Praćenje suđenja za ratne zločine

Zločin u Bučju

U obnovljenom postupku protiv odsutnih osuđenika Luke Ponorca, Luke Nikodinovića, Miodraga Simeunovića i Rajka Drekovića dana 13. srpnja 2009. godine doneseno je rješenje kojim je, temeljem Zakona o općem oprostu, obustavljen kazneni postupak protiv navedenih osoba.

OPTUŽNICA I TIJEK POSTUPKA

Optužnicom broj KT-82/92 od 27. siječnja 1993. optuženicima se stavljalo na teret da su dana 28. kolovoza 1991. oko 13 sati u selu Lučinci, općina Požega, kao pripadnici srbo-četničkih formacija koje su bile locirane na Bučju, naoružani došli u skladište prodavaonice PPK Kutjevo u kojem je radio Makarun Željko, te uzeli od istog razne robe, a zatim pod prijetnjom oružja natjerali ga da pođe sa njima, te ga odveli na Bučje gdje je bio zatočen 42 dana, a zatim su ga psihički i fizički maltretirali, kao i druge zatočenike – civile sa područja Slavonije, izgladnjivali ih i tukli da bi ga nakon 42 dana zatočeništva razmjenili, te su time protivno 4. Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba mučili civilno stanovništvo te nečovječno postupali prema njemu, pa su time počinli krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. OKZ RH.

Optužnicu od 27. siječnja 1993. pogledajte ovdje.

Optuženicima se sudilo u odsutnosti.

Dana 26. travnja 1993. na Okružnom sudu u Požegi objavljena je presuda broj K-6/93 kojom su okrivljenici Luka Ponorac, Luka Nikodinović, Miodrag Simeunović i Rajko Dreković proglašeni krivima te su im izrečene kazne zatvora u trajanju od 8 godina svakom.

Presudu Okružnog suda u Požegi od 26. travnja 1993. pogledajte ovdje (pdf, 1.303 KB).

VSRH je (presuda broj KŽ-542/93 od 29. srpnja 1993.) odbio žalbe branitelja optuženika i okružnog javnog tužitelja kao neosnovane te je presuda Okružnog suda u Požegi postala pravomoćna.

ŽDO u Požegi je dana 11. veljače 2009. podnijelo zahtjev za obnovom postupka, kojeg je prihvatilo izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Požegi.

Zahtjev za obnovom postupka pogledajte ovdje.

Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Požegi rješenjem je doputilo obnovu kaznenog postupka. Pogledajte Rješenje (pdf, 566 KB).

Glavna rasprava je zakazana za dan 08. srpnja 2009. godine. Navedenog dana glavna rasprava nije započela, ali je istoga dana izvanraspravno ispitan oštećenik Željko Makarun, a potom je i ŽDO izmijenilo optužnicu. Njome se optuženike tereti da su dana 28. kolovoza 1991. oko 13 sati u selu Lučinci, općina Požega, kao pripadnici srbo-četničkih formacija koje su bile locirane na Bučju, naoružani došli u skladište prodavaonice PPK Kutjevo u kojem je radio Makarun Željko, te uzeli od istog razne robe, a zatim pod prijetnjom oružja natjerali ga da pođe sa njima, te ga odveli na Bučje, dakle da su sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, pa da su time počinili kazneno djelo protiv Republike Hrvatske, oružane pobune, označeno i kažnjivo po čl. 236. f. KZ RH.

Izmijenjenu optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Požegi od 08. srpnja 2009. možete pogledati ovdje.

Županijski sud u Požegi je 13. srpnja 2009. godine, temeljem Zakona o općem oprostu, donio rješenje kojim je obustavio kazneni postupak protiv Ponorca, Nikodinovića, Simeunovića i Drekovića.

Navedeno rješenje možete pročitati ovdje (pdf, 715 KB).

OPĆI PODACI

Županijski sud u Požegi

Vijeće za ratne zločine: sudac Predrag Dragičević, predsjednik Vijeća, sudac Žarko Kralj, član Vijeća, sutkinja Jasna Zubčić, članica Vijeća

Predmet: K-6/09

Optužnica: ŽDO-a u Požegi, br. KT-82/92 od 27. siječnja 1993. godine, izmijenjena 08. srpnja 2009.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. st. 1. OKZ RH, nakon izmjene optužnice oružana pobuna iz čl. 236. f. KZ RH.

Tužitelj: Krešimir Babić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Požegi

Osuđenici: Luka Ponorac, Luka Nikodinović, Miodrag Simeunović i Rajko Dreković

Branitelj: Karlo Gregurić, branitelj po službenoj dužnosti

Žrtva : Željko Makarun

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA

BUCJE – izvjestaji s pracenja sudjenja

MIŠLJENJE

Županijski sud u Požegi je nakon provedenog obnovljenog postupka 13. srpnja 2009. donio rješenje kojim je temeljem Zakona o općem oprostu obustavio kazneni postupak protiv Luke Ponorca, Luke Nikodinovića, Miodraga Simeunovića i Rajka Drekovića, koji su 1993. u odsutnosti pravomoćno osuđeni na po 8 godina zatvora.

Okružno javno tužilaštvo u Požegi podiglo je 1993. optužnicu protiv Luke Ponorca, Luke Nikodinovića, Miodraga Simeunovića i Rajka Drekovića, radi kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Stavljeno im je na teret da su u kolovozu 1991. kao pripadnici srbočetničkih formacija naoružani došli u skladište prodavaonice u kojem je radio Željko Makarun, od istog uzeli razne robe, a zatim ga pod prijetnjom oružja odvezli u Bučje gdje je bio zatočen 42 dana, te da su ga ondje, kao i druge zatočenike, fizički i psihički maltretirali, izgladnjivali ih i tukli, da bi ga nakon 42 dana zatočeništva razmjenili.

Iz iskaza oštećenog Makaruna navedenog u obrazloženju optužnice proizlazi da su ga upravo okrivljenici prisilno odveli u navedeni logor te da je ondje bio više puta ispitivan. No nije navedeno tko ga je ispitivao i fizički maltretirao.

U nastavku obrazloženja optužnice tužiteljstvo je zaključilo da su oštećenika Željka Makaruna okrivljenici oteli i odveli u Bučje te da su ga sa nekoliko drugih nepoznatih osoba upravo okrivljenici fizički i psihički maltretirali.

Prilikom prvog suđenja oštećenik je iskazao da je prilikom saslušavanja u Bučju imao povez preko očiju, a s obzirom na postavljena pitanja, zaključio je da ga ispituju osobe koje ga poznaju te da su ga i optuženici mogli fizički napadati i maltretirati.

Okružni sud u Požegi proveo je postupak i u travnju 1993. donio presudu kojom su optuženici u odsutnosti proglašeni krivima te je svaki osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina.

Prvostupanjska presuda je u srpnju 1993. potvrđena presudom Vrhovnog suda RH.

Optužnicom i presudom djelo je kvalificirano ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva, iako je Tomislav Makarun naveo da je u kritično vrijeme bio pripadnik rezervnog sastava MUP-a. Naveo je i da su optuženici to znali te da je u Bučju ispitivan o oružju koje je zadužio kao rezervni policajac.

Iz navedenog proizlazi zaključak da oštećenik u inkriminirano vrijeme nije bio civilna osoba, iako je zarobljen u skladištu prodavaonice u kojoj je radio. Smatramo da je kao zarobljeni pripadnik rezervnog sastava MUP-a podlijegao odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949.[1]

Iz iskaza oštećenog očito je da je protiv njega počinjeno kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, s obzirom da je prilikom ispitivanja fizički zlostavljan, no on nije naveo tko ga je točno zlostavljao niti je naveo da su to činili upravo okrivljenici.

Okrivljenici su, sudjelujući u oružanoj pobuni, zarobili oštećenika, no nijednim dokazom nije potkrijepljeno da su počinili bilo koju radnju kojom bi počinili ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.

No, u veljači 2009. ŽDO iz Požege je podnijelo zahtjev za obnovom kaznenog postupka, koji je temeljilo na izvješću i službenoj zabilješci o obavljenom razgovoru sa oštećenikom Željkom Makarunom.[2]

Županijski sud u Požegi dozvolio je obnovu kaznenog postupka.

U srpnju je (izvanraspravno) ispitan oštećenik Željko Makarun. U svom je iskazu naveo da su optuženici, koje je poznavao od ranije, vjerojatno ciljano došli po njega i odveli ga u Bučje i da nisu imali zapreku da osim njega odvedu i još bilo koga drugoga. Posebno je naveo da optuženici nisu bili stražari u Bučju i da ih ondje uopće nije vidio.

Potom je ŽDO iz Požege izmijenilo optužnicu. Optuženicima je stavljeno na teret da su kao pripadnici srbočetničkih formacija koje su bile locirane na Bučju naoružani došli u skladište prodavaonice u kojem je radio Željko Makarun, uzeli od njega razne robe, a zatim ga pod prijetnjom oružja natjerali da pođe s njima i odveli ga u Bučje te da su time sudjelujući u oružanoj pobuni počinili kazneno djelo protiv Republike Hrvatske, oružanu pobunu iz čl. 236. f. KZ RH.

Mišljenja smo da je 1993. godine protiv navedenih okrivljenika olako podignuta optužnica, da je sudski postupak koji je uslijedio proveden bez težnje za potpunim i pravilnim utvrđivanjem činjeničnog stanja, što je dovelo do osude zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

S obzirom da je DORH najavio podnošenje zahtjeva za obnovama postupaka u odnosu na čak 90 osoba u odsutnosti osuđenih za kaznena djela ratnih zločina, ovaj je postupak očito samo jedan primjer ranije neprofesionalno vođenih i etničko pristranih suđenja.

No niti obnovljeni postupak nije bio lišen pogrešnog postupanja suda, ovaj puta procesnopravne prirode. Naime, nakon što je tužiteljstvo izmjenilo optužnicu, vijeće je temeljem Zakona o općem oprostu obustavilo kazneni postupak protiv okrivljenih, ali je propustilo ukinuti i ranije (osuđujuće) presude Okružnog suda u Požegi i VSRH. [3]

Stoga trenutno u odnosu na okrivljenike egzistiraju različite odluke, ranija osuđujuća presuda Okružnog suda u Požegi potvrđena presudom VSRH i rješenje o obustavi postupka od 13. srpnja 2009. godine.


[1] Ratni zarobljenici, u smislu Ženevske konvencije jesu “1. pripadnici oružanih snaga stranke sukoba, kao i pripadnici milicija i dobrovoljačkih odreda koji ulaze u sastav tih oružanih snaga; 2. pripadnici ostalih milicija i pripadnici ostalih dobrovoljačkih odreda…”.
[2] Od 01. siječnja 2009. u pogledu izvanrednog pravnog lijeka obnove kaznenog postupka primjenjuju se odredbe novoga Zakona o kaznenom postupku (NN, 152/08). Novost je da i državno odvjetništvo može u korist osuđenika zahtijevati obnovu kaznenog postupka završenog pravomoćnom presudom, bez obzira je li osuđenik prisutan.
[3] Stavak 2. članka 508. ZKP-a (NN 152/08) glasi: “Ako se novi postupak obustavi do početka rasprave, sud će rješenjem o obustavi postupka ukinuti i prijašnju presudu.”

Zločin u Koprivni kod Požege

Na Županijskom sudu u Požegi je proveden obnovljeni postupak protiv odsutnih Bogdana Delića i Stevana Štekovića, 1993. godine u odsutnosti osuđenih na kazne zatvora u trajanju od 8 godina zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
U obnovljenom je postupku, nakon prekvalifikacije optužnice na kazneno djelo oružane pobune, kazneni postupak protiv navedenih optuženika obustavljen.

TIJEK POSTUPKA

Optužnicom Okružnog državnog odvjetništva Požega, br. KT-81/92, od 25. ožujka 1993. godine, optuženima Bogdanu Deliću i Stevanu Štekoviću stavljeno je na teret da su dana 29. kolovoza 1991. godine, u prijepodnevnim satima u mjestu Koprivna, općina Požega, kao pripadnici tzv.”Teritorijalne obrane SAO Zapadna Slavonija”, za vrijeme oružanih sukoba na području sjevernozapadnog dijela općine Požega i općine Pakrac, protivno odredbama čl. 31. i 34. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, zaustavili Dubravka Klanfara koji je svojim traktorom i prikolicom prolazio cestom Striježevica – Milivojevci, sakupljajući mlijeko. Uperili su u Dubravka Klanfara automatsku pušku, pretresli ga, a zatim ga stavili u prikolicu i odvezli do sela Cikote. Pod prijetnjom oružja tražili su od njega podatke o postrojbama Hrvatske vojske i policije, o njihovu razmještaju i naoružanju. Nakon toga odvezli su ga u mjesto Bučje, općina Pakrac, gdje se nalazio sabirni logor. U logoru su ga zadržali kao taoca 46 dana, do 13. listopada 1991. godine, kada je razmijenjen. Dubravko Klanfar razmijenjen je sa više osoba hrvatske nacionalnosti, koji su na isti ili sličan način bili zatočeni. Razmijenjeni su za osobe lišene slobode zbog počinjenih krivičnih djela protiv Republike Hrvatske.

Dakle, optuženi su da su kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanih sukoba uzeli civilu osobu za taoca i protuzakonito ga zatvorili te da su time počinili krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv civilnog stanovništva, označeno i kažnjivo po čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Optužnicu Okružnog državnog odvjetništva Požega br. KT-81/92 od 25. ožujka 1993. pogledajte ovdje.

Optuženicima je suđeno u odsutnosti.

Presudom Okružnog suda u Požegi br. K-31/93, od 20. svibnja 1993. godine, optuženici Bogdan Delić i Stevan Šteković proglašeni su krivima da su kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanih sukoba uzeli civilu osobu za taoca i protuzakonito ga zatvorili, čime su počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH. Svaki optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina.

Presudu Okružnog suda u Požegi broj K-31/93 od 20. svibnja 1993. pogledajte ovdje.

Protiv navedene presude nije ulagana žalba.

Dana 9. veljače 2009. godine Policijska uprava požeško-slavonska dostavila je ŽDO-u iz Požege Posebno izviješće br. KU-851/92 i službenu zabilješku o obavljenom obavijesnom razgovoru sa oštećenikom Dubravkom Klanfarom.

ŽDO iz Požege je dana 10. veljače 2009. godine podnijelo po službenoj dužnosti zahtjev za obnovom postupka, jer smatra da su činjenice navedene u spomenutom izvješću i zabilježbi prikladne za osudu optuženika po blažem zakonu.

Rješenjem Vanraspravnog vijeća Županijskog suda u Požegi, br. Kv-20/09, od 17. veljače 2009. godine, dozvoljena je obnova kaznenog postupka protiv opt. Bogdna Delića i opt. Stevana Štekovića, temeljem odredbi čl. 500. i čl. 501. st. 1. t. 3. ZKP u svezi s čl. 504. st. 2. ZKP.

Rješenje Vanraspravnog vijeća Županijskog suda u Požegi br. Kv-20/09 od 17. veljače 2009. godine pogledajte ovdje.

Dana 9. srpnja 2009. godine vanraspravno je saslušan svjedok Dubravko Klanfar. ŽDO iz Požege zatražilo je dostavljanje spisa ŽDO-u u Požegu radi eventualne izmjene optužnice.

Izvještaj od 9. srpnja 2009. pročitajte ovdje.

Nakon što je ŽDO iz Požege izmijenilo optužnicu (pogledajte izmjenu optužnice) te optuženicima Bogdanu Deliću i Stevanu Štekoviću stavilo na teret izvršenje kaznenog djela oružane pobune iz čl. 236.f. KZ RH, Rješenjem Županijskog suda u Požegi, br. Kv-64/09, od 13. srpnja 2009. godine, temeljem čl. 2. st. 2. Zakona o općem oprostu protiv optuženih jeobustavljen kazneni postupak.

Možete vidjeti Rješenje o obustavi postupka.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Požegi

Broj predmeta: K-5/09

Vijeće za ratne zločine: sudac Predrag Dragičević, predsjednik Vijeća, sudac Tihomir Božić, član Vijeća, sudac Žarko Kralj, član Vijeća

Zastupnik optužbe: Božena Jurković, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika iz Požege

Kazneno djelo: ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH, nakon prekvalifikacije oružane pobune iz iz čl. 236.f. KZ RH

Optuženici: Bogdan Delić i Stevan Šteković (u oba postupka sudilo im se u odsutnosti)

Braniteljica optuženih: Julka Lučić – Prša, odvjetnica iz Požege, braniteljica po službenoj dužnosti

Žrtva: Dubravko Klanfar

MIŠLJENJE

Prikaz postupka i mišljenje promatračkog tima o postupku možete pročitati ovdje.

Zločin u Zamlači, Strugi i Kozibrodu

Na Županijskom sudu u Sisku, u veljači 2009. godine, održana je glavna rasprava u predmetu Đure Đurića, optuženog da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Nakon izmjene činjeničnog i zakonskog opisa te pravne kvalifikacije djela iz optužnice (prekvalifikacija na oružanu pobunu), 11. veljače 2009. Vijeće je donijelo presudu kojom je optužba odbijena.

OPTUŽNICA

Optuženiku Đuru Đuriću, zajedno s prvooptuženim Predragom Orlovićem i ostalima, stavlja se na teret da su, dana 26. srpnja 1991., u selima Zamlača, Struga i Kozibrod, kao članovi paravojnih formacija tzv. «Milicije Krajine», a svi naoružani dugim pješačkim oružjem i teškim naoružanjem, sve u cilju podrivanja i obaranja novouspostavljenog državnog poretka RH te pripajanje općina Kostajnica i Dvor para-državi «SAO Krajini», u sklopu svog zločinačkog plana, protjerivali hrvatsko stanovništvo iz navedenih sela, vodili ga ispred sebe kao živi zid, palili i minirali kuće, te ubili nekolicinu, a teško ranili veći broj njih, da su kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanih sukoba vršili ubojstva civilnog stanovništva, pljačkali i uništavali imovinu u velikim razmjerima i time počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva, kažnjiv po čl. 120. st. 1. OKZ-a RH.

Optužnicu Okružnog državnog odvjetništva Sisak broj KT-61/93 od 04. studenog 1994. godine protiv Predraga Orlovića i dr. pogledajte ovdje (2.523 KB).

Na glavnoj raspravi 11. veljače 2009. godine zamjenica ŽDO-a izmijenila je činjenični opis, zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela iz optužnice te je ista sada glasila da je optuženik Đuro Đurić:

“točno neutvrđenog dana u tijeku 1991. godine pristupio u paravojne postrojbe tzv. SAO Krajina zaduživši oružje, a sve u cilju podrivanja i obaranja novouspostavljenog demokratskog društvenog poretka u RH, sa kojim je očito bio nezadovoljan pa je u okviru takvog plana, zajedno sa drugim pripadnicima paravojnih postrojbi, dana 26. srpnja 1991. godine sudjelovao u napadu na sela Zamlača, Struga i Kozibrod, u cilju odcjepljenja tog područja od RH i njegova pripojenja paradržavi SAO Krajina,

dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni upravljenoj na ugrožavanje ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti RH,

pa je time počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske – oružanom pobunom – označeno i kažnjivo po čl. 236. f. st. 1. KZRH.”

OPĆI PODACI

Županijski sud u Sisku

Predmet: K 29/01

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Melita Avedić, predsjednica Vijeća, sutkinja Ljubica Rendulić Holzer, članica Vijeća, sudac Predrag Jovanić, član Vijeća

Optužnica: ŽDO-a Sisak, broj KT-61/93 od 04. studenoga 1994. godine, protiv Predraga Orlovića i ostalih (još 34 optuženika, među kojima je Đuro Đuirć XI-optuženi), izmijenjena na glavnoj raspravi 11. veljače 2009. godine

Zastupnik optužbe: Jadranka Huskić, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika iz Siska

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona (OKZ) RH, nakon izmjene optužnice oružana pobuna iz čl. 236. f. st. 1. KZRH

Optuženik : Đuro Đurić, do 03. veljače 2009. nedostupan, za njim je bila raspisana tjeralica, od 03. veljače 2009. nalazio se u pritvoru

Izabrani branitelji optuženika: Zdravko Baburak, odvjetnik iz Zagreba

Žrtve: – ubijeni: Mile Blažević, Pajo Žuljevac, Pajo Knežević, Mile Begić, Mile Pušić, Manda Begić, Pero Španičić, Milan Bartolović, Žarko Gundić, Goran Faljević, Ivica Perić, Mladen Halapa, Branko Vuk, Zoran Šaronja, Davor Vukas, Željko Filipović

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

ZAMLAČA, STRUGA I KOZIBROD – izvjestaji s praćenja

Prema riječima zamjenice ŽDO-a postupak je razdvojen u odnosu na ostale opuženike, iz razloga jer je većina njih nedostupna pravosudnim tijelima RH, te je nekima od njih već suđeno ponaosob, kako bi već koji postao dostupan. Do sada je osuđen samo X-optuženi Dragan Vranešević i to na kaznu zatvora od 15 godina. Optuženici Tošo Sundać, Slavko Tadić, Goran Barač, Dušan Badić, Dalibor Borota i Rade Lukač su navodno umrli ili poginuli, ali kako nema službenih dokumenta relevantnih institucija o tome, postupak protiv ovih osoba još nije obustavljen.

Optuženom Đuri Đuriću suđeno je 2001. godine. On je tada bio u pritvoru, međutim, kad mu je pritvor ukinut, prestao se odazivati pozivima suda. Ponovno mu je određen privor i izdana je tjeralica, a na koncu se dragovoljno predao.

PRESUDA

Nakom prekvalifikacije djela iz optužnice, temeljem čl. 353. t. 6. ZKP-a, a u vezi čl. 2. st. 2. Zakona o općem oprostu, Vijeće je donijelo presudu kojom se optužba odbija.

Optuženik je po čl. 123. st. 1. ZKP-a oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

Vijeće je također donijelo rješenje kojim je primjenom čl. 107. ZKP-a ukinulo optuženiku pritvor.

Presudu Županijskog suda u Sisku od 11. veljače 2009. godine pogledajte ovdje (pdf, 466 KB).

MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON ZAVRŠENOG POSTUPKA

Kazneni postupak protiv Đura Đurića, vođen pred Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Sisku, korektno je proveden te, unatoč manjim postupovnim propustima koje smo primijetili izvještavajući s glavne rasprave, nemamo zamjerki na postupanje suda, kao ni na donesenu sudsku odluku.

Spomenuti propusti odnose se na činjenicu da svjedoci nisu propisano upozoreni u smislu čl. 324. i čl. 236. ZKP-a, iako su propisana upozorenja unesena u zapisnik kao izvršena.

Ipak, smatramo potrebnim primjetiti da prilikom izmjene optužnog akta i prekvalifikacije optužnice iz kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva (čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona (OKZ RH) u kazneno djelo oružane pobune (iz čl. 236. f. st. 1. KZRH), Županijsko državno odvjetništvo nije uzelo u obzir iskazivanje svjedokinje Marije Stipić, koja je jedina teretila optuženika, u smislu eventualnog proširivanja optužnog akta u tom smjeru i daljnjeg rasvjetljavanja dotičnih okolnosti.

Naime, ova svjedokinja iskazala je da ju je optuženi Đuro Đurić odvezao u Dvor, u prostorije policijske postaje, da je tuku, gdje je zadobila teške tjelesne ozljede.

Budući da se taj događaj zbio u vremenu nakon inkriminiranog razdoblja, on nije ni mogao biti predmet ocjene suda u ovom kaznenom predmetu.

Mišljenja smo da je izmjena i nadopuna optužnice u tom smjeru, te eventualno proširenje istrage, mogla rasvijetliti taj događaj te provjeriti informaciju, kojom ista svjedokinja raspolaže po čuvenju, da je optuženik Đuro Đurić odvezao njezine pokojne majku i brata na obalu Une, gdje joj je majka zaklana i bačena u rijeku, a brat s lisičinama također bačen u rijeku.

Praksu podizanja zajedničkih optužnica za više počinitelja istog kaznenog djela, koja se često primjenjivala u odnosu na nedostupne počinitelje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i drugih srodnih kaznenih djela, te naknadnog razdvajanja postupka protiv pojedinog optuženika koji bi u određenom trenutku postao dostupan pravosuđu, uz zadržavanje iste, vrlo općenite optužnice, smatramo vrlo suspektnom praksom.

U odnosu na optužnicu, a u skladu s akuzatornom naravi našeg kaznenog postupka, provedeni postupak i donesenu presudu ocjenjujemo korektnima.

Zločin u zatvoru u Glini

Na Županijskom sudu u Sisku, u obnovljenom postupku protiv Petra Baltića i još deset osoba, 1993. godine u odsutnosti pravomoćno osuđenih na kazne zatvora u trajanju od po 20 godina zbog kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, nakon odustanka tužiteljstva od optužbe, stavljena je izvan snage ranija (osuđujuća) presuda i donijeta je odbijajuća presuda.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom Okružnog javnog tužilaštva Sisak broj KT-168/92 od 26. studenog 1992. optuženima Đuri Biraču, kao upravitelju zatvora u Glini, i ostaloj jedanaestorici optuženika, kao čuvarima u zatvoru, stavljeno je na teret da su od 26. lipnja do 31. ožujka 1992. godine u Glini, kao pripadnici četničko-terorističkih postrojbi tzv. SAO Krajine, opt. Birač naredio, a ostali optuženici prihvatili naredbu da se privedeni civili i zarobljeni pripadnici ZNG-a zatvore u ćelije-samice, muče i tuku, od čega su brojni civili i zarobljeni pripadnici ZNG-a zadobili mnogostruke teške tjelesne povrede, a jedan civil (Ivo Palajić) i dvojica zarobljenih pripadnika ZNG-a (Stjepan Šmisl i Ivo Gregurić) od zadobivenih povreda preminuli, pa da su na taj način počinili kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.

Navedenu optužnicu možete pogledati ovdje.

Tijek postupka

Optuženicima se sudilo u odsutnosti.

Presudom Okružnog suda u Sisku br. K-25/92 od 22. siječnja 1993. optuženici su proglašeni krivima za oba kaznena djela, za svako kazneno djelo svakom optuženiku su utvrđene kazne zatvora u trajanju od 20 godina te je svaki optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Presudu Okružnog suda u Sisku pogledajte ovdje.

VSRH je 7. prosinca 1993. odbio žalbe branitelja okrivljenih Milana Ljubičića i Dragana Matijevića te je u cijelosti potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

No 6. veljače 2009. ŽDO iz Siska je podnijelo zahtjev za obnovom kaznenog postupka u odnosu na II-XII osuđene (Petra Baltića, Stevana Bjelajca, Đuku Bogunovića, Milana Ljubičića, Vladu Ćordaša, Dragana Tintora, Petra Vladića, Dragana Matijevića, Iliju Baždara i Radeta Baždara). Zahjev nije podnijet jedino u odnosu na I-osuđenog Đuru Birača.

Zahtjev za obnovom postupka ŽDO u Sisku br. KT-168/92 od 6. veljače 2009. pogledajte ovdje.

Rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Kv 135/09 (K-25/92) od 8. srpnja 2009. prihvaćen je zahtjev ŽDO iz Siska i dopuštena je obnova kaznenog postupka.

Navedeno rješenje pogledajte ovdje.

U obnovljenom postupku, nakon odustanka tužitelja od optužbe, stavljena je izvan snage ranija osuđujuća presude te je odbijena optužba.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Sisku

Predmet broj: K- 33/09

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Melita Avedić, predsjednica Vijeća, sutkinja Ljubica Baldar, članica Vijeća, sutkinja Višnja Vukić, članica Vijeća

Optužnica: Okružnog javnog tužilaštva Sisak broj KT-168/92 od 26. studenog 1992.

Zastupnik optužnice: Ivan Petrkač, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Sisku

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva I ratni zločin protiv ratnih zarobljenika

Okrivljenici (obnovljeni postupak): Petar Baltić, Stevan Bjelajac, Đuka Bogunović, Milan Ljubičić, Vlado Ćordaš, Dragan Tintor, Petar Vladić, Ilija Đaković, Dragan Matijević, Ilija Baždar i Rade Baždar, sudilo im se u odsutnosti

Branitelji: Domagoj Rupčić, Danko Kovač, Zorko Kostanjšek, Mario Milardović, Željko Andrijević, Željko Stanković, Nada Kovačević, Dragan Crnković, Nataša Čučić, Irena Periček, Dinko Ocvarek

Žrtve:

– civilne osobe:

– zlostavljani (zadobili mnogostruke teške tjelesne povrede): Stjepan Milošić, Joso Mlađenović, Ivo Kocmanić, Pavao Štajduhar, Stjepan Benković, Branko Žilić, Vojislav Skendžić, Ivica Pereković i Željko Ponižić

– preminuo uslijed zadobivenih povreda: Ivo Palajić

– ratni zarobljenici :

– zlostavljani (zadobili mnogostruke teške tjelesne povrede): Josip Čačić, Željko Grbić, Đuro Kovačević i Boris Prišek

– preminuli uslijed zadobivenih povreda: Stjepan Šmisl i Ivo Gregurić

IZVJEŠTAJI S RASPRAVE

Zatvor u Glini – izvjestaji sa sudjenja

PRESUDA

Dana 24. studenog 2009.godine, nakon odustanka tužitelja od optužbe, Vijeće za ratne zločine donijelo je presudu kojom je izvan snage stavljena ranija osuđujuća presude te je odbijena optužba.

Zločin u Borovo Commerce-u

Rješenjem br. K-58/05 od 04. prosinca 2008. godine obustavljen je kazneni postupak br. K-58/05, koji se na Županijskom sudu u Vukovaru vodio protiv opt. Vlade Tepavca, radi kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, iz čl. 120. st. 1. OKZ RH. Prethodno je podneskom od 21. studenoga 2008. godine ŽDO iz Vukovara promijenilo činjenični opis, zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela (na kazneno djelo oružane pobune). Primjenom odredbe čl. 2. st. 2. Zakona o općem oprostu postupak protiv optuženika je obustavljen.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optuženom Vladi Tepavcu stavljalo se na teret da je dana 19. studenoga 1991. godine, u Borovom Naselju, nakon što su tzv. JNA i četničke paravojne postrojbe, slomivši otpor branitelja, ušli u Borovo Naselje, kao pripadnik paravojnih postrojbi, kod zgrade pogona Borovo Commerce, suprotno čl. 3. st. 1. t. 1a Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, prišao grupi već izdvojenih civila, te uhvativši rukama za prsa Petra Drejića, izvukao ga iz grupe i šakama ga pretukao, te da je na taj način, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba nečovječno postupao prema civilnom stanovništvu, nanosio mu velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta, pa da je time počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, opisanog i kažnjivog po čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Vukovaru

Broj predmeta: K-58/05

Vijeće za ratne zločine: sudac Nikola Bešenski, predsjednik Vijeća; sudac Slavko Teofilović, član Vijeća; sudac Stjepan Margić, član Vijeća

Optužnica: br. DT-298/92, od 28. prosinca 1995. godine (ŽDO iz Osijeka), predmet preuzet od ŽDO iz Vukovara, br. K-DO-37/04, od 19. srpnja 2004. godine

Zastupnik optužbe: Vlatko Miljković, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Vukovaru

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva, čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženik: Vlado Tepavac

Branitelj: Vojislav Ore, odvjetnik iz Vukovara

Žrtva – pretučen: Petar Drejić

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

ŽDO iz Osijeka podiglo je optužnicu br. KT-298/92, od 28. prosinca 1995. godine, protiv Milana Gojkovića, Dragana Lapčevića, Vlade Tepavca i Vese Praće, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, počinjenog dana 19. studenoga 1991. godine u Borovom Naselju.

Županijski sud u Osijeku donio je presudu br. K-6/96, od 4. prosinca 1996. godine, kojom je proglasio krivim Milana Gojkovića, Dragana Lapčevića, Vladu Tepavca i Vesu Praću za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, iz čl. 120. st. 1. OKZ RH. Opt. Milan Gojković osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, a optuženici Dragan Lapčević, Vlado Tepavac i Veso Praća osuđeni su na kazne zatvora u trajanju od po pet godina.

Presudu možete pogledati ovdje.

Presuda je postala pravomoćna 27. veljače 1997. godine.

Rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Kv-447/99, od 10. prosinca 1999. godine, protiv opt. Dragana Lapčevića je obustavljen kazneni postupak, nakon što je ŽDO iz Osijeka u obnovljenom postupku, a prije započinjanja glavne rasprave, podneskom broj KT-298/92 od 9. srpnja 1999. odustalo od njegovog kaznenog progona. Navedenim Rješenjem ukinuta je presuda Županijskog suda u Osijeku br. K-6/96 od 4. prosinca 1996. u dijelu koji se odnosi na Dragana Lapčevića, kojom je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

Rješenje izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Osijeku o obustavi postupka protiv Dragana Lapčevića možete pogledati ovdje.

Nakon povratka u Republiku Hrvatsku Vlado Tepavac je uhićen. Postupak protiv njega je obnovljen.

Rješenje o obnovi postupka možete pročitati ovdje.

U obnovljenom postupku Županijski sud u Vukovaru presudom br. 36/04 od 28. rujna 2004. godine, je presudu Županijskog suda u Osijeku, br. K6/96 od 4. prosinca 1996. godine, djelomično stavio van snage u odnosu na opt. Vladu Tepavca. Citiranom presudom Županijskog suda u Vukovaru optuženik je oslobođen krivnje
ŽDO iz Vukovara žalilo se na tu presudu.

Vrhovni sud RH ukinuo je oslobađajuću presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

Drugi put ponovljeni postupak trebao je započeti dana 18. prosinca 2006. godine, no, optuženik nije došao na raspravu. Djelatnicima policije izdan je nalog za privođenje optuženika na novo ročište za raspravu, koje je zakazano za dan 15. siječnja 2007. godine.

Dana 15. siječnja 2007. godine optuženik nije došao na glavnu raspravu. Odlučeno je da se od policije zatraži izvješće o razlozima zbog čega optuženik nije prepraćen na glavnu raspravu.

Nakon toga ročišta za glavnu raspravu uopće nisu bila zakazivana.

Rješenjem br. K-58/05 od 04. prosinca 2008. godine, nakon što je ŽDO iz Vukovara izmijenilo činjenični opis, zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela (na kazneno djelo oružane pobune), primjenom odredbe čl. 2. st. 2. Zakona o općem oprostu, kazneni postupak protiv optuženika je obustavljen.

Zločin u selu Poljanak

Nakon zahtjeva ŽDO iz Gospića obnovljen je kazneni postupak protiv Boška Žujića, Boška Grbića, Vinka Grbića, Miće Grbića, Vladimira Grbića, Slavka Grbića i Dane Rodića, 1994. godine u odsutnosti pravomoćno osuđenih na po 15 godina zatvora zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Nakon donošenja rješenja kojim je dopuštena obnova ŽDO u Gospiću je izmijenilo optužnicu, tereteći navedene osobe za kazneno djelo oružane pobune.

Sud je stavio izvan snage raniju presudu te je, primjenom Zakona o općem oprostu, obustavio kazneni postupak protiv navedenih optuženika.

TIJEK POSTUPKA

Optužnicom Okružnog državnog odvjetništva Gospić teretilo se opt. Boška Žujića i ostale (ukupno osmoricu) da su počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civinog stanovništva iz čl. 142. OKZ RH, počinjenog usmrćivanjem civilnih stanovnika hrvatske nacionalnosti sela Poljanak, koje se nalazi na koreničkom području.

Presudom Županijskog suda u Gospiću broj K-15/92 od 04. srpnja 1994. osmorica optuženika (Boško Žujić, Boško Grbić, Vinko Grbić, Mićo Grbić, Vladimir Grbić, Slavko Grbić, Dane Rodić i Momčilo Grbić) su u odsutnosti proglašeni krivima što su 7. studenog 1991. nakon ulaska u selo Poljanak (općina Titova Korenica), u kojemu je živjelo isključivo stanovništvo hrvatske nacionalnosti, stanovnike koji su toga dana bili u selu izveli iz kuća i okupili u dvorištu jedne kuće i pucali po njima te na taj način ubili: Josipa Matovinu, Nikolu Matovinu, Danu Vuković, Nikolu Vukovića, Milku Vuković, Luciju Vuković, Nikolu Vukovića i Vjekoslava Vukovića, a potom i Ivana i Nikolu Vukovića, a nakon toga iz kuća pokupili sve vrijednije stvari i novac, a potom kuće zapalili.

Zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva svaki je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

U obrazloženju presude navedeni su iskazi svjedoka. No niti jedan svjedok nije naveo da je prepoznao optuženike među počiniteljima zločina u Poljanku. Svjedoci navode da su počinitelji bili maskirani i da ih se nije moglo prepoznati.

Presudu Županijskog suda u Gospiću možete pogledati ovdje.

Presuda Županijskog suda u Gospiću potvrđena je presudom Vrhovnog suda RH broj: I-Kž-121/1995 od 1. listopada 1997. godine.

Županijsko državno odvjetništvo u Gospiću podnijelo je Zahjev za obnovom postupka broj: KT-28/92 od 11. veljače 2009. godine.

U njemu je navedeno da je rješenjem Županijskog suda u Gospiću od 7. lipnja 2004. dopuštena obnova postupka u odnosu na Momčila Grbića, koji je podnio zahtjev za obnovom nakon povratka u RH, te da je u obnovljenom postupku 1. listopada 2004. optužba u odnosu na njega odbijena.

U zahtjevu ŽDO-a iz Gospića navedeno je i da su djelatnici PP Korenica obavili razgovore sa osobama koje su tijekom jeseni 1991. prebivali na području Poljanka te da te osobe nemaju saznanja da bi netko od osuđenika ubijao civilno stanovništvo, pljačkao i palio imovinu. Poznato im je da su Vladimir Grbić i Vinko Grbić bili angažirani na zakapanju tijela, a pogovorom su čuli da su počinitelji zločina pripadnici paravojnih postrojbi iz Korenice, koje je vodio major Cvjetičanin, te dobrovoljci i plaćenici iz Srbije.

U zahtjevu se predlaže da predsjednik vijeća izvidi činjenice saslušanjem mještana Poljanka.

Zahtjev za obnovom postupka možete pročitati ovdje.

Rješenjem Županijskog suda u Gospiću broj: Kv-18/09 od 21. travnja 2009. godine dopuštena je obnova kaznenog postupka.

Naime, nakon izvida obavljenih po predsjedniku vijeća zaključeno je da su ispunjeni uvjeti za obnovom kaznenog postupka.

Navedeno rješenje o obnovi pogledajte ovdje.

Dopisom od 09. studenog 2009. ŽDO u Gospiću izmijenilo je činjenični opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela iz optužnice.

Optuženike se sada tereti za počinjenje kaznenog djela oružane pobune.

Izmjenu optužnice pogledajte ovdje.

S obzirom da je kazneno djelo oružane pobune obuhvaćeno oprostom, kazneni postupak je obustavljen.

Rješenje Županijskog suda u Gospiću kojim je izvan snage stavljena osuđujuća presuda i kojim je obustavljen postupak pogledajte ovdje.

Zločin u Virovitici

Vijeće VSRH je, na sjednici održanoj 24. ožujka 2009. godine, odbilo žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdilo presudu Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Bjelovaru, koje je u ponovljenom postupku oslobodilo krivnje Željka Iharoša i Luku Peraka, optužene za počinjenje zločina u Virovitici.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optuženi Željko Iharoš, optuženi Ivan Vrban, optuženi Anđelko Kašaj, optuženi Luka Perak, optužnicom br. K-DO-62/01, od 15. siječnja 2001. godine, optuženi su da su u vremenskom razdoblju od 1. studenoga do 17. prosinca 1991. godine, u Virovitici, tijekom oružanog sukoba oružanih snaga RH sa JNA i njoj pridruženih paravojnih formacija, u namjeri prinudnog dovođenja, mučenja i ubijanja civila, protivno čl. 4. st.1. t.a II Dopunskog protokola iz 1997. godine I Ženevkse konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, od 12. kolovoza 1949. godine, I-opt. Željko Iharoš, kao zapovjednik voda vojne policije, zapovijedio vojnim policajcima da prisilno dovedu između ostalih i civilne osobe Mudrinić Bogdana, Mitrić Ranka, Svorcan Radu i Svorcan Đuru, I nakon što je ispitao Mudrinić Bogdana, predao ga je vojnim policajcima II-opt. Vrban Ivanu, III-opt. Kašaj Anđelku i IV-opt. Perak Luki, koji su ispred i u zatvoru pretukli, što je imalo za posljedicu da je od zadobivenih povreda oštećenik umro, nakon čega je njegovo tijelo uklonjeno, dok je Mitrić Ranko prisilno doveden s radnog mjesta, podvrgnut ispitivanju, te višekratno pretučen i kroz dulje vrijeme maltretiran, potom je izveden iz zatvora i ubijen, a njegovo tijelo bačeno u odvodnu šahtu pokraj magistralnog puta br. 16. Svorcan Đuro i Svorcan Rade, bez osnove su prisilno dovedeni, od strane vojnih policajaca, u vojni zatvor, gdje su više dana ispitivani uz prijetnje smrću i maltretiranja, od strane maskiranih vojnih policajaca višekratno su udarani po cijelom tijelu kundacima, puškama, palicama, te rukama i nogama, od čega su zadobili mnogobrojne povrede s trajnim posljedicama, što je sve znao I-opt. Iharoš Željko, ali nije ništa poduzimao, niti poduzeo da se to spriječi.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Bjelovaru

Predmet: ratni zločin protiv civilnog stanovništva, čl. 120. st.1. OKZ RH

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva iz Bjelovara, br. K-DO-62/01, od 15. studenoga 2001. godine

Optuženik: Žaljko Iharoš i dr.

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Milenka Slivar, Predsjednica Vijeća; sudac Božidar Iverac, član Vijeća; sutkinja Davorka Hudoletnjak, Ačlanica Vijeća

Zastupnik optužbe: Darko Žegarac, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru

Branitelji: Mirko Petraš, odvjetnik iz Virovitice, Boris Kozjak, odvjetnik iz Virovitice, Silvije Degen, odvjetnik iz Zagreba, Stjepan Vošćak, odvjetnik iz Virovitice

Žrtve:

– umro od posljedica zlostavljanja: Bogdan Mudrinić

– zlostavljan pa ubijen: Ranko Mitrić

– zlostavljani: Rade Svorcan i Đuro Svorcan

Punomoćnici: nema

Sažete informacije o postupku:

Županijsko državno odvjetništvo iz Bjelovara podiglo je optužnicu br. K-DO-62/01, od 15. studenoga 2001. godine, protiv optuženika, zbog kaznenoga djela ratnoga zločina protiv civilnoga stanovništva.

Županijski sud u Bjelovaru donio je presudu br. K-55/01, od 24. siječnja 2002. godine, kojom je drugooptuženoga, trećeoptuženoga i četvrtooptuženoga proglasio krivima, izrekao im, svakomu, kaznu zatvora u trajanju od godinu dana, a prvooptuženoga. oslobodio krivnje.

Ukidbenim rješenjem Vrhovni sud RH-a, br. I Kž-238/02, od 6. studenoga 2003. godine, ukinuo je citiranu presudu, te je predmet vratio na ponovni postupak, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnoga stanja.

Ponovljeni postupak je započeo 19. listopada 2005. godine, a završio 07. ožujka 2006. godine

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Virovitica-izvjestaji

IZJAVE ZA JAVNOST

Na raspravi održanoj 19. listopada 2005. godine promatrači su uočili slijedeće probleme:

  1. optuženici nisu u pritvoru, iako su optuženi za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, što je u suprotnosti s odredbom čl. 102. st.1. t. 4. ZKP
  2. dokazni postupak: protivno odredbi čl. 238. st.1. ZKP, koja kaže da se svjedoci ispituju svaki posebno i bez ostalih svjedoka, dva su svjedoka, M.M. i N.B, u sudnici pratili saslušavanje svjedoka prije nego što su sami dali iskaz o istim okolnostima o kojima su prethodni svjedoci iskazivali svoje svjedočenje
  3. u zapisnik s glavne rasprave nije evidentirano izbivanje odvjetnika III optuženika, sa zadnjeg dijela rasprave toga dana, kao niti tko mijenja branitelja, što je direktno u suprotnosti s odredbom čl. 306. ZKP. U konkretnom slučaju radi se o suđenju za kazneno djelo ratnog zločina za koje djelo je zapriječena kazna zatvora najmanje pet godina ili kazna zatvora od dvadeset godina, gdje je, temeljem odredbe čl. 65. st. 1. ZKP propisano da optuženik mora imati branitelja.
  4. predsjednica Vijeća, a niti zamjenik ŽDO iz Bjelovara nisu reagirali kada je IV optuženik je tijekom dokaznog postupka verbalno napao na svjedoka M. K.
  5. predsjednica Vijeća, a niti zamjenik ŽDO iz Bjelovara nisu pokušali zaustaviti ispitivanje svjedoka na način da se inkriminiraju žrtve i svjedoci oštećenici nego su te inkriminacije zapisnički konstatirane
  6. u sudnici nije prisutna pravosudna policija, koja bi, eventualno reagirala u slučaju potrebe

PRESUDA

Vijeće za ratne zločine objavilo je, 7. ožujka 2006. godine, presudu kojom se optuženi Željko Iharoš i Luka Perak, oslobađaju opužbe da su počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st.1. OKZ RH.

Vijeće VSRH je, na sjednici održanoj 24. ožujka 2009. godine, odbilo žalbu državnog odvjetnika te je potvrdilo presudu suda prvog stupnja.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

MIŠLJENJE O PONOVLJENOM PRVOSTUPANJSKOM POSTUPKU I PRIKAZ POSTUPKA
U ponovljenom postupku je optužba protiv Ivana Vrbana i Anđelka Kašaja odbačena jer je Županijsko je državno odvjetništvo iz Bjelovara tijekom postupka odustalo od daljeg kaznenog progona. Protiv optuženog Željka Iharoš i Luke Peraka donesena je oslobađajuća presuda koju Vijeće za ratne zločine obrazlaže nemogućnošću da na temelju izvedenih dokaza na nesumnjiv način utvrdi zapovjednu odgovornost optuženoga Željka Iharoša, odnosno individualnu odgovornost optuženoga Luke Peraka. Pri tomu ni Vijeće niti zastupnik optužbe nisu insistirali na ponovnom svjedočenju ključnih svjedoka optužbe za što je trebalo koristiti međunarodnu suradnju na pitanjima ratnih zločina sa Srbijom. Osim toga nije se upozoravalo niti propitivalo na okolnosti mogućih pritisaka od strane podržavatelja optuženih ili od strane samih optuženih (branili su se sa slobode) na one svjedoke optužbe koji su svoje iskaze mijenjali tvrdeći da su pod istragom bili pod pritiskom – tvrdnje koje je Vijeće odbacilo.

Analiza kaznenog postupka protiv opt. Iharos i drugi.doc

Zločin u Zamlači, Strugi i Kozibrodu II

Na Županijskom sudu u Sisku je 08. lipnja 2009. godine održana glavna rasprava u predmetu opt. Predraga Orlovića i dr., optuženih da su počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.
Nakon razdvajanja postupka u odnosu na optuženike Simu Gaića, Đorđa Borojevića i Zorana Tadića te izmjene optužnice (prekvalifikacija na oružanu pobunu) u odnosu na njih trojicu, donijeta je presuda kojom se, primjenom Zakona o općem oprostu, optužba odbija.
OPTUŽNICA (SAŽETAK)
Optuženike se tereti da su dana 26. srpnja 1991., u selima Zamlaća, Struga i Kozibrod, prethodno pristupivši u paravojne formacije tzv. “Milicije Krajine”, svi naoružani teškim naoružanjem, a u cilju obaranja novouspostavljenog demokratskog društva u RH, a nastojeći odcijepiti područja općine Kostajnice i Dvor od RH i pripojiti ga para-državi “SAO Krajini” ušli u navedena sela, protjerali stanovništvo iz tih sela i to isključivo hrvatske nacionalnosti, vodili ga ispred sebe kao živi štit, palili i eksplozivnim napravama rušili kuće, a zatim iz vatrenog oružja ničim izazvani ispaljivali hice na goloruko stanovništvo, pri čemu su usmrtili mnogobrojne civile.
Optužnicu Okružnog državnog odvjetništva Sisak broj KT-61/93 od 04. studenog 1994. godine protiv Predraga Orlovića i dr. pogledajte ovdje (2.523 KB).
OPĆI PODACI
Županijski sud u Sisku
Vijeće za ratne zločine: sutkinja Melita Avedić, predsjednica Vijeća, sudac Predrag Jovanić, član Vijeća, sutkinja Višnja Vukić, članica Vijeća
Predmet: K-45/94
Optužnica: ŽDO-a u Sisku, br. KT-61/93 od 04. studenog 1994., izmijenjena 08. lipnja 2009.
Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, nakon razdvajanja postupka u odnosu na optuženike Simu Gaića, Đorđa Borojevića i Zorana Tadića prekvalificirana (u odnosu na navedenu trojicu) na kazneno djelo oružane pobuna iz čl. 236. f st.1. KZRH.
Tužitelj: Jadranka Huskić, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika iz Siska
Optuženici: I-opt. Predrag Orlović, II-opt. Milan Begović, III-opt. Nedjeljko Pašić, IV-opt. Predrag Korizma, V-opt. Nenad Korizma, VI-opt. Leonardo Janković, VII-opt. Toše Sundać, VIII-opt. Drago Kladar, IX-opt. Dubravko Kovačević, X-opt. Dragan Vranešević, XI-opt. Đuro Đurić (optužba u odnosu na njega odbijena u veljači 2009. nakon prekvalifikacije kaznenog djela na oružanu pobunu), XII-opt. Slavko Tadić, XIII-opt. Mirko Tomašević, XIV-opt. Nikola Borčić, XV-opt. Goran Barač, XVI-opt. Mile Sundać, XVII-opt. Dušan Badić, XVIII-opt. Dalibor Borota, XIX-opt. Jan Janković, XX -opt. Nikola Sundać, XXI-opt. Rade Tintor, XXII-opt. Rade Lukač, XXIII-opt. Matija Cvetojević, XXIV-opt. Mirko Drač, XXV-opt. Simo Gaić, XVI-opt. Milan Joke, XVII-opt. Mustafa Kadunić, XXVIII-opt. Sebastian Sanela, XXIX-opt. Pero Krneta, XXX -opt. Željko Žilić, XXXI-opt. Nikola Krnjeta, XXXII-opt. Jovo Akika, XXXIII-opt. Đorđe Borojević, XXXIV-opt. Zoran Tadić, XXXV-opt. Dušan Tomašević
Branitelji: Dijana Brezak, braniteljica XXXIII-opt. Đorđa Borojevića, Zdravko Baburak, branitelj XXV-opt. Sime Gaića i Zrinka Grabas, braniteljica XXXIV-opt. Zorana Tadića
Žrtve – ubijeni civili: Mile Blažević, Pajo Žuljevac, Pajo Knežević, Mile Begić, Mile Pušić, Manda Begić, Pero Špančić, Milan Bartolović, Žarko Gundić, Goran Faljević, Ivica Perić, Mladen Halapa, Branko Vuk, Zoran Šaronja, Davor Vukas, Željko Filipović.
IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA
Većina optuženika nedostupna je pravosudnim tijelima RH.
Do sada je osuđen samo X-optuženi Dragan Vranešević i to na kaznu zatvora od 15 godina.
Optuženici Tošo Sundać, Slavko Tadić, Goran Barač, Dušan Badić, Dalibor Borota i Rade Lukač su navodno umrli ili poginuli, ali kako nema službenih dokumenta relevantnih institucija o tome, postupak protiv ovih osoba još nije obustavljen.
U veljači 2009. godine pratili smo razdvojeni postupak protiv XI-opt. Đure Đurića. Nakon prekvalifikacije kaznenog djela na oružanu pobunu, donijeta je presuda kojom se optužba protiv ovoga optuženika odbija.
Na raspravi 08. lipnja 2009. godine razdvojen je postupak u odnosu na optuženike Simu Gaića, Đorđa Borojevića i Zorana Tadića, koji su nedostupni hrvatskom pravosuđu. U odnosu na njih je izvršena izmjena optužnice. Navedenom izmjenom terete se za počinjenje kaznenog djela oružane pobune iz čl. iz čl. 236. f st.1. KZRH.
PRESUDA
Vijeće je 08. lipnja 2009. donijelo presudu kojom se protiv okrivljenika Sime Gaića, Đorđa Borojevića i Zorana Tadića, temeljem čl. 353. toč. 6. ZKP-a, a u vezi čl. 2. st. 2. Zakona o općem oprostu, optužba odbija.

Zločin u Kninu

Dana 03. srpnja 2008. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Šibeniku proglasilo je opt. Sašu Počuču krivim zgog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH, i kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, iz čl. 122. OKZ-a RH, te mu je izreklo kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

Vrhovni sud RH (javna sjednica održana 16. prosinca 2008. godine) je preinačio presudu Županijskog suda u Šibeniku u odluci o kazni te je opt. Počuči za svako kazneno djelo utvrdio kazne zatvora od 5 godina te ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 godina.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optuženika se tereti da je, u razdoblju od kraja lipnja 1991. godine do veljače 1992. godine u Kninu, tijekom oružane agresije tzv. JNA i paravojnih snaga iz SR Jugoslavije, te naoružanih srpskih paravojnih postrojbi protuustavne tvorevine tzv. Republike Srpske Krajine na Republiku Hrvatsku, nakon što su pripadnici «Martićeve Milicije» protupravno lišili slobode civilne osobe (točka I optužnice) i pripadnike Hrvatske vojske, te pripadnike MUP-a (točka II optužnice), te ih zatočili u Okružni zatvor smješten u prostorijama stare i napuštene bolnice u Kninu, optuženik je, postupajući u svojstvu “Martićevog policajca” na mjestu stražara u tom zatvoru, navedene zatočenike svakodnevno tukao nogama, šakama, gumenom palicom, kundakom puške, drvenom drškom motke, drvenim kolcem i palicom i drugim ih tvrdim predmetima udarao po glavi i cijelom tijelu, mučio ih elektrošokovima zbog čega bi ovi padali na pod i gubili svijest, skakao po njima, pa su nastale ozljede po njihovom tijelu, u usta im stavljao kuhinjsku sol, gasio im žar cigareta u ustima prisiljavajući ih da tu žar i kuhinjsku sol progutaju, prisiljavao ih da jezikom operu pod WC-a, i da ustima pokupe opuške cigareta po dvorištu zatvora, prisiljavao ih na oralni seks prijeteći im da će ih ubiti, što su oni u silnom strahu i činili, pa su im zbog zadobivenih brojnih teških tjelesnih ozljeda opasnih po život, u vidu prijeloma kostiju, unutarnjeg krvarenja i raznih drugih teških tjelesnih ozljeda, te zbog psihičkog zlostavljanja i maltretiranja, nastala trajna oštećenja tjelesnog i mentalnog zdravlja, te trajna invalidnost,

I. dakle je, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, civilno stanovništvo mučio i nečovječno postupao prema njemu,

II. dakle je, kršeći pravila međunarodnog prava mučio, nečovječno postupao prema ratnim zarobljenicima, te im nanosio velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja,

pa je time počinio u stjecaju, pod točkom I. kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1 OKZ-a RH, pod točkom II. kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ-a RH, kažnjivo prema čl. 43. istog Zakona.

Optužnicu ŽDO-a u Šibeniku, broj K-DO-21/07 od 16. listopada 2007., pogledajte ovdje(pdf, 3,73 MB).

OPĆI PODACI

Županijski sud u Šibeniku

Broj predmeta: K 52/07

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Jadranka Biga – Milutin, Predsjednica Vijeća; sudac Sanibor Vuletin, član Vijeća; sudac Ivo Vukelja, član Vijeća

Optužnica: ŽDO-a u Šibeniku, broj K-DO-21/07 od 16. listopada 2007. izmijenjena podneskom od 28. ožujka 2008. godine, te na raspravi 23. svibnja 2008. godine

Zastupnik optužbe: Zvonko Ivić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika iz Šibenika i Sanda Pavlović – Lučić, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika iz Šibenika

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ-a RH

Optuženik: Saša Počuča

Braniteljica optuženika: Vera Bego, odvjetnica iz Šibenika

Žrtve (civili):
– preminuo od ozljeda:
 Ivan Hodak
– zlostavljani: Šime Čačić, Ante Mioč, Drago Šimić, Ivan Šimić, Ivica Zrno, Ivana Lipak, Živko Mikulić, Diki Šaban, Tomislav Teskera, Krsto Silov, Marko Salopek, Stipe Banovac, Franjo Haužan, Mirko Barbarić, Marko Sikavica, Mato Baković, Marko Baković, Marko Lojić, Davor Lojić, Mirko Pilipović, Mićo Katuša, Ivan Požeg, Lenko Škibola, Stanko Kolčeg, Mile Šindilj, Ante Lojić, Mile Skorup, Ilija Hodak, Ante Kamber, Mile Modrić, Mile Maričić, Ivan Žarković, Ivan Buljan i Mile Slavić.
Žrtve (zlostavljani zarobljenici): Jakov Ćosić, Žarko Matenda, Ivica Graberski, Nenad Lazarušić, Miho Periš, Ivica Matić, Željko Mrkonjić, Josip Keselj, Božo Franić, Tomislav Grubišić, Zdenko Blažević, Denis Delić, Slavko Silov, Ante Grgić, Ivica Jamičić, Pajo Jamičić, Jure Rogić (pripadnici Hrvatske vojske); Radoslav Bobanović, Milan Špoljarić, Mirko Medunić, Ivan Škorić i Željko Lipak, Velibor Bračić, Ante Slavić, Vladimir Mikulić, Zvonko Maloča, Ante Kunac, Ivica Klanac, Ivan Validžić, Ivan Pavičić, Ante Marinović, Denis Bronić i Ivan Atelj (pripadnici MUP-a RH).

IZVJEŠTAJI O PRAĆENJU SUĐENJA

KNIN izvjestaji s rasprave

23. siječnja 2008. godine održano je prvo ročište, a nakon njega još osam ročišta.na kojima je ispitano ukupno 26 svjedoka. Ispitani su svjedoci: Šime Čačić, Ivan Hodak, Ivan Šimić, Jakov Ćosić, Ivica Matić, Ivica Graberski, Anđelko Krvavica, Radoslav Bobanović, Tomislav Grubišić, Mirko Medunić, Ivan Škorić, Milan Špoljarić, Ivan Lipak, Nenad Lazarušić, Anto Mioč, Žarko Matenda, Miho Periš, Ilija Hodak, Milan Conjar, Marko Salopek, Dikin Šaban, Tomislav Teskera, Franjo Halužar, Mirko Barbarić, Ivan Požeg i Zvonko Maloča.
Na prvom ročištu 23. siječnja 2008. godine pročitana je optužnica te se optuženik izjasnio o krivnji i iznio svoju obranu. Na ročištu 5. ožujka 2008. godine za vrijeme svjedočenja Tomislava Grubišića isključena je javnost, kao i na ročištu održanom 7. travnja 2008. godine za vrijeme svjedočenja svjedoka Nenada Lazarušića. Navedeni iskazi predstavljaju tajnu te nisu objavljeni u izvještajima sa suđenja.

Zamjenik Županijskog državnog odvjetnika iz Šibenika je pisanim dopisom, dostavljenim Sudu 31. ožujka 2008. godine, dopunio činjenični opis optužnice K-DO-21/07 od 16. listopada 2008. godine, tako što je uz imena oštećenika iz kaznenog djela pod točkom I. dodao i imena: Diki Šaban, Tomislav Teskera, Krsto Silov, Marko Salopek, Stipe Banovac, Franjo Halužan, Mirko Barbarić, Marko Sikavica, Mate Baković, Marko Baković, Marko Lojić, Davor Lojić, Mirko Pilipović, Mićo Katuša, Ivan Požeg, Lenko Škibola, Stanko Kolčeg, Mile Šindilj, Ante Lojić, Mile Skorup, Ilija Hodak, Ante Kamber, Mile Modrić, Mile Maričić, Ivan Žarković, a uz imena oštećenika iz kaznenog djela, pod točkom II dodao je imena: Zdenko Blažević, Denis Delić, Slavko Silov, Ante Grgić, Ivica Jamičić, Pajo Jamičić, Jure Rogić, Velibor Bračić, Ante Slavić, Vladimir Mikulić, Zvonko Maloča, Ante Kunac, Ivica Klanac, Ivan Validžić, Ivan Pavičić, Ante Marinović, Denis Bronić, Ivan Atelj.

3. srpnja 2008. godine na Županijskom sudu u Šibeniku završena je glavna rasprava, te je Vijeće, nakon završenog vijećanja i glasovanja, donijelo presudu kojom je optuženi Saša Počuča proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, pa je nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.

PRESUDA

Optuženi Saša Počuča proglašen je krivim što je, u razdoblju od kraja kolovoza 1991. godine do početka siječnja 1992. godine u Kninu, tijekom oružane agresije tzv. JNA i paravojnih snaga SR Jugoslavije i naoružanih srpskih paravojnih postrojbi, nakon što su pripadnici «Martićeve Milicije» protupravno lišili slobode civilne osobe (Šimu Čačića, Antu Mioča, Dragu Šimića, Ivana Šimića, Ivicu Zrna, Živka Mikulića, Mirka Pilipovića, Ivana Požega, Ivana Buljana i Milu Slavića), pripadnike Hrvatske vojske (Jakova Ćosića, Žarka Matendu, Ivica Graberskog, Nenada Lazarušića, Mihu Peruša, Ivicu Matića, Željka Mrkonjića, Josipa Keselja, Božu Franića, Tomislava Grubišića, Zdenka Blaževića i Denisa Delića) i pripadnike MUP-a (Radoslava Bobanovića, Mirka Medunića, Ivana Škorića, Antu Slavića, Vladimira Mikulića i Ivana Atelja) te ih zatočili i zatvorili u Okružni zatvor smješten u prostorijama stare i napuštene bolnice u Kninu, gdje je optuženik zatočene civilne osobe kao i zatočene ratne zarobljenike svakodnevno tukao nogama, šakama, gumenom palicom, kundakom od puške, drvenom drškom od motke, drvenim kolcem, palicom i dr. tvrdim predmetima, na nastale im ozljede stavljao kuhinjsku sol, gasio žar cigareta u ustima, punu šaku kuhinjske soli stavljao im u usta, silio ih da žar cigareta i kuhinjsku sol progutaju, silio ih da jezikom operu pod od WC, ustima kupe opuške od cigareta po dvorištu zatvora, silio ih na oralni seks, na način da jedan drugome naizmjence stavljaju penis u usta, prijeteći im da će ih ubiti i odsjeći im penis ako to ne budu činili, što su oni u silnom strahu i činili, a uslijed čega je kod imenovanih civilnih osoba i ratnih zarobljenika, zbog zadobivenih teških tjelesnih ozljeda, kao npr., prijeloma kostiju, unutarnjeg krvarenja, raznih drugih tjelesnih ozljeda, te zbog psihičkog zlostavljanja i maltretiranja, nastalo trajno oštećenje tjelesnog i mentalnog zdravlja, te trajna invalidnost. Time je počinio, u stjecaju, pod točkom I kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120 st 1. OKZ-a RH te pod točkom II kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl.122. OKZ-a RH.

Za svako kazneno djelo optuženom Počuča Saši utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 3 godine te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 5 godina.

U navedenu kaznu zatvora biti će mu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru u kojemu se nalazi od lišenja slobode 19. travnja 2007. godine.

Protiv optuženika pritvor je produžen.

Vrhovni sud RH (javna sjednica održana 16. prosinca 2008. godine) je preinačio presuduŽupanijskog suda u Šibeniku u odluci o kazni te je opt. Počuči za svako kazneno djelo utvrdio kazne zatvora od 5 godina te ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 godina.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Šibeniku je opt. Sašu Počuču proglasilo krivim zbog mučenja i nečovječnog postupanja, nanošenja velikih patnji i tjelesnog ozljeđivanja zatočenih civila i zarobljenih pripadnika MUP-a RH i HV-a u zatvoru u tzv. Staroj bolnici u Kninu. Za oba kaznena djela, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, utvrđene su mu kazne zatvora u trajanju od tri godine te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina. Pri odmjeravanju kazne kao olakotnu okolnost sud je cijenio da je optuženik bio mlađa punoljetna osoba pa je, primjenom instituta ublažavanja kazne, za svako kazneno djelo utvrdio kaznu manju od donje granice propisane za konkretna kaznena djela.

Iako je optuženik poricao krivnju, Vijeće za ratne zločine njegovu je obranu ocijenilo neuvjerljivom, imajući u vidu iskaze svjedoka koji su ga teretili. Čak 14 saslušanih svjedoka, zatvorenih ili zatočenih u zatvoru u kojemu je optuženik bio stražar u inkriminiranom vremenu, izravno je teretilo optuženika. Većina njih je navodila da ih je optuženik kao stražar u zatvoru tukao, a nekolicina je govorila i da je sudjelovao u seksualnom zlostavljanju i drugim oblicima zlostavljanja.

Sud je prilikom odmjeravanja kazne primijenio mogućnost ublažavanja kazne. Pri tome je prvenstveno kao olakotnu okolnost cijenio okrivljenikovu dob u vrijeme počinjenja, no pitanje je hoće li i VSRH, ukoliko bude smatrao da je činjenično stanje u prvostupanjskom postupku točno utvrđeno, a posebno s obzirom na brojnost radnji optuženika, na veliki broj oštećenika koje je, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, tukao, na druge načine fizički (stavljao na rane kuhinjsku sol, gasio im žar od cigareta u ustima …) i seksualno (prisiljavajući ih na oralni seks) zlostavljao, smatrati da je bilo mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne.[1]

Glavnoj raspravi nismo u cijelosti nazočili, no ipak ukazujemo na propuste zabilježene tijekom praćenja:

• Materijalni dokazi i dokumenti nisu čitani niti ukratko usmeno izlagani, kao niti iskazi iz istrage, no u zapisnicima s rasprave konstatirano je da su pročitani, pa javnost nije bila u mogućnosti biti upoznata sa istima.

• U zapisnike je unošeno da su svjedoci propisno upozoreni na dužnost svjedočenja te su upozoravani na konkretne zakonske odredbe, no svjedoci pri tome nisu u cijelosti bili upoznati sa sadržajem zakonskih odredbi.

• Predsjednica Vijeća postavljala je sugestivna pitanja prepričavajući iskaze pojedinih svjedoka iz istrage, navodeći imena, datume i sl., ne čekajući da svjedok sam to učini pa je u tom smislu ostavljen dojam sugestivnog utjecanja.

• Predsjednica Vijeća je prekinula optuženikov završni govor. Iako u nekim slučajevima, nakon prethodnog upozorenja, na to ima pravo, u ovom je slučaju u zapisnik o glavnoj raspravi propušteno navesti da je govor bio prekinut i iz kojeg razloga.

• Predsjednica Vijeća nije omogućila promatračima dobivanje zapisnika s rasprave, a niti mogućnost uvida u spis predmeta.


[1] Vrhovni sud RH (javna sjednica održana 16. prosinca 2008. godine) je preinačio presudu Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Šibeniku u odluci o kazni te je opt. Počuči za svako kazneno djelo utvrdio kazne zatvora od 5 godina te ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 godina.

Zločin u Borovu Selu

Ponovljeno suđenje protiv optuženog Jovana Čurčića i drugih za kazneno djelo ratnog zločina protiv civila pred Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru. Nepravomoćna prvostupanjska presuda donesena u prosincu 2005. godine.
Vrhovni sud RH potvrdio je presudu Županijskog suda u Vukovaru.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom su se teretili Jovan Čurčić i ostali da su u vremenskom razdoblju od 1. kolovoza do 13. rujna 1991. godine, u Borovu, za vrijeme oružane agresije JA i pridruženih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku, kao pripadnici milicije tzv. SAO Krajine naredili i provodili pretraživanje domova bez naloga, zatvaranje civila u stanicu milicije i vatrogasni dom, njihovo odvoženje na prinudni rad i fizičko zlostavljanje od kojeg je civil Željko Hodak umro.

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Pred Vijećem za ratne zločine u sastavu Ante Zeljko (predsjednik) te Stjepan Čolaković i Jadranka Kurbel (članovi) optužnicu je zastupao Vlatko Miljković, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Vukovaru.

Sažetci izvještaja monitora s rasprava su u prilogu.

B Opći podaci.doc

B ožujak – lipanj 05.doc

B 8. i 9. studeni 2005.doc

PRESUDE

Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je presudu Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru br. K-44/03 od 13. srpnja 2004. g. kojom je Jovan Ćurčić bio osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 15 godina, Miloš Držaić na 11 godina, Mladen Maksimović na 8 godina, a Dušan Mišić, Dragan (Čeda) Savić i Jovica Vučenović na kaznu u trajanju od po 7 godina. Ponovljeni postupak vodio se pred istim sudom, ali izmijenjenim vijećem.

Dana 15. prosinca 2005. godine, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru u sastavu: sudac Ante Zeljko, predsjednik Vijeća; sutkinja Jadranka Kurbel, članica Vijeća i sudac Stjepan Čolaković, član Vijeća, objavilo je presudu broj K-12/05, od 15. prosinca 2005. godine, kojom je proglasilo krivima opt. Jovana Ćurčića, opt. Miloša Držajića, opt. Dušana Mišića, opt. Mladena Maksimovića, opt. Dragana (Čede) Savića i opt. Jovicu Vučenovića, radi kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZ RH.

Citiranom presudom izrečene su bezuvjetne kazne zatvora:

Opt. Jovanu Ćurčiću, kazna zatvora u trajanju od 14 godina

Opt. Milošu Držajiću, kazna zatvora u trajanju od 10 godina

Opt. Dušanu Mišiću, kazna zatvora u trajanju od 6 godina

Opt. Mladenu Maksimoviću, kazna zatvora u trajanju od 7 godina

Opt. Draganu (Čede) Saviću, kazna zatvora u trajanju od 6 godina

Opt. Jovici Vučenoviću, kazna zatvora u trajanju od 6 godina

Presudu Županijskog suda u Vukovaru br. K-12/05 od 14. prosinca 2005. pogledajte ovdje(PDF, 369 KB).

Žalbe su uložili optuženi Jovan Čurčić, optuženi Miloš Držajić, optuženi Mladen Maksimović, optuženi Dušan Mišić, optuženi Dragan Savić i optuženi Jovica Vučenovič (po braniteljima Anti Nobilu, Nediljku Rešetaru, Biserki Treneski i dr.)

Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom broj Kž-257/06 od 24. svibnja 2006., u cijelosti je odbio žalbe optuženog Jovana Čurčića, optuženog Miloša Držajića, optuženog Mladena Maksimovića, optuženog Dušana Mišića, optuženog Dragana Savića i optuženog Jovice Vučenovića i to kao neosnovane te potvrdio prvostupanjsku presudu.

Presudu VSRH br. I Kž 257/06-7 od 24. svibnja 2006. pogledajte ovdje (PDF, 154 KB).

Trojici optuženika: Mladenu Maksimoviću, Draganu (Čede) Saviću i Jovici Vučenoviću suđeno je u odsutnosti.