Praćenje suđenja za ratne zločine

Zločin u Tovarniku

Na Županijskom sudu u Vukovaru 13. travnja 2010. započela je glavna rasprava u postupku protiv Miloša Stanimirovića i još četrnaest osoba, optuženih da su nakon 20. rujna 1991. godine u mjestu Tovarnik civilno stanovništvo hrvatske i nesrpske nacionalnosti raseljavali, ubijali, fizički zlostavljali i prisvajali ili uništavali imovinu pa su time počinili kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – genocid opisano i kažnjivo po čl.119. OKZ RH i ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisano i kažnjivo po čl. 120. OKZ RH uz primjenu čl. 43. OKZ RH.

Optužnica je izmijenjena 10. travnja 2012. godine. Izmjenom optužnice jedanaestorici okrivljenika stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, a trojici okrivljenika počinjenje kaznenog djela oružane pobune. U odnosu na jednu okrivljenicu postupak je ranije obustavljen zbog smrti.

Prvostupanjska presuda Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru objavljena je 23. travnja 2012. godine.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Okrivljenicima se stavlja na teret da su nakon što je dana 20. rujna 1991. godine mjesto Tovarnik okupirano od strane tzv. JNA, pridruženih srpskih paravojnih postrojbi i ekstremnih osoba, pridruživši se okupacionim snagama protivno čl. 3., 27. i 53. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine, čl. 51. toč. 2. dopunskog Protokola I, čl. 4. dopunskog Protokola II iste Ženevske konvencije i točke II Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, u cilju da taj prostor učini etnički čistim i da se onemogući daljnji život hrvatskom i drugom nesrpskom stanovništvu, civilno stanovništvo hrvatske i nesrpske nacionalnosti raseljavali, ubijali, fizički zlostavljali i prisvajali ili uništavali imovinu,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba civilno stanovništvo ubijali, mučili, nanosili velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta, provodili raseljavanja, pljačkali imovinu stanovništva u namjeri da potpuno unište stanovništvo hrvatske nacionalne skupine, ubijali, nanosili teške tjelesne ozljede i stanovništvo prisilno raseljavali,

pa su time počinili krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – genocid opisano i kažnjivo po čl. 119. OKZ RH i ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisano i kažnjivo po čl. 120. OKZ RH uz primjenu čl. 43. OKZ RH.

Optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru DO-K-34/00 od 01. veljače 2001. godine možete pogledati ovdje.

Optužnica je izmijenjena 10. travnja 2012. godine. Izmjenom optužnice jedanaestorici okrivljenika stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, a trojici okrivljenika počinjenje kaznenog djela oružane pobune.

 

OPĆI PODACI

Županijski sudu u Vukovaru

Predmet: K-6/01

Vijeće za ratne zločine: sudac Nikola Bešenski, predsjednik Vijeća; sutkinja Nevenka Zeko, članica Vijeća; sutkinja Zlata Sotirov, članica Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj DO-K-34/00, od 01. veljače 2001. godine, izmijenjena 10. travnja 2012. godine

Kazneno djelo: genocida iz čl. 119. OKZ RH i ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl.120. OKZ RH, uz primjenu čl. 43. OKZ RH; nakon izmjene optužnice kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH i kazneno djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. (236.f.) KZ RH

Tužitelj: Miroslav Šarić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Vukovaru

Optuženici: Miloš Stanimirović, Stevan Srdić, Dušan Stupar, Boško Miljković, Dragan Sedlić, Branislav Jerković, Jovo Janjić, Milenko Stojanović, Dušan Dobrić, Đuro Dobrić, Jovan Miljković, Katica Maljković, Nikola Tintor, Željko Krnjajić i Radoslav Stanimirović – svi su nedostupni pravosudnim tijelima RH, sudi im se u odsutnosti

Branitelji: Stjepan Šporčić, Šimo Filipović, Jasminka Mandić, Jelica Balog, Dubravko Marjanović, Dražen Marković, Branimir Fingler, Hrvojka Čolaković, Josip Ćorluka, Berislav Knez, Igor Plavšić, Darko Bekavac, Ranko Janjić, Krunoslav Gloković i Domagoj Rešetar

Žrtve (po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj DO-K-34/00, od 01. veljače 2001. godine, a u odnosu na 24 optuženika):

– ubijeni: Ruža Jurić, Ivan Jurić, Željko Vrančić, Antun Šimunić, Berislava Šimunić, Danijel Marinković, Mato Ćuk, Marijan Mioković, Rudolf Rapp, Ivan Zelić, Stjepan Matić, Stipo Kovačević, ? Bilić, N.N., Karlo Grbešić, Anto Markanović, Marko Bošnjak, Ivo Maleševac, Djuro Grgić, Marin Mioković, Branko Salajić, Tomo Glibo, Filomena Glibo, Ivan Burik, Pavao Vrančić, Ilija Džambo, Krešo Puljić, Mato Čulić, Vojko Selak;

– mučeni: Mirko Markutović, Živan Markutović, Andrija Jurić, Tomislav Grgić, Stjepan Marinković, Pavo Donković, Božo Grbešić, Žarko Grbešić, Dragan Hajduk, Glibo Stjepan, Branko Šimunić, Ratko Dovičin, Marin Mitrović, Marijan Matijević;

– protjerani: Ilija Šimunić, Tomislav Grgić i njegova majka, Jozo Beljo i njegova obitelj, Vlatko Glavašić, obitelj Ivana Palijana, Ivo Djurić, Juro Beljo, Mato Ćuk, obitelj Mije Siketića, Andrija Jurić, Stipo Glibo, Vjekoslav Mioković, Josip Djurčinović, Martin Djurčinović, Marija Topić, Marica Grgić, Đuro Grgić, Ivan Zelić, Stjepan Matić, Dragan Hajduk, Mijo Petković;

– tjerani na prinudni rad: Mijo Siketić, Mile Ivančić (ranjen), Stipo Kovačević, Bilić te još jednu osobu N.N., Martin Habčak;

– zapaljene kuće: Marin Šijaković, Vlatko Glavašić, Rudolf Rapp, Dragan Hajduk;

– maltretirani: Marija Palijan, Tanja Palijan, Martin Habčak, Adam Čurčinović

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Optužnica je 1. veljače 2001. godine podignuta protiv 24 okrivljenika.

Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj: Kv-122/01 od 29. listopada 2001. razdvojen je postupak u odnosu na optužene Milenka Stupara, Strahinju Ergića, Dragoljuba Trifunovića, Đorđa Miljkovića, Miću Maljkovića i Janka Ostojića, a u odnosu na njih je i pravomoćno okončan.

Navedenim optuženicima se sudilo u njihovom prisustvu. Milenko Stupar, Strahinja Ergić, Dragoljub Trifunović i Mićo Maljković su oslobođeni optužbi, u odnosu na Janka Ostojića donesena je odbijajuća presuda, dok je Đorđe Miljković osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine. Miljković je osuđen jer je u prostorijama zgrade Milicije u Šidu tukao Marijana Matijevića.

Presudu Županijskog suda u Vukovaru broj K-42/01 od 11. siječnja 2002. godine možete pogledati ovdje.

VSRH je 23. kolovoza 2006. godine odbio žalbe Đorđa Miljkovića i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrdio je presudu suda prvog stupnja. Presudu VSRH pogledajte ovdje.

Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj: Kv-64/06 od 22. ožujka 2006. razdvojen je postupak u odnosu na Aleksanra Trifunovića. Trifunović je bio u pritvoru i nazočan suđenju, no Županijski sud u Vukovaru je prihvatio uknjižbu kuće kao jamstvo optuženog da će dolaziti na suđenje te ga je pustio da se brani sa slobode. Vrhovni sud je ukinuo rješenje o jamstvu i puštanju iz pritvora, no optuženik je prethodno pobjegao iz RH. Za njim je raspisana međunarodna tjeralica.

Nadalje, u odnosu na optužene Jovana Medića i Božu Rudića postupak je obustavljen zbog smrti.

Rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Vukovaru broj: Kv-288/06 od 26. veljače 2007. riješeno je da će se preostalim optuženicima (petnaestorici) suditi u odsutnosti. Rješenje možete pogledati ovdje.

Na raspravi 11. veljače 2011. predsjednik vijeća je obavijestio prisutne da je zbog smrti obustavljen postupak protiv okr. Katice Maljković.

TOVARNIK izvještaji s praćenja suđenja

 

PRESUDA

Dana 23. travnja 2012. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru objavilo je prvostupanjsku presudu kojom je odbijena optužba u odnosu na trojicu okrivljenika: Dušana Dobrića, Đuru Dobrića i Jovana Miljkovića – nakon prekvalifikacije kaznenog djela iz optužnice na oružanu pobunu u odnosu na ove okrivljenike primjenjen je Zakon o općem oprostu.

Okrivljenici Branislav Jerković, Jovo Janjić, Milenko Stojanović i Nikola Tintor oslobođeni su optužbe zbog nedostatka dokaza kojima bi se potvrdili navodi u optužnici.

Okrivljenici Miloš Stanimirović, Stevan Srdić, Dušan Stupar, Boško Miljković, Dragan Sedlić, Željko Krnjajić i Radoslav Stanimirović proglašeni su krivima i izrečene su im kazne zatvora: okr. Milošu Stanimiroviću u trajanju od 10 godina, okr. Stevanu Srdiću u trajanju od 8 godina, okr. Dušanu Stuparu u trajanju od 6 godina, okr. Bošku Miljkoviću u trajanju od 8 godina, okr. Draganu Sedliću u trajanju od 6 godina, okr. Željku Krnjajiću u trajanju od 6 godina i okr. Radoslavu Stanimiroviću u trajanju od 5 godina.

 

PRIKAZ I MIŠLJENJE O POSTUPKU

Dana 23. travnja 2012. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru objavilo je prvostupanjsku presudu kojom su sedmorica okrivljenika proglašena krivima, četvorica su oslobođena optužbe, a u odnosu na trojicu okrivljenika optužba je odbijena.

 Okrivljenici Miloš Stanimirović, Stevan Srdić, Dušan Stupar, Boško Miljković, Dragan Sedlić, Željko Krnjajić i Radoslav Stanimirović proglašeni su krivima i izrečene su im kazne zatvora: M. Stanimiroviću u trajanju od 10 godina, Srdiću 8 godina, Stuparu 6 godina, Miljkoviću 8 godina, Sedliću 6 godina, Krnjajiću 6 godina i R. Stanimiroviću 5 godina. Proglašeni su krivima da su pri „Stanici milicije Tovarnik“, koja je bila smještena u kući Đorđa Cvejića, zajedno s drugim pripadnicima paravojnih formacija od 23. rujna 1991. te tijekom listopada i studenoga 1991. godine protupravno privodili, zatvarali i ispitivali mještane Tovarnika hrvatske i nesrpske nacionalnosti i pritom ih zlostavljali na razne načine, prijetili im smrću, pa su time počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH-a.

Okrivljenici Branislav Jerković, Jovo Janjić, Milenko Stojanović i Nikola Tintor oslobođeni su optužbe zbog nedostatka dokaza kojima bi se potvrdili navodi optužnice.

Nakon što je tužiteljstvo u odnosu na Dušana Dobrića, Đuru Dobrića i Jovana Miljkovića prekvalificiralo kazneno djelo iz optužnice na oružanu pobunu, na ove je okrivljenike primijenjen Zakon o općem oprostu i optužba je odbijena.

Svim okrivljenicima, sukladno Rješenju Županijskog suda u Vukovaru od 26. veljače 2007., potvrđenim Rješenjem VSRH od 13. listopada 2009. godine, suđeno je u odsutnosti.

 Optužnica, raniji postupci i izmjena optužnice

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj DO-K-34/00 podignuta je 1. veljače 2001. protiv 24 okrivljenika, koje se teretilo da su u Tovarniku počinili kaznena djela genocida i ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Postupak je 2006. godine razdvojen u odnosu na šestoricu dostupnih okrivljenika: Milenka Stupara, Strahinju Ergića, Dragoljuba Trifunovića, Đorđa Miljkovića, Miću Miljkovića i Janka Ostojića. Stupar, Ergić, Trifunović i Mićo Maljković su oslobođeni optužbi, u odnosu na Janka Ostojića donesena je odbijajuća presuda, a Đorđe Miljković osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine.

Nakon uhićenja Aleksandra Trifunovića 2006. godine razdvojen je postupak u odnosu na njega. Trifunović je bio u pritvoru i nazočio je suđenju, no Županijski sud u Vukovaru je prihvatio uknjižbu kuće kao jamstvo optuženog da će dolaziti na suđenje te ga je pustio da se brani sa slobode. VSRH je ukinuo rješenje o jamstvu i puštanju iz pritvora, no optuženik je prethodno pobjegao iz Republike Hrvatske. Za njim je raspisana međunarodna tjeralica.

U odnosu na optužene Jovana Medića i Božu Rudića postupak je obustavljen zbog smrti.

Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru iz 2007. godine, potvrđenim rješenjem VSRH 2009. godine, odlučeno je da će preostalim optuženicima (15) biti suđeno u odsutnosti. U veljači 2011. godine, u tijeku glavne rasprave, obustavljen je postupak i protiv preminule Katice Maljković.

Prvotnom optužnicom okrivljenike se teretilo za ubijanje više desetaka civila hrvatske i ostalih nesrpskih nacionalnosti, fizičko zlostavljanje, raseljavanje te prisvajanje i uništavanje imovine, sve u cilju etničkog čišćenja i onemogućavanja daljnjeg života hrvatskog i ostalog nesrpskog stanovništva na području Tovarnika, odnosno za počinjenje kaznenih djela genocida i ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. No  Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru je 10. travnja 2012. godine, nakon provedenog dokaznog postupka, izmijenilo činjenični i zakonski opis te pravnu kvalifikaciju optužnice. Izmijenjenom optužnicom optuženike se tereti za protupravna privođenja, zatvaranja i ispitivanja mještana Tovarnika hrvatske i ostalih nesrpskih nacionalnosti. Većinu optuženika tereti se za fizičko zlostavljanje civila.

Tijek prvostupanjskog postupka i presuda

Prvostupanjski postupak trajao je dvije godine. Na dvadesetak raspravnih i četiri izvanraspravna ročišta, održana zbog ispitivanja starih i bolesnih svjedoka u mjestima njihovog stanovanja, ispitano je sedamdesetak svjedoka.[1] Izvršen je uvid u brojne materijalne dokaze: šezdeset i jedan smrtni list, ljekarske izvještaje i potvrde, pedesetak zapisnika o sekcijama.

Iskazi brojnih svjedoka danih tijekom glavne rasprave nisu bili suglasni s iskazima iz istrage. Nažalost, iskazi su u istrazi često uzimani neodređeno. Svjedoci su u istrazi najčešće samo izjavljivali da su čuli tko je koga ubio, ali nisu objašnjavali kako im je to postalo poznato – jesu li nešto osobno vidjeli, osobno čuli ili su čuli od točno određene osobe, dok su na glavnoj raspravi jasno iskazivali da ne znaju tko je točno ubio kojeg mještana Tovarnika niti tko je točno koga tukao. Također, brojni svjedoci su izjavljivali da su ih tukli u zatvoru, no da ne znaju tko je to činio. Neposredne spoznaje svjedoka iz istrage često bi tijekom glavne rasprave postale posredne.[2]

Prvostupanjski sud nije optuženike koje je proglasio krivim, proglasio krivim da su provodili deportaciju civila, smatrajući da tijekom postupka nije dokazano da su optuženici koji su proglašeni krivima to činili.

Nadalje, sud nije proglasio krivima niti optuženike koji su u optužnici skupno navedeni da su zlostavljali civile, koji su također svi zajedno navedeni, već je sukladno utvrđenom činjeničnom stanju proglasio krivim svakog optuženika ponaosob, ili više njih, ali točno ih navodeći ukoliko su zajedno fizički zlostavljali točno određenog oštećenika.

Sud pojedine optuženike nije proglasio krivima niti da su zajedno s drugim nepoznatim pripadnicima paravojnih postrojbi protupravno odvodili iz kuća pojedine oštećenike, koji su kasnije pronađeni mrtvi, smatrajući da u optužbi nije uopće precizirano u kakvoj bi uzročno-posljedičnoj vezi bili protupravno zarobljavanje i odvođenje i kasnija ubojstva.

Sud je zaključio da su optuženici Miloš Stanimirović, Stevan Srdić, Dušan Stupar, Boško Miljković, Dragan Sedlić, Željko Krnjajić i Radoslav Stanimirović svojim radnjama u vrijeme okupacije civilno stanovništvo mučili i prema istom postupali nečovječno, primjenjivali mjere zastrašivanja i terora i pljačkali imovinu stanovništva te je to obrazložio za svakog optuženika, odnosno za više njih kada su zajednički počinili kazneno djelo.

Sudsko je vijeće ocijenilo da su okrivljenici koji su proglašeni krivima kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinili s direktnim umišljajem – da su bili svjesni svoga djela i htjeli njegovo izvršenje. Pri odmjeravanju visine kazne, koja je odmjerena u granicama propisanim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva (5-20 godina) Vijeće je otegotnim cijenilo i veliku količinu kriminalne volje, upornost i bezobzirnost prilikom nanošenja tjelesnih ozljeda oštećenima. Olakotna okolnost svih je ranija neosuđivanost.

Zaključak

Optužnica za zločine počinjene u Tovarniku podignuta je 2001. godine na temelju iskaza svjedoka, mještana Tovarnika, ispitanih tijekom istrage, koji su svoja saznanja crpili iz pogovora, a ne iz neposrednog opažanja ili posrednog saznanja od svjedoka očevidaca. Nakon provedene rasprave optužnica je značajno reducirana. No niti sve inkriminacije iz takve optužnice Vijeće nije smatralo dokazanima. Vijeće je smatralo da niti jedan okrivljenik nije odgovoran za smrt ijednog ubijenog civila.

Ovaj postupak, proveden u odsutnosti okrivljenih, nije dao odgovor tko su osobe odgovorne za smrt više desetaka civila ubijenih u Tovarniku krajem 1991. godine. Rezultati provedene istrage niti utvrđenja suda o odgovornosti za počinjene zločine, do kojih se došlo na osnovu raspoloživih dokaza, zasigurno ne mogu zadovoljiti preživjele žrtve niti članove obitelji ubijenih.

Prikupljeni dokazi, uglavnom personalni, nedovoljni su za osudu najtežih zločina počinjenih u Tovarniku, a protek vremena od počinjenih zločina donosi bojazan da će zločinci ostati nekažnjeni.



[1] U nepravomoćnoj presudi Županijskog suda u Vukovaru K-6/01 naveden je broj od 90 svjedoka. Neki su svjedoci preminuli prije iskazivanja na glavnoj raspravi, pa su njihovi iskazi pročitani.

 [2] Primjer: „Sud je prihvatio iskaz svjedoka J.V. dan na glavnoj raspravi, kao i u istrazi, osim onih dijelova u istrazi o kojima je drugačije iskazivao na glavnoj raspravi. Naime, svjedok je na glavnoj raspravi iskazao da nema nikakvih neposrednih saznanja što se događalo u Tovarniku te da je u iskazu u istrazi govorio o činjenicama koje je čuo od svoje supruge ili ljudi kada su razgovarali u progonstvu i da je istina ono što je rekao na glavnoj raspravi.“ – str. 27. presude.

 

 

Zločin u Novoj Gradišci

Postupak protiv Ivana Kumića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Oštećenik kao tužitelj je naveo da je opt. Ivan Kumić dana 9. kolovoza 1992. godine, za vrijeme oružanog sukoba između oružanih snaga RH i pripadnika bivše JNA i srpskih paravojnih formacija, kao pripadnik satnije Vojne policije Operativne grupe Nova Gradiška, čiji zapovjednik je bio Ante Šolić, u prostoru barake unutar vojarne nečovječno postupao prema oštećeniku civilu. Nakon što je oštećenik iz Slavonskog Kobaša priveden u navedenu baraku, optuženik je, sa nekoliko za sada nepoznatih pripadnika satnije Vojne policije, nečovječno postupao prema oštećeniku, vrijeđao njegovo ljudsko dostojanstvo, ponižavao ga, psihički i fizički ga zostavljao, u nekoliko navrata tukao ga po cijelom tijelu. Na taj način optuženik je postupao protivno odredbama čl. 3. st.1.t.a i t.c Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine i čl. 4.st.1.t.a. i t.e. Dopunskog protokola II (nemeđunarodni oružani sukob) od 8. lipnja 1977. godine. Oštećenik je u stanju psihičke nestabilnosti izazvane opisanim postupanjem optuženika, dana 10. kolovoza 1992. godine pokušao izvršiti samoubojstvo, nanijevši si ubodima šiljastim komadima stakla u trbušnu šupljinu teške tjelesne povrede opasne po život.

Dakle, optuženik je kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, nečovječno postupao prema civilnoj osobi, čime je počinio kazneo djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civila iz čl. 120. st.1. OKZ RH.

Optužnicu možete pogledati ovdje.

Napomena:

ŽDO iz Slavonskog Broda podnijelo je istražni zahtjev br. K-DO-6/11 protiv Ivana Kumića. Istražni sudac Županijskog suda u Slavonskom Brodu donio je Rješenje o provođenju istrage br. Kio-25/11. Tijekom istrage saslušani su osumnjičenik, oštećnik, 14 svjedoka, provedeno je psihijatrijsko i medicinsko vještačenje oštećenika. ŽDO iz Slavosnkog Broda tijekom istrage odustalo je od kaznenog progona osumnjičenika, ali je oštećenik izjavio da preuzima kazneni progon. Oštećeniku je dostavljena obavijest Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Kio-25/11 od 25. travnja 2012. godine, kojom ga se obavješćuje da je istraga dovršena, te da u roku od 8 dana može podići optužnicu kod nadležnog suda “za predmetno kazneno djelo i osobu okrivljenika, uz prijetnju obustave postupka”.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Vijeće za ratne zločine: Krunoslav Barkić, predsjednik Vijeća, Anto Rašić, član Vijeća, Damir Krahulec, član Vijeća

Optuženik: Ivan Kumić

Tužitelj: Dimitrije Škrpan, oštećenik kao tužitelj

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Branitelji optuženog: Julka Bandić, odvjetnica iz Osijeka, Alojzije Fiuri, odvjetnik iz Požege

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

NOVA GRADIŠKA izvještaji s praćenja

PRESUDA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku u studenom 2012. je objavilo prvostupanjsku presudu kojom je okrivljeni Kumić oslobođen optužbe.

Zločin u Osijeku – okr. Mirko Sivić

Postupak protiv Mirka Sivića zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog u Osijeku. Postupak protiv opt. Sivića zbog njegove procesne nesposobnosti uslijed bolesti ranije je razdvojen od postupka protiv Branimira Glavaš i ostalih, sada već pravomoćno osuđenih.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom se I. opt. Branimira Glavaša, II. opt. Ivicu Krnjaka, III. opt. Gordanu Getoš Magdić, IV. opt. Mirka Sivića, V. opt. Dinu Kontića, VI. Opt. Tihomira Valentića i VII. opt. Zdravka Dragića tereti zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv osječkih civila. Prvooptuženika, drugooptuženika i trećeoptuženicu optužnica tereti da su kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naredili da se ubija civilno stanovništvo i nečovječno postupa prema njemu, dok četvrtopt. Mirka Sivića, petoopt. Dinu Kontića, šestoopt. Tihomira Valentića i sedmoopt. Zdravka Dragića tereti da su sa drugim, nepoznatim vojnicima, neosnovano civile uhićivali, zlostavljali i odvodili do rijeke Drave i tamo ih ubijali.

Svi optuženici/ca, osim četvrtoopt. Mirka Sivića, u međuvremenu su pravomoćno osuđeni za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civila. Više o tomu postupku možete pogledati

Optužnicu ŽDO u Osijeku od 16. travnja 2007. možete pogledati ovdje:

– prvi dio

– drugi dio

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Broj predmeta: K-rz-7/11

Vijeće za ratne zločine: sudac Krunoslav Barkić, predsjednik Vijeća, sudac Miroslav Rožac, član Vijeća, sudac Darko Krušlin, član Vijeća

Optužnica: ŽDO-a u Osijeku, K-DO-2/11, od 16. travnja 2007. godine, usklađenu 27. listopada 2011.

Zastupnik optužbe: Miroslav Kraljević, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Osijeku

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnogstanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženik: Mirko Sivić, brani se sa slobode

Branitelji optuženog: Selim Šabanović, odvjetnik iz Zagreba; Radan Kovač, odvjetnik iz Osijeka

Žrtve – ubijeni: nepoznati muškarac te Alija Šabanović

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

ZLOČIN U OSIJEKU – OKR. MIRKO SIVIĆ – izvještaji s praćenja pred Županijskim sudom u Zagrebu

ZLOČIN U OSIJEKU – OKR. MIRKO SIVIĆ – izvještaji s praćenja pred Županijskim sudom u Osijeku 

Zločin u Suknovcima i Oklaju

Na Županijskom sudu u Šibeniku 31. siječnja 2011. započela je glavna rasprava u predmetu Gorana Amanovića, optuženog da je u prominskom kraju (Suknovcima i Oklaju) počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Dana 20. svibnja 2011. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Šibeniku objavilo je presudu kojom se opt. Gorana Amanovića oslobađa krivnje za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

VSRH uvažio je žalbu državnog odvjetništva i ukinuo prvostupanjsku oslobađajuću presudu.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Okrivljenika se tereti da je od kraja 1991. do 1994. godine u Suknovcima i Oklaju, na tada privremeno okupiranom području Općine Promina, kao pripadnik srpskih paravojnih postrojbi, protivno pravilima međunarodnog prava, fizički zlostavljao i tukao civilno stanovništvo starije životne dobi hrvatske nacionalnosti, a jedan je stariji muškarac preminuo zbog zadobivenih ozljeda. Također, tereti ga se da je jednu stariju žensku civilnu osobu silovao, a jednu pokušao silovati, te da je civilima prijetio, zastrašivao ih, terorizirao i pljačkao njihovu imovinu.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Šibeniku

Broj predmeta: K-44/2010

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Nives Nikolac, predsjednica Vijeća, sudac Sanibor Vuletin, član Vijeća, sudac Branko Ivić, član Vijeća

Optužnica: ŽDO-a u Šibeniku, K-DO-30/06, od 27. prosinca 2010. godine

Zastupnik optužbe: Emilio Kalabrić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženik: Goran Amanović, u pritvoru šibenskog zatvora, Hrvatskoj izručen iz Bosne i Hecegovine

Branitelj optuženog: Mladen Klarić, odvjetnik iz Šibenika,branitelj po službenoj dužnosti

Žrtve: Krsto Cota – smrtno stradao od posljedica premlaćivanja; ženska osoba (ime ne navodimo) – žrtva silovanja; ženska osoba (ime ne navodimo) – žrtva pokušaja silovanja; Stanko Bara – zlostavljan

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

SUKNOVCI I OKLAJ izvjestaji s pracenja sudjenja

 

PRESUDA

Dana 20. svibnja 2011. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Šibeniku objavilo je presudu kojom se opt. Gorana Amanovića oslobađa krivnje za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

VSRH uvažio je žalbu državnog odvjetništva i ukinuo prvostupanjsku oslobađajuću presudu.

Zločin u Maji (opt. Milan Boroević)

Postupak protiv Milana Boroevića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom ŽDO Sisak posl. br. K-DO-11/03 od 7. lipnja 2010. optuženom Milanu Boroeviću se stavlja na teret da je kao civilna osoba dana 8. svibnja 1993. u selu Maja, u cilju lišavanja života stanovništva hrvatske nacionalnosti, koji su ostali na privremeno okupiranom području Republike Hrvatske i prisvajanja njihove imovine, došao u kuću Đure Brdarića te iz automatske puške usmrtio Đuru Brdarića, a njegovu majku Štefaniju Brdarić udavio čeličnom žicom – pa da je na taj način počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Vijeće za ratne zločine: sudac Tomislav Juriša, predsjednik Vijeća

Optužnica: ŽDO Sisak posl. br. K-DO-11/03, od 7. lipnja 2010.

Kazneno djelo: Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Zastupnik optužbe: Marijan Zgurić, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Sisku

Optuženik: Milan Boroević

Braniteljica optuženog: Snježana Drvodelić, odvjetnica iz Petrinje

Žrtve – ubijeni: Đuro Brdarić i Štefanija Brdarić

O POSTUPKU VOĐENOM NA OPĆINSKOM SUDU U GLINI (RSK)

Presudom Općinskog suda u Glini/Republika Srpka Krajina od 15. lipnja 1994. Milan Boroević je osuđen za djelo teške krađe – da je dana 8. svibnja 1993., u mjestu Maja, nakon što je saznao da su Đuro i Štefanija Brdarić nestali, iz njihove kuće uzeo mlin čekičar i 100 kg svinjske masti. Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci. Presuda nikada nije postala pravomoćna zbog raspada Republike Srpske Krajine, nakon VRA “Oluja”.

IZVJEŠTAJI S RASPRAVE

Zločin u Maji (opt. Milan Boroević) – izvještaji s rasprave

Zločin u Tovarniku (opt. Aleksandar Trifunović)

Postupak protiv Aleksandra Trifunovića zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, opisanog i kažnjivog po čl. 120. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Županijsko državno odvjetništvu u Vukovaru podiglo je 1. veljače 2001. godine optužnicu protiv I.-okr. Miloša Stanimirovića i još dvadeset i tri osobe među kojima je XII.-opt. Alekdandar Trifunović.

Optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru br. DO-K-34/00 od 01. veljače 2001. godine možete pogledati ovdje.

Trifunović je bio u pritvoru i nazočan suđenju, no Županijski sud u Vukovaru je prihvatio uknjižbu kuće kao jamstvo optuženog da će dolaziti na suđenje te ga je pustio da se brani sa slobode. Vrhovni sud je ukinuo rješenje o jamstvu i puštanju iz pritvora, no optuženik je prethodno pobjegao iz RH. Za njim je raspisana međunarodna tjeralica.

Rješenjem Županijskog suda broj: Kv-64/06 od 22. ožujka 2006. razdvojen je postupak u odnosu na Aleksandra Trifunovića te u osnosu na istog usklađen činjenični i zakonski opis, te pravna kvalifikacija optužnice.

Optužnicom ŽDO u Vukovaru od 29. ožujka 2006. tereti ga se da je nakon što je dana 20. rujna 1991. godine mjesto Tovarnik okupirano od strane tzv. JNA, pridruženih srpskih paravojnih postrojbi i ekstremnih osoba, pridružio se okupacionim snagama, te zajedno sa drugima sudjelovao u formiranju mjesne vlasti i prema međusobnom dogovoru i podjeli zadataka, u cilju da taj prostor učine etnički čistim i da se onemogući daljnji život hrvatskom i drugom nesrpskom stanovništvu, civilno stanovništvo hrvatske i nesrpske nacionalnosti raseljavali, ubijali, fizički zlostavljali i prisiljavali i uništavali imaovinu, da je sudjelovao u donošenju odluka o provođenju aktivnosti kojima je cjelokupno civilno hrvatsko stanovništvo bilo izvrgnuto sustavnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju te je kao predsjednik Mjesne zajednice organizirao obavljanje prinudnog rada i izdavao propusnice za izlazak iz sela.

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba civilno stanovništvo ubijao, mučio, nanosio velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta, provodio raseljavanje, pljačkao imovinu stanovništva, primjenjivao mjere zastrašivanja i terora, te prema njemu nečovječno postupao,

pa je time počinio krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisano i kažnjivo po čl. 120. OKZ RH.

Optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru DO-K-34/00 od 29. ožujka 2006. godine možete pogledati ovdje.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Vukovaru

Broj predmeta: K-22/06

Vijeće za ratne zločine: sudac Slavko Teofilović, predsjednik Vijeća, članovi vijeća nisu nam poznati

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, broj DO-K-34/00 od 1. veljače 2001. godine, nakon razdvajanja postupka usklađena u odnosu na okr. Aleksandra Trifunovića broj DO-K-34/00 od 29. ožujka 2006. godine

Zastupnik optužbe: Miroslav Šarić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Vukovaru

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. OKZRH

Optuženik: Aleksandar Trifunović, nedostupan pravosudnim tijelima RH

Branitelj: Igor Plavšić, odvjetnik iz Vukovara

Žrtve:

– ubijeni: Đuro Grgić, Mato Živić, Željko Vrančić, Đuro Miklošević, Marko Šijaković, Đuka Došen, Ivan Zelić, Josip Šarčević, Miroslav Zelenika, Ruža Ivković, Stepan Kovačić, Jelka Krnić, Jozo Šišić, Ivan Adamović, Danijel Perković, Karlo Grbešić, Danijel Marinković, Marko Bošnjak, Ivan Đankić, Vojislav Selak, Filomena Glibo, Ante Markanović, Marijan Mioković, Mato Balić, Mladenka Kuzmić, Franjo Kuzmić, Danica Milosavljević, Antun Šimunić, Đuro Carić, Manda Živić, Janko Budim, Krešimir Puljić, Đuro Filić, Ilija Džambo, Ivan Maloševac, Mato Ćurić, Ivo Penava, Berislav Šimunić, Petar Bilić, Stipo Matić, Adam Popović, don Ivan Burik, Rudolf Rapp, Ivan Jurić, Ruža Jurić, Janja Jurić i još šest nepoznatih osoba.

– tjeran na prinudni rad: Martin Habčak

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA

Tovarnik izvještaji sa praćenja suđenja 

Zločin u okolici Vukovara

 

Postupak protiv Radivoja Ivkovića zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, opisanog i kažnjivog po čl. 120. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom ŽDO u Vukovaru od 30. travnja 2003. tereti ga se da je kao pripadnik srpskih paravojnih formacija u veljači 1992. godine u jednom mjestu u okolici Vukovara silovao jednu žensku osobu i pljačkao imovinu, pa da je na taj način počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civlinog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Vukovaru

Broj predmeta: K-21/03

Vijeće za ratne zločine: sudac Slavko Teofilović, predsjednik Vijeća, članovi vijeća nisu nam poznati

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, broj K-DO-29/02 od 30. travnja 2003. godine

Zastupnik optužbe: Vlatko Miljković, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Vukovaru

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. OKZRH

Optuženik: Radivoj Ivković, nedostupan pravosudnim tijelima RH

Branitelj: Šimo Filipović, odvjetnik iz Vinkovaca

Žrtva (silovana) : jedna ženska osoba

 

IZVJEŠTAJI SA PRAĆENJA SUĐENJA

Okolica Vukovara izvještaji sa praćenja

Zločin na Veleprometu (opt. Petar Rašić)

Postupak protiv Petra Rašića zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, opisanog i kažnjivog po čl. 120. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Županijsko državno odvjetništvu u Vukovaru podiglo je 5. svibnja 2003. godine optužnicu protiv I.-okr. Petra Rašića, II-okr. Milana Bulića (sada pokojni) i III-okr. Mirka Vojnovića (sada pokojni).

Optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru br. DO-K-12/99 od 5. svibnja 2003. godine možete pogledati ovdje.

Optužnicom se konkretno Petar Rašić tereti da je nakon okupacije grada Vukovara 18. studenoga 1991. godine kao pripadnik paravojne četničke postrojbe izdvajao zarobljenike na Veleprometu i odvodio ih u tzv. stolariju, od kojih je veći broj nestao, da je na Ovčari zarobljenicima prijetio da ih sve treba pobiti, te da je na Veleprometu tražio da se izdvoji Zvonimir Ivanišević, te odvede u tzv. stolariju gdje je tučen i maltretiran.

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme okupacije civilno stanovništvo ubijao, mučio, nanosio velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja, primjenjivao mjere zastrašivanja i terora, te prema njemu nečovječno postupao,

pa je time počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisano i kažnjivo po čl. 120. OKZ RH.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Vukovaru

Broj predmeta: K-24/03

Vijeće za ratne zločine: sudac Nikola Bešenski, predsjednik Vijeća, članovi vijeća nisu nam poznati

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, broj DO-K-12/99 od 5. svibnja 2003. godine

Zastupnik optužbe: Miroslav Šarić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Vukovaru

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. OKZRH

Optuženik: Petar Rašić, nedostupan pravosudnim tijelima RH

Branitelj: Jovan Ajduković, odvjetnik iz Vukovara

Žrtva (tučen i maltretiran): Zvonimir Ivanišević

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA

Velepromet izvještaji sa praćenja suđenja

Zločin u Petrovcima

Postupak protiv Željka Vujića, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, opisanog i kažnjivog po čl. 120. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Županijsko državno odvjetništvu u Vukovaru podiglo je 4. rujna 2007. godine optužnicu protiv okrivljenika: Nikole Radojčića (odsutan), Miroslava Ivana (odsutan), Vojislava Buzakovića (odsutan), Milenka Đurđevića (odsutan), Predraga Stojčevića (odsutan), Dragana Žakule (odsutan), Željka Vujića (prisutan), Duška Samardžića (odsutan) i Željka Ćirkovića (odsutan).

Optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru br. K-DO-15/05 od 4. rujna 2007. možete pogledati ovdje.

Dana 9. lipnja 2011. godine Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Vukovaru razdvojilo je kazneni postupak u odnosu na optuženika Željka Vujića koji se tereti da je u razdoblju od listopada 1991. godine do kraja veljače 1992. godine u Petrovcima u prostorijama tzv. Milicije Srpske autonomne oblasti Krajine i u Društvenom domu, kao pripadnik milicije, protupravno privodio, zatvarao, ispitivao, tukao, prijetio i na druge načine zlostavljao civilne osobe, pa da je time počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. OKZ RH.

Optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru br. K-DO-15/05 od 11. srpnja 2011. pogledajte ovdje.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Vukovaru

Broj predmeta: K-26/11

Vijeće za ratne zločine: sudac Nikola Bešenski, predsjednik Vijeća; sudac Slavko Teofilović, član Vijeća; sudac Željko Marin, član Vijeća

Optužnica: Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru br. K-DO-15/05 od 4. rujna 2007., nakon razdvajanja postupka usklađena u odnosu na okr. Vujića dana 11. srpnja 2011.

Zastupnik optužbe: Vlatko Miljković, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Vukovaru

Kazneno djelo: ratnog zločina protiv civlnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženik: Željko Vujić

Branitelj: Borislav Miodragović, odvjetnik iz Vukovara

Žrtve – fizički zlostavljani: Irinej Nađorđ, Željko Varga, Jaroslav Pap, Marijan Pap, Nikola Pap i Miroslav Pavlović

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

PETROVCI izvještaji s praćenja suđenja 

Zločin tzv. Peručke grupe

VSRH je ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu od 09. lipnja 2008., kojom je u obnovljenom postupku protiv opt. Mitra Arambašića ostavljena na snazi ranija (pravomoćna) presuda kojom je optuženik 1997. godine u odsutnosti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.

Iako najavljena za 19. travnja 2011., na Županijskom sudu u Splitu nije započela glavna rasprava. Okrivljenik, koji prebiva u Kanadi, gdje je navodno zatražio azil, nije se odazvao pozivu suda.

Inače, Arambašić je Hrvatskoj bio izručen iz SAD u siječnju 2006. g, nakon uhićenja u Južnoj Dakoti 2002. g. na temelju međunarodne tjeralice.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Okrivljenika Mitra Arambašića i još 38 optuženika teretilo se da su počinili kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH., a Rajka Radulovića, Borka Radovića, Željka Dragića, Milana Arambašića, Petra Krunića, Dragana Dragića, Stevana Četnika, Petra Arambašića, Dušana Stojsavljevića, Mitra Arambašića, Dragana Arambašića, Milenka Ustića, Dragana Barišića i Dragana Petrovića još i za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.

Okrivljenike se teretilo da su u razdoblju od 11. ožujka 1991. godine do 4. kolovoza 1995. godine, u nakani da iz više naselja vrličkog kraja protjeraju građane nesrpske nacionalnosti, a prema unaprijed pripremljenom planu, protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, neselektivno granatirali hrvatska sela u kojima nije bilo vojnih uporišta i tako tjerali civile da napuste svoje domove, provodili raseljivanja, zastrašivali i zlostavljali civilno stanovništvo, pljačkali imovinu, rušili i palili kuće Hrvata, mučili i ubijali ratne zarobljenike.

Okrivljenika Mitra Arambašića se konkretno teretilo da je sudjelovao u postavljanju barikada na vrličkim cestama; u miniranju vodovoda u Vrlici, te telefonskih i električnih vodova, čime je civilnom stanovništvu prekinuta redovita opskrba pitkom vodom, strujom i telefonskom vezom; u neselektivnom granatiranju naselja: Maljkova, Potravlja, Satrića, Peruče, Hrvaca, brane HE Peruča, Bitelića, Donjih Jukića, Buljana, Rumina i Sinja, pri čemu je smrtno stradalo više osoba: Pava Glavinić, Mara Vardić, Luča Cvitković, Jozo Budić, Petar Kudrić, Ivan Vidosavljević, Iva Mihaljević, Blaž Cvitković, Mara Cvitković, Iva Cvitković (žena Blaža), Ivan Knezović, Milica Jukić, Iva Jukić, Ana Jukić, Marijan Bešlić i Filip Bešlić, srušeno je 629 civilnih objekata, a znatno oštećeno njih 1468. Terećen je i zbog pljački i paleža napuštenih kuća u okupiranim naseljima; miniranja HE Peruča; mučenja i ubijanja ratnih zarobljenika: Ivice Grubača, Bogoslava Lukića i Kažimira Abramovića.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Splitu

Predmet broj: K-56/06

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Spomenka Tonković, Predsjednica Vijeća; sudac dr.sc. Damir Primorac, član Vijeća; sudac Bruno Klein, član Vijeća

Optužnica: pravomoćna presuda Županijskog suda u Splitu, broj K-15/95 od 26. svibnja 1997. godine, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Ikž-497/97 od 01. lipnja 2000. godine (optužnica KT-121/95), izvadak iste pod brojem K-DO-50/06

Zastupnik optužbe: Michele Squiccimaro, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika iz Splita

Kazneno djelo: Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona (OKZ) RH i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ-a RH.

Optuženik : Mitar Arambašić

Branitelji optuženika: Jadran Franceschi, odvjetnik iz Splita, i Radovan Đujić, odvjetnik iz Knina, izabrani branitelji optuženika

Punomoćnici oštećenika : nema

Žrtve:

– ubijeni civili : Luca Cvitković, Jozo Budić, Ivan Vidosavljavić, Pava Glavinić, Mara Vardić, Petar Kudrić, Iva Cvitković, Iva Mihaljević, Blaž Cvitković, Mara Cvitković, Iva Cvitković (žena Blaža), Ivan Knezović, Milica Jukić, Iva Jukić, Ana Jukić, Marijan Bešlić i Filip Bešlić

– ubijeni ratni zarobljenici : Ivica Grubač, Bogoslav Lukić i Kažimir Abramović.

IZVJEŠTAJI O PRAĆENJU SUĐENJA

Glavna rasprava počela je 22. ožujka 2007. godine. Održano je 11 ročišta.

29., 30. i 31. siječnja 2008. godine putem video-veze na Okružnom sudu u Beogradu saslušan je 21 svjedok: Marko Rnić, Slobodan Despinić, Rade Ustić, Petar Stojić, Nebojša Grajić, Dušan Arambašić, Petar Borković, Jagoda Dragić, Slobodan Zagorac, Dušan Borković, Đuro Toljagić, Dušan Rađen, Jovan Bilić, Zoran Petrović, Srećko Dragić, Drago Dragić, Slavenko Krunić, Đuro Vujasin, Milenko Ustić, Gojko Arambašić i Dragan Dragić.

Tijekom dokaznog postupka ispitano je petoro (5) svjedoka: Ankica Grubač, Stana Abramović, Petar Abramović, Marko Cvitković i Milan Stojsavljević.

Optuženik je izjavio da se ne smatra krivim, a obranu je iznio na kraju dokaznog postupka.

ZAPAŽANJA PROMATRAČA

Predstavnici Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek su prisustvovali samo nekim raspravama te ne možemo dati zapažanja o tijeku cijeloga postupka. Zapažanja koja navodimo tiču se razumijevanja sudske prakse obnove postupka kod suđenja u odsutnosti.

Kada je optuženiku suđeno u odsutnosti, a nastupi mogućnost da mu se ponovo sudi u njegovoj nazočnosti, sud će dopuštajući obnovu postupka istodobno odlučiti da se optuženiku dostavi optužnica radi toga da se upozna s njom, a ne radi podnošenja prigovora, jer je prigovor mogao podnijeti branitelj kada je primio optužnicu. Ranije donesena presuda latentno egzistira sve do donošenja nove presude, zbog čega u obnovljenom postupku optužnica više ne podliježe ispitivanju, jer je kao takva već stupila na pravnu snagu u prethodnom postupku. Optuženiku se takva optužnica dostavlja isključivo radi upoznavanja s djelom za koje ga se tereti i radi pripremanja obrane.

Ratio propisivanja odredbe čl. 429. ZKP-a kao iznimke, prema kojoj optuženik kome je suđeno u odsutnosti ne treba dokazivati postojanje niti jedne od zakonskih osnova iz čl. 392. ZKP-a, u tome je da se osuđeniku naknadno omogući utjecaj na rezultat utvrđivanja činjeničnog stanja koje mu je suđenjem u odsutnosti prethodno bilo uskraćeno.

No, to ujedno znači da, ako osuđenik u tako ponovljenom postupku, izmjenom ili dopunom svoje prijašnje obrane, kao i svojom inicijativom u smislu izmjene ili dopune rezultata dokazivanja, ne uspije dovesti u sumnju prijašnje pravomoćno utvrđeno činjenično stanje, dopušteno ponavljanje procesa ne smije dovesti do izmjene prijašnje presude, tj. do njenog stavljanja izvan snage ( djelomično ili u cijelosti ). Kada osuđenik u novom postupku, koji se vodi na temelju rješenja kojim je dopuštena obnova kaznenog postupka, ne uspije sa zahtjevom da se prijašnju presudu djelomično ili u cijelosti stavi izvan snage, sud nije ovlašten da u tom postupku preinači raniju pravomoćnu presudu u odluci o kazni, već takvu presudu mora ostaviti na snazi, jer bi inače bilo povrijeđeno načelo pravomoćnosti.

PRESUDA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu je dana 09. lipnja 2008. godine objavilo presudu br: K-56/06 kojom se okr. Mitru Arambašiću temeljem čl. 411. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ostavlja u cijelosti na snazi presuda Županijskog suda u Splitu broj K-15/95 od 26. svibnja 1997. godine, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Ikž-497/97 od 01. lipnja 2000. godine, kojom presudom je okrivljenik Mitar Arambašić, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH, i kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ-a RH, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina.

Okrivljeniku Mitru Arambašiću produljen je pritvor, a u izrečenu kaznu uračunato mu je vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru od 05. rujna 2002. godine do 25. siječnja 2006. godine, i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 26. siječnja 2006. godine do 17. svibnja 2006. godine, te vrijeme provedeno u pritvoru od 18. svibnja 2006. godine pa nadalje.

Vrhovni sud RH je, na javnoj sjednici održanoj 28. travnja 2009. godine, ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu i vratio predmet na ponovno raspravljanje. Rješenje VSRH pogledajte ovdje.

Iako najavljena za 19. travnja 2011., na Županijskom sudu u Splitu nije započela glavna rasprava. Okrivljenik, koji prebiva u Kanadi, gdje je navodno zatražio azil, nije se odazvao pozivu suda.