Praćenje suđenja za ratne zločine

ZLOČIN U OKOLICI DARUVARA

Zločin u okolici Daruvara
Na Županijskom sudu u Zagrebu započelo je suđenje opt. Veljku Stjepanoviću za kazneno djelo ratnog zločina protiv civila, propisano člankom 120. stavkom 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

Okrivljeniku se stavlja na teret da je kao komandir stanice milicije Bijela, odjeljenja u Đulovcu (nekadašnje Miokovićevo), u tzv. SAO Krajini, tijekom oružanih sukoba od 27. kolovoza 1991. do 12. prosinca 1991. godine, iako je bio dužan, propustio spriječiti protuzakonito zatvaranje, mučenje i fizičko zlostavljanje jedanaestorice civila. Tereti se i kao neposredni počinitelj za fizičko i psihičko zlostavljanje jednog civila.

Okrivljenik je izručen iz Nizozemske, čije je državljanin. Zbog opasnosti od bijega određen mu je istražni uzatvor koji je u međuvremenu zamijenjen jamstvom.

U tijeki je dokazni postupak.

OPĆI PODACI

Toponim: Zločini u okolici Daruvara, u Đulovcu

Županijski sud u Zagrebu

Optužnica: Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, broj K-DO-199/12, od 14. veljače 2017.

Kazneno djelo:
– ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OK ZRH

Okrivljeniku se sudi u nazočnosti

PRAVOMOĆNA PRESUDA ZA ZLOČINA NA OVČARI

ZLOČIN NA OVČARI

Sudovi:
Okružni sud Beograd – Odjeljenje za ratne zločine
Apelacioni sud Beograd – Odjeljenje za ratne zločine
Vrhovni kasacioni sud Republike Srbije
Ustavni sud Republike Srbije

Optužnica:
Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije podiglo je optužnicu KT RZ 3/03 od 4. prosinca 2003. godine

Okrivljenici:
Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Ivan Atanosijević, Predrag Milojevuić Đorđe Šošić, Miroslav Đanković, Saša Radak, Milan Vojnović, Jovica Perić, Nada Kalaba, Milan Lančužanin, Goran Mugoša, Predrag Dragović, Predrag Madžarac, Marko Ljuboja, Vujo Zlatar, Slobodan Katić, Milorad Pejić

Okrivljenici Milorad Pejić i Saša Radak naknadno su pronađeni i stavljeni na optužnicu.

Tijekom prvog suđenja 2004.i 205. godine postupak u odnosu na okr. Milana Bulića je razdvojen zbog bolesti. Protiv njega je prerađena optužnica KT RZ 4/03 od 24. svibnja 2005. godine. Prvostupanjska presuda Okružnog suda Beograd od 30. siječnja 2006. godine proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina (zlostavljanje ratnih zarobljenika pred hangarom i u hangaru na Ovčari). Drugostupanjska presuda Apelacionog suda Beograd od 1. ožujka 2007. godine umanjena kazna na 2 godine zbog teške bolesti. Okrivljenik je je umro.

Nakon što je Damir Sireta izručen iz Norveške (2008. godine), tužilaštvo je podiglo optužnicu br. KT RZ 4/03 od 17. listopada 2008. godine. Prvostupanjskom presudom Okružnog suda Beograd od 23. lipnja 2009. godine proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina (zlostavljanje i sudjelovanje u ubijanju ratnih zarobljenika s Ovčare). Drugostupanjskom presudom Apelacionog suda Beograd d 24. lipnja 2010. godine umanjena mu je kazna na 15 godina zatvora.

Okrivljenici su tijekom prvostupanjskog postupka bili u pritvoru.

Optužba:
Okrivljenicima se stavlja na teret zarobljavanje, zlostavljanje i ubijanje 200 ratnih zarobljenika na poljoprivrednom dobru na Ovčari dana 20/21. studenoga 1991. godine, čl. 144. u vezi čl. 22. KZ SRJ. Do početka kaznenog postupka 2004. godine bile su identificirane 193 žrtve. U međuvremenu je identificirano svih 200 žrtava toga zločina.

Presude:
1) Presuda Okružnog suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine br. K.V. 1/2003 od 12. prosinca 2005. godine
Okrivljenici: Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Predrag Milojević, Ivan Atanasijević, Predrag Dragović, Miroslav Đanković, Đorđe Šošić i Milan Lančužanin proglašeni su krivima i osuđeni na svaki na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina

Okrivljenici: Jovica Perić, Milan Vojnović i Vujo Zlatar proglašeni su krivima i svaki je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Okrivljenik Predrag Mađarac proglašen je krivim, a kako je u vrijeme izvršenja djela bio mlađa punoljetna osoba, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.

Okrivljenica Nada Kalaba proglašena je krivom i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina.

Okrivljenik Goran Mugoša proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.

Okrivljenici Marko Ljuboja i Slobodan Katić oslobođeni su optužbe da bi počinili navedeno kazneno djelo.

2) Presuda Apelacionog suda u Beogradu (nemam broj) od 14. prosinca 2006. godine prvostupanjska nepravomoćna presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje

3) Presuda Okružnog suda u Beogradu, br. Kv 4/2006. od 12. ožujka 2009. godine
Okrivljenici: Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Ivan Atanasijević, Predrag Milojević, Đorđe Šošić, Saša Radak proglašeni su krivima i svaki osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Okrivljenik Milan Vojnović proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Okrivljenik Jovica Perić proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina.

Okrivljenica Nada Kalaba proglašena je krivom i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina.

Okrivljenik Milan Lančužanin proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina (uzeta je u obzir činjenica da je u međuvremenu obolio od moždanog udara i da je osoba s invaliditetom).

Okrivljenici Goran Mugoša i Predrag Dragović proglašeni su krivima i svaki osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.

Okrivljenici: Predrag Mađarac, Marko Ljuboja, Vujo Zlatar, Slobodan Katić i Milorad Pejić oslobođeni su optužbe da bi počinili rečeno kazneno djelo.

4) Presuda Apelacionog suda u Beogradu – Odjeljenje za ratne zločine, br. Kz1 Po2 – 1/2010 od 23. lipnja 2010. godine
Uvažena je žalba Tužilaštva za ratne zločine Srbije u odnosu na kaznu okrivljenice Nade Kalabe, kojoj je kazna povećana na 11 godina.

Uvažena je žalba okrivljenika Ivana Atanasijevića, te mu je smanjena kazna zatvora na 15 godina.

5) Odluka Ustavnog suda Republike Srbije br. Uz 4461/2010 od 30. siječnja 2014. godine
Uvažena je ustavna žalba okr. Saše Radaka protiv presude Apelacionog suda u Beogradu br. Kz1 Po2 1/10 od 23. lipnja 2010. godine. Utvrđeno je da mu je povrijeđeno pravo na nepristran sud kao sastavni dio prava na pravično suđenje. Naloženo je Apelacionom sudu da ponovo odlučuje o žalbi na prvostupanjsku presudu iz 2009. godine. Učinci ove Odluke odnosili su se na sve okrivljenike.

6) Presuda Vrhovnog kasacionog suda Republike Srbije br. Kzz K3 2/2014 od 19. lipnja 2014. godine
Sud je odlučivao o zahtjevu za zaštitu zakonitosti okrivljenika Miroslav Đankovića, Miroljuba Vujovića, Stanka Vujanovića, Nade Klabe, Đorđa Šošića, Predraga Milojevića, Saše Radaka, Milana Vojnovića, Predraga Dragovića i Milana Lančužanina, koji su uložili protiv presude Okružnog suda u Beogradu br. Kv 4/06 od 12. ožujka 2009. godine i Apelacionog suda u Beogradu br. Kz1 Po2 1/10 od 23. lipnja 2010. godine.

Svi okrivljenici su uložili izvanredni pravni lijek pobijajući navedene presude zbog sudjelovanja i višestruke uloge suca u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, te moguće pristranosti.

Presudom je ukinuta presuda Apelacionog suda u Beogradu u odnosu na osuđujući dio. U odnosu na oslobađajući dio te presude utvrđena je povreda zakona, ali Sud nije dirao u pravomoćnost presude.

7) Odluka Apelacionog suda u Beogradu (nemam broj) od 10. svibnja 2016. godine
Nakon niza izvanrednih pravih lijekova okrivljenika i njihovih branitelja, predmet je vraćen u žalbeni postupak. Sud je odlučio od Mehanizma za kaznene sudove zatražiti transkripte s iskazima svjedoka insajdera, koji je dao iskaz pred MKSJ u kaznenom predmetu protiv okrivljenika Mileta Mrkšića, Veselina Šljivančanina i Miroslava Radića. Iskaz je dao i pred Okružnim sudom u Beogradu u predmetu za zločina počinjen na Ovčari. Sud je zatražio transkripte kako bi mogao usporediti iskaze svjedoka o istom događaju, zločinu počinjenom na Ovčari.

8) Presuda Apelacionog suda u Beogradu, Odjeljenje za ratne zločine, br. Kz1 Po2 2/2014 od 24. studenoga 2017. godine
O ovoj presudi javnost je pisala u siječnju 2018. godine.

Presudom je potvrđena prvostupanjska osuđujuća presuda Okružnog suda u Beogradu br. Kv 4/06 od 12. ožujka 2009. godine.

U odnosu na okrivljenike: Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Predrag Milojević – osuđeni na 20 godina zatvora.

U odnosu na okr. Gorana Mugošu – osuđen na 5 godina zatvora.

Usvojena je žalba okrivljenika Miroslava Đankovića i Saše Radaka, te im je smanjena kazna zatvora svakom na 5 godina.

Usvojena je žalba Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije, povećana je kazna zatvora za okr. Nadu Kalabu na 11 godina zatvora.

Usvojena je žalba okr. Ivana Atanasijevića, te mu je smanjena kazna zatvora na 15 godina.

Usvojena je žalba okrivljenika Jovice Perića, Milana Vojnovića, Milana Lančužanina i Predraga Dragovića, preinačena je citirana prvostupanjska presuda, oslobođeni su optužbe da bi počinili navedeno kazneno djelo.

Okr. Đorđe Šošić u međuvremenu je umro i protiv njega je postupak pravomoćno obustavljen.

ZAKLJUČNO:
Za zločin počinjen 20/21. studenoga 1991. godine do danas su pravomoćno osuđeni okrivljenici:
Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Predrag Milojević – 20 godina

Damir Sireta, Ivan Atanasijević – 15 godina

Nada Kalaba – 11 godina

Miroslav Đanković, Saša Radak, Goran Mugoša – 5

Milan Bulić – 2 godine

Pravomoćno su oslobođeni optužbe okrivljenici:
Jovica Perić, Milan Vojnović, Milan Lančužanin, Predrag Dragović, Marko Ljuboja, Vujo Zlatar, Milorad Pejić, Predrag Mađarac, Slobodan Katić

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE POTVRDIO OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU ZA ZLOČIN POČINJEN U SELIMA UZ UNU KOD HRVATSKE KOSTAJNICE

Žalbeno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske svojom presudom br. I-Iž.482/2015, od 9. studenoga 2017. godine, potvrdilo je oslobađajuću presudu Županijskog suda u Zagrebu, br. K-rz-3/13, od 8. svibnja 2015. godine.

Citiranim presudama oslobođeni su krivice okrivljenici P.Đ. i D.Č. (kome se sudilo u odsutnosti) i Lj.Č. da bi počini ratni zločin protiv civilnog stanovništva u selima uz Unu kod Hrvatske Kostajnice.

Ovaj kazneni predmet započeo je 2010. godine pred Županijskim sudom u Sisku. Presude koje je ukidao Vrhovni sud Republike Hrvatske, a koje su donesene, bile su osuđujuće.

U POVODU 26. GODIŠNJICE OD IZVRŠENOG RATNOG ZLOČINA U LOVASU

Prava, podrška, zaštita i kompenzacija žrtava kaznenih dijela

U povodu 26. godišnjice od izvršenog ratnog zločina u Lovasu

Navršava se 26 godina od zločina izvršenog nad hrvatskim i drugim nesrpskim stanovništvom Lovasa, u kojem je od dana okupacije 10. listopada 1991. te tijekom studenog i prosinaca 1991. ubijeno 70 osoba. Stanovništvo Lovasa je u navedenom periodu zastrašivano, tjerano na prisilni rad, prisiljavano da kao znak obilježja nesrpske nacionalnosti nosi bijele trake, njihovi domovi su opljačkani, velik broj civila i zarobljenika je zlostavljan, silovan te je preostalo stanovništvo krajem prosinca napustilo selo.
Jedan od najtežih zločina dogodio se 18. listopada 1991, kada je 50 Hrvata i drugih mještana nesrpske nacionalnosti zatočeno, a potom natjerano u minsko polje. Na putu do minskog polja jedan od zatočenika je ubijen. Došavši na minsko polje zatočenici su se morali držati za ruke i hodajući kroz minsko polje nogama čistiti tlo pred sobom kako bi očistili tlo od mina. Nakon što je najmanje jedna mina eksplodirala pripadnici srpskih snaga počeli su pucati po zatočenicima. Ubijeno je 24 hrvatskih i drugih nesrpskih zatočenika, 15 zatočenika je ranjeno. Satima kasnije je onima koji su preživjeli pokolj u minskom polju dozvoljeno da izvuku ranjene. Ranjenici su privatnim vozilima prebačeni u Šid, gdje ih je osoblje ambulante, potpisnici Hipokratove zakletve odbilo liječiti.
Pripadnici bivše JNA i srpske dobrovoljačke jedinice „Dušan Silni“ su izvršen zločin pokušali prikriti. Na Katoličkom groblju u Lovasu obilježeno je mjesto masovne grobnice, u kojoj su bila pokopana tijela ubijenih mještana Lovasa, a koja je otkrivena nakon povratka hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva na prijeratna ognjišta.
Za ovaj ratni zločin vođeni su, i još uvijek se vode, kazneni postupci pred pravosudnim tijelima u Hrvatskoj i Srbiji, kao i pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju protiv nekih od počinitelja/optuženika.
Okružno državno odvjetništvo u Osijeku (danas ŽDO Osijek) je 19. prosinca 1994. podiglo optužnicu protiv 18 optuženika koje se teretilo da su tijekom listopada, studenog i prosinca 1991. u Lovasu kao pripadnici Teritorijalne obrane i četničkog odreda “Dušan Silni” za krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava genocid i ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Nakon potpisivanja Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, Državno odvjetništvo RH je kazneni predmet ustupilo Tužilaštvu za ratne zločine u Srbiji, jer većina optuženika nije ni danas dostupna hrvatskom pravosuđu.
Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije podiglo je dana 28. studenoga 2007. godine optužnicu protiv četrnaest okrivljenika, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Dana 26. lipnja 2012. godine Vijeće za ratne zločine Višeg suda u Beogradu donijelo je presudu kojom je sve okrivljenike proglasilo krivima i osudilo na bezuvjetne kaznen zatvora. Dana 9. prosinca 2013. godine rečena presuda je ukinuta i postupak je vraćen na ponovno raspravljanje. Dana 24. travnja 2015. godine kazneni postupak u odnosu na okr. Milana Radojčića je razdvojen, zbog zdravstvenog stanja okrivljenika. Do danas prvostupanjski postupak nije završen.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) dodao je zločin u Lovasu na popis optužbe protiv okrivljenih Slobodana Miloševića i Gorana Hadžića uništavanja kuća i kulturnih spomenika, ubojstva civila i zatočeničkih objekata u Lovasu. Obojica okrivljenika su preminuli prije izricanja presude.
26 godina nakon izvršnog zločina koji je svojom svirepošću obilježio Europu krajem 20. stoljeća još nitko nije pravomoćno osuđen što žrtve, njihove srodnike kao i društvo u cjelini zbog nedostatka pravnog epiloga ostavlja bez perspektive, povjerenja u pravosuđe i pravdu.

Pripremila Veselinka Kastratović, Centar za mir, nenasilja i ljudska prava Osijek

DRAGAN VASILJKOVIĆ, ZVANI “KAPETAN DRAGA” NEPRAVOMOĆNO OSUĐEN NA 15 GODINA ZATVORA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu objavilo je dana 26. rujna 2017. godine neprvomoćnu presudu kojom je okr. Dragana Vasiljkovića, zvanog “kapetan Dragan” proglasilo krivim i osudilo na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Okrivljeniku je nepravomoćno osuđen temeljem indivudalne i zapovjedne kaznene odgovornosti, nespriječavanje podređenih pripadnika jedinice za posebne namjene tzv. SAO Krajina, u mučenju i zlostavljanju ratnih zarobljenika i civila tijekom lipnja i srpnja 1991. godine u improviziranom zatvoru na Kninskoj tvrđavi, kao i za sudjelovanje u izradi plana napada na Policijsku postaju u Glini i okolici, što je rezultiralo ubojstvom dvojice civila, ranjavanjem i protjerivanjem civila, uništenjem tridesetak kuća i gospodarskih objekata pri čemu je većina građana hrvatske nacionalnosti bila prinuđena napustiti svoje domove.

Dakle, osuđen je zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl.120.st.1. i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl.122. OKZ RH:

podaci o predmetu:

Suđenje Draganu Vasiljkoviću – zločin u Kninu, Glini i Bruskoj

Dana 20. rujna pred Županijskim sudom u Splitu započelo je suđenje protiv okrivljenog Dragana Vasiljkovića, kojeg se tereti za počinjenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika.

Nakon jednogodišnjeg suđenja, tijekom kojeg je održano gotovo trideset ročišta i ispitano šezdesetak svjedoka., opt. Dragan Vasiljković 26. rujna 2017. osuđen je za ratni zločin nad civilima i ratnim zarobljenicima na jedinstvenu kaznu od petnaest (15) godina zatvora. U ekstradicijskom pritvoru i istražnom zatvoru proveo je više od 11 godina.

Kazneni postupak protiv Vasiljkovića započeo je još u prosincu 2005. godine, a optužnicu je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podignulo deset godina kasnije, krajem prosinca 2015. godine. Ekstradicijski postupak protiv Vasiljkovića, srpskog i australskog državljanina, započeo je u siječnju 2006. godine, dok je Hrvatskoj izrucen u srpnju 2015. godine.

Dragan Vasiljković je nepravomoćno osuđen temeljem indivudalne i zapovjedne kaznene odgovornosti, za nespriječavanje podređenih pripadnika jedinice za posebne namjene tzv. SAO Krajina, u mučenju i zlostavljanju ratnih zarobljenika i civila tijekom lipnja i srpnja 1991. godine u improviziranom zatvoru na Kninskoj tvrđavi, kao i za sudjelovanje u izradi plana napada na policijsku postaju u Glini i okolici, što je rezultiralo ubojstvom dvojice civila, ranjavanjem i protjerivanjem civila, uništenjem tridesetak kuća i gospodarskih objekata pri čemu je većina građana hrvatske nacionalnosti bila prinuđena napustiti svoje domove.

Za dva kaznena djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, nespriječavanje podređenih u protupravnom postupanju ta za neposredno počiniteljstvo (ratnog zarobljenika udario nogom u predjelu rebara i leđa i rukom po tjemenu, a drugog snažno zamahnuvši u vis nogom na kojoj je bila vojnička čizma pogodio u glavu), odmjerena mu je kazna zatvora u trajanju od po 5 (pet) godina. Za dva kaznena djela ratnog zločina nad civilima kazna mu je odmjerana u trajanju od 5 (pet) godina – nespriječavaje podređenih u zlostavljanju civila zatočenih u Kninskoj tvrđavi, i u trajanju od 8 (osam) godina – za sudjelovnje u izradi plana i izdavanju zapovijedi za napad na Glinu i okolicu.

S obzirom na činjenične nedostatke optužnice, sud ga je u današnjoj presudi oslobodio odgovornosti za ubojstvo dvojice neidentificiranih zarobljenih hrvatskih vojnika, u Bruškoj kod Benkovca 24./25. veljače 1993. godine.

Podsjećamo, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, u predmetu Stanišić i Simatović, nesporno je utvrdio da je u improviziranom zatvoru na Kninskoj tvrđavi, u periodu od svibnja do kolovoza 1991., bilo zatočeno preko 300 osoba i da su držani u nehumanim uvjetima, pri cemu su bili mučeni, ubijani i silovani.

Opći podaci:

Optužnica broj: K-DO-148/10, od 31. prosinca 2015.

Optužnicu zastupaju:

Živana Beros Dodig, županijska državna odvjetnica u Šibeniku
Sanda Pavlović Lucic, zamjenica Županijske državne odvjetnice u Šibeniku, obje upućene na rad u ZDO Split rješenjem Glavnog državnog odvjetnika RH

Županijski sud Split
Predmet broj: K-Rz-3/16
Vijeće u sastavu:
Damir Romac, predsjednik
Maria Majić i Bruno Klein, članovi vijeća

Obrana:
Slađana Čanković, odvjetnica iz Zagreba
Tomislav Filaković, odvjetnik iz Osijeka

Kaznena djela:
Ratni zločina protiv ratnih zarobljenika, članak 122. OKZRH;
Ratni zločin protiv civila, članak 120. stavak 1. i 2. OKZRH;

Žrtve i ostecenici:

Smrtno stradali:
-dvojica neidentificirana pripadnika HV-a;
– Egon Scotland, njemački novinar
– Nikola Regić

Zlostavljani civili: Vjekoslav Hoić, Mile Luketić, Nikola Luketić, Tomislav Ceranja

Ratni zarobljenici: Velibor Bracić, Nikica Plivelić, Zvonko Magdić, Ivan Krizmanić, Marko Mijić, Osman Vikić

Matarijana šteta: 30 ostecenih kuća i gospodarske zgrade u vlasništvu 32 osobe

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA ZA ZLOČIN U BARANJI

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku donijelo je i objavilo oslobađajuću presudu u predmetu ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, okr. Milenko Marić.

Izmijenjenom optužnicom okrivljeniku Milenku Mariću se stavljalo na teret da je u ljeto i jesen 1991. godine, kao pripadnik paramilicijskih snaga (stanica milicije Beli Manastir), privodio civile u stanicu milicije u zatvor i na saslušanja, tukao ih i maltretirao. U optužnici se navode imena i radnje u odnosu na 6 civilnih osoba, koje je okrivljenik tukao i maltretirao.

Nakon provedenog dokaznog postupka, u kome su saslušani brojni svjedoci optužbe i obrane, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku donijelo je rečenu presudu.

Okr. Milenko Marić izručen je u siječnju 2017. godine iz Londona, temeljem europskog uhidbenog naloga. Protiv njega proveo se razdvojeni postupak. Cijelo vrijeme rasprave okrivljenik se nalazio u istražnom zatvoru.

SASTANAK S MLADIMA IZ REGIJE U VUKOVARU

Veselinka Kastatović, monitorica suđenja za ratne zločine Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, sudjelovala je dana 14. rujna 2017. godine na sastanku s mladima iz regije (Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore).

Inicijativa mladih za ljudska prava pozvala je Veselinku na razgovor s mladima, koji su u posjetu Hrvatskoj u sklopu projekta:”Suočavanje s prošlošću- perspektiva mlade generacije”.

Sastanak je održan u prostorijama Europskog doma u Vukovaru.

Veselinka je govorila o osnivanju Centra za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku, radu na suočavanju s prošlošću, radu na ratnim zločinima, radu sa žrtvama kaznenih djela.

NEPRAVOMOĆNA PESUDA ZA ZLOČIN U LORI II

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu, u kaznenom predmetu za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, počinjen u Vojno istražnom centru u Lori (II),  izreklo je nepravomoćnu presudu, kojom je osudilo trojicu okrivljenika na zatvorske kazne.

Okrivljenici su bivši vojni policajaci, optuženi za kazneno djelo ratnog zločina počinjenog nad ratnim zarobljenicima, dovedenima i zlostavljanima u VIC Lora.

Zločini koji su im stavljeni na teret uključuju ponižavanje, fizičko, psihičko  i seksualno zlostavljanje, mučenje i tjelesno kažnjavanje 37 zatočenih ratnih zarobljenika, od kojih su trojica umrla od posljedica zadobivenih ozljeda.

Okr. Tonči Vrkić, tadašnji zamjenik zapovjednika Vojno istražnog centra u sastavu 72. bojne Vojne policije Hratske vojske, nepravomoćno je osuđen na 6 (šest) godina zatvora.

Okr. Ante Gudić i okr Anđelko Botić, temore criminis zatvorski čuvari, nepravomoćno su osuđeni svaki na kazne zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

Trojici okrivljenika su 2007. godine osuđeni za ratni zločin počinjen u VIC Lora, ali nad civilnim stanovništvom, čl.120.st.1. OKZ RH (predmet Lora I).  Za navedeno kazneno djelo Tonči Vrkić pravomoćno je osuđen na kaznu zatvora  trajanju od 8 godina;  Ante Gudić i Anđelko Botić pravomoćno su osuđeni na zatvorske kazne u trajanju od 6 godina.

S obzirom na pravomoćnu osuđujuću presudu u slučaju Lora 1, okr. Tončiju Vrkiću izrečena je jedinstena kazna zatvora u trajanju od 10 godina, okr. Anti Gudiću i okr. Anđelku Botiću jedinstvena kazna svakom u trajanju od 8 godina.

Spojeni za Loru I i Loru II protiv petorice okrivljenika započeo je, ali je razdvojen za navedenu trojicu okrivljenika.

Okr. Tomislavu Duiću, bivšem zapovjedniku VIC Lora i okr. Emiliju Bunguru, zatvorskom čuvaru, sudi se u drugom razdvojenom postupku.

PRESUDA VRHOVNOG SUDA O ZLOČINU U KERESTINCU I GAJEVOJ ULICI

Dana 15. veljače 2017. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske je po žalbama DORH i svih okrivljenika presudio da se preinačuje pobijana presuda Županijskog suda u Zagrebu od 24. ožujka 2016. u pravnoj oznaci, na način da se iz inkriminacija izuzima ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Naime u ovom kaznenom predmetu je podignuta optužnica 18. studenog 2011. zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika (čl. 122 OKZRH). Na temelju te optužnice je Županijski sud u Zagrebu presudom od 31. listopada 2012. proglasio krivim sve optuženike. Ta je presuda zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukinuta rješenjem VSRH od 16. travnja 2014. godine i postupak je vraćen na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku ŽDO Zagreb je podneskom od 8. veljače 2016. godine izmijenilo optužnicu te okrivljenike uz ratni zločin protiv ratnih zarobljenika optužio i za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, koji su po izmijenjenoj optužnici proglašeni krivima u ponovljenom postupku.

Stoga je sud prvog stupanja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka – zabrane “reformacije in peius“, jer kada postoji žalba optuženika (a DORH se žalilo samo po pitanju visine kazne) presuda u ponovljenom postupku se ne može izmijeniti na štetu okrivljenika.

Iz naprijed navedenih razloga, VSRH je svojom Presudom ujedno preinačio pobijanu presudu u pogledu visine kazni pa je:

okr. Stjepana Klarića za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika osudio na zatvorsku kaznu od 4 godine i 6 mjeseci, okr. Dražena Pavlovića na 2 godine, okr. Viktora Ivančana 3 godine, Željak Živeca na 2 godine i okr. Gorana Štrukelja na jednu godinu i 5 mjeseci zatvora.

Svim okrivljenicima se u zatvorske kazne uračunava vrijeme uhićenja i pritvora.

RAZDVOJENI KAZNENI POSTUPAK ZA ZLOČIN U BARANJI

skraćeno iz optužnice:

Izmijenjenom optužnicom okrivljeniku Milenku Mariću se stavlja na teret da je u ljeto i jesen 1991. godine, kao pripadnik paramilicijskih snaga (stanica milicije Beli Manastir), privodio civile u stanicu milicije u zatvor i na saslušanja, tukao ih i maltretirao. U optužnici se navode imena i radnje u odnosu na 6 civilnih osoba, koje je okrivljenik tukao i maltretirao.

Rasprava:

 Pripremno ročište provedeno je dana 28. ožujka 2017. godine, kada je okrivljenik poricao da je počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom (iz 2001. i izmijenjenom iz 2017. godine) stavlja na teret.

U uvodnim govorima Zamjenik ŽDO iz Osijeka rekao je da će optužba predloženim dokazima, personalnim i materijalnim, dokazati da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. Branitelj okrivljenika je rekao da je njegov branjenik izručen temeljem optužnice iz 2001. godine. Nakon što je izručen ŽDO iz Osijeka izmijenilo je optužnicu. Stoga je prigovarao zakonitosti postupka koji se provodi protiv njegova branjenika. Rekao je da izmijenjena optužnica nije potvrđena, stoga smatra da se protiv njegova branjenika vodi nepošteno suđenje, i to stoga što su od strane zastupnika optužbe predloženi svjedoci na okolnosti kojih nema u izmijenjenoj optužnici, što znači da se vodi prikrivena istraga. No, ako Sud i nadalje smatra da ima mjesta voditi ovaj postupak, njegov branjenik će aktivno sudjelovati u raspravi, predlagat će svoje svjedoke.

Dokazni postupak:

U dokaznom postupku saslušano je 5 svjedoka.

Svjedok F.J. je iskazao da misli da je među osobama koje su došle u uniformama i maskirane u njegovu kuću bio i okrivljenik, te da ga je okrivljenik odvodio na obavijesne razgovore u stanici milicije i pri tome povremeno tukao. Osim okrivljenika tu su bile i druge osobe koje su ga tukle, kao i druge zatočenike iz zatvora u stanici milicije u Belom Manastiru.

Ostali saslušani svjedoci nemaju neposrednih saznanja o tome što je u kritično vrijeme radio okrivljenik.

Dvjema svjedokinjama ispričali su očevi, koji su bili zatočeni u zatvoru u Belom Manastiru, što je radio okrivljenik. Obje poznaju od ranije okrivljenika, nemaju neposrednih saznanja, očevi su umrli.

Jedan svjedok je čuo da mu je okrivljenik, nakon svjedokova odlaska iz Baranje, opljačkao kuću. Podnio je kaznenu prijavu po uputi jedne osobe. Naknada je otišla u zastaru, jer je okrivljenik dugo bio nedostupan hrvatskom pravosuđu. Neposrednih saznanja taj svjedok nema.

Jedan svjedok je u kritično vrijeme zarobljen i odveden iz svoje kuće u Duboševici. Nije poznavao osobe koje su došle po njega. Ne poznaje okrivljenika, ne zna ništa što je okrivljenik radio u kritično vrijeme.

Zamjenik ŽDO iz Osijeka i Branitelj okrivljenika suglasni su da se pozove na sljedeće ročište za raspravu svjedok J.Ć.

Novo ročište za raspravu zakazano je za dan 15. svibnja 2017. godine u 9,00 sati.

 

 

 Nastavak rasprave dana 15. svibnja 2017. godine

Nastavak dokaznog postupka:

Na današnjem ročištu za raspravu ispitan je svjedok, koga je predložilo ŽDO iz Osijeka.

Svjedok je iskazivao da je zatočen 20. (ili 21. ili 22.) kolovoza 1991. godine na ulazu u mjesto Novo Nevesinje, pri povratku iz Belišća. Nakon što je četiri sata držan na cesti na visokoj ljetnoj temperaturi, odveden je u stanicu milicije u Beli Manastir. Pri ulasku svjedok i još jedna osoba su morali proći stepenice, na kojima je bila hrvatska zastava stavljena i preko koje se moralo prijeći  i obrisati noge u nju. Osoba koja je išla prva pokušala je zaobići zastavu, i nakon toga je bila tučena. Svjedok je prešao preko zastave, no, osjetio je udarac nogom u predjelu desnog bubrega. Kad se okrenuo vidio je Okr. Milenka Marića, koga je poznavao iz srednje škole i s rukometa. Stoga zna da ga je okrivljenik udario nogom. Potom je zadobio još udaraca, ali ne zna točno od koga, jer je tu bilo više osoba. Predvečer je odveden iz podruma, gdje je bio s ostalim mještanima Baranje zatočen, na prizemlje na ispitivanje. No, nije bilo ispitivanja već samo zlostavljanje, tuča i maltretiranje.

U podrumu, gdje su bili zatočeni, svjedok je vidio prof. Zemljaka i njegova sina, Željka Hodaka, koji je sjedio u uglu i koji je, na svjedokovo pitanje što mu je, rekao: „Ubili su Boga u meni“. Svjedok je rekao da je nakon desetak dana prevezen u Borovo Selo.

Branitelj okrivljenika prigovarao je iskazu svjedoka, jer tijekom istrage 1999. godine, kada je iskazivao nije spominjao događaje o kojima danas priča.

Zamjenik ŽDO iz Osijeka pročitao je  iskaze dva umrla svjedoka, koje je predložilo ŽDO iz Osijeka, a koje su svjedoci dali u istrazi.

ŽDO iz Osijeka predložilo je da se izvrši uvid u osnovni kazneni predmet, koji se vodio za zločine počinjene u kritično vrijeme u Baranji, a koji je u nekoliko razdvojenih postupaka vođen pred Županijskim sudom u Osijeku.

Branitelj okrivljenika je predložio da se ispita pet svjedoka na okolnosti postupanja njegova branjenika tijekom rata prema ljudima nesrpske nacionalnosti.

Kako se radi o suglasnim prijedlozima Vijeće je donijelo Rješenje kojim se prihvaćaju svi predloženi dokazi.

Novo ročište za raspravu zakazano je za dan 1. lipnja 2017. godine u 9,00 sati.

Nastavak dokaznog postupka 1. lipnja 2017. godine

U nastavku dokaznog postupka saslušano je 6 svjedoka obrane. Radi se o ljudima nesrpske nacionalnosti, koji su tijekom privremene okupacije Baranje ostali živjeti u Baranji, ili su bili zatočeni. Iskazivali su o okrivljeniku, njegovim aktivnostima. Nekima je pomagao živjeti u Baranji, a neke od svjedoka, prema njihovom iskazu, je čuvao i pomogao im izaći iz okupirane Baranje.

Zamjenik ŽDO iz Osijeka stavio je primjedbe na iskaz troje svjedoka, prigovarajući da se radi o iskazima kojima se pokušava pogodovati okrivljeniku.

Nastavak dokaznog postupka zakazan je za dan 3. srpnja 2017. godine u 8,30 sati, kada će biti pročitani iskazi u međuvremenu umrlih svjedoka, te će se ponovo pozvati jedan svjedok na raspravu.