Praćenje suđenja za ratne zločine

u povodu godišnjice usvajanja Rimskog statuta

Predsjednik MKSJ, g. Theodor Merona, u povodu Dana međunarodnog pravosuđa, te obilježvanja godišnjice usvajanja Rimskog statuta, rekao je da se odaje počast viziji i posvećenosti svih onih ljudi koji su se zalagali, i koji se i dalje zalažu za to da pravda bude više od apstraktnog ideala, da nacionalni i međunarodni sudovi pred lice pravde dovedu osobe za koje se osnovano sumnja da snose najveću odgovornost za teške povrede međunarodnog prava, kao i za to da države zaštite svoje građane.

Gospodin Meron je rekao da je obilježavanje Dana mešunardnog pravosuđa i godišnjice usvajanja Rimskog statuta prilika da se svu podsjete koliko je revolucionarno zvučala ideja da se osnuje jedan nezavisan međunarodni krivični sud. OBilježavanje je prigoda da se proslave sva dostignuća međunarodnih kaznenih sudova u borbi protiv nekažnjivosti, unapređenju razvoja međunarodnog prava i ostvarivanju pravde za žrtve.

Kao prva dva međunarodna kaznena suda osnovana nakon Drugog svjetskog rata, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodni kazneni sud za Ruandu (MKSR) imali su pionirsku ulogu na polju međunarodnog pravosuđa. Stotinama odluka i presuda izrečenim tijekom dva desetljeća rada MKSJ i MKSR su utvrdile su odgovornost pojedinaca za najstrašnije zločine koji se mogu zamisliti, a svojim presuđenjem definirali konture međunarodnog humanitarnog prava. Ta dva suda su, između ostalog, potvrdila da silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja mogu predstavljati djelo genocida, da ne samo visoki vojni oficiri, već i civilni i politički rukovoditelji, mogu biti pozvani na odgovornost za djela koja su počinili njima podređeni, i da šefovi država mogu biti izvedeni pred lice pravde za teške zločine za koje se smatra da su počinjeni pod njihovim pokroviteljstvom.

Obilježavanje 20. godišnjice genocida u Srebrenici

Na obilježvanju 20. godišnjice genocida izvršenog u Srebrenici, predsjednik MKSJ g. Theodor Meron, održao je govor u Memorijalnom centru Potočari.

Gospodin Meron je podsjetio na izrečene presude za zločine počinjene nad Bošnjacima u Srebrenici: presudu Žalbenog vijeća MKSJ-a u postupku protiv Radislava Krstića, prvu presudu MKSJ-a kojom je utvrđeno da zločini počinjeni u Srebrenici predstavljaju djelo genocida. Pročitao je odlomak iz presude: “Oni koji planiraju i provode genocid žele lišiti čovječanstvo velikog i raznorodnog bogatstva koje čine njegovi narodi, rase, etničke grupe i religije. To je zločin protiv cijelog čovječanstva i njegove posljedice osjeća ne samo grupa koja je izdvojena za uništenje, nego čitavo čovječanstvo”.

MKSJ je prvi međunarodni kazneni sud koji je izrekao osuđujuće presude za genocid u Europi. U travnju 2004. godine, u predmetu protiv Radislava Krstića, Žalbeno vijeće Međunarodnog suda je utvrdilo da je 1995. godine u Srebrenici počinjen genocid, pri čemu je, nakon što su snage bosanskih Srba preuzele taj grad, pogubljeno više od 7.000 muškaraca i dječaka Bošnjaka. Tužiteljstvo MKSJ podiglo je optužnice protiv ukupno 20 osoba u vezi s događajima u Srebrenici. Do danas su završeni postupci protiv 15 optuženika.

Europski parlament je usvojio Rezoluciju o Srebrenici

Europski parlament je u četvrtak, dana 9. srpnja 2015. godine, na plenarnoj sjednici u Strasbourgu, usvojio Rezoluciju kojom se snažno osuđuje genocid počinjen u Srebrenici 11. srpnja 1995. godine. Rezolucijom se kritizira negiranje i relativizaciju toga zločina.  U Rezoluciji se naglasilo da se “takvi strašni zločini ne smiju nikada više ponoviti”.

Zastupnici Parlamenta izrazili su žaljenje zbog toga što Vijeće sigurnosti UN-a nije usvojilo rezoluciju o Srebrenici kojom bi se taj masakr okarakterizirao kao genocid. Zastupnici su pozvali na ubrzanje postupaka kaznenog progona za ratne zločine na međunarodnoj i državnoj razini

Još se traga za posmrtnim ostacima 1200 muškaraca i dječaka, od ukupno 8000 Bošnjaka, koje su ubili pripapadnici Vojske Republike Srpske i različite pridružene im dobrovoljačke i paravojne postrojbe.

Nepravomoćna presuda za zločin u Godinjskim Barama

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku, dana 10. srpnja 2015. godine, proglasilo je krivim i nepravomoćno osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina okr. Milorada Momića, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, iz čl. 120.st.1. OKZ RH.

Okr. Milorad Momić optužen je da je dana 16. ili 17. srpnja 1995. godine, u mjestu Godinjske Bare, u blizini Trnova, u Bosni i Hercegovini, kao pripadnik paravojne postrojbe «Škorpioni», koja je bila pridružena Vojsci Republike Srpske, u borbenim djelovanjima protiv Armije Bosne i Hercegovine, koja su vođena na širem području Sarajeva, kršeći pravila međunarodnog prava, čl.3.st.1.t.a IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata (od 12.08.1949. godine), i čl.4.st.1.i 2.t.a Dopunskog protokola o zaštiti žrtava nemeđunarodnog oružanog sukoba (od 08.06.1977. godine, Protokol II), zajedno sa Perom Petraševićem, Aleksandrom Medićem, Branislavom Medićem i Slobodanom Davidovićem, te sa još nekoliko nepoznatih pripadnika postrojbe «Škorpioni», nakon što su preuzeli šest civila bošnjačke nacionalnosti iz Srebrenice, prethodno zarobljenih, po zapovijedi svoga komandanta Slobodana Medića odveli uhićenike u blizinu borbenog položaja i tamo ih strijeljali. Okrivljeniku se stavlja na teret da je zajedno sa Perom Petraševićem, Branislavom Medićem i Slobodanom Davidovićem pucao iz vatrenog oružja u leđa svezanih uhićenika, te su tako lišili života četiri žrtve. Potom su preostaloj dvojici žrtava naredili da tijela ubijenih prenesu u spaljenu vikendicu Hasana Zvizdića, a potom ubili i te dvije žrtve,

Žrtve ovoga zločina: mlt. Dino Salihović (rođen 1979.), mlt. Safet Fejzić (rođen 1978.), mlt.Asmir Alispahić (rođen 1978.), Juso Delić (rođen 1970.), Smajil Ibrahimović (rođen 1960.), Sidik Salkić (rođen 1959.)

Dvadeset i četvrta obljetnica stradanja civilnog stanovništva u Tenji

Tijekom napada JNA na Hrvatsku i oružane pobune dijela srpskog stanovništva protiv ustavnopravnog poretka RH, početkom srpnja 1991. pripadnici TO uz pomoć JNA i tamošnje “Milicije” okupirali su veći dio prigradskog osječkog naselja Tenja (staro Tenje), da bi do kraja 1991. naselje bilo u potpunosti pod kontrolom srpskih snaga sve do mirne reintegracije 15. siječnja 1998. U okupiranoj Tenji ubrzo započinje progon Hrvata i pripadnika drugih nacionalnih skupina, većinom civila, koji su izloženi prijetnjama, zlostavljanju, prisilnom odvođenju i zatočenju, mučenju, pljački imovine i ubijanju.

U periodu od srpnja 1991. do prosinca 1991. u Tenji i neposrednoj blizini ubijeno je više od 30 osoba, od kojih najmanje 25 civila, čime je počinjen ratni zločini protiv civilnog stanovništva i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. I danas se traže posmrtni ostaci najmanje 15 osoba s područja Tenja

U Tenji je prema popisu stanovništva iz 1991. živjelo 7.663 stanovnika, od kojih Hrvata 2.813, Srba 4.177, Jugoslavena 327, te ostalih 328.

Početkom srpnja 1991. u Tenji od strane pobunjenih Srba iz svojih kuća, s ulica i polja odvedeno je jedanaest (11) civila hrvatske nacionalnosti (šest muškaraca i petero žena) koji su neko vrijeme prisilno zatočeni u tamošnjoj kino dvorani “Partizan”. Zatočeni mještani Franjo Burča, r. 1954., Marija Cerenko, r. 1921., Ana Horvat, r. 1937., Katica Kiš, r. 1952., Pera Mamić, r. 1926., Josip Medved, r. 1932., Evica Penić, r. 1928. i njen suprug Stipo Penić, r. 1928., Josip Prodanović, r. 1957., te braća Ivan Valentić, r. 1928. i Vlado Valentić, r. 1931. svakodnevno su bili zlostavljani zbog čega su se bojali za život, što se pokazalo opravdanim.
Naime, njih jedanaestero iz kino dvorane “Partizan” kamionom su prisilno odvezeni u susjedno mjesto Silaš, gdje su u nehumanim uvjetima na visokim ljetnim temperaturama, bez hrane i vode, čitav dan zadržani u kamionu, a potom su odvezeni u blizinu Bobote na tzv. Bobotsko mrcilište (stočno groblje), gdje su svi ubijeni. Njihovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.

Tijekom studenog 1991. zarobljeno je i zatočeno sedmero (7) civila hrvatske nacionalnosti (četiri muškarca i tri žene): Manda Banović, r. 1938., Franjo Fućek, r. 1927., supružnici Mara, r. 1933. i Marko Knežević, r. 1932., te tročlana obitelj Gotovac (Elizabeta Gotovac, r. 1926., njen suprug Nedjeljko, r. 1928., te njihov sin Andrija, r. 1926.), koji su neko vrijeme zadržani na dvije lokacije improviziranih zatvora u Tenji, odakle su kombijem odvezeni na Betin Dvor (šumski predio u pravcu Ćelija), gdje su bili mučeni, a potom i ubijeni tupim predmetima, te hladnim i vatrenim oružjem. Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su na Betin Dvoru 27. veljače 1998.

Uz ova grupna, u nastavku navodimo i pojedinačna ubojstva:

Stevo Bačić, r. 1949., tijekom rujna odveden od kuće i ubijen. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na Ćelijama tijekom 1998.

Franciska Bogović, r. 1922., ubijena hladnim oružjem u svojoj kući u Tenji tijekom rujna 1991. Njeni posmrtni ostaci pronađeni su u blizini zajedničke grobnice na lokaciji Ćelije.

Joso Božičević, r. 1954. zarobljen u Tenji, raspoređen na prisilni rad, a potom odveden u nepoznatom pravcu. Njegovo tijelo pronašao je poznanik, koji ga je pokopao u Ćelijama, no prilikom ekshumacije posmrtni ostaci nisu pronađeni. Proglašen je umrlim 15. rujna 1991.

Ante Golek, r. 1935. zarobljen tijekom srpnja 1991., neko vrijeme zadržan u kući sumještanke, odakle je u pokušaju bijega ubijen vatrenim oružjem. Ante Golek ekshumiran je na katoličkom groblju u Tenji.

Josip Hodak, r. 1936., ubijen vatrenim oružjem na području parka u Tenji. Njegovo tijelo sahranio je mještanin koji je kao zarobljenik imao radnu obvezu, no prilikom ekshumacije na tome području posmrtni ostaci nisupronađeni, što upućuje na činjenicu da je došlo do izmještanja tijela. Posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.

ĐuroKiš, r. 1947., pripadnik pričuvnog sastava MUP-a, zarobljen 07. srpnja 1991., a potom i ubijen, dok su mu ruke bile vezane bodljikavom žicom. Tijelo ubijenog Đure Kiša bačeno je u dvorište kuće njegove majke Marije Kiš. Posmrtni ostaci ekshumirani su tijekom veljače 1998. na katoličkom groblju u Tenji.

Mato Mikolaš, r. 1931. tijekom prosinca 1991. ubijen je hladnim oružjem, a potom pokopan na Betin Dvoru. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su i identificirani 27. 02. 1998.

Mato Nađ, r. 1948. zarobljen s ostalih 11 sumještana Tenje početkom srpnja 1991., no istoga dana ubijen vatrenim oružjem, te pokopan na katoličkom groblju u Tenji, odakle je ekshumiran tijekom 1998., a potom sahranjen u obiteljsku grobnicu.

Ivica Prodanović, zvan Gundo, r. 1954., neutvrđenog dana tijekom 1991. odveden od kuće u nepoznatom pravcu od strane trojice naoružanih sumještana. Njegovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.

Jure Šarić, r. 1927. zarobljen u Tenji 08. rujna 1991., odakle je odveden u tamošnju pekaru, nakon čega mu se gubi svaki trag. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na Ćelijama u veljači 1998.

StevoTopalović, r. 1972.,prisilno odveden od kuće 20. srpnja 1991. od strane poznatih osoba. Neko vrijeme bio zadržan s ostalim zarobljenim sumještanima u kino dvorani “Partizan” u Tenji, nakon čega mu se gubi svaki trag. Njegovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.

Tomas Topalović, r. 1977., dijete, brat Steve Topalovića, smrtno stradao od neutvrđene eksplozivne naprave u blizini mesnice u Tenji 13. 10. 1991. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su tijekom 1998. na Ćelijama, nakon čega je sahranjen na katoličkom groblju u Tenji.

Predmet „Tenja“ ustupljen je Tužilaštvu za ratne zločine Srbije temeljem Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, potpisan između DORH-a i Tužilaštva za ratne zločine Srbije.

Prijavu protiv 30 osoba zbog ratnog zločina (ubojstva i progon nesrba u Tenji) još je u listopadu 2011. podnio je i beogradski Fond za humanitarno pravo, koji u detaljnoj prijavi s poimeničnim popisom žrtava i okolnostima stradanja, navodi da je u periodu od srpnja do studenoga 1991. na području Tenje ubijeno najmanje 29 civila.

Tužilaštvo za ratne zločine podiglo je optužnicu protiv okr. Bože Vidakovića, zvanog Ustaša i okr. Žarka Čubrila dana 22. lipnja 2012. godine. Božo Vidaković optužen je za nečovječno postupanje prema civilnom stanovništvu sedam (7) civila hrvatske nacionalnosti, koje je nezakonito zatvorio, a potom odveo bijelim kombi vozilom u nepoznatom pravcu. Optužen je i za ubojsto zarobljenog pripadnika MUP-a RH Đure Kiša. Glavna rasprava pred Odjeljenjem za ratne zločine započela je dana 29. listopada 2012. godine, a tijekom dokaznog postupka saslušana su 43 svjedoka. U odnosu na okr. Božu Vidakovića postupak je razdvojen 2014. godine zbog bolesti.
Okr. Žarko Čubrilo optužen je za nezakonito zatvaranje i ubojstvo 11 hrvatskih civila iz Tenje, u ljeto 1991. godine, kod stočnog groblja u blizini Bobote. Optužen je da je, stigavši do stočnog groblja u blizini Bobote, naredio dvojici pripadnika TO da zaustave kamion i podignu ceradu kamiona, a potom naredio civilima da izađu iz tovarnog dijela kamiona, pri čemu jednog po jednog civila ubijao, pucavši im u glavu iz automatskog oružja marke “heckler”.
Dana 6. travnja 2015. godine, Odjeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, donijelo je nepravomoćnu oslobađajuću presudu u odnosu na okr. Žarka Čubrila, bivšeg pripadnika Teritorijalne odbrane Tenja. Obrazlažući oslobađajuću presudu Predsjednik Odjeljenja za ratne zločine je rekao da Tužilaštvo za ratne zločine Srbije nije dokazalo svoje optužbe u odnosu na okr. Žarka Čubrila, te da su iskazi svjedoka koji su teretili okr. Žarka Čubrila proturječni.
Kako se i nakon 24 godine najmanje 15 osoba iz Tenje vode u evidenciji nestalih osoba, smatramo nužnim i potrebnim da nadležna sudska tijela ulože maksimalne napore u prikupljanju dokaza protiv počinitelja ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina ratnih zarobljenika, kao i njihovog pravodobnog sankcioniranja.
Ovim priopćenjem također nastojimo još jednom ukazati na potrebu izgradnje povjerenja među svim građanima RH. Stoga upućujemo apel svima koji imaju saznanja o počinjenim kaznenim djelima ratnog zločina, bez obzira u čije ime ona bila počinjena, kao i saznanja o sudbini ubijenih i nestalih na svim stranama, da takve informacije proslijede nadležnim državnim tijelima u RH ili susjednim državama.

Kako bismo izgradili dobre temelje za zdravo društvo, potrebno je da kao pojedinci osvijestimo ratna stradanja i ubojstva najosjetljivije skupine žrtava, prije svega civila, te ulažemo maksimalne napore u otklanjanju i ublažavanju teških posljedica ratnih trauma.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
Građanski odbor za ljudska prava
Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Serge Brammertz održao govor na komemorativnom skupu u Ujedinjenim narodima u povodu obilježavanja godišnjice zločina u Srebrenici

Komemorativni skup u povodu obilježavanja godišnjice zločina počinjenih u Srebrenici pod nazivom “Srebrenica: sjećanje i odavanje počasti žrtvama genocida” organizovan je 1. srpnja 2015. godine u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku. Skup je organiziralo 17 država članica.

Glavni tužitelj g. Serge Brammertz je naglasio: “kako bismo poštovali prošlost, Srebrenicu moramo nazivati pravim imenom, genocidom. Kako bismo gradili budućnost, svi moramo govoriti jednim glasom kada se to poriče “. Rekao je da je “prije 20 godina postojala samo nada u ostvarivanje pravde. Danas, to sve više predstavlja realnost”.

MKSJ je osudio 14 okrivljenika za zločine počinjene u Srebrenici. U tijeku su postupci protiv Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, kojima se, između ostalih zločina, sudi i za genocid u Srebrenici.

Gospodin Serge Brammertz je završio svoj govor rekavši: “U našoj je moći da svakoj pojedinačnoj žrtvi sukoba pokažemo da se pravda može ostvariti. Više od riječi koje danas izgovaramo, to bi bio zaista prikladan spomen žrtvama Srebrenice i drugih zločina počinjenih na području bivše Jugoslavije”.

Nepravomoćna presuda za zločin u Sotinu

Dana 26. lipnja 2015. godine, Vijeće Odjeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, objavilo je prvostupanjsku nepravomoćnu presudu, kojom su opt. Žarko Milošević i opt. Dragan Mitrović proglašeni krivima za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, počinjenog u 27. prosinca 1991. godine u Sotinu.

Opt. Žarko MIlošević osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina, opt. Dragan Mitrović osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Opt. Dragan Lončar, opt. Mirko Opačić i opt. Miroslav Milinković nepravomoćno su oslobođeni optužbe da bi počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Zvršen prvostupanjski kazneni postupak za zločin u Sotinu

Na Višem sudu u Beogradu, Odjeljenju za ratne zločine, danas je završen prvostupanjski kazneni postupak za ratni zločin počinjen nad civilima, u prosincu 1991. godine, u Sotinu. Prvostupanjski kazneni postupak vođen je protiv petorice optuženika.

Nepravomoćna presuda bit će objavljena u petak, 26. lipnja 2015. godine u 10,00 sati.

IX Regionalna konferencija državnih odvjetnika

 Na Brijunima je, od 14. do 16. lipnja 205. godine održana IX Regionalna konferencija državnih odvjetnika  –  suradnja u progonu počinitelja ratnih zločina.
Na Konferenciji su sudjelovali državni odvjetnici / tužitelji gospodin Serge Brammertz s delegacijom Ureda tužiteljstva Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju i Hassan B. Jallow sa delegacijom Ureda tužitelja Međunarodnog rezidualnog mehanizma. U radu Konferencije sudjelovali su predstavnici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije, Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine, Republičkog tužilaštva Republike Srpske, Tužilaštva Brčko Distrikta. Na Konferenciji su bili nazočni predstavnici Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država, Europske komisije  i Ujedinjenih naroda.

Sudionici Konferencije dogovorili su nastavak suradnje u radu na predmetima ratnih zločina.

Započela rasprava u kaznenom postupku za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjenog u Popovcu

Dana 15. lipnja 2015. godine, pred Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku, započela je rasprava u kaznenom predmetu protiv opt. Boška Strajnića, opt. Dragiše Vučenovića, opt. Svetomira Milanovića i opt. Josipa Stankovića, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120.st.1. OKZ RH.

Zločin je počinjen od kolovoza 1991. do kraja 1996. godine u Popovcu.

Optuženici su nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, sudi im se u odsutnosti.