročitan je zapisnik o ekshumaciji posmrtnih ostataka civilnih i drugih žrtava rata na području Hrvatske Kostajnice od 22. svibnja 1996. te je izvršen uvid u fotodokumentaciju ekshumacije.

Većina ispitanih svjedoka/inja ne raspolažu neposrednim saznanjima o inkriminiranim događajima. Informacije crpe od sumještana.

Svjedoci Nikola Medić, Nikola Jeličić, Ana Čorić, Dragica Grubić i Milka Mrkšić su naveli da poznaju prvooptuženika, ali da ga nisu prepoznali u skupini ljudi koja je vodila kroz selo ošt. Vladimira Letića. No sud je na temelju iskaza Steve Karanovića, koji je “decidirano i okolnosno tijekom cijelog postupka iskazivao o dinamici kretanja pokojnog Vladimira Letića u periodu od 16. do 17. listopada 1991.”[2] utvrdio da je nedvojbeno da su oštećenika najprije mučili, a potom i likvidirali optuženici Pero Đermanović i Dubravko Čavić te osoba nadimkom “Japan”.

Navodi svjedoka Steve Karanovića, prema zaključcima suda, potkrijepljeni su iskazima svjedoka Slavka Vukičevića i Ostoje Vukičevića, koji se ne popudaraju u svim detaljima, no navedeni svjedoci izričito su naveli da su u vozilu s Vladimirom Letićem bili optuženici Pero Đermanović i Dubravko Čavić.

Cijeneći evidentne razlike u iskazima ispitanih svjedoka, sud je zaključio da se radi o velikom proteku vremena od događaja do davanja iskaza zbog čega nije opravdano očekivati da se iskazi svjedoka u svemu podudaraju. Ovakva interpretacija opravdana je kada se radi o različitostima koje nisu od odlučujućeg značaja, no različitosti u iskazima ne samo različitih svjedoka, već i u iskazima istog svjedoka, koje nisu potpuno razjašnjene, mogu dovesti u pitanje potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.[3]

Iako je u činjeničnom opisu presude navedeno da je nakon uhićenja oštećeni Letić u Komandi TO bio ispitivan i fizički i psihički zlostavljan, a potom odvezen u Stubalj kako bi prokazao kuće u kojima se nalazi naoružanje, o tome u obrazloženju presude nema riječi.

Pored navedenog, sud je odbio suočiti svjedoke čiji se iskazi ne slažu o važnim činjenicama. Nije usvojen niti dokazni prijedlog za provođenjem očevida kako bi se utvrdilo je li svjedok Stevo Karanović, s mjesta na kojem se nalazio, mogao vidjeti osobe koje su zapalile njegovu kuću i kuću Ive Karanovića. No o potrebi je li bilo potrebno izvesti pojedini predloženi dokaz, po žalbi je u mogućnosti odlučiti jedino Vrhovni sud RH.[4]

Glavna rasprava provedena je u neadekvatnim uvjetima – u sudnici koja se rekonstruira. Sud ne posjeduje tehničke uređaje za prijenos slike i tona. Prijedlozi za ispitivanjem svjedoka koji se nalaze na područjima susjednih država posredstvom video-konferencijske veze redovito se odbijaju.


[1] Primjenjujući odredbe o ublažavanju kazne, sud je optuženicima Ljubanu Bradariću i Ljubiši Čaviću izrekao kazne ispod donje granice propisane za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
[2] Presuda K-44/09 od 23. travnja 2010., str. 21
[3] Iskaz svjedoka Steve Karanovića razlikuje se od iskaza danog u istražnom postupku te u postupku protiv nepoznatog počinitelja Kir-816/08. Vijeće je odbilo predočiti iskaz svjedoka Karanovića uz obrazloženje da se radi o drugom kaznenom postupku.
[4] VSRH, na sjednici žalbenog vijeća održanoj 22. prosinca 2010., ukinuo je prvostupanjsku presudu.

 

O PONOVLJENOM PRVOSTUPANJSKOM POSTUPKU

Nakon provedenog ponovljenog prvostupanjskog postupka, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu 8. studenoga 2011. okrivljenike je proglasilo krivima i osudilo na kazne zatvora: Peru Đermanovića na 9, Dubravka Čavića na 7 i Ljubišu Čavića na 2 godine zatvora. Proglašeni su krivima da su počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH, time što su tijekom listopada 1991. u selima uz Unu kod Hrvatske Kostajnice (Stublju, Graboštanima te Donjem i Gornjem Hrastovcu) kao pripadnici nelegalnih oružanih formacija tzv. SAO Krajine:

a) Pero Đermanović i Dubravko Čavić prisilno odveli Vladimira Letića iz kuće njegove sestre u Graboštanima, tako što su mu ruke vezali žicom i odvezli ga u automobilu „Renault 4“ u zapovjedništvo TO u Gornjem Hrastovcu, gdje su ga pripadnici nelegalnih oružanih formacija tzv. SAO Krajine ispitivali i fizički zlostavljali, odakle su ga sljedećeg dana odvezli u selo Stubalj, gdje je morao pokazivati u kojim kućama ima oružja, a nakon toga su ga Pero Đermanović i Dubravko Čavić s pokojnim Milanom Stiljkom zvanim „Japan“ odveli u brdo prema šumi zvanom „Parlogi“ gdje su ga s više hitaca iz vatrenog oružja usmrtili, nanijevši mu pri tome i tjelesne ozljede u vidu prijeloma obje potkoljenice i glave;

b) Pero Đermanović i Ljubiša Čavić 26. listopada 1991. u večernjim satima u Graboštanima ušli u dvorišta dviju obiteljskih kuća, u vlasništvu Steve Karanovića i Ive Karanovića, polili ih benzinom i zapalili uslijed čega su izgorjele.

Ponovljeni prvostupanjski postupak proveden je u odsutnosti okrivljenog Dubravka Čavića, zastupanog po branitelju po službenoj dužnosti. Okrivljeni Đermanović tijekom postupka bio je u pritvoru, koji mu je nakon objave presude produžen.

Ponovljeni postupak trajao je 6 mjeseci. Na četiri ročišta glavne rasprave i vanraspravnom saslušanju uz korištenje video-konferencijske veze saslušano je 12 svjedoka i medicinski vještak, uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi pojedinih svjedoka, od Državnog hidrometeorološkog zavoda pribavljeni su podaci o mjesečevim mijenama i naoblaci za dane 20. – 30. listopada 1991. za područje Graboštana, općina Hrvatska Kostajnica, izvršen je uvid u materijalnu dokumentaciju te su ponovno saslušana dvojica svjedoka očevidaca, izvršen je očevid. Odbijeni su dokazni prijedlozi branitelja za suočavanjem svjedoka očevidaca te pribavljanjem dokumentacije o ostvarivanju prava na obnovu zapaljenih kuća kao neprikladni ili nevažni, jer je sud smatrao da je činjenica koja bi se navedenim dokaznim prijedlogom trebala utvrditi već utvrđena drugim dokaznim sredstvima.

Po završetku dokaznog postupka tužiteljstvo je djelomično izmijenilo činjenični opis izvršenja kaznenog djela iz optužnice. Okrivljenike se više ne tereti da su imali namjeru protjerati stanovništvo hrvatske nacionalnosti, a iz činjeničnog opisa optužnice izostavljen je i navod da su okrivljeni Đermanović i Dubravko Čavić zajedno s Milanom Stiljkom zvanim „Japan“ Vladimira Letića, prije usmrćenja, udarali kundacima pušaka i nogama obuvenim u vojničke čizme.

Tijekom dokaznog postupka bilo je dvojbeno s kojom sigurnošću se sud može osloniti na iskaz samo jednog svjedoka očevica, osobito za kazneno djelo pod točkom b) optužnice i izreke presude. No iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da su okrivljenici počinili kazneno djelo kako im se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret.

Prilikom odmjeravanja kazni sud je kao olakotne okolnosti kod okrivljenika cijenio njihove obiteljske prilike, nekažnjavanost za druga kaznena djela te okolnost da je počinjenje ovog djela rezultat turbulentnih ratnih zbivanja. Otegotnom okolnošću ocijenio je najviši stupanj odgovornosti – izravnu namjeru, i pobude – usmjerene protiv pripadnika hrvatskog naroda.

Na presudu su uložene žalbe: okrivljenika radi nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te postupovnih povreda i ŽDO Zagreb radi odmjerenih kazni koje tužiteljstvo smatra neprimjerenima težini počinjenog kaznenog djela.

Zločin u Baranji (opt. Ibrahim Kovačević)

Postupak protiv Ibrahima, sada Save Kovačevića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPTUŽNICA

Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podiglo je 3. travnja 2001. godine optužnicu broj KT-136/94 protiv Svetislava Vranića i još 57 optuženika zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Kao jedanaesti na navedenoj optužnici optužen je Ibrahim Kovačević.

Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku 10. ožujka 2014. godine preciziralo je optužnicu protiv opt. Ibrahima, sada Save Kovačevića.

Tereti ga se da je tijekom kolovoza i rujna 1991. godine, u Šećerani i Belom Manastiru, kao sudionik oružane pobune lokalnog srpskog stanovništva protiv ustavnopravnog poretka RH, sudjelovao u zastrašivanju i okrutnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju civilnog stanovništva Baranje nesrpske narodnosti. Kao pripadnik milicije, tzv. SUP-a Beli Manastir, lišavao je slobode civilne stanovnike Baranje nesrpske nacionalnosti, tukao ih pri uhićenjima, privodio ih u zatvor u SUP Beli Manastir, znajući da će tamo biti fizički zlostavljani, te ih je i sam tukao u zatvoru:

– krajem kolovoza 1991. godine u Belom Manstiru, zajedno s Željko Milovanovićem i Draganom Karagaćom uhitio Franju Joha; dana 22. kolovoza 1991. godine u Šećerani, zajedno sa Velimirom Bertićem i Željkom Milovanovićem uhitio Mišu Balatinca, istukli ga, pretražili mu kuću, potom ga odveli u polje kod Duboševice, gdje su ga tjerali da bos trči po strnjaku, tukli ga, izveli ga u „lov na zeca“, tjerali ga da bježi, a oni naoružani išli u lov na njega; dana 10. rujna 1991. godine, zajedno sa Mirkom Stuparom uhitio Franju Vernera; u zatvoru u Belom Manastiru tukao Dragana Skeledžiju uhićenog krajem kolovoza 1991. godine te Hugu Marinovića uhićenog 27. kolovoza 1991. godine;

– sudjelovao u progonima Hrvata iz njihovih kuća, pa je tako obitelj Marđetko, sredinom 1992. godine, morala napustiti Baranju;

– dana 11. rujna 1991. godine, kao stražar, sudjelovao u odvoženju autobusom zatvorenika iz zatvora u Belom Manastiru u zatvore u Borovu Selu i Dalju,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba nečovječno postupao prema civilnom stanovništvu, protuzakonito ih zatvarao, nanosio im ozljede tjelesnog integriteta,

pa da je time počinio kazneno djelo ratnog protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva, iz čl. 120.st.1. OKZ RH.

Optužnica je izmijenjena na glavnoj raspravi 21. svibnja 2014. godine.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Vijeće za ratne zločine: sudac Zvonko Vekić, predsjednik Vijeća, sudac Miroslav Rožac, član Vijeća, sudac Darko Krušlin, član Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku br. KT-136/94 od 3. travnja 2001. godine, precizirana u odnosu na opt. Kovačevića 10. ožujka 2014. godine, izmijenjena na glavnoj raspravi 21. svibnja 2014. godine

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Tužitelj: Miroslav Dasović, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Osijeku

Optuženik: Ibrahim, sada Savo Kovačević – ime promijenio 1992. godine, Sudu dostavio potvrdu o promjeni imena, uhićen u Njemačkoj u listopadu 2013. godine temeljem međunarodne tjeralice

Branitelj: Dubravko Marjanović, odvjetnik iz Osijeka

Žrtve:

– tučeni i zlostavljani: Franjo Joh, Franjo Verner i Mišo Balatinac

– protjerani: članovi obitelji Marđetko

IZJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA

BARANJA (KOVACEVIC) izvjestaji s rasprave

PRESUDA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku 26. svibnja 2014. godine opt. Ibrahima Kovačevića proglasilo je krivim i izreklo mu kaznu zatvora u trajanju od 7 godina.

Vrhovni sud Republike Hrvatske uvažio je žalbu opt. Ibrahima Kovačevića, te je preinačio presudu u odnosu na izrečenu kaznu, smanjivši je za 2 godine. Ibrahim Kovačević pravomoćno je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.

Zločin u Dugoj Resi (opt. Josip Boljkovac)

 

Postupak protiv Josipa Boljkovca, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optuženom Josipu Boljkovcu stavljeno je na teret da je od 7. svibnja do sredine lipnja 1945. godine kao šef povjerenstva Odjeljenja zaštite naroda (OZN-e) za Grad i Kotar Karlovac, zapovjedio da se uhite i pritvore u zatvor u podrumu zgrade Povjerenstva OZN-e civili sa područja Duge Rese i okolnih mjesta, pod optužbom da su surađivali sa ustaškim vlastima. Potom su po njegovoj zapovjedi pripadnici 3. čete 1. hrvatske brigade Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ-a) u više navrta odveli civile na predio Vidanka Curak te ih usmrtili hicima iz vatrenog oružja,

dakle, da je kršeći pravila međunarodnog prava (Haška konvencija o zakonima i običajima rata na kopnu i moru iz 1907. godine) za vrijeme oružanog sukoba naredio da se civilno stanovništvo ubija,

čime je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – opisano i kažnjivo po čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: 4-K-rz-4/13

Raspravno vijeće: sudac Tomislav Juriša – predsjednik Vijeća, sutkinja Rajka Tomerlin Almer – članica Vijeća, sudac Petar Šakić – član Vijeća; od rasprave 20. svibnja 2014. godine umjesto sutkinje Tomerlin Almer članica Vijeća je sutkinja Lidija Vidjak

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj K-DO-455/11 od 16. rujna 2013. godine

Zastupnik optužbe: Gordana Križanić, županijska državna odvjetnica u Karlovcu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženik: Josip Boljkovac

Branitelj optuženog: Anto Nobilo, odvjetnik iz Zagreba

Žrtve: Petar Gračan, Stjepan Bernadić, Mijo Vrbanić, Josip Ritz, Ivan Starešinić, Petar Katić, Stjepan Šušlje te još 14 nepoznatih osoba

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA

DUGA RESA izvjestaji s glavne rasprave

 

PRESUDA

Presudom Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu objavljenom 22. svibnja 2014. godine opt. Josip Boljkovac oslobođen je optužbe.

Zločin u zatvorima u Kninu (opt. Petar Krivić i dr.)

 

Postupak protiv Petra Krivića, Nikše Beare, Dušana Novakovića i Željka Bjedova, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 144 (122) OKZ RH.

 

PRVOSTUPANJSKI POSTUPAK

Okružni sud u Šibeniku

Broj predmeta: K-8/92

Raspravno vijeće: sudac Sanibor Vuletin, predsjednik Vijeća, sudac Igor Ninić, član Vijeća, suci porotnici Joško Kazinoti, Ratimir Jelovčić i Branko Raos, članovi Vijeća

Optužnica: Okružnog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KT-15/92 od 2. lipnja 1992. godine

Optuženici: Petar Krivić, Nikša Beara, Dušan Novaković i Željko Bjedov, nedostupni; optužnica je podignuta i protiv Nikole Mišina, ali je na raspravi 29. rujna 1993. postupak protiv njega obustavljen, zbog smrti

Braniteljica optuženih: odvjetnica Jasminka Perković

Žrtve – fizički i/ili seksualno zlostavljani: devetorica zarobljenih pripadnika HV-a

Presudom Okružnog suda u Šibeniku broj K-8/92 od 29. rujna 1993. godine optuženici Petar Krivić, Nikša Beara, Željko Bjedov i Dušan Novaković proglašeni su krivima što su od početka rujna do polovine listopada 1991. u Kninu; Krivić, Beara i Bjedov kao pripadnici tzv. Martićeve milicije SAO Krajine, obavljajući poslove stražara u kninskoj tvrđavi i prostorima stare bolnice, a Novaković kao pripadnik tzv. Teritorijalne obrane koji se nalazio na izdržavanju kazne zbog disciplinskog prijestupa; volovskom žilom, električnim kabelom, drškom motike, šakama i nogama tukli zarobljene pripadnike HV-a, a Novaković i da ih je seksualno zlostavljao.

Petru Kriviću, Nikši Beari i Željku Bjedovu izrečene su kazne zatvora u trajanju od 6 godina svakom, a Dušanu Novakoviću u trajanju od 10 godina.

 

OBNOVLJENI POSTUPAK PROTIV ŽELJKA BJEDOVA

Županijski sud u Šibeniku

Broj predmeta: K-1/2001

Raspravno vijeće: sudac Dalibor Dukić, predsjednik Vijeća, sutkinja Ordana Lubura, članica Vijeća, suci porotnici Joško Erceg, Kazimir Belamarić i Željko Scotti, članovi Vijeća

Optužnica: Okružnog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KT-15/92 od 2. lipnja 1992. godine

Optuženik: Željko Bjedov, prisutan

Branitelj optuženog: Toni Vukičević, odvjetnik iz Splita

Žrtve – fizički zlostavljani: Ante Topić i Željko Mrkonjić

Presudom Županijskog suda u Šibeniku broj K-1/2001 u odnosu na Željka Bjedova stavljena je izvan snage presuda Okružnog suda u Šibeniku broj K-8/92 od 29. rujna 1993. godine kojom je osuđen na šest godina zatvora, te je oslobođen optužbe da je od polovine rujna do polovine listopada 1991., obavljajući poslove stražara u kninskoj tvrđavi i prostorima stare bolnice u Kninu, učestalo tukao dvojicu zarobljenih vojnika HV-a.

Presuda VSRH

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 290/03-3 od 6. prosinca 2006. godine odbijena je kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

OBNOVLJENI POSTUPAK PROTIV NIKŠE BEARE

Županijski sud u Šibeniku rješenjem od 18. veljače 2013. odobrio je obnovu postupka u odnosu na Nikšu Bearu, koji je i podnio zahtjev za obnovom postupka.

Opći podaci:

Županijski sud u Splitu

Broj predmeta: K-rz-2/13

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Ivona Rupić, predsjednica Vijeća, sutkinja Ljiljana Stipišić, članica Vijeća, sudac Vladimir Živaljić, član Vijeća

Zastupnik optužbe: Branko Čvrljak, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Splitu

Kazneno djelo: ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122 OKZ RH

Optuženik: Nikša Beara, prisutan

Branitelj optuženog: Branimir Zmijanović, odvjetnik iz Šibenika

Žrtve – fizički zlostavljani: Željko Mrkonjić, Mirko Gogić, Ante Cvitković, Ante Topić i Goran Balić

Izvještaji s rasprave

KNIN BEARA izvjestaji s ponovljenog sudjenja

Presuda

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu 2. prosinca 2013. oglasilo je krivim Nikšu Bearu i osudilo ga na 3 godine i 10 mjeseci zatvora.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je prvostupanjsku presudu.

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu 12. svibnja 2014. godine oglasilo je Nikšu Bearu krivim i osudilo ga na 3 godine i 10 mjeseci zatvora. Pritvor protiv Beare je produžen do pravomoćnosti presude.

Zločin u Lađevcima i Cicvarama (opt. Rajko Macura i dr.)

Postupak protiv Rajka Macure, Gojka Macure, Boška Macure, Dragana Reljića, Davora Mandića i Sime Mandića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. st. 1. OKZ RH.

 

PRVOSTUPANJSKI POSTUPAK

Okružni sud u Šibeniku

Broj predmeta: K-1/93

Raspravno vijeće: sutkinja Senka Klarić-Baranović, predsjednica Vijeća, sutkinja Dragica Bajić-Slipčević, članica Vijeća, suci porotnici Ante Bastić, Joško Kazinoti i Ratimir Jelovčić, članovi Vijeća

Optužnica: Okružnog javnog tužiteljstva u Šibeniku broj KT-44/92 od 4. veljače 1993. godine

Optuženici: Rajko Macura, Gojko Macura, Boško Macura, Dragan Reljić, Davor Mandić i Simo Mandić, nedostupni

Branitelj optuženih: Mile Bilić, odvjetnik iz Žaborića

Žrtve – zlostavljani: Stipe Brajković, Ivo Grgurević i Bosiljka Grgurević

 

Presudom Okružnog suda u Šibeniku broj K-1/93 od 8. travnja 1993. godine optuženici Rajko Macura, Gojko Macura, Boško Macura, Dragan Reljić i Davor Mandić proglašeni su krivima što su 16. studenoga 1991. u Lađevcima, u uniformama milicije tzv. SAO Krajine upali u obiteljsku kuću Stipe Brajkovića te ga udarali rukama, nogama i kundacima pušaka, a 22. prosinca 1991. godine u Cicvarama optuženi Davor Mandić sa optuženim Simom Mandićem na isti način postupio prema bračnom paru Grgurević (Ivi i Bosiljki), uz prijetnju da se moraju iseliti.

Optuženicima Rajku Macuri, Gojku Macuri, Bošku Macuri, Draganu Reljiću i Simi Mandiću izrečene su kazne zatvora u trajanju od 6 godina svakomu, a optuženom Davoru Mandiću kazna zatvora u trajanju od 8 godina.

Presudu Županijskog suda u Šibeniku pogledajte ovdje.

 

PRESUDA VSRH

Presudom VSRH broj I Kž-478/93-3 od 17. studenog 1993. odbijena je žalba optuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

 

OBNOVLJENI POSTUPAK

Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Kv-71/2001 od 15. lipnja 2001. godine dopuštena je obnova kaznenog postupka po zahtjevu branitelja osuđenog Boška Macure.

U ponovljenom postupku, u nazočnosti opt. Boška Macure, Županijski sud u Šibeniku dana 5. studenog 2001. godine je u odnosu na opt. Boška Macuru u cijelosti stavio izvan snage presudu Okružnog suda u Šibeniku broj K-1/93 od 8. travnja 1993. godine, potvrđenu presudom VSRH broj I Kž-478/93-3 od 17. studenog 1993. godine, kojom je Boško Macura proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina, te je opt. Boško Macura oslobođen optužbe.

 

RJEŠENJE VSRH

Rješenjem VSRH broj I Kž 194/03-3 od 15. studenog 2006. godine prihvaćena je žalba državnog odvjetnika, ukinuta je prvostupanjska presuda od 5. studenog 2001. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Rješenje VSRH pogledajte ovdje.

 

PONOVLJENI PRVOSTUPANJSKI POSTUPAK

Županijski sud u Šibeniku

Broj predmeta: K-98/06

Vijeće za ratne zločine: sudac Branko Ivić, predsjednik Vijeća, sudac Sanibor Vuletin, član Vijeća, sutkinja Jadranka Biga Milutin, članica Vijeća

Optuženik: Boško Macura, prisutan

Braniteljica optuženog: Vera Bego, odvjetnica iz Šibenika

 

Presudom Županijskog suda u Šibeniku broj K-98/06 od 3. travnja 2007. godine ponovno je stavljena izvan snage presuda Okružnog suda u Šibeniku broj K-1/93 od 8. travnja 1993. godine, potvrđena presudom VSRH broj I Kž-478/93-3 od 17. studenog 1993. godine, kojom je Boško Macura proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina, te je opt. Boško Macura oslobođen optužbe.

Presudu Županijskog suda u Šibeniku pogledajte ovdje.

 

PRESUDA VSRH

Presudom VSRH broj I Kž 514/07-3 od 5. rujna 2007. godine odbijena je kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

Zločin u Medačkom džepu (opt. Josip Krmpotić)

Postupak protiv Josipa Krmpotića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH i kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Prema navodima optužnice Josip Krmpotić je rujnu 1993. tijekom vojne akcije “Džep 93”, kršeći odredbe međunarodnog prava, u mjestu Lički Čitluk, dopustio podređenim pripadnicima Hrvatske vojske da u njegovoj nazočnosti, iz osobnog naoružanja, usmrte četvoricu neidentificiranih ratnih zarobljenika, pripadnika tzv. Vojske RSK te zapovjedio paljenje i rušenje kuća lokalnog stanovništva srpske nacionalnosti na širem području mjesta Lički Čitluk, Počitelj i Njegovan.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: K-RZ-2/13

Vijeće za ratne zločine: sudac Ratko Šćekić, Predsjednik vijeća, sudac Petar Šakić, član Vijeća, sudac Zdenko Posavec, član Vijeća

Optužnica: ŽDO-a u Zagrebu, K-DO-84/12, od 20. prosinca 2012.

Zastupnik optužbe: Jurica Ilić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH

Optuženik: Josip Krmpotić, prisutan

Branitelj optuženika: Vlatko Nuić, odvjetnik iz Pule

Žrtve – ubijeni: četvorica neidentificiranih pripadnika tzv. Vojske RSK

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA

MEDACKI DZEP (OPT. JOSIP KRMOTIC) izvjestaji s glavne rasprave