Praćenje suđenja za ratne zločine

Novosti iz rada MKSJ (22. svibnja 2015. godine)

Raspravno vijeće MKSJ uvažilo zahtjev obrane okrivljenog Gorana Hadžića, te mu je odobrilo povratak u Srbiju.Okrivljenik će u Srbiji nastaviti liječenje  i oporavkom od kemoterapije.

Izvršenje rečene odluke Raspravnog vijeća odgođeno je do odluke o žalbi, izjavljenoj od Tužilaštva MKSJ. Do tada okrivljenik Goran Hadžić nalazit će se u Pritvorskoj jedinici MKSJ u Den Haagu.

Raspravno vijeće je naložilo da se okrivljenik mora vratiti u pritvor kada bude određen novi liječnički pregled.  U svojoj odluci Raspravno vijeće je detaljno navelo stroge uvjete boravka okrivljenog Gorana Hadđžića na na privremenoj slobodi.

Zbog njegova teškog zdravstvenog stanja naloženo je pažljivo praćenje i redovno izvještavanje o njegovu zdravlju. Kako se radi o osobi koja je godinama izbjegavala kazneni progon,  od zemlje domaćina, Republike Srbije,  očekuju se provođenje strogih mjera nadzora kretanja okrivljenika Gorana Hadžića.

Priopćenje Centra za mir Osijek u povodu rehabilitacije Dragoljuba Draže Mihailovića

Odluka Višeg suda u Beogradu, kojom je usvojen zahtjev za rehabilitaciju Dragoljuba Draže Mihailovića, te kojom se poništava Presuda Vojnog vijeća Vrhovnog suda FNRJ od 15. srpnja 1946. godine, duboko je nehumana, necivilizacijska i nadasve štetna, a osim toga i pravno je upitna.

Dragoljub Draža Mihailović osuđen je za suradnju s nacifašistima, za zločine koje su počinili pripadnici njemu podređenih četničkih jedinica. Uspoređivati pravne standarde iz vremena nakon Drugog svjetskog rata i pravne standarde danas, pravni je nonsens. Mnogi instituti međunarodnog humanitarnog prava u vrijeme suđenja rečenom osuđeniku nisu postojali, razvijeni su kasnije, i to upravo kao odgovor na ogromna stradanja i ljudske žrtve Drugog svjetskog rata. Na žalost u to vrijeme nisu postojale niti odredbe o genocidu, niti odredbe o ratnom zločinu, modalitetima toga zločina, žrtvama toga zločina, tek su se razvijale u pravnoj znanosti i praksi.

Rehabilitirati osobu čiji podređeni su ubijali, klali, silovali civile, ranjenike, osobu koja je otvoreno surađivala sa nacifašistima u Drugom svjetskom ratu, te na taj način direktno odgovorna za stradanje stotina tisuća ljudi, civilizacijska je sramota.

Navodni razlozi za donošenje odluke o rehabilitaciji Dragoljuba Draže Mihailovića i proglašenje istoga za nevinog, sramota je za svako iole ozbiljno pravosuđe, koje sebe želi zvati neovisnim j profesionalnim. Opravdavati takvu odluku riječima da je presuda izrečena Dragoljubu Draži Mihailoviću donesena u nezakonitom postupku iz političkih i ideoloških razloga u svojoj biti je duboko nehumana, pravno upitna, te daleko od standarda pravičnog suđenja.

U ovom postupku glas žrtve nije bio važan, dokazi o počinjenim zločinima nisu bili važni, dokazi o suradnji s nacifašistima, također nisu bili važni. Očito da sudskom vijeću pravo žrtava, sudbine žrtava, dostojanstvo žrtava, nije bilo u fokusu. Fokus je bila „žrtva“ uprizorena u liku i djelu Dragoljuba Draže Mihailovića.

U vrijeme kada Europa obilježava 70 godina od pobjede nad fašizmom, mračnjaštvom i uzrokom patnji i stradanja milijuna ljudi, odluka Višeg suda u Beogradu o rehabilitaciji Dragoljuba Draže Mihailovića je zastrašujuća. Je li to primjereno zemlji koja teži postati punopravnom članicom EU? Vraćaju li se aveti prošlosti na prostor gdje, na žalost, još uvijek rane iz Drugog svjetskog rata nisu zacijelile, a nove su otvorene tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj, rata u Bosni i Hercegovini, rata na Kosovu, te nedavnih događaja u Kumanovu u Makedoniji?

Ova presuda, osim što je bolna za žrtve, članove obitelji ubijenih, zaklanih, silovanih tijekom četničkog divljanja i otvorenog savezništva sa fašistima i nacistima, zasigurno će biti povodom novih destabilizacija u odnosima država na prostoru bivše Jugoslavije. Takvom presudom nanosi se šteta procesima suočavanja s prošlošću na prostorima i u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije.

Dragoljub Draža Mihailović, htjeli to ili ne priznati njegovi pristaše, zločinac je, čije su postrojbe i pripadnici ubijali, klali i silovali civilno stanovništvo, ranjenike, ratne zarobljenike, koji je otvoreno surađivao sa nacifašistima. O tome postoje zapisi, ali postoji i usmena predaja, pamćenje onih koji su preživjeli, koji se s jezom sjećaju scena koje su vidjeli i doživjeli. Poema „Jama“, hrvatskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića, žrtve četničkog zločina 1943. godine, upravo je to živo sjećanje i potresno svjedočanstvo zla vremena čiji je jedan od suvremenika zločinac Dragoljub Draža Mihailović.

Članice i članovi Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

novosti sa suđenja za zločin na Ovčari

Dana 1. prosinca 2014. godine Apelacioni sud u Beogradu započeo je novi žalbeni postupak za zločin izvršen na Ovčari dana 20/21. studenoga 1991. godine.

na početku žabenog postupka branitelji optuženika tražili su izuzeće:

– četvero sudaca žalbenog vijeća, zbog njihova sudjeloanja u žabenom postupku u istom predmetu (postupak 2010. godine)

– Predsjednika Apelacionog suda zbog njegova sudjelovanja u sastavljanju vijeća u tom žalbenom postupku

– Tužitelja za ratne zločine Srbije i njegova Zamjenika, koji zastupa optuženicu u ovom predmetu, zbog navodnog utjecaja na svjedoke suradnike

Nakon rješavanja po rečenim zahtjevima za izuzeće, te odbijanja tih zahtjeva, Apelacijoni sud je od 9. do 15. velječe 2015. godine održao javnu sjednicu.

Dana 12. veljače 2015. godine,  Apelacioni sud u Beogradu je Rješenjem, do pravomoćnog presuđenja u ovom predmetu, ukinuo pritvor protiv šestorice optuženika, uz izrečene mjere zabrane napuštanja boravišta. Tužilaštvo za ratne zločine Srbije uložio je žalbu na to Rješenje Apelacijonog suda.

Sedam optuđženika izdržalo je izrečene kazne zatvora. Pet optuženika u ovom predmetu pravomoćno je oslobođeno.

Dakle, sada se svi optuženici u kaznenom predmetu za zločin izvršen na Ovčari, nalaze na slobodi.

Vrhovni sud RH potvrdio četverogodišnju kaznu zatvora izrečenu opt. Mihajlu Hrastovu

Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je žalbe opt. Mihajla Hrastova i ŽDO iz Karlovca, te je potvrdio četverogodišnju kaznu zatvora izrečenu opt. Mihajlu Hrastovu, zbog kaznenog djela protupravnog ubijanja i ranjavanja neprijateljskih vojnika, izvršenog 21.  rujna 1991. godine na Koranskom mostu u Karlovcu.

ŽDO iz Karlovca u svojoj žalbi tražilo je  veću kaznu.  Obrana opt. Mihajla Hrastova osporavala je osuđujuću presudu, tvrdeći da je donesena na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, i povrede zakona.

Opt. Mihajlo Hrastov još 2009. godine počeo je izdržavati četverogodišnju kaznu zatvora, u kaznionici u Lepoglavi. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta je pravomoćna presuda zbog povrede odredaba kaznenog postupka.

U izrečenu kaznu zatvora uračunat će se razdoblje od svibnja 2009.  godine do prosinca 2010. godine, kada je opt. Mihajlo Hrastov bio na izvržavanju kazne. Također, uračun će se i vrijeme provedeno u pritvoru od 6. ožujka do 4. rujna 1992. godine.

Protiv opt. Mihajla Hrastova pokrenut je kazneni postupak 1992. godine. Tri puta je na Županijskom sudu u Karlovcu donesena nepravmoćna oslobađajuća presuda,  s obrazloženjem da je u razoružane neprijateljske vojnike pucao u nužnoj obrani. Vrhovni sud Republike Hrvatske tri puta donio je osuđujuće presude, kojima je opt. Mihajlo Hrastov bio osuđivan pravomoćno na osam, sedam i četiri godine zatvora.

Branitelji opt. Mihajla Hrastova najavili su ulaganje ustavne tužbe.

Vladimir Vukčević, tužitelj za ratne zločine Republike Srbije razgovarao sa novinarom HTV o istragama za zločine počinjene u logorima u Srbiji

Nakon pada Vukovara zarobljeni hrvatski vojnici i civili odvedeni su u šest logora u Srbiji (Stajićevo, Begejci, Sremska Mitrovica, Niš, Beograd). Istrage o tih šest logora u Srbiji i dalje su bez rezultata.

Novinar HRT Hrvoje Zovko obišao je nekadašnji logor Stajićevo i razgovarao sa gospodinom Vladimirom Vukčevićem, tužiteljem za ratne zločine Republike Srbije, koji mu je rekao: „Između ostalog, mi smo pod pritiskom izvršne vlasti – u tom smislu da smo mnogo aktivniji u istraživanju zločina u kojima su žrtve druge nacionalnosti, a ne srpske žrtve. To je jedno od velikih opterećenja pod kojim radimo“

Gospodin Vladimir Vukčević je rekao da Tužilaštvo za ratne zločine neće odustati od istrage. „Mi i dalje radimo po pitanju logora, jer je naša dužnost da to istražimo do kraja. Iako neke odgovore nismo dobili, mislim da ćemo to završiti“.

IX. konvoj mladih Bošnjaka RH i njihovih prijatelja za Srebrenicu „DA SE NIKAD NE ZABORAVI“

U sklopu obilježavanja 20-godišnjice genocida u Srebrenici Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba 15-16. svibnja 2015. godine organizira IX. konvoj mladih Bošnjaka i njihovih prijatelja u Srebrenicu, pod nazivom “Da se nikad ne zaboravi”.

Program puta i prijavu za put  možete saznati na web stranici www.vbnmgz.hr, na telefon Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba br.tel.  01 631-4109; fax.: 01/631-4111, e-mail: vbnmgz@vbnmgz.hr

Rahim Ademi izgubio spor s državom

Rahim Ademi, umirovljeni general HV, izgubio je 22. travnja 2015. godine, spor protiv Republike Hrvatske, od koje je, zbog sedam mjeseci provedenih u haškom pritvoru, tražio milijun kuna odštete.

Rahim Ademi, prema nepravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu, mora platiti 30 000 kuna sudskih troškova. Njegov punomoćnik, odvjetnik Čedo Prodanović, najavio je žalbu na nepravomoćnu presudu.

Rahim Ademi je tužio RH smatrajući da je neosnovano i svjesno izručen MKSJ u Den Haagu, te zato što su određena državna tijela zatajila dokumente koji su njemu išli u prilog.

Rahim Ademi je u MKSJ u Den Haagu dragovoljno otišao u srpnju 2001. godine. Na slobodu je pušten u veljači 2002. godine.

U prvom postupku, koji je MKSJ prepustio hrvatskom pravosuđu, zapovjednik 9. gardijske brigade Mirko Norac pravomoćno je osuđen na 6 godina zatvora za zločine u Medačkom džepu. Rahim Ademi je istom postupku pravomoćno oslobođen.

Potpisane Smjernice za unaprjeđenje suradnje za procesuiranje ratnih zločina

Dinko Civitan, glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (Državno odvjetništvo Republike Hrvatske – DORH), Goran Salihović, glavni Tužilac Bosne i Hercegovine (Tužilaštvo Bosne i Hercegovine), Vladimir Vukčević, tužilac za ratne zločine Republike Srbije (Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije) i Yuri Afanasiev, rezidentni koordinator Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini, potpisali su Smjernice za unapređenje regionalne suradnje za procesuiranje ratnih zločina i traganja za nestalim osoba i uspostavu koordinacijskog mehanizama.

Smjernice su potpisane nastavno na ranije potpisane Protokole, Memorandume i Sporazume između DORH-a, Tužilaštava BiH i Tužilaštva za ratne zločine RS.  Cilj potppisivanja Smjernica je osiguranje nastavka i unaprjeđenje daljnje suradnje navedenih pravosudnih tijela u procesuiranju predmeta ratnih zločina. Misija UN će, kroz Razvojni Program Ujedinjenih naroda (UNDP-a) u Bosni i Hercegovini, osigurati logističku potporu radi tehničkog i financijskog pružanja pomoći u okviru potpisanih protokola, memoranduma i sporazuma.

Goran Hadžić na privremenoj slobodi

Žalbeno vijeće MKSJ, dana 13. travnja 2015. godine, preinačilo je odluku Raspravnog vijeća MKSJ i naložilo puštanje Gorana Hadžića na privremenu slobodu do snimanja magnetnom rezonancom u Den Haggu, zakazanog za početak svibnja 2015. godine, iz humanitarnih razloga.

Optuženi Goran Hadžić, odlukom Žalbenog vijeća MKSJ, pušten je na privremenu slobodu do datuma koji je odredio MKSJ. U svojoj žalbi na odluku Raspravnog vijeća, optuženik je ponovo tražio puštanje na privremenu slobodu do snimanja magnetnom rezonancom, zakazanog za početak svibnja 2015. godine. Raspravno vijeće MKSJ je u ožujku 2015. godine odbacilo taj zahtjev.

Goran Hadžić tijekom privremene slobode boravit će u kući u Novom Sadu, pod nadzorom srpske policije. Optužen je za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja na više lokacija u Istočnoj Slavoniji, uključujući i zločin na poljoprivrednom dobru Ovčara.

Vinko Pandurević pušten nakon izdržane dvije trećine kazne

Vinko Pandurević, bivši komandant Zvorničke brigade Drinskog korpusaVojske Republike Srpske, nakon što je proveo u pritvorskoj jedinici UN dvije trećine 13-to godišnje kazne zatvora, pušten je. U pritvorskoj jedinici je bio deset godina i mjesec dana.

Presudom Raspravnog vijeća u predmetu IT-05-88, protiv Vujadina Popovića i drugih, od 10. lipnja 2010. godine, Vinko Pandurević je proglašen krivim temeljem individualne kaznene odgovornosti (čl. 7(1) Statuta MKSJ, za pomaganje i podržavanje zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja. Temeljem zapovjedne odgovornosti (odgovornosti nadređenog), (čl. 7(3) Statuta, proglašen je krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja, u Srebrenici i okolnim mjestima, u srpnju 1995. godine. Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina

Žalbeno vijeće MKSJ prihvatilo je žalbu Tužiteljstva MKSJ, te je osudilo Vinka Pandurevića osudilo za pomaganje ili podržavanje, te po zapovjednoj odgovornosti, za više kaznenih dijela ubojstva kao kršenja zakona ili običaja ratovanja, istrebljivanja kao zločina protiv čovječnosti i progona ubojstvima ili okrutnim i nečovječnim postupanjem, kao zločin protiv čovječnosti. Žalbeno vijeće je, uz suprotno mišljenje suca Fausta Pocara, izreklo nove osuđujuće presude za te zločine, u trajanju od 13 godina zatvora.