Praćenje suđenja za ratne zločine

ZLOČIN NA OVČARI (okr. SAŠA RADAK)

 

Suđenje protiv optuženoga Saše Radaka, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, počinjenog na poljoprivrednom dobru Ovčara 1991. godine, pred Vijećem za ratne zločine Specijalnog odjela Okružnog suda u Beogradu, trajalo je od 7. srpnja 2005. do 7. rujna 2006. godine. Donesena je nepravomoćna presuda kojom je optuženik osuđen na kaznu zatvora od 20 godina.

Nakon što je Vrhovni sud Republike Srbije ukinuo navedenu presudu, predmet opt. Saše Radaka spojen je sa predmetom protiv opt. Miroljuba Vujovića i dr., koji se na Specijalnom odjelu Okružnog suda u Beogradu vodio pred Vijećem za ratne zločine u sastavu u sastavu Veselin Krstajić (predsjednik), te Gordana Božilović-Petrović i Vinka Beraha-Nikičević (članice vijeća).

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnica stavlja na teret optuženomu Radak Saši da je 20. i 21. studenoga 1991. godine, na poljoprivrednom dobru Ovčara u Vukovaru, kao pripadnik dobrovoljačke jedinice koja je bila u sastavu bivše JNA, zajedno s pripadnicima TO Vukovara, kao i pripadnicima dobrovoljačke jedinice “Leva Supoderica”, kojima je suđeno u odvojenom sudskom procesu, tjelesno povređivao, nečovječno postupao i vršio ubojstva ratnih zarobljenika iz vukovarske bolnice. U špaliru i u hangaru je udarao ratne zarobljenike. U formiranom streljačkom vodu, na Grabovu, je strijeljao zarobljenike, kao i grupu zarobljenika ispred hangara na Ovčari. Na taj način sudjelovao je u lišavanju života 200 osoba, od kojih su 192 osobe identificirane.

Optužnicu Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije možete pogledati ovdje.

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije podiglo je optužnicu br. KTRZ 4/03, od 13. travnja 2005. godine. Kazneni postupak započeo je 7. srpnja 2005. godine. U tijeku dokaznog postupka su pregledani video-zapisi pristigli iz MKSJ iz Hagga.

U prilogu su izvještaji sa svih rasprava u prvome postupku. Postupak je pratio regionalni tim monitora.

 

 

PRESUDA

Vijeće za ratne zločine u sastavu: sudac Vesko Krstajić, predsjednik Vijeća, sutkinja Vinka Beraha Nikičević, sutkinja Gordana Petrović Božilović je dana 7. rujna 2006. objavilo presudu kojom je optuženi Saša Radak proglašen krivim te osuđen na kaznu zatvora od 20 godina.

Vrhovni sud Republike Srbije, dana 10. travnja 2007. godine, ukinuo je presudu kojom je Saša Radak proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U ponovljenom postupku, spojenim sa predmetom ostalih optuženika za zločin na Ovčari, opt. Radak 12. ožujka 2009. godine proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Apelacioni sud je 23. lipnja 2010. godine potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

ODLUKA USTAVNOG SUDA

Ustavni sud Srbije 12. prosinca 2013. godine donio je odluku kojom je usvojio ustavnu žalbu Saše Radaka protiv presude Apelacionog suda u Beogradu iz lipnja 2010. godine i utvrdio je da je podnositelju ustavne žalbe povrijeđeno pravo na nepristran sud kao sastavni dio prava na pravično suđenje.

Ustavni je sud naložio Apelacionom sudu u Beogradu da ponovno odluči o žalbi Saše Radaka protiv presude Okružnog suda u Beogradu – Vijeće za ratne zločine od 12. ožujka 2009. godine.

Ova odluka Ustavnog suda ima pravno djelovanje i prema svim ostalim osobama iz predmeta Kv. 4/06, koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji kao i Saša Radak, odnosno na sve okrivljene iz predmetnog kaznenog postupka.

Odluku Ustavnog suda Srbije pogledajte ovdje.

ZLOČIN NA OVČARI (opt.MIROLJUB VUJOVIĆ i dr.)

 

Nakon provedenog ponovljenog postupka protiv optuženih Miroljuba Vujovića i dr. za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, počinjenog na poljoprivrednom dobru Ovčara 1991. godine, pred neizmijenjenim Vijećem za ratne zločine Okružnog suda Beograd, Specijalnog odjela za ratne zločine, dana 12. ožujka 2009. godine objavljena je presuda. 

Ponovljeni postupak smo samo djelomično pratili.

U rujnu 2010. objavljeno je da je Prizivni sud potvrdio presude za 11 osuđenih i 5 oslobođenih okrivljenika. Prvostupanjska je presuda preinačena u pogledu odluka o visini kazne u odnosu na dvoje osuđenika.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

U optužnici se navodi da su optuženi na poljoprivrednom dobru Ovčara, kod Vukovara, u Republici Hrvatskoj, kao pripadnici Teritorijalne obrane Vukovara koja je bila u sastavu tadašnje JNA, odnosno dobrovoljačkog odreda “Leva supoderica”, u vremenu od 20. studenog do 21. studenog 1991. godine, od popodnevnih do ranih jutarnjih sati, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, koji nije imao karakter oružanog sukoba, protivno članku 3 stavka 1 točke A i C i članka 4 stavka 1. 2 i 4 III Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima iz 1945. godine, ratificirane od strane Narodne Skupštine FNRJ 1950. godine i Dopunskog Protokola iz Ženevske konvencije iz 1977. godine o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba, organizirali i naredili, odnosno izvršili, prema pripadnicima oružanih snaga i drugim osobama koje spadaju u oružane snage, odnosno prate oružane snage iako neposredno ne ulaze u njihov sastav – ubojstva i nečovječna postupanja, kojima se vrijeđa osobno dostojanstvo 192 osobe i time, direktnim predumišljajem, lišili života i zakopali na poljoprivrednom dobru Ovčara, kod Vukovara. Time su izvršili krivično djelo zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 144. KZ SFRJ.

 

ŽRTVE

Popis žrtava ekshumiranih i identificiranih iz masovne grobnice Grabovo na Ovčari možete vidjeti  ovdje.
Popis svih žrtava odvedenih iz bolnice u hangar na Ovčaru, identificiranih iz masovne grobnice Grabovo, ali i osoba čija tijela do danas nisu pronađena i koji se vode kao nestali možete vidjeti ovdje.
KRONOLOGIJA POSTUPKA

 

2005. godine, tijekom trajanja prvostupanjskog postupka, zbog bolesti je razdvojen postupak u odnosu na opt. Milana Bulića, zvanog Bulidža. Postupak u odnosu na njega je posebno dovršen.

Dana 30. siječnja 2006. godine objavljena je prvostupanjska presuda Vijeća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu kojom je okr. Milan Bulić proglašen krivim zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, koje je tukao i maltretirao u špaliru na Ovčari i u hangaru u kojem su bili smješteni. Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 godina. No Vrhovni sud Srbije je kasnije preinačio presudu Vijeća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu u pogledu odluke o kazni te je okr. Bulića osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine.

Više o razdvojenom postupku protiv Milana Bulića možete vidjeti ovdje.

Optužnica Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije br. K-TRZ-4/03 u odnosu na preostale optuženike (Miroljuba Vujovića, Stanka Vujanovića, Jovicu Perića, Ivana Atanasijevića, Predraga Madžarca, Milana Vojnovića, Milana Lančužanina, Marka Ljuboju, Predraga Milojevića, Vuju Zlatara, Gorana Mugošu, Đorđa Šošića, Miroslava Đankovića, Slobodana Katića, Nadu Kalaba i Predraga Dragovića) precizirana je 16. rujna 2005. godine. Možete ju vidjeti ovdje.

Optužnica je 24. studenog 2005. godine ponovno precizirana, no u manjoj mjeri.

Dana 12. prosinca 2005. godine predsjednik Vijeća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, sudac Veselin Krstajić, objavio je presudu br. K.V. 01/2003 kojom je završen prvostupanjski postupak.

Presudom su proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora:

Miroljub Vujović u trajanju od 20 godina;

Stanko Vujanović u trajanju od 20 godina;

Milan Lančužanin u trajanju od 20 godina;

Predrag Milojević u trajanju od 20 godina;

Predrag Dragović u trajanju od 20 godina;

Đorđe Šošić u trajanju od 20 godina;

Ivan Atanasijević u trajanju od 20 godina;

Miroslav Đanković u trajanju od 20 godina;

Jovica Perić u trajanju od 15 godina;

Milan Vojnović u trajanju od 15 godina;

Vujo Zlatar u trajanju od 15 godina;

Predrag Mađarac u trajanju od 12 godina;

Nada Kalaba u trajanju od 9 godina;

Goran Mugoša u trajanju od 5 godina.

Navedenim optuženicima produžen je pritvor.

Presudom su zbog nedostatka dokaza oslobođeni i pušteni iz pritvora optuženici Marko Ljuboja i Slobodan Katić.

Obrazlažući oslobađajući dio presude, predsjednik Vijeća je rekao da je dokazano da su Ljuboja i Katić bili na Ovčari, kod hangara, no da nisu viđeni kod jame gdje su zarobljenici likvidirani.

Vrhovni sud Republike Srbije ukinuo je 18. listopada 2006. godine Rješenjem br. Kž-IR.Z.1/06 presudu Okružnog suda Beograd od 12. prosinca 2005. godine te predmet vratio na ponovni postupak. Presuda je ukinuta zbog bitne povrede odredaba kazenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dio oslobađajuće presude također je ukinut zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ponovljeni postupak započeo je 13. ožujka 2007. godine. Trojica optuženika (Marko Ljuboja, Slobodan Katić i Goran Mugoša) su se branili sa slobode, a ostali su se nalazili u pritvoru. Ponovljeni se postupak vodio i protiv optuženih Saše Radaka i Milorada Pejića. Naime, osnovni predmet je spojen sa predmetima vođenim po optužnici od 13. travnja 2005. godine (protiv opt. Saše Radaka) i optužnici br. 4/03, od 08. travnja 2008. godine (protiv opt. Milorada Pejića). Predmet protiv opt. Saše Radaka spojen je sa osnovnim predmetom nakon što je Vrhovni sud Srbije ukinuo prvostupanjsku presudu kojom je ovaj optuženik nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Više o predmetu protiv opt. Radaka možete pogledati ovdje.

Za razliku od optuženih iz osnovnog predmeta i opt. Radaka, postupak protiv opt. Milorada Pejića vođen je prvi put, jer je on naknadno pronađen i optužen. Optužnicu protiv njega možete vidjeti ovdje.

Dana 12. veljače 2009. godine objavljena je presuda. Trinaestero optuženih proglašeno je krivima i izrečene su im kazne zatvora:

– u trajanju od 20 godina: Miroljubu Vujoviću, Stanku Vujanoviću, Predragu Milojeviću, Đorđu Šošiću, Miroslavu Đankoviću, Ivanu Atanasijeviću, Saši Radaku;

– u trajanju od 15 godina: Milanu Vojinoviću;

– u trajanju od 13 godina: Jovici Periću;

– u trajanju od 9 godina: Nadi Kalaba;

– u trajanju od 6 godina: Milanu Lančužaninu;

– u trajanju od 5 godina: Goranu Mugoši, Predragu Dragoviću.

Oslobođeni su optužbe: Vujo Zlatar, Predrag Mađarac, Slobodan Katić, Marko Ljuboja i Milorad Pejić.

Vijeće za ratne zločine Prizivnog suda Srbije potvrdilo je presude za 11 osuđenih i petero oslobođenih. Prvostupanjska presuda preinačena je tako što je kazna osuđenoj Nadi Kalaba pooštrena s devet na jedanaest godina zatvora, a Ivanu Atanasijeviću, prvobitno osuđenom na 20, kazna je smanjena na 15 godina zatvora.

Pored navedenih postupaka, za zločin na Ovčari u posebnom postupku sudilo se i okrivljenom Damiru Sireti, koji je srbijanskom pravosuđu izručen iz Norveške u svibnju 2008. godine.

Više o postupku protiv opt. Sirete možete vidjeti ovdje.

Inače, Damir Sireta je za zločine u Vukovaru (no ne i za zločin na Ovčari) na Županijskom sudu u Vukovaru, u odsutnosti, osuđen na 12 godina zatvora.

 

ODLUKA USTAVNOG SUDA

Ustavni sud Srbije 12. prosinca 2013. godine donio je odluku kojom je usvojio ustavnu žalbu Saše Radaka protiv presude Apelacionog suda u Beogradu iz lipnja 2010. godine i utvrdio je da je podnositelju ustavne žalbe povrijeđeno pravo na nepristran sud kao sastavni dio prava na pravično suđenje.

Ustavni je sud naložio Apelacionom sudu u Beogradu da ponovno odluči o žalbi Saše Radaka protiv presude Okružnog suda u Beogradu – Vijeće za ratne zločine od 12. ožujka 2009. godine.

Ova odluka Ustavnog suda ima pravno djelovanje i prema svim ostalim osobama iz predmeta Kv. 4/06, koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji kao i Saša Radak, odnosno na sve okrivljene iz predmetnog kaznenog postupka.

Odluku Ustavnog suda Srbije pogledajte ovdje.

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Monitorica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek pratila je glavnu raspravu u prvom prvostupanjskom postupku, tijekom 2004. i 2005. godine.

Rasprava je održana pred Vijećem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, u sastavu Veselin Krstajić (predsjednik Vijeća) te Gordana Božilović-Petrović i Vinka Beraha-Nikičević (članice vijeća).

Optužnicu je zastupao Dušan Knežević, zamjenik Tužitelja za ratne zločine.

Branitelji optuženih bili su: Milan Zaklan, Miroslav Perković, Zoran Jevrić, Vojislav Vukotić, Slavko Pereski, Milan Vujin, Slaviša Prodanović, Đorđe Kalan, Milan Stanić, Savo Štrbac, Đorđe Dozet, Rajko Jelušić, Vladimir Đurđević, Vladimir Beljanski, Aleksandar Bojkov, Bojan Stanojević, Ilija Radulović, Slobodan Stašević, Ljubomir Apro i Zoran Levajac

U pridruženim dokumentima su sažeci izvještaja sa ročišta glavne rasprave održane 2004. i 2005. godine.

Raspravu u ponovljenom postupku samo smo djelomično pratili. Izvještaje sa praćenih ročišta također možete pogledati u pridruženim dokumentima.

Zlocin_na_Ovcari_izvjestaji

Ovcara_sazeti_izvjestaji_sa_sudjenja

Zločin nad obitelji Grgić u Novskoj (opt. Jure Šajatović i dr.)

 

Postupak protiv Jure Šajatovića, Milenka Bajića, Živka Kragujevića, Ljubinka Bijelića i Dragana Kneževića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optuženike se tereti da su 19. ožujka 1993. godine u popodnevnim satima, na privremeno okupiranom području Novske zvanom Novsko brdo, Šajatović kao načelnik obavještajno bezbjednosnog organa i zapovjednik izviđačko diverzantskog odreda 18. Korpusa tzv. Srpske Vojske Krajine, Bajić kao načelnik bezbjednosti 54. pješačke brigade tzv. Srpske Vojske Krajine, Kragujević kao načelnik organa bezbjednosti 98. pješačke brigade tzv. Srpske Vojske Krajine, naredili Bijeliću i Kneževiću, pripadnicima izviđačko diverzantske grupe Branislava Miščevića, da zajedno sa Branislavom Miščevićem i Željkom Vrljanovićem, maskirani u odore pripadnika HV-a i naoružani automatskim pištoljima “Škorpion” s prigušivačima, istog dana sa okupiranog područja uđu u grad Novsku i likvidiraju Stjepana Grgića, dozapovjednika privremene formacije novljanske domobranske satnije te članove njegove obitelji, pa su na temelju naredbe došli do kuće obitelji Grgić, hicima iz navedenog naoružanja usmrtili Stjepana Grgića, njegovu suprugu Tomislavu Grgić, sina Ivana Grgića i kćerku Anamariju Grgić, nakon čega su, pretražujući stvari po kući, pronašli ključeve automobile marke “Isuzu” te ga odvezli.

Optužnicu možete pogledati ovdje.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: 5K-RZ-13/12

Vijeće za ratne zločine: sudac Ratko Šćekić, predsjednik Vijeća, suci Vladimir Vinja i Zdenko Posavec, članovi Vijeća

Optužnica: ŽDO-a u Sisku, K-DO-15/06, od 30. lipnja 2009. godine; novi broj K-DO-330/12

Zastupnik optužbe: Robert Petrovečki, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženici: Jure Šajatović, Milenko Bajić, Živko Kragujević, Ljubinko Bijelić i Dragan Knežević; nedostupni, prebivaju na području Republike Srbije

Branitelji optuženih: odvjetnica Lea Čavić, za prvooptuženoga; odvjetnica Ljiljana Bilbija, za drugooptuženoga; odvjetnica Sandra Hančić, za trećeoptuženoga; odvjetnica Slađana Čanković, za četvrtooptuženoga; odvjetnik Davor Drugović, za petooptuženoga

Žrtve – ubijeni: Stjepan Grgić, Tomislava Grgić, Ivan Grgić i Anamarija Grgić

Zločin u Drinovcima (opt. Boban Arsić)

Postupak protiv Bobana Arsića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-103/11 od 14. studenoga 2012. opt. Bobana Arsića tereti se da je 12. siječnja 1992. u Drinovcima, zaseoku Bačići, kod Drniša, kao dragovoljac srpske garde iz SR Jugoslavije uključene u sastav tzv. Teritorijalne obrane Drniš pod jedinstvenim zapovjedništvom tzv. JNA, ubio dvije civilne osobe – bračni par Matu i Mariju Bačić, te da je istog dana maltretirao  i zastrašivao preostale civile u mjestu pa je tako tri civilne osobe postrojio uz jedan zid i iz automatske puške ispalio rafal metaka tek koji centimetar iznad njihovih glava.

Optužnicu pogledajte ovdje.

Napomena:

Tzv. Okružno javno tužilaštvo Knin Republike Srpske Krajine 7. travnja 1995. godine podiglo je optužnicu broj KT-19/95 protiv opt. Bobana Arsića, tereteći ga za usmrćenje Mate i Marije Bačić te zastrašivanje jedne starice. Kazna djela bila su kvalificirana kao ubojstva iz čl. 47. st. 2. t. 5. i izazivanja opće opasnosti iz čl. 184. KZ RSK.

Navedenu optužnicu možete pogledati ovdje.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Splitu

Broj predmeta: K-Rz-8/12

Vijeće za ratne zločine: sudac Zoran Kežić, predsjednik Vijeća, sudac Mlađan Prvan, član Vijeća, sudac Davor Svalina, član Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj K- DO-103/11 od 14. studenoga 2012.

Zastupnik optužbe: Zvonko Ivić, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku upućen u rad u Županijsko državno odvjetništvo u Splitu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st.1. OKZ RH

Optuženik: Boban Arsić, nedostupan

Braniteljica optuženog: Vera Bego, odvjetnica iz Šibenika

Žrtve:

– ubijeni: Mate Bačić i Marija Bačić

– zlostavljani: Ana Bačić pok. Jakova, Milka Bačić pok. Ante i Ana Bačić pok. Pavla

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA

DRINOVCI izvjestaji s glavne rasprave

PRESUDA

Dana 12. ožujka 2014. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu optuženog Bobana Arsića proglasilo je krivim i osudilo ga na 20 godina zatvora.

Zločin u Berku (opt. Milorad Momić)

Postupak protiv Milorada Momića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Opt. Miloradu Momiću stavljeno je na teret da je u razdoblju od 2. rujna 1991. godine do kraja jeseni 1991. godine, kao pripadnik TO, sa ostalim pripadnicima TO, u zajedničkom cilju da preostalo civilno stanovništvo nesprske narodnosti natjeraju na napuštanje sela i područja Berka učine srpskim etničkim područjem, dio nesrpskog stanovništva, oko 120 civila, koji su ostali u selu zatvorili u halama poljoprivrednog kombinata VUPIK-a u selu i potom odveli u za to predviđeni i osnovani logor u kućama Marice i Petra Penavića i Mate Mitrovića, sudjelovao u svim aktivnostima kojima je cjelokupno civilno stanovništvo izvrgnuto sustavnom psihičkom i fizičkom zlostavljanju, sve do usmrćenja nekih od njih, nekima su prijetili da će ih ubiti, psihički ih zlostavljali često im pucajući iznad glave, dovodili zatvorenike u logor i tukli, odvodili na ispitivanje u podrum kuće Mate Mitrovića, gdje su ih tukli. U cilju ostvarivanja navedenih ciljeva:

– točno neutvrđenog dana u jesen 1991. godine u logoru u Berku tukao rukama Anđu Rušnov, Danicu Rušnov i Maru Kujundžić,

– dana 5. rujna 1991. godine u Berku, sa Ilijom Čučkovićem i u dogovoru sa njim, s vojnog transportera, ispred njezine kuće ubio jednim rafalom iz oružja Katu Garvanović, pa da je time počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Preciziranu optužnicu od 12. listopada 2011. godine možete pogledati ovdje.

Optužnica je izmijenjena podneskom od 31. kolovoza 2012. Izmjenom se Momiću stavlja na teret da je 2. rujna 1991. u selu Orolik, kao pripadnik Teritorijalne obrane Berak, zajedno sa više pripadnika paravojnih postrojbi zadao više udaraca rukama i nogama Stanku Penaviću, mještaninu Berka prethodno zarobljenom i dovedenom u Orolik, uslijed čega je Stanko Penavić izgubio svijest i zadobio prijelome više kostiju, te mu je izbijeno 8 zuba.

Optuženika se više ne tereti za ranije inkriminacije (zlostavljanje Anđe i Danice Rušnov i Mare Kujundžić te usmrćenje Kate Garvanović). Izmijenjenu optužnicu možete pogledati ovdje.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Vukovaru

Broj predmeta: K -53/11

Optuženik: Milorad Momić (nalazi se u pritvoru u Osijeku, iz Francuske izručen 2. rujna 2011. godine, tvrdi da je samo francuski državljanin – francusko državljanstvo primljen je 2006. godine – na temelju podataka iz tiska sadašnje ime mu je Guy Monier)

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120/1 OKZ RH

Vijeće za ratne zločine: sudac Nikola Bešenski, predsjednik Vijeća; sudac Milan Kojić, član Vijeća; sutkinja Irena Lenić, članica Vijeća

Zastupnik optužbe: Vlatko Miljković, zamjenik županijskog državnog odjetnika u Vukovaru

Optužnica: ŽDO iz Vukovara, br. K-DO-42/01 od 5. travnja 2006. godine, precizirana u odnosu na optuženika podneskom br. K-DO-42/01 od 12. listopada 2011. godine te izmijenjena 31. kolovoza 2012. godine

Branitelj: Tomislav Filaković, odvjetnik iz Osijeka (izabrani branitelj)

Žrtve:

– po prvotnoj optužnici:

– ubijena: Kata Garvanović;

– tučene: Anđa Rušnov, Danica Rušnov, Mara Kujundžić

– po optužnici izmijenjenoj 31. kolovoza 2012.:

– zlostavljan: Stanko Penavić

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

BERAK (opt. Milorad Momić) – izvještaji s praćenja glavne rasprave

PRESUDA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru dana 21. prosinca 2013. godine proglasilo je opt. Momića krivim i izreklo mu kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Presudu pogledajte ovdje.

Dana 11. ožujka 2014. godine održana je sjednica Žalbenog  vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prvostupanjska presuda Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru je ukinuta i predmet je vraćen na ponovno raspravljanje.

PRIKAZ I MIŠLJENJE NAKON PRPVEDENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru 21. prosinca 2013. godine opt. Milorada Momića proglasilo je krivim i osudilo na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Opt. Milorad Momić jedan je od 35 osoba optuženih optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru br. K-DO-42/01 od 5. travnja 2006. godine. S obzirom da je bio nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, za njim je bila raspisana međunarodna tjeralica zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civila izvršenog 1991. godine u Berku. Osim Republike Hrvatske, međunarodnu tjeralicu za njim je raspisala i Republika Srbija, zbog ratnog zločina počinjenog ubojstvom šestorice Bošnjaka sredinom srpnja 1995. godine u Godinjskoj Bari, kod Trnova, u blizini Srebrenice.

Milorad Momić uhićen je 31. siječnja 2011. godine u francuskim Alpama. Do uhićenja je živio pod imenom Guy Monier. U ožujku 2011. godine, Sud u Grenobleu donio je odluku o njegovom izručenju Republici Hrvatskoj. Dana 2. rujna 2011. godine je izručen. Od uhićenja do izručenja bio je u ekstradicijskom pritvoru. Tijekom glavne rasprave pred Županijskim sudom u Vukovaru nalazio se u pritvoru u Osijeku. Vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru i pritvoru za vrijeme glavne rasprave uračunato je u izrečenu kaznu zatvora, temeljem odredbi čl. 45. OKZ RH.

Rješenjem Izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Vukovaru br. Kv-169/11 od 6. listopada 2011. godine, kazneni postupak protiv Milorada Momića razdvojen je od postupka protiv ostalih optuženih ranije spomenutom optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, podignutom 2006. godine. Njome je Momiću stavljeno na teret da je s dvojicom pripadnika srpskih paravojnih formacija ubio Zlatka Mitrovića, njegovog oca (ime nije navedeno) i Katu Garvanović, te da je u logoru tukao zatočene stanovnice Berka Anđu Rušnov, Danicu Rušnov i Maru Kujundžić.

Na početku glavne rasprave, dana 3. studenoga 2011. godine, pročitana je optužnica precizirana 12. listopada 2011. godine. Njome mu se stavljalo na teret da je od 2. rujna pa do kraja 1991. godine sudjelovao, s poimence navedenim pripadnicima TO Berak, u zatočenju 120 civila nesrpske nacionalnosti u logor u Berku, gdje su bili fizički i psihički zlostavljani. Stavljeno mu je na teret da je u podrumu kuće Mate Mitrovića tukao Anđu Rušnov, Danicu Rušnov i Maru Kujundžić te da je, zajedno s još jednim pripadnikom TO Berak, dana 5. rujna 1991. godine, pucajući s vojnog transportera ubio Katu Garvanović.

Optužnica je ponovo izmijenjena 31. kolovoza 2012. godine. Opt. Miloradu Momiću stavljeno je na teret da je 2. rujna 1991. godine, kao pripadnik TO Berak, u Oroliku, zajedno s još 11 pripadnika TO, zarobljenom Stanku Penaviću zadao veći broj udaraca rukama i nogama, na kojima je imao obuvene vojničke čizme. Oštećeni Stanko Penavić je pri tom izgubio svijest te zadobio prijelom VII. – IX. rebra lijevo, prijelom lijeve zigmatične kosti i izbijanje 8 zubi.

Kod svake izmjene optužnice, opt. Milorad Momić se izjasnio da razumije što mu se stavlja na teret te da se ne osjeća krivim.

Za ovaj je predmet karakteristično da je opt. Milorad Momić izručen zbog ubojstva tri osobe i premlaćivanje tri stanovnice Berka – inkriminacije od kojih je tužiteljstvo odustalo tijekom trajanja postupka. Pri njegovu izručenju, zlostavljanje zarobljenog oštećenika Stanka Penavića nije se spominjalo niti mu se stavljalo na teret.

Nepravomoćna osuđujuća presuda temelji se na iskazima svjedoka, preživjelih zarobljenih hrvatskih vojnika, koji su zajedno s oštećenim Stankom Penavićem kritičnog dana, 2. rujna 1991. godine, bili u Oroliku i vidjeli opt. Milorada Momića. U presudi se naglašava da je opt. Milorad Momić postupao nečovječno i činio nasilje protiv života i tijela, jer je zajedno s poimenično navedenim pripadnicima srpskih paravojnih formacija tukao oštećenog Stanka Penavića i nanio mu ozljede. Time je postupio suprotno odredbi čl. 3. st. 1. i 2. t. a Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine. Jedan svjedok je iskazao da je vidio opt. Milorada Momića kako tuče oštećenog Stanka Penavića. Vijeće za ratne zločine zaključilo je da je oštećeni Stanko Penavić u kritično vrijeme bio „mještanin Berka koji je nakon zarobljavanja odveden u Orolik ….“. Vijeće je zaključilo da oštećenik nije imao svojstvo ratnog zarobljenika u kritično vrijeme, jer „nije uhićen u „direktnom“ oružanom sukobu između mještana Berka i mještana Orolika“.

Nadalje, u presudi se navodi da je opt. Milorad Momić svojim činjenjem povrijedio odredbe čl. 27. st. 1. i čl. 32. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, te odredbe čl. 4. st. 1. i 2. t. a Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije (Protokola II – nemeđunarodni oružani sukob).

Vijeće za ratne zločine je u citiranoj nepravomoćnoj presudi zaključilo da je opt. Milorad Momić postupao kao supočinitelj s poimenično nabrojanim pripadnicima srpskih paravojnih formacija. Vijeće je ispustilo iz optužnice navod da je optuženik pripadnik TO Berak, jer nije sa sigurnošću moglo utvrditi njegovu pripadnost točno određenoj paravojnoj formaciji. Vijeće je smatralo da to nije od značaja za utvrđivanje njegove odgovornosti za počinjeno djelo. „Naime, navedeno djelo (ratni zločin protiv civilnog stanovništva) može počiniti osoba koja kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naredi ili u konkretnom slučaju počini djelo…“

Kao olakotne okolnosti, cijenjene su optuženikova ranija neosuđivanost te činjenica da je otac jednog djeteta. Vijeće nije pronašlo otegotne okolnosti.

U izvršenju djela opt. Milorad Momić je postupao kao supočinitelj, što podrazumijeva „blaži oblik“ počinjenja kaznenog djela.

„U srpnju 2012. godine, ŽDO iz Osijeka je, temeljem odredbi Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima od Tužiteljstva za ratne zločine Republike Srbije, preuzelo kazneni progon Milorada Momića (državljanina Republike Hrvatske i Republike Francuske), te je protiv njega donijelo nalog o provođenju istrage zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH.

Postoji osnova sumnje da je osumnjičenik 16. ili 17. srpnja 1995. u mjestu Godinjske Bare u blizini Trnova (Republika Bosna i Hercegovina), kao pripadnik postrojbe „Škorpioni“ koja je bila pridružena Vojsci Republike Srpske u oružanom sukobu protiv Armije BiH; protivno odredbama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava; zajedno s još nekoliko pripadnika iste postrojbe, pucanjem iz vatrenog oružja u leđa usmrtio šest uhićenih pripadnika bošnjačke narodnosti. Nakon usmrćenja mlt. D.S. (1979.), mlt. S.F. (1978.), mlt. A.A. (1978.), J.D. (1970.), S.I. (1960.) i S.S. (1959.) njihova su tijela polivena benzinom i zapaljena.

Osumnjičenik se nalazi u pritvoru zbog kaznenog postupka koji se protiv njega vodi pred Županijskim sudom u Vukovaru, također zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH, a nakon izručenja od strane Ministarstva pravosuđa Republike Francuske. Stoga će se, radi vođenja ovog postupka, a zbog načela specijaliteta, zatražiti dodatna zamolba za izručenjem i za navedeno kazneno djelo.“ – Priopćenje Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 6. srpnja 2012. godine.

PONOVLJENI POSTUPAK

Dana 3. veljače 2015. godine započela je rasprava u ponovljenom postupku protiv opt. Milorada Momića , kojemu optužnica ŽDO iz Osijeka br. K-DO-35/14, od 10. listopada 2014. godine , stavlja na teret daje počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, iz čl. 120.st.1. OKH RH.

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku:
Zvonko Vrbar, predsjednik Vijeća, sudac za ratne zločine
Ružica Šamota, članica Vijeća, sutkinja za ratne zločine
Ante Kvesić, član Vijeća, sudac za ratne zločine

Odvjetnik Tomislav Filaković, postavljeni branitelj

Oštećenik Stanko Penavić

Nakon što je Predsjednik Vijeća otvorio zasjedanje, objavio predmet rasprave i sastav Vijeća, utvrđena je istovjetnost Optuženika. Opt. Milorad Momić je rekao da je primio i razumio pouku o pravima.

Zamjenik ŽDO iz Osijeka pročitao je optužnicu.

Optuženik je izjavio da je optužbu razumio, te se ne smatra krivim za djelo koje mu se stavlja na teret. Predsjednik Vijeća upozorio je Optuženika, uskladno odredbi čl. 418.st.3. ZKP, da će se sve što kaže prilikom izvođenja dokaza smatrati njegovom obranom.

Zamjneik ŽDO iz Osijeka održao je uvodni govor, navodeći da će izvođenjem dokaza, kako ispitivanjem svjedoka, tako i izvođenjem materijalnih dokaza, dokazati da je opt. Milorad Momić, kao pripadnik TO Berak, u kritično vrijeme oštećeniku Stanku Penaviću nanio tjelesne ozljede opisane u optužnici, te je na taj način svojim radnjama ostvario bina obilježja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Branitelj Optuženika izjavio je da će sukladno zakonskim ovlastima svoj uvodni govor održati nakon što optužba u ovom postupku izvede svoje dokaze.

U dokaznom postupku saslušani su:

Oštećenik Stanko Penavić ostao je kod svojih iskaza, danih tijekom istage, na djelomičnoj rekonstrukciji, kao i tijekom ranijih glavnih rasprava u ovom predmetu. Danas je ponovio da je bio zarobljen 2. rujna 1991. godine, tijekom napada srpskih paravojnih jedinica i bivše JNA na Berak. Zarobljen je na leniji od tri osobe, među kojima je bio Optuženik. Sve tri osobe bile su naoružane. Opt. Milorad Momić imao je mitraljez M-53. Optuženik je bio naoružan puškom, koja je ostala na mjestu gdje je zarobljen. Optuženik je oštećenom Stanku Penaviću oduzeo pištolj. Osobe koje su zarobile, stavile su Oštećenika u automobil i odvezle u Orolik. Odmah po dolasku u Orolik, Ošećenik je izvučen iz automobila, oko njega je bilo desetak osoba. Osjetio je udarac u glavu, ali ne zna točno je li udaren kundakom puške, šakom ili nečim drugim. Oštećenik je od udarca pokleknuo, osobe koje su bile oko njega su ga nastavile tući. Od udaraca je imao slomljenu zagmatičnu kost, izbjeno mu je nekoliko zubi, bol u prsnom košu i u glavi. Oštećenik je izgubio svijest. Probudio se iz nesvjestice pod orahom, gdje je ležao sa ostalim zarobljenicima iz Berka. Vitomir Garvanović je bio ranjen u lijevu nadlakticu, curila mu je krv, gubio je svijest. Zbog toga je Oštećenik zatražio da Vitomiru Garvanoviću netko pruži prvu pomoć.

Oštećenik je rekao da su nakon zaustavljanja automobila, kojim je dovezen u Orolik, iz automobila izašli vozač i suvozač, potom je izašla osoba s njegove desne strane, a potom je on izvučen iz automobila. «Ja u osom svom događanju nisam primijetio da bi mi udarce zadao Milorad Mimić, iako je nedvojbeno da je on u tom trenutku bio tu» .

Svjedok Zvonko Štibić ostao je kod svojih iskaza izistrage, kao i s glavne rasprave. Danas je rekao da nije vidio nanošenje povreda oštećenom Stanku Penaviću, no, čuo je događaj, budući je bio ispod oraha, sa ostalim zarobljenicima iz Berka. Čuo je viku da je dovezen Stanko Penavić, čuo je da tuku Stanka Penavića, no, kako nije smio podizati glavu, nije vidio tko tuče Stanka Penavića. Zna da je opt. Milora Mimić budo tamo, sve ih je obišao i pogledao ih. U trenutku kada ih gleda, opt. Milorad Momić bio je naoružan puškomitraljezom tzv. «garonjom». Vitomir Garvanović je bio ranjen, no, cijelo vrijeme je bio pri svijesti. Za opt. Milorada Momića Svjedok je rekao da je bio obučen u civilnu odjeću, ne zna što je imao na nogama. Nadalje, rekao je da su on i ostali mještani Berka bili zarobljenik oko 9,00 sati ujutro, u Orolik su dovedeni oko 15,30 sati. Opt. Milorad Momić ih je obišao i pogledao nako što je doveden Stanko Penavić.

Svjedok Vitomir Garvanović, ostao je kod svojih iskaza iz istrage, djelomične rekonstrukcije i glavnih rasprava. Danas je rekao da je bio ranjen u desnu ruku dana 2. rujna 1991. godine. Nakon toga je bio zarobljen sa grupom od 13 pripadnika ZNG. Zarobili su ih Dimitrije Stupkin, osoba nadimkom «Luks», osoba prezimenom Šoljić, Milan Martić i druge osobe iz Orolika, koje sve poznaje, jer je išao u osnovnu školu u Orolik. Nakon zarobljavanja u Orolik su dovedeni oko 10,00 sati prije podne. Smješteni su u dvorište ambulante u Oroliku, svi zarobljenici su morali ležati potrbuške, osim njega, koji je ležao na leđima, jer je bio ranjen. «Nakon toga, u prijepodnevnim satima, j sam primijetio da je u dvorište ambulante došao Milorad Momić, naoruđan puškomitraljezom koje je naslonio na stepenište ambulante, anakon toga sam primijetio da je doveden i Stanko Penavić, te da su ga osobe počele tući. Vidio sam da su ga počeli tući Pribičević, Grcić i opt. Milorad Momić. Ovo udaranje Stanka Penavića trajalo je oko 10 – 15 minuta, nakon čega su mu ove osobe naredile da skine maskirne hlače koje su oni bacili na dvorište, a Penavića su bacili među nas koji smo ležali tu pod orahom. Nakon toga su nas tjerali da oodemo do nogometnog igrališta, gdje smo bili zatvoreni u svlačionici.»

«Na upit zamjenika ŽDO u Osijeku, svjedok iskazuje: Ja sam vidio kada su dovezli u vozilu Stanka Penavića, jer je to vozilo stalo na cesti, nakon čega su ih tog vozila izveli Stanaka Penavića. U tom trenutku kada se to vozilo zaustavilo, oko tog vozila nije bilo drugih osoba, jer su sve naoružane osobe bile u dvorištu, gdje smo se mi nalazili i gdje su kasnije doveli Stanaka Penavića, gdje su Stanka Penavića ove osobe počele tući, kako sam već prethodno rekao. Ja sam vidio da su ih tog vozila izašli Pribičević, Grčić i opt. Momić, dakle, osobe koje su kasnije tukle Stanka Penavića.»

Branitelj opt. Milorada Momića stavio je primjedbu na istinitost iskaza ovoga Svjedoka, budući da je u suprotnosti s iskazom oštećenika Stanka Penavića.
Svjedok Predrag Kegelj, ostao je kod svog iskaza sglavne rasprave. Danas je rekao da nije vidio kada su doveli Stanka Penavića. Čuo je da je Stanko Penavić došao kad su ga doveli kod ostalih zarobljenika, «a čuo sam da je došao i opt. Milorad Momić, a kada su ga doveli do nas, vidio sam da je Penavić pretučen. Ja se sada ne mogu sjetiti je li Stanko Penavić, kad su ga doveli kod nas, bio pri svijesti ili nije bio pri svijesti.»

Svjedok Mladen Kegelj, ostao je kod svog iskaza s glavne rasprave. Danas je rekao da nije mogao točno vidjeti tko je sve bio u automobilu kojim je dovezen Stanko Penavić. Vidio je da je iz toga automobila, s mjesta suvozača, izašao opt. Milorad Momić. Sa zadnjeg sjedala je izašao Stanko Penavić. Svjedok je vidio da su odmah nakon što je Oštećenik izašao iz automobila bio tučen. Okolo je bilo puno ljudi. Svjedok je vidio Veljka Grčića i osoba nadimkom «Pampur» i Radoslav Jovanović, puno drugih, koji su odmah počeli tući Stanka Penavića. «Kako su ga svi počeli tući kada je izašao ih automobila, ja nisam vidio na koji način i kkako ga je tukao opt. Milorad Momić. Kada je Stanko Penavić pao na zemlju, onda su ga tukli nogama»… «Nakon što su pretukli Stanka Penavića, Momić je došao do našeg kruga u kojem smo ležali po proteku od 15 min i tada nas je nogom kvrcnuo da provjeri tko je tko od nas koji smo ležali.» … «Ja sam vidio da je Milorad Momić po izlasku iz automobila otišao do stepenica ambulante, ostavio tamo puškomitraljez i vratio se prema mjestu gdje su tukli Stanka Penavića, no, međutim, ja nisam vidio je li on i na koji način također udario i tukao Stanka Penavića.»

Svjedok Ivica Juratovac ostao je kod svog iskaza s glavne rasprave. Danas je rekao da su oštećenika Stanka Penavića dovezli u dvorište u Oroliku sat ili sat i pol nakon što su on i ostali zarobljenici iz Berka dovedeni. Nije mu poznat način dovođenja Stanka Penavića, budući da je ležao potrbuške, nije smio dizati glavu. Nije vidio niti čuo tko je doveo Stanka Penavića u krug ispod drveta, gdje su ležali ostali zarobljenici. Ne može se sjetiti kako je bio odjeven opt. Milorad Momić, ali se sjeća da je bio naoružan puškomitraljezom. Vidio je Optuženika u dvorištu ambulante u Oroliku (dvorištu gdje su ležali zarobljenici)

Svjedok Tomislav Mrkonjić je ostao kod svog iskaza s glavne rsprave. Danas je rekao: «Ja opt. Milorada Momića u tom trenutku nisam vidio među osoba koje su tukle Stanka Penavića, jer smo morali glavu držati pognutu, no, međutim ja sam čuo njegov glas, a isti glas sam poznavao od ranije. Ja sam čuo u tom trenutku da se Momić pojedincima među nama obraća psovkama, a Predragu u Mladenu (Kegelj) je govoo da ih neće spasiti ni pancirka. Kad su Stanka Penavića izvukli iz automobila,on je sav bio krvav, i nije davao znakove da može hodati i miati se, a to je sve trajalo od 3 – 5 minuta. Prvi puta sam čuo glas Milorada Mimića kada je došao automobil.»

Branitelj je stavio primjedbu na iskaz ovoga svjedoka u cijelosti, budući da se njegov današnji iskaz razlikuje od prijašnjeg iskaza.
Sljedeće ročište za raspravu određeno je za dan 18. veljače 2015. godine u 9,00 sati.

Zločin u Gruborima

 

Postupak protiv Frane Drlje, Bože Krajine i Igora Benete za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Stavlja im se na teret da su 25. kolovoza 1995. za vrijeme trajanja akcije pretrage terena pod nazivom “Oluja obruč”, kao pripadnici ATJ Lučko, nakon što su grupe pod zapovjedništvom Drlje i Krajine ušle u Grubore, Drljo osobno i njemu podređeni Beneta pucali u civile, a drugi neidentificirani pripadnici njegove grupe pucali u civile i palili kuće, a Drljo, vidjevši isto, nije poduzeo ništa da spriječi sebi podređene da to čine, dok Krajina, vidjevši da i pripadnici njemu podređene grupe zajedno sa navedenima ubijaju civile i pale kuće, nije poduzeo dužne radnje kako bi pripadnike svoje grupe u tome spriječio, pa su tom prilikom Milica Grubor, Marija Grubor, Jovo Grubor, Jovan Grubor pok. Damjana, Miloš Grubor i Đuro Karanović zadobili strijelne ozljede od kojih su preminuli, a većina objekata i gospodarskih zgrada u zaseoku Grubori je zapaljena.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: K-3/10

Vijeće za ratne zločine: sudac Zdravko Majerović, predsjednik Vijeća, sudac Mirko Klinžić, član Vijeća, sudac Marjan Garac, član Vijeća

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj K-DO-358/09 od 15. prosinca 2010. godine

Zastupnik optužbe: Robert Petrovečki, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz 120. st. 1. OKZRH

Optuženici:
1.-opt. Frano Drljo, brani se sa slobode, u pritvoru se nalazio do 29. kolovoza 2012.
2.-opt. Božo Krajina, brani se sa slobode, u pritvoru se nalazio do 3. srpnja 2012.
3.-opt. Igor Beneta, bio je u bijegu, donijeto je rješenje o suđenju u odsutnosti, no 27. studenog 2011. mediji su objavili da je izvršio samoubojstvo. Na raspravi 1. ožujka 2012. godine priopćeno je da je postupak protiv njega obustavljen.

Branitelji optuženika:
za 1.-opt. Ljubo Pavasović Visković, odvjetnik iz Zagreba, Ivan Stanić, odvjetnik iz Zagreba
za 2.-opt. Jadranka Sloković, odvjetnica iz Zagreba
za 3.-opt. Ksenija Gržin, odvjetnica iz Zagreba

Žrtve – ubijeni: Milica Grubor, Marija Grubor, Jovo Grubor, Jovan Grubor pok. Damjana, Miloš Grubor i Đuro Karanović

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

O zločinu u Gruborima i njegovom istraživanju možete pročitati u pridruženom dokumentu. Dokument možete pogledati ovdje.

GRUBORI izvjestaji s glavne rasprave

 

PRESUDA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu 6. lipnja 2014. godine objavilo je prvostupanjsku presudu kojom su obojica optuženika oslobođena optužbe.

 

 

Zločin u Mliništu

 

Postupak protiv Emila Črnčeca, Tihomira Šavorića, Antuna Novačića, Roberta Precehtjela, Nenada Jurineca, Gorana Gaće i Roberta Beraka, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, opisanog i kažnjivog po čl. 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-287/09 od 18. lipnja 2010. terete se imenovani optuženici da su dana 9. i 10. rujna 1995. na širem području mjesta Mlinište u Bosni i Hercegovini, kao pripadnici 7. Gardijske brigade Hrvatske vojske, pripadnike vojske Republike Srpske, zarobljene u vojnoj akciji “Maestral 2”, i to Radoslava Lakića, Peru Vidovića, Petra Jotanovića, Dragoslava Mutića, Borislava Vukića i jednu nepoznatu mušku osobu, odveli u selo Halapiće u zapovjedništvo 7. Gardijske brigade HV-a te da su ih ondje, po zapovjedi zapovjednika brigade, sada pok. Ivana Koradea, radi njihove likvidacije zatočili u staji nedaleko zapovjedništva, te da su slijedećega dana, po zapovjedi sada pok. Ivana Koradea da se ti zarobljenici likvidiraju, I.-opt. Črnčec i II.-opt. Šavorić pucali iz osobnog vatrenog oružja u Radoslava Lakića i Peru Vidovića, koji su tom prilikom usmrćeni, a III.-opt. Novačić, IV.-opt. Precehtjel i VII.-opt. Berak po zapovjedi pok. Koradea formirali streljački vod i pucajući iz automatskih pušaka usmrtili Petra Jotanovića i nepoznatu mušku osobu, dok su ratni zarobljenici Dragoslav Mutić i Borislav Vukić predani pripadnicima Topničke bitnice 3. Bojne 7. Gardijske brigade HV-a u sjedište bitnice u mjestu Mlinište, gdje su ih potom III.-opt. Novačić, IV.-opt. Precehtjel, V.-opt. Jurinec, VI.-opt. Gaća i VII.-opt. Berak usmrtili s više hitaca iz automatskih pušaka,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava ubijali ratne zarobljenike,

pa da bi time počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv ratnih zarobljenika – opisano i kažnjivo po čl. 122. OKZRH.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: K-rz-1/10

Vijeće za ratne zločine: sudac Marijan Garac, predsjednik Vijeća, sutkinja Rajka Tomerlin Almer, članica Vijeća, sudac Zdravko Majerović, član Vijeća

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj K-DO-287/09 od 18. lipnja 2010. godine

Zastupnik optužbe: Jurica Ilić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZRH

Optuženici: 1.-opt. Emil Črnčec, 2.-opt. Tihomir Šavorić, 3.-opt. Antun Novačić, 4.-opt. Robert Precehtjel, 5.-opt. Nenad Jurinec, 6.-opt. Goran Gaća, 7.-opt. Robert Berak Nalaze se u pritvoru od 28. listopada 2009.

Branitelji optuženika: za 1.-opt. odvjetnik Željko Olujić, za 2.-opt. odvjetnik Zvonimir Hodak i odvjetnica Tanja Vranjican Đerek, za 3.-opt. odvjetnice Ana Marija Gospočić i Laura Valković, za 4.-opt. odvjetnica Gordana Grubeša, za 5.-opt. odvjetnik Marko Zečević, za 6.-opt. odvjetnik Emir Midžić, za 7.-opt. odvjetnik Stipica Akrap,

Žrtve (ubijeni): Radoslav Lakić, Pero Vidović, Petar Jotanović, Dragoslav Mutić, Borislav Vukić i jedna muška osoba neutvrđenog identiteta

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA

MLINISTE izvjestaji s pracenja

 

PRESUDA

Dana 24. listopada 2011. presudom Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu petorica okrivljenika proglašeni su krivima. Tihomir Šavorić i Nenad Jurinec osuđeni su na po šest godina, Antun Novačić na pet godina zatvora. Robert Precehtjel i Robert Berak osuđeni su na po dvije godine zbog pomaganja u počinjenju kaznenog djela. Prvooptuženi Emil Črnčec i šestooptuženi Goran Gaća oslobođeni su optužbe.

U odnosu na nepravomoćno osuđene Šavorića, Jurinca i Novačića pritvor je produljen. U odnosu na Precehtjela i Beraka, kao i nepravomoćno oslobođene Črnčeca i Gaću, nakon objave presude pritvor je ukinut.

Sjednica žalbenog vijeća VSRH održana je 6. svibnja 2013. godine. Izvještaj sa sjednice pogledajte ovdje.  VSRH potvrdio je prvostupanjsku presudu.

PRIKAZ I MIŠLJENJE NAKON PROVEDENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA

Halapići i Mlinište – Prikaz i mišljenje o provedenom prvostupanjskom postupku

Zločin na brdu Pogledić kraj Gline

 

Postupak protiv opt. Rade Miljevića za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Županijsko državno odvjetništvo u Sisku podignulo je optužnicu br. K-DO-3/06, od 4. rujna 2006. godine, protiv opt. Rade Miljevića. Optuženiku se stavlja na teret da je, dana 20. rujna 1991. godine, u Glini, kao pripadnik nelegalnih vojnih snaga tzv. “Srpske autonomne oblasti (SAO) Krajine”, koristeći okolnosti oružane pobune na tom području, protivno odredbama čl. 3. IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, od 12. kolovoza 1949. godine, i čl. 4., t.1. i 2., Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II), od 8. lipnja 1977. godine, zajedno sa neutvrđenim brojem naoružanih i uniformiranih, nepoznatih pripadnika istih vojnih snaga, iz zatvora u Glini, izveo zatočene civile Janka Kaurića, Milana Litrića, Borislava Litrića i Antu Žužića. Pod izgovorom da će ih poslati u kninski zatvor odveli ih na brdo Pogledić gdje su ih ubili iz vatrenog oružja.

Optuženiku se stavlja na teret da je kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubio civile, pa je time počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisano i kažnjivo u čl. 120., st. 1., OKZ-a RH.

Optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-3/06 od 04. rujna 2006. možete pogladati ovdje.

Optužnica je izmijenjena na glavnoj raspravi 09. svibnja 2007. Zamjenik ŽDO izmijenio je činjenični opis kaznenog djela, tako da se optuženika tereti da je prema predhodnom dogovoru s pripadnicima diverzantske grupe Jose Kovačevića izveo oštećene civile iz zatvora i predao ih kako bi bili likvidirani.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Sisku

Predmet : K-14/12

Vijeće za ratne zločine (u drugom ponovljenom postupku): sutkinja Melita Avedić, predsjednica Vijeća; sutkinja Alenka Lešić, članica Vijeća; sudac Željko Mlinarić, član vijeća

Optužnica: ŽDO-a u Sisku, broj K-DO-03/06 od 04. rujna 2006. godine, izmijenjena na glavnoj raspravi 09. svibnja 2007. godine

Zastupnik optužbe: Marijan Zgurić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika iz Siska

Kazneno djelo: ratni zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona (OKZ) RH

Optuženik: Rade Miljević

Branitelji: Zorko Konstanjšek, odvjetnik iz Siska; Domagoj Rupčić, odvjetnik iz Siska; Veljko Miljević, odvjetnik iz Zagreba

Žrtva – ubijeni civili: Janko Kaurić, Milan Litrić, Borislav Litrić, Ante Žužić

Punomoćnik oštećenika: Darko Rogan, odvjetnik iz Zagreba

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

POGLEDIC izvjestaji s rasprava 2006-2007

POGLEDIC izvjestaji s rasprava 2008 – ponovljeni postupak

Nakon ponovljenog postupka, koji je započeo 28. ožujka 2008. godine, a koji se, u odnosu na prvo suđenje, vodio pred izmijenjenim Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Sisku, 17. prosinca 2008. godine objavljena je presuda kojom je optuženi Rade Miljević proglašen krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, odnosno da je 20. rujna 1991. godine iz zatvora u Glini izveo zatočene civile Janka Kurića, Milana Litrića, Borislava Litrića te Antu Žužića te ih radi likvidacije predao neutvrđenom broju naoružanih nepoznatih osoba, koje su ih dočekale pred zatvorom u Glini, te su isti usmrćeni hicima iz vatrenog oružja na brdu Pogledić iznad Gline.

Presuda je donesena nakon provedenog ponovljenog postupka.

Naime, VSRH ukinuo je presudu donesenu 18. lipnja 2007. godine, kojom je optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju od 14 godina. VSRH je ocijenio da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno te je naložio prvostupanjskom sudu ponovno izvođenje svih dokaza, a posebice iskaza svjedoka koji su iskazivali proturječno te je naložio da se temeljem tih ponovno provedenih dokaza utvrdi činjenično stanje.

U ponovljenom postupku, koji je započeo 28. ožujka 2008. godine, a završio 17. prosinca 2008. godine, održano je 11 ročišta, na kojima je ispitano ukupno 24 svjedoka. Optuženik je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od 12 godina.

No VSRH je ukinuo presudu ŽS u Sisku od 17. prosinca 2008. godine i vratio je predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće.

Izvještaj sa javne sjednice VSRH pogledajte ovdje.

Glavna rasprava u trećem (drugom ponovljenom) postupku započela je 25. listopada 2010. godine.

POGLEDIĆ – izvještaji s praćenja trećeg (drugog ponovljenog) suđenja

PRESUDE

Dana 13. lipnja 2007. godine Vijeće za ratne zločine ŽS u Sisku objavilo je presudu kojom je Rade Miljević proglašen krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina.

Vrhovni sud RH je ukinuo presudu Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Sisku zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dana 17. prosinca 2008. godine objavljena je presuda kojom je optuženik proglašen krivim te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 12 godina. Pritvor protiv optuženika je produžen.

Vijeće Vrhovnog suda RH je na sjednici održanoj 09. lipnja 2009. godine ukinulo presudu Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Sisku te je predmet vratilo na ponovni postupak pred izmijenjeno vijeće. Odluku VSRH pogledajte ovdje.

Dana 22. studenoga 2012. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Sisku objavilo je presudu kojom se optuženog Miljevića oslobađa optužbe.

Dana 21. siječnja 2014. godine VSRH potvrdio je oslobađajuću presudu.

 

MIŠLJENJE O POSTUPKU

Prikaz i mišljenje promatračkog tima nakon provedenog prvog prvostupanjskog postupka možete pročitati ovdje.

Mišljenje promatračkog tima nakon provedenog ponovljenog postupka možete vidjeti ovdje.

Zločin na brdu Bršljenovica kod Plaškog

 

Postupak protiv Dušana Kovačevića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz čl. 121. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optuženiku se stavlja na teret da je 29. lipnja 1992. u Plaškom, kao pripadnik srpskih paravojnih postrojbi Stanice javne bezbednosti Plaški, na području brda Bršljenovica, gdje su pripadnici Stanice javne bezbednosti Plaški, Martićeve milicije i Vojne policije iz Plaškog postavili zasjedu i otvorili vatru kad su u zasjedu upali pripadnici 14. domobranske pukovnije Hrvatske vojske, braća Slavko i Zdravko Bionda, a nakon što su ih zarobili, optuženik je prišao teško ranjenom Zdravku Biondi i iz puške mu ispalio više hitaca u glavu te ga na taj način lišio života.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Rijeci

Predmet:

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Ika Šarić, predsjednica Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj K-DO-9/02 od 8. lipnja 2011.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ranjenika I bolesnika iz čl. 121. OKZ RH

Tužitelj: Doris Hrast, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Rijeci

Optuženik: Dušan Kovačević, nedostupan

Branitelj:

Žrtva – ubijen: Zdravko Bionda

 

PRESUDA

Dana 14. siječnja 2014. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Rijeci donijelo je presudu kojom je opt. Dušan Kovačević u odsutnosti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Ubojstvo u Budačkoj Rijeci

Obnovljeni postupak protiv Mile Dakića, zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 2. toč. 5. KZRH, u svezi čl. 21.- poticanje na ubojstvo.

 

TIJEK POSTUPKA

Mile Dakić ranije je u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora zbog poticanja na ubojstvo hrvatskih policajaca Mile Butine, Josipa Milčića i Zlatka Škrleca te ranjavanje Nikole Rakocije, koje je počinjeno 4. kolovoza 1991. godine.

Mile Dakić uhićen je 26. svibnja 2011. na temelju međunarodne tjeralice u BiH. Hrvatskoj je izručen 10. kolovoza 2011. Potom mu je odobrena obnova postupka.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Karlovcu

Broj predmeta: K-33/2011

Sudsko vijeće za ratne zločine: sudac Ante Ujević, predsjednik Vijeća, Sudac Mladen Kosijer, član Vijeća, suci porotnici Jasna Požar, Ivan Brozović i Ivan Gradišar, članovi Vijeća

Optužnica: ŽDO Karlovac br. Kt-12/97 od 17. lipnja 1999. godine

Optužbu zastupaju: Mladen Krajačić i Gordana Križanić, zamjenici županijskog državog odvjetništva u Karlovcu

Kazneno djelo: poticanje na ubojstvo – čl. 34 st. 2. toč. 5. KZRH, u svezi čl. 21

Optuženik: Mile Dakić, ranije u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora, izručen iz BiH

Branitelj optuženika: Ljubiša Drageljević, odvjetnik iz Rijeke i Nenad Mamula, odvjetnik iz Karlovca

Žrtve:

– ubijeni: Mile Butina, Josip Milčić i Zlatko Škrlec

– zadobio teške tjelesne ozljede: Nikola Rakocija

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

BUDACKA RIJEKA izvjestaji s pracenja glavne rasprave

 

PRESUDA

Dana 16. siječnja 2014. godine, nakon što je tužiteljstvo prekvalificiralo kazno djelo iz optužnice na oružanu pobunu, primjenom Zakona o općem oprostu Županijski sud u Karlovcu obustavio je kazneni postupak protiv Mile Dakića.