Nepravomoćno presuđena

Zločin u Saborskom

 

Postupak protiv Zdravka Pejića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civlnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optuženiku se stavlja na teret da je 12. studenoga 1991. kao pripadnik tzv. TO Plaški, nakon što su srpske postrojbe napadom na Saborski i okolne zaseoke zauzele ta mjesta, kad su prilikom pretrage kuća iz podruma jedne kuća u zaseoku Šolaje izvedene četiri civilne osobe, u dvorištu te kuće muža i ženu Nikolu i Katu Dumančić, oboje hrvatske nacionalnosti, izdvojio i odmaknuo u stranu te ih usmrtio hicima iz automatske puške.

Optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj K-DO-4/03 od 22. prosinca 2011. pogledajte ovdje.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Rijeci

Predmet:

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Ika Šarić, predsjednica Vijeća, sudac Zoran Sršen, član Vijeća, sutkinja Srebrenka Šantić, članica Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj K-DO-4/02 od 22. prosinca 2011.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. stavak 1. OKZ RH

Tužitelj: Nenad Bogosavljev, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Rijeci

Optuženik: Zdravko Pejić, nedostupan

Braniteljica: Ružica Spasojević, odvjetnica po službenoj dužnosti

Žrtve – ubijeni: Nikola i Kata Dumančić

 

IZVJEŠTAJI S RASPRAVE

SABORSKO izvještaji s glavne rasprave

 

PRESUDA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Rijeci 23. rujna 2013. godine proglasilo je krivim opt. Zdravka Pejića i izreklo mu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

 

PRIKAZ I MIŠLJENJE O PRVOSTUPANJSKOM POSTUPKU

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Rijeci 23. rujna 2013. godine objavilo je (nepravomoćnu) presudu kojom je optuženi Zdravko Pejić proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina.

Proglašen je krivim što je 12. studenoga 1991. godine kao pripadnik tzv. Teritorijalne obrane Plaški, nakon što su srpske postrojbe napadom na Saborsko i okolne zaseoke zauzele ta mjesta, kad su prilikom pretrage kuća iz podruma jedne kuće u zaseoku Šolaje izvedene četiri civilne osobe, u dvorištu te kuće muža i ženu Nikolu i Katu Dumančić, oboje hrvatske nacionalnosti, izdvojio i odmaknuo u stranu te ih usmrtio hicima iz automatske puške.

Optuženom Zdravku Pejiću suđeno je u odsutnosti na temelju rješenja Županijskog suda u Rijeci od 12. rujna 2012. godine. Mjesto njegovog prebivanja je nepoznato.

Oštećena Jelena Benić, kćerka pokojnog Nikole Dumančića, s imovinsko-pravnim zahtjevom upućena je u parnicu.

 

Tijek postupka

Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu za predmetno kazneno djelo optužilo je Zdravka Pejića 22. prosinca 2011. godine. Nakon što se Županijski sud u Karlovcu oglasio stvarno nenadležnim, spis je ustupljen Županijskom sudu u Rijeci. ŽDO u Rijeci preuzelo je i preciziralo optužnicu. Glavna rasprava započela je 2012. godine.

Tijekom dokaznog postupka ispitano je 16 svjedoka. Duje i Naranča Šolaja, koji su svjedočili ubojstvu Kate i Nikole Dumančića, nisu ispitani kao svjedoci u istrazi ili na glavnoj raspravi, jer su oboje u međuvremenu preminuli. Supruga opt. Zdravka Pejića iskoristila je blagodat nesvjedočenja.

Vijeće je poklonilo vjeru iskazu svjedoka Predraga Kneževića. Svjedok, jedan od pripadnika rezervnog sastava milicije tzv. SAO Krajine, pred istražnim sucem u Karlovcu iskazivao je o okolnostima stradavanja Kate i Nikole Dumančić, kao i o napadu na Saborsko, koji je prethodio stradavanju Dumančićevih. Svjedok Knežević je na raspravi djelomično odstupio od iskaza u istrazi, tvrdeći da nije siguran da je opt. Pejić kritičnog dana bio u akciji „čišćenja“ terena i u grupi koja je došla pred kuću Duje i Naranče Šolaje, u čijem podrumu se skrivao bračni par Dumančić, pa mu je predočen iskaz iz istrage. Vijeće je poklonilo vjeru svjedokovom iskazu jer je smatralo kako nema razloga lažno teretiti opt. Pejića.

Kako bi provjerilo navode svjedoka Kneževića, Vijeće je odlučilo ispitati još nekoliko članova rezervnog sastava milicije tzv. SAO Krajine i pripadnika TO Plaški. Predsjednica vijeća i zamjenik županijskog državnog odvjetnika ispitali su ih u Beogradu. Neki od tih svjedoka ranije su bili saslušani zamolbenim putem. Vijeće je utvrdilo da je jedan od svjedoka, pripadnik rezervnog sastava milicije koji se nalazio pred kućom Šolaje, poznavao bračni par Dumančić, te je zaključilo da je vjerojatno on naveo opt. Pejića na njihovo usmrćenje prokazivanjem da se radi o Hrvatima. Vijeće smatra da su pojedini svjedoci znali mnogo više nego što su iskazali, a prešućivali su okolnosti događaja i/ili govorili suprotno kako bi od sebe otklonili mogućnost kaznenog progona.

Vijeće je zaključilo da su iskazi drugih svjedoka potkrijepili iskaz ključnog svjedoka o nacionalnoj pripadnosti pokojnih, njihovom civilnom statusu, o njihovom skrivanju u podrumu kuće obitelji Šolaja, koji su bili srpske nacionalnosti, o stanju u Saborskom i okolici u razdoblju koje je prethodilo inkriminiranom događaju. Većina svjedoka ispitanih u Beogradu potvrdili su da je opt. Pejić usmrtio Katu i Nikolu Dumančić, odnosno da su o tome čuli priče po selima, ali i da se pričalo kako je optuženi počinio i neka druga ubojstva.

S obzirom da se sudsko-medicinski vještaci nisu mogli izjasniti o točnom uzroku smrti, jer nisu raspolagali cijelim skeletima pokojnih, da na njima nije bilo mekih tkiva, a da na kostima kojima su raspolagali nisu pronašli ozljede, Vijeće je, uzimajući u obzir činjenice koje je utvrdilo tijekom postupka, zaključilo da su pokojni usmrćeni upravo rafalima ispaljenima iz automatske puške opt. Pejića.

Tijekom dokaznog postupka Vijeće je izvršilo uvid u velik broj materijalnih dokaza, poput zapisnika o sekciji s lokacije Popov Šanac, dokumentaciju Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, dopise MUP-a, izvještaje Štaba civilne zaštite, pravomoćnu presudu Županijskog suda u Karlovcu za opt. Nikolu Medakovića, …

Na strani opt. Zdravka Pejića Vijeće nije našlo niti jednu olakotnu okolnost koja bi utjecala na odluku o visini kazne, dok su ranija osuđivanost, razlog i način usmrćenja civila Kate i Nikole Dumančić cijenjene kao otegotne okolnosti pri određivanju visine kazne.

 

Mišljenje o provedenom postupku

Protek vremena i različiti iskazi svjedoka otežali su utvrđivanje činjeničnog stanja. Kako bi sa sigurnošću utvrdilo okolnosti usmrćenja bračnog para Dumančić, Vijeće je odlučilo neposredno ispitati pojedine svjedoke u Beogradu. Iako je ta okolnost pridonijela da prvostupanjski postupak traje duže, mišljenja smo da se ipak, s obzirom da je riječ o jednom događaju i jednom optuženiku, postupak mogao brže okončati.

Uz ostale postupke provedene za zločine počinjene u Saborskom (protiv Milana Ogrizovića i protiv Nikole Medakovića i dr.), ovaj postupak pridonio je dodatnom rasvjetljavanju događaja u Saborskom u studenome 1991. godine.

Ne niječući žrtve, smatramo da ova presuda visinom kazne bitno odskače od presude Boži Bačeliću, pripadniku hrvatskih postrojbi 2013. godine na Županijskom sudu u Splitu nepravomoćno osuđenom na 5 godina i 10 mjeseci za zločin koji je po načinu počinjenja (pucajući iz automatske puške) i posljedicama (usmrćenje starijeg bračnog para te jednog ratnog zarobljenika) usporediv sa zločinom za koji je osuđen Zdravko Pejić.

 

 

 

Zločin u Podvožiću

 

Postupak protiv Marka Bolića, optuženog za počinjenje kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava protupravnim ubijanjem i ranjavanjem neprijatelja iz čl. 124. st. 1. i 2. OKZ-a RH.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Okrivljeniku se stavlja na teret da je 4. studenog 1991. kao pripadnik “Skradske čete”, oružane postrojbe tzv. SAO Krajine, nakon što je Boro Ercegovac, zapovjednik postrojbi smejštenih u vojarni Logorište naredio proboj iz vojarne, naišavši u mjestu Podvožić na pripadnike hrvatske vojske Marijana Jakšića i Darka Tuškana, koji su vidjevši neprijateljsku vojsku zaustavili osobno vozilo kojim su se kretali, izišli iz njega te na haubu vozila spustili jedan karabin i jednu ručnu bombu i podigli ruke u znak predaje, iako nije bio neposredno ugrožen njegov život i život drugih pripadnika njegove postrojbe, zajedno sa Radom Bolićem iz osobnog vatrenog oružja pucao u Marijana Jakšića i Darka Tuškana, koji su od zadobivenih ozljeda preminuli na mjestu događaja.

Optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj K-DO-33/10 od 18. travnja 2011. možete pogledati ovdje.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Karlovcu

Broj predmeta: K-38/2011

Vijeće za ratne zločine: sudac Ante Ujević, predsjednik Vijeća, sutkinja Alenka Laptalo, članica Vijeća, sudac Denis Pancirov, član Vijeća

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj K-DO-33/10 od 18. travnja 2011.

Zastupnik optužbe: Gordana Križanić, zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Karlovcu

Kazneno djelo: protupravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja iz čl. 124. st. 1. i 2. OKZ-a RH

Optuženik: Marko Bolić; prisutan; početkom 2013., nakon 2 i pol godine provedenih u protvoru, pritvor protiv njega je ukinut

Branitelj optuženika: Nenad Mamula, odvjetnik iz Karlovca

Žrtve – ubijeni: Marijan Jakšić i Darko Tuškan

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

PODVOZIC izvjestaji s pracenja

 

PRESUDA

Dana 7. studenoga 2013. presudom Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Karlovcu opt. Marko Bolić proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina.

 

PRIKAZ I MIŠLJENJE O PRVOSTUPANJSKOM POSTUPKU

Dana 7. studenoga 2013. godine, Županijski sud u Karlovcu proglasio je krivim Marka Bolića što je 4. studenoga 1991. godine, kao pripadnik postrojbi tzv. SAO Krajine, zajedno sa svojim sinom Radom Bolićem, koji je nedostupan hrvatskom pravosuđu, hicima iz osobnog oružja usmrtio Marijana Jakšića i Darka Tuškana, pripadnike hrvatskih postrojbi koji su neposredno prije toga, vidjevši vojnike tzv. SAO Krajine, odložili svoje oružje i podigli ruke u znak predaje. Time je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – ratni zločin, označen u čl. 91. st. 2. t. 6 KZ RH, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina.

Tijek postupka

Iako su izmjene Zakona o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, kojima je propisano da su županijski sudovi u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu isključivo nadležni za postupanje u predmetima ratnih zločina, stupile na snagu 2011. godine, postupak je proveden pred Županijskim sudom u Karlovcu. Radi se o posljednjem postupku za ratni zločin vođenim pred jednim od sudova koji više nisu nadležni postupati u predmetima ratnih zločina, no time navedeni Zakon nije povrijeđen, jer je bilo moguće dovršiti postupak pred sudom pred kojim je postupak i započeo. Kazneni postupak pokretanjem istrage započeo je u listopadu 2010. godine. Optužnica je podignuta u travnju, a glavna rasprava započela je u rujnu 2011. godine. Održano je ukupno pet ročišta glavne rasprave, a na svakom ročištu rasprava je započinjala iznova, jer je između pojedinih ročišta prolazilo više od dva mjeseca. Tijekom dokaznog postupka saslušano je 14 svjedoka, a zamolbenim putem pred Višim sudom u Beogradu saslušano je daljnjih 7 svjedoka.

Neopremljenost karlovačkog suda video-linkom i nužnost saslušanja svjedoka zamolbenim putem znatno je produljilo trajanje ovog postupka. Između dvaju ročišta glavne rasprave prolazilo je i po više od godinu dana. Time je potvrđena potpuna opravdanost propisivanja isključive nadležnosti četiri najveća i najopremljenija županijska suda za postupanje u predmetima ratnih zločina.

Zamijetili smo da je predsjednik Vijeća svjedoke, koji su u inkriminirano vrijeme bili pripadnici srpskih postrojbi, samo djelomično upoznavao s njihovim pravima i obvezama. Upozoravao ih je da su dužni govoriti istinu i upoznavao ih je sa mogućim posljedicama davanja lažnog iskaza, no nije ih upoznavao s njihovim pravom da ne odgovaraju na postavljena pitanja ukoliko bi time sebe ili svog bliskog srodnika izložili kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti.

Pritvor

Marko Bolić uhićen je i pritvoren u listopadu 2010. godine. Pritvor protiv njega ukinuo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u veljači 2013. godine, jer je istekao maksimalni rok trajanja pritvora do donošenja nepravomoćne presude.

Pri izricanju presude optuženom Boliću nije izrečen obvezni pritvor, koji se uvijek određuje ukoliko je pri izricanju presude optuženiku odmjerena kazna zatvora u trajanju od 5 godina ili viša, uz obrazloženje da je tijekom veljače 2013. godine isteklo najdulje vrijeme njegovog trajanja.

Primjena blažeg zakona

Nakon izricanja presude, predsjednik Vijeća je obrazložio da je primijenjen novi Kazneni zakon, jer je blaži za počinitelja. Člankom 91. st. 2. t. 6 (Ratni zločin) navedenog zakona donja granica propisane kazne niža je od kazne zatvora propisane čl. 124. st. 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske pa je kazneno djelo protupravnog ubijanja i ranjavanja neprijatelja iz članka 124. stavka 1. i 2. OKZ RH, za koje je Bolić optužen, u presudi pravno označeno kao kazneno djelo ratnog zločina iz članka 91. stavak 2. točka 6. (novoga) Kaznenog zakona.

Odmjeravanje kazne

Visina odmjerene kazne još je jedan primjer neujednačene sudske prakse u odmjeravanju kazni za činjenično slična djela ovisno o pripadnosti okrivljenika hrvatskim ili srpskim postrojbama. Zadatak VSRH je korigiranje izrečenih kazni, odnosno usklađivanje sudske prakse u odmjeravanju kazni počiniteljima zločina.

S obzirom na mali broj održanih ročišta, nevelik broj ispitanih svjedoka, velike razmake između svakog pojedinog ročišta zbog nužnosti ispitivanja svjedoka zamolbenim putem, što se moglo predvidjeti i prevenirati delegacijom predmeta na jedan od četiri “specijalizirana” suda, te dužine trajanja pritvora, moramo konstatirati da je u ovome postupku dovedeno u pitanje suđenje u razumnom roku zajamčeno člankom 29. Ustava RH i člankom 6. (Pravo na pošteno suđenje) (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP).

ZLOČIN NA OVČARI (okr. SAŠA RADAK)

 

Suđenje protiv optuženoga Saše Radaka, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, počinjenog na poljoprivrednom dobru Ovčara 1991. godine, pred Vijećem za ratne zločine Specijalnog odjela Okružnog suda u Beogradu, trajalo je od 7. srpnja 2005. do 7. rujna 2006. godine. Donesena je nepravomoćna presuda kojom je optuženik osuđen na kaznu zatvora od 20 godina.

Nakon što je Vrhovni sud Republike Srbije ukinuo navedenu presudu, predmet opt. Saše Radaka spojen je sa predmetom protiv opt. Miroljuba Vujovića i dr., koji se na Specijalnom odjelu Okružnog suda u Beogradu vodio pred Vijećem za ratne zločine u sastavu u sastavu Veselin Krstajić (predsjednik), te Gordana Božilović-Petrović i Vinka Beraha-Nikičević (članice vijeća).

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnica stavlja na teret optuženomu Radak Saši da je 20. i 21. studenoga 1991. godine, na poljoprivrednom dobru Ovčara u Vukovaru, kao pripadnik dobrovoljačke jedinice koja je bila u sastavu bivše JNA, zajedno s pripadnicima TO Vukovara, kao i pripadnicima dobrovoljačke jedinice “Leva Supoderica”, kojima je suđeno u odvojenom sudskom procesu, tjelesno povređivao, nečovječno postupao i vršio ubojstva ratnih zarobljenika iz vukovarske bolnice. U špaliru i u hangaru je udarao ratne zarobljenike. U formiranom streljačkom vodu, na Grabovu, je strijeljao zarobljenike, kao i grupu zarobljenika ispred hangara na Ovčari. Na taj način sudjelovao je u lišavanju života 200 osoba, od kojih su 192 osobe identificirane.

Optužnicu Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije možete pogledati ovdje.

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije podiglo je optužnicu br. KTRZ 4/03, od 13. travnja 2005. godine. Kazneni postupak započeo je 7. srpnja 2005. godine. U tijeku dokaznog postupka su pregledani video-zapisi pristigli iz MKSJ iz Hagga.

U prilogu su izvještaji sa svih rasprava u prvome postupku. Postupak je pratio regionalni tim monitora.

 

 

PRESUDA

Vijeće za ratne zločine u sastavu: sudac Vesko Krstajić, predsjednik Vijeća, sutkinja Vinka Beraha Nikičević, sutkinja Gordana Petrović Božilović je dana 7. rujna 2006. objavilo presudu kojom je optuženi Saša Radak proglašen krivim te osuđen na kaznu zatvora od 20 godina.

Vrhovni sud Republike Srbije, dana 10. travnja 2007. godine, ukinuo je presudu kojom je Saša Radak proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U ponovljenom postupku, spojenim sa predmetom ostalih optuženika za zločin na Ovčari, opt. Radak 12. ožujka 2009. godine proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Apelacioni sud je 23. lipnja 2010. godine potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

ODLUKA USTAVNOG SUDA

Ustavni sud Srbije 12. prosinca 2013. godine donio je odluku kojom je usvojio ustavnu žalbu Saše Radaka protiv presude Apelacionog suda u Beogradu iz lipnja 2010. godine i utvrdio je da je podnositelju ustavne žalbe povrijeđeno pravo na nepristran sud kao sastavni dio prava na pravično suđenje.

Ustavni je sud naložio Apelacionom sudu u Beogradu da ponovno odluči o žalbi Saše Radaka protiv presude Okružnog suda u Beogradu – Vijeće za ratne zločine od 12. ožujka 2009. godine.

Ova odluka Ustavnog suda ima pravno djelovanje i prema svim ostalim osobama iz predmeta Kv. 4/06, koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji kao i Saša Radak, odnosno na sve okrivljene iz predmetnog kaznenog postupka.

Odluku Ustavnog suda Srbije pogledajte ovdje.

ZLOČIN NA OVČARI (opt.MIROLJUB VUJOVIĆ i dr.)

 

Nakon provedenog ponovljenog postupka protiv optuženih Miroljuba Vujovića i dr. za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, počinjenog na poljoprivrednom dobru Ovčara 1991. godine, pred neizmijenjenim Vijećem za ratne zločine Okružnog suda Beograd, Specijalnog odjela za ratne zločine, dana 12. ožujka 2009. godine objavljena je presuda. 

Ponovljeni postupak smo samo djelomično pratili.

U rujnu 2010. objavljeno je da je Prizivni sud potvrdio presude za 11 osuđenih i 5 oslobođenih okrivljenika. Prvostupanjska je presuda preinačena u pogledu odluka o visini kazne u odnosu na dvoje osuđenika.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

U optužnici se navodi da su optuženi na poljoprivrednom dobru Ovčara, kod Vukovara, u Republici Hrvatskoj, kao pripadnici Teritorijalne obrane Vukovara koja je bila u sastavu tadašnje JNA, odnosno dobrovoljačkog odreda “Leva supoderica”, u vremenu od 20. studenog do 21. studenog 1991. godine, od popodnevnih do ranih jutarnjih sati, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, koji nije imao karakter oružanog sukoba, protivno članku 3 stavka 1 točke A i C i članka 4 stavka 1. 2 i 4 III Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima iz 1945. godine, ratificirane od strane Narodne Skupštine FNRJ 1950. godine i Dopunskog Protokola iz Ženevske konvencije iz 1977. godine o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba, organizirali i naredili, odnosno izvršili, prema pripadnicima oružanih snaga i drugim osobama koje spadaju u oružane snage, odnosno prate oružane snage iako neposredno ne ulaze u njihov sastav – ubojstva i nečovječna postupanja, kojima se vrijeđa osobno dostojanstvo 192 osobe i time, direktnim predumišljajem, lišili života i zakopali na poljoprivrednom dobru Ovčara, kod Vukovara. Time su izvršili krivično djelo zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 144. KZ SFRJ.

 

ŽRTVE

Popis žrtava ekshumiranih i identificiranih iz masovne grobnice Grabovo na Ovčari možete vidjeti  ovdje.
Popis svih žrtava odvedenih iz bolnice u hangar na Ovčaru, identificiranih iz masovne grobnice Grabovo, ali i osoba čija tijela do danas nisu pronađena i koji se vode kao nestali možete vidjeti ovdje.
KRONOLOGIJA POSTUPKA

 

2005. godine, tijekom trajanja prvostupanjskog postupka, zbog bolesti je razdvojen postupak u odnosu na opt. Milana Bulića, zvanog Bulidža. Postupak u odnosu na njega je posebno dovršen.

Dana 30. siječnja 2006. godine objavljena je prvostupanjska presuda Vijeća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu kojom je okr. Milan Bulić proglašen krivim zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, koje je tukao i maltretirao u špaliru na Ovčari i u hangaru u kojem su bili smješteni. Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 godina. No Vrhovni sud Srbije je kasnije preinačio presudu Vijeća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu u pogledu odluke o kazni te je okr. Bulića osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine.

Više o razdvojenom postupku protiv Milana Bulića možete vidjeti ovdje.

Optužnica Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije br. K-TRZ-4/03 u odnosu na preostale optuženike (Miroljuba Vujovića, Stanka Vujanovića, Jovicu Perića, Ivana Atanasijevića, Predraga Madžarca, Milana Vojnovića, Milana Lančužanina, Marka Ljuboju, Predraga Milojevića, Vuju Zlatara, Gorana Mugošu, Đorđa Šošića, Miroslava Đankovića, Slobodana Katića, Nadu Kalaba i Predraga Dragovića) precizirana je 16. rujna 2005. godine. Možete ju vidjeti ovdje.

Optužnica je 24. studenog 2005. godine ponovno precizirana, no u manjoj mjeri.

Dana 12. prosinca 2005. godine predsjednik Vijeća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, sudac Veselin Krstajić, objavio je presudu br. K.V. 01/2003 kojom je završen prvostupanjski postupak.

Presudom su proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora:

Miroljub Vujović u trajanju od 20 godina;

Stanko Vujanović u trajanju od 20 godina;

Milan Lančužanin u trajanju od 20 godina;

Predrag Milojević u trajanju od 20 godina;

Predrag Dragović u trajanju od 20 godina;

Đorđe Šošić u trajanju od 20 godina;

Ivan Atanasijević u trajanju od 20 godina;

Miroslav Đanković u trajanju od 20 godina;

Jovica Perić u trajanju od 15 godina;

Milan Vojnović u trajanju od 15 godina;

Vujo Zlatar u trajanju od 15 godina;

Predrag Mađarac u trajanju od 12 godina;

Nada Kalaba u trajanju od 9 godina;

Goran Mugoša u trajanju od 5 godina.

Navedenim optuženicima produžen je pritvor.

Presudom su zbog nedostatka dokaza oslobođeni i pušteni iz pritvora optuženici Marko Ljuboja i Slobodan Katić.

Obrazlažući oslobađajući dio presude, predsjednik Vijeća je rekao da je dokazano da su Ljuboja i Katić bili na Ovčari, kod hangara, no da nisu viđeni kod jame gdje su zarobljenici likvidirani.

Vrhovni sud Republike Srbije ukinuo je 18. listopada 2006. godine Rješenjem br. Kž-IR.Z.1/06 presudu Okružnog suda Beograd od 12. prosinca 2005. godine te predmet vratio na ponovni postupak. Presuda je ukinuta zbog bitne povrede odredaba kazenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dio oslobađajuće presude također je ukinut zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ponovljeni postupak započeo je 13. ožujka 2007. godine. Trojica optuženika (Marko Ljuboja, Slobodan Katić i Goran Mugoša) su se branili sa slobode, a ostali su se nalazili u pritvoru. Ponovljeni se postupak vodio i protiv optuženih Saše Radaka i Milorada Pejića. Naime, osnovni predmet je spojen sa predmetima vođenim po optužnici od 13. travnja 2005. godine (protiv opt. Saše Radaka) i optužnici br. 4/03, od 08. travnja 2008. godine (protiv opt. Milorada Pejića). Predmet protiv opt. Saše Radaka spojen je sa osnovnim predmetom nakon što je Vrhovni sud Srbije ukinuo prvostupanjsku presudu kojom je ovaj optuženik nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Više o predmetu protiv opt. Radaka možete pogledati ovdje.

Za razliku od optuženih iz osnovnog predmeta i opt. Radaka, postupak protiv opt. Milorada Pejića vođen je prvi put, jer je on naknadno pronađen i optužen. Optužnicu protiv njega možete vidjeti ovdje.

Dana 12. veljače 2009. godine objavljena je presuda. Trinaestero optuženih proglašeno je krivima i izrečene su im kazne zatvora:

– u trajanju od 20 godina: Miroljubu Vujoviću, Stanku Vujanoviću, Predragu Milojeviću, Đorđu Šošiću, Miroslavu Đankoviću, Ivanu Atanasijeviću, Saši Radaku;

– u trajanju od 15 godina: Milanu Vojinoviću;

– u trajanju od 13 godina: Jovici Periću;

– u trajanju od 9 godina: Nadi Kalaba;

– u trajanju od 6 godina: Milanu Lančužaninu;

– u trajanju od 5 godina: Goranu Mugoši, Predragu Dragoviću.

Oslobođeni su optužbe: Vujo Zlatar, Predrag Mađarac, Slobodan Katić, Marko Ljuboja i Milorad Pejić.

Vijeće za ratne zločine Prizivnog suda Srbije potvrdilo je presude za 11 osuđenih i petero oslobođenih. Prvostupanjska presuda preinačena je tako što je kazna osuđenoj Nadi Kalaba pooštrena s devet na jedanaest godina zatvora, a Ivanu Atanasijeviću, prvobitno osuđenom na 20, kazna je smanjena na 15 godina zatvora.

Pored navedenih postupaka, za zločin na Ovčari u posebnom postupku sudilo se i okrivljenom Damiru Sireti, koji je srbijanskom pravosuđu izručen iz Norveške u svibnju 2008. godine.

Više o postupku protiv opt. Sirete možete vidjeti ovdje.

Inače, Damir Sireta je za zločine u Vukovaru (no ne i za zločin na Ovčari) na Županijskom sudu u Vukovaru, u odsutnosti, osuđen na 12 godina zatvora.

 

ODLUKA USTAVNOG SUDA

Ustavni sud Srbije 12. prosinca 2013. godine donio je odluku kojom je usvojio ustavnu žalbu Saše Radaka protiv presude Apelacionog suda u Beogradu iz lipnja 2010. godine i utvrdio je da je podnositelju ustavne žalbe povrijeđeno pravo na nepristran sud kao sastavni dio prava na pravično suđenje.

Ustavni je sud naložio Apelacionom sudu u Beogradu da ponovno odluči o žalbi Saše Radaka protiv presude Okružnog suda u Beogradu – Vijeće za ratne zločine od 12. ožujka 2009. godine.

Ova odluka Ustavnog suda ima pravno djelovanje i prema svim ostalim osobama iz predmeta Kv. 4/06, koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji kao i Saša Radak, odnosno na sve okrivljene iz predmetnog kaznenog postupka.

Odluku Ustavnog suda Srbije pogledajte ovdje.

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Monitorica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek pratila je glavnu raspravu u prvom prvostupanjskom postupku, tijekom 2004. i 2005. godine.

Rasprava je održana pred Vijećem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, u sastavu Veselin Krstajić (predsjednik Vijeća) te Gordana Božilović-Petrović i Vinka Beraha-Nikičević (članice vijeća).

Optužnicu je zastupao Dušan Knežević, zamjenik Tužitelja za ratne zločine.

Branitelji optuženih bili su: Milan Zaklan, Miroslav Perković, Zoran Jevrić, Vojislav Vukotić, Slavko Pereski, Milan Vujin, Slaviša Prodanović, Đorđe Kalan, Milan Stanić, Savo Štrbac, Đorđe Dozet, Rajko Jelušić, Vladimir Đurđević, Vladimir Beljanski, Aleksandar Bojkov, Bojan Stanojević, Ilija Radulović, Slobodan Stašević, Ljubomir Apro i Zoran Levajac

U pridruženim dokumentima su sažeci izvještaja sa ročišta glavne rasprave održane 2004. i 2005. godine.

Raspravu u ponovljenom postupku samo smo djelomično pratili. Izvještaje sa praćenih ročišta također možete pogledati u pridruženim dokumentima.

Zlocin_na_Ovcari_izvjestaji

Ovcara_sazeti_izvjestaji_sa_sudjenja

Zločin u Drinovcima (opt. Boban Arsić)

Postupak protiv Bobana Arsića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-103/11 od 14. studenoga 2012. opt. Bobana Arsića tereti se da je 12. siječnja 1992. u Drinovcima, zaseoku Bačići, kod Drniša, kao dragovoljac srpske garde iz SR Jugoslavije uključene u sastav tzv. Teritorijalne obrane Drniš pod jedinstvenim zapovjedništvom tzv. JNA, ubio dvije civilne osobe – bračni par Matu i Mariju Bačić, te da je istog dana maltretirao  i zastrašivao preostale civile u mjestu pa je tako tri civilne osobe postrojio uz jedan zid i iz automatske puške ispalio rafal metaka tek koji centimetar iznad njihovih glava.

Optužnicu pogledajte ovdje.

Napomena:

Tzv. Okružno javno tužilaštvo Knin Republike Srpske Krajine 7. travnja 1995. godine podiglo je optužnicu broj KT-19/95 protiv opt. Bobana Arsića, tereteći ga za usmrćenje Mate i Marije Bačić te zastrašivanje jedne starice. Kazna djela bila su kvalificirana kao ubojstva iz čl. 47. st. 2. t. 5. i izazivanja opće opasnosti iz čl. 184. KZ RSK.

Navedenu optužnicu možete pogledati ovdje.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Splitu

Broj predmeta: K-Rz-8/12

Vijeće za ratne zločine: sudac Zoran Kežić, predsjednik Vijeća, sudac Mlađan Prvan, član Vijeća, sudac Davor Svalina, član Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj K- DO-103/11 od 14. studenoga 2012.

Zastupnik optužbe: Zvonko Ivić, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku upućen u rad u Županijsko državno odvjetništvo u Splitu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st.1. OKZ RH

Optuženik: Boban Arsić, nedostupan

Braniteljica optuženog: Vera Bego, odvjetnica iz Šibenika

Žrtve:

– ubijeni: Mate Bačić i Marija Bačić

– zlostavljani: Ana Bačić pok. Jakova, Milka Bačić pok. Ante i Ana Bačić pok. Pavla

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA

DRINOVCI izvjestaji s glavne rasprave

PRESUDA

Dana 12. ožujka 2014. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu optuženog Bobana Arsića proglasilo je krivim i osudilo ga na 20 godina zatvora.

Zločin u Gruborima

 

Postupak protiv Frane Drlje, Bože Krajine i Igora Benete za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Stavlja im se na teret da su 25. kolovoza 1995. za vrijeme trajanja akcije pretrage terena pod nazivom “Oluja obruč”, kao pripadnici ATJ Lučko, nakon što su grupe pod zapovjedništvom Drlje i Krajine ušle u Grubore, Drljo osobno i njemu podređeni Beneta pucali u civile, a drugi neidentificirani pripadnici njegove grupe pucali u civile i palili kuće, a Drljo, vidjevši isto, nije poduzeo ništa da spriječi sebi podređene da to čine, dok Krajina, vidjevši da i pripadnici njemu podređene grupe zajedno sa navedenima ubijaju civile i pale kuće, nije poduzeo dužne radnje kako bi pripadnike svoje grupe u tome spriječio, pa su tom prilikom Milica Grubor, Marija Grubor, Jovo Grubor, Jovan Grubor pok. Damjana, Miloš Grubor i Đuro Karanović zadobili strijelne ozljede od kojih su preminuli, a većina objekata i gospodarskih zgrada u zaseoku Grubori je zapaljena.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: K-3/10

Vijeće za ratne zločine: sudac Zdravko Majerović, predsjednik Vijeća, sudac Mirko Klinžić, član Vijeća, sudac Marjan Garac, član Vijeća

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj K-DO-358/09 od 15. prosinca 2010. godine

Zastupnik optužbe: Robert Petrovečki, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz 120. st. 1. OKZRH

Optuženici:
1.-opt. Frano Drljo, brani se sa slobode, u pritvoru se nalazio do 29. kolovoza 2012.
2.-opt. Božo Krajina, brani se sa slobode, u pritvoru se nalazio do 3. srpnja 2012.
3.-opt. Igor Beneta, bio je u bijegu, donijeto je rješenje o suđenju u odsutnosti, no 27. studenog 2011. mediji su objavili da je izvršio samoubojstvo. Na raspravi 1. ožujka 2012. godine priopćeno je da je postupak protiv njega obustavljen.

Branitelji optuženika:
za 1.-opt. Ljubo Pavasović Visković, odvjetnik iz Zagreba, Ivan Stanić, odvjetnik iz Zagreba
za 2.-opt. Jadranka Sloković, odvjetnica iz Zagreba
za 3.-opt. Ksenija Gržin, odvjetnica iz Zagreba

Žrtve – ubijeni: Milica Grubor, Marija Grubor, Jovo Grubor, Jovan Grubor pok. Damjana, Miloš Grubor i Đuro Karanović

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

O zločinu u Gruborima i njegovom istraživanju možete pročitati u pridruženom dokumentu. Dokument možete pogledati ovdje.

GRUBORI izvjestaji s glavne rasprave

 

PRESUDA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu 6. lipnja 2014. godine objavilo je prvostupanjsku presudu kojom su obojica optuženika oslobođena optužbe.

 

 

Zločin na brdu Bršljenovica kod Plaškog

 

Postupak protiv Dušana Kovačevića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz čl. 121. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optuženiku se stavlja na teret da je 29. lipnja 1992. u Plaškom, kao pripadnik srpskih paravojnih postrojbi Stanice javne bezbednosti Plaški, na području brda Bršljenovica, gdje su pripadnici Stanice javne bezbednosti Plaški, Martićeve milicije i Vojne policije iz Plaškog postavili zasjedu i otvorili vatru kad su u zasjedu upali pripadnici 14. domobranske pukovnije Hrvatske vojske, braća Slavko i Zdravko Bionda, a nakon što su ih zarobili, optuženik je prišao teško ranjenom Zdravku Biondi i iz puške mu ispalio više hitaca u glavu te ga na taj način lišio života.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Rijeci

Predmet:

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Ika Šarić, predsjednica Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj K-DO-9/02 od 8. lipnja 2011.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ranjenika I bolesnika iz čl. 121. OKZ RH

Tužitelj: Doris Hrast, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Rijeci

Optuženik: Dušan Kovačević, nedostupan

Branitelj:

Žrtva – ubijen: Zdravko Bionda

 

PRESUDA

Dana 14. siječnja 2014. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Rijeci donijelo je presudu kojom je opt. Dušan Kovačević u odsutnosti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

ZLOČIN NAD OBITELJI MATANOVIĆ

 

Suđenje protiv optuženog Ranka Jakovljevića i drugih za kazneno djelo ratnog zločina protiv civila (obitelj katoličkog svećenika Matanovića) pred Vijećem Okružnog suda u Banja Luci, BiH, 2004/5. Donesena je nepravomoćna presuda.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnica je teretila Ranka Jakovljevića, Miroslava Čađa i ostale da su noću 14. kolovoza 1995. godine odveli i protuzakonito zatvorili rimokatoličkog svećenika Tomislava Matanovića u kuću njegovih roditelja Josipa i Božane Matanović te ih držali u kućnom pritvoru do 19. rujna 1995. godine. Nadalje, optužnica je teretila optuženog Ranka Jakovljević da je u noći 19. rujna 1995. došao do njihove kuće i rekao optuženom Rodiću, koji je te noći čuvao stražu, da više ne treba stražariti, s obzirom da će obitelj Matanović biti vođena na razmjenu. Optuženi Ranko Jakovljević je zaključao obitelj Matanović a ključ predao načelniku Simi Drljači, nakon čega su, oko 2,00 sata članove obitelji Matanović odvele nepoznate osobe u nepoznatom smjeru. (Dana 5. listopada 2001. godine leševi članova obitelji Matanović nađeni su u bunaru, u selu Rizvanovići, općina Prijedor).je teretila Ranka Jakovljevića, Miroslava Čađa i ostale da su noću 14. kolovoza 1995. godine odveli i protuzakonito zatvorili rimokatoličkog svećenika Tomislava Matanovića u kuću njegovih roditelja Josipa i Božane Matanović te ih držali u kućnom pritvoru do 19. rujna 1995. godine. Nadalje, optužnica je teretila optuženog Ranka Jakovljević da je u noći 19. rujna 1995. došao do njihove kuće i rekao optuženom Rodiću, koji je te noći čuvao stražu, da više ne treba stražariti, s obzirom da će obitelj Matanović biti vođena na razmjenu. Optuženi Ranko Jakovljević je zaključao obitelj Matanović a ključ predao načelniku Simi Drljači, nakon čega su, oko 2,00 sata članove obitelji Matanović odvele nepoznate osobe u nepoznatom smjeru. (Dana 5. listopada 2001. godine leševi članova obitelji Matanović nađeni su u bunaru, u selu Rizvanovići, općina Prijedor).

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Velikim Vijećem Okružnog suda u Banja Luci predsjedavao je sudac Miodrag Bojović.

IZJAVE ZA JAVNOST

“Prvo suđenje za ratni zločin u Republici Srpskoj..”, izjava regionalnog tima promatrača

Izjava MatanoviĆ 20 ožujak ’05

PRESUDA

Prilikom objavljivanja, sudac Bojović je obrazložio oslobađajuću presudu nedostatkom dokaza, po članku 350. točka 3. Krivičnog zakona RS. Naveo je kako tijekom postupka nije dokazano da su optuženi počinili krivično djelo za koje su optuženi te da prvooptuženi Ranko Jakovljević nije donio naređenje o protupravnom držanju Tomislava Matanovića u pritvoru. Predsjedavajući Sudskog vijeća, sudac Bojović, zaključio je da se u ovom slučaju radilo o propisnom policijskom osiguranju, koje je naredio načelnik Centra javne bezbednosti (CJB) Prijedor, pokojni Simo Drljača.

ZAVRŠNO MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA

Prvo suđenje za ratni zločin u Republici Srpskoj nije donijelo pravdu za obitelj Matanović. Sudsko vijeće je osnovalo oslobađajuću presudu na nedostatku dokaza,
što više ukazuje na manjkavu istragu, kao i pasivnu ulogu Tužilaštva i Sudskog vijeća u pribavljanju dokaza. Osim toga, teško je prihvatiti ukazivanje Sudskog vijeća na gubitak mnogih važnih dokaza, izgubljenih prilikom uništavanja dokumentacije CJB Prijedor, koju je navodno izvršio načelnik, u to vrijeme, Simo Drljača. Budući da je u vrijeme suđenja pokrenuta istraga za ubojstvo obitelji Matanović, postavlja se pitanje zašto taj postupak nije sjedinjen s predmetom za protuzakonito pritvaranje, nego se nastavlja s neopravdanim odugovlačenjem postupka.

Preuzmi Matanović ANALIZA 20 ožujak 2005.

ZLOČIN U LOGORU FOČA

Suđenje protiv optuženog Veselina Čančara za kazneno djelo ratnog zločina protiv civila pred Vijećem Kantonalnog suda u Sarajevu, BiH, 2004. Nepravomoćna prvostupanjska presuda donesena je u siječnju 2005. godine

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Veselin Čančar je optužen da je 11. travnja 1992. godine, nakon okupacije Foče, zapovijedao akcijom zarobljavanja, upućivanja i odvođenja isključivo civilnog bošnjačkog stanovništva u logor «Livade», čime je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Nakon prvog suđenja, koje je održano pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, Veselin Čančar je 19. siječnja 1998. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina. Poslije provedenog žalbenog postupka, Čančaru je 16. listopada 1998. godine, kazna smanjena na 9 godina zatvora, da bi potom 30. studenoga 1999. godine bio pušten na uvjetni otpust. Temeljem aplikacije optuženog Čančara, Dom za ljudska prava BiH je donio 8. studenoga 2000. godine odluku kojom je naložio Federaciji BiH da učini napore, da se ovaj postupak obnovi, ukoliko optuženi to bude tražio. Temeljem zahtjeva optuženog, Kantonalni sud u Sarajevu je u srpnju 2004. godine donio odluku o ponavljanju postupka.
IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Sažetak izvještaja regionalnog tima monitora.

F izvještaj siječanj 05.doc

PRESUDA

Predsjednik Vijeća, sudac Vučinić, je 12. siječnja 2005. g. objavio da je Sudsko vijeće donijelo presudu kojom se optuženi Veselin Čančar proglašava krivim i osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci. S obzirom da je izrečenu kaznu već izdržao u zatvoru, Sudsko vijeće je odlučilo da se optuženi pusti iz pritvora.

Zločin počinjen silovanjem u Dalju (opt. Ljubinko Radošević i dr.)

Postupak protiv Ljubinka Radoševića i Vojislava Grčića, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom ŽDO-a u Osijeku okrivljenicima se stavlja na teret da su tijekom kolovoza 1991. godine u Dalju kao pripadnici paravojne Teritorijalne obrane Dalja fizički i psihički zlostavljali članove jedne obitelji zbog njihove hrvatske nacionalnosti.

Obojicu okrivljenika se tereti da su neutvrđenog dana tijekom kolovoza 1991. godine došli u kuću te obitelji s nekoliko pripadnika TO koji su s uperenim puškama prema svim članovima obitelji, po zapovijedi prvookrivljenika, svezali ruke i stavili nož pod vrat ocu te ga natjerali da zajedno sa suprugom, mlt. kćerkom te mlt. sinom gledaju kako sada jedna pokojna osoba i drugookrivljenik, te potom još jedan nepoznati pripadnik TO, siluju njihovu kćer.

Prvookrivljenika se tereti da je 1. kolovoza 1991. s nekoliko pripadnika TO razvalio ulazna vrata i nasilno ušao u kuću te obitelji gdje je pred ostalim članovima obitelji udarao šakama i nogama po glavi i tijelu oca, a zatim mu u vrat zabio injekciju s nepoznatim sadržajem te ga tako omamljenog odveli na nepoznato mjesto, dok su ostale članove obitelji zatvorili u drugu kuću. Drugookrivljenika se tereti da je 1. kolovoza 1991. nasilno s jednom sada pokojnom osobom i još jednim nepoznatim pripadnikom TO odveo kćer u blizinu Željezničke stanice i potom je silovali.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Vijeće za ratne zločine – suci: Zvonko Vekić, predsjednik Vijeća; Ninoslav Ljubojević, član Vijeća; Miroslav Rožac, član Vijeća

Optužnica: ŽDO iz Osijeka, br. K-DO-57/12, od 13. studenoga 2012. godine

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Okrivljenici: Ljubinko Radošević i Vojislav Grčić, prisutni, nalaze se u istražnom zatvoru

branitelji: Berislav Krnic, odvjetnik iz Osijeka i Berislav Kopf, odvjetnik iz Osijeka

punomoćnik oštećenice:

oštećenici – zlostavljani: Hinko Guina, Marija Gubina, Gabrijela  Gubina (rođena 1978. godine), Helena Gubina, Marijan Gubina (rođen 1981. godine)

oštećenica – silovana i seksualno zlostavljana: X.Y. (podatke o identitetu žrtve ne objavljujemo)

IZVJEŠTAJI S RASPRAVE

Nismo u mogućnosti izvještavati, jer je s glavne rasprave isključena javnost.

PRESUDA

Presudom Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku od 4. rujna 2013. godine optuženici Ljubinko Radošević i Vojislav Grčić osuđeni su na 12 godina zatvora svaki.  

Vrhovni sud Republike Hrvatske dana 3. prosinca 2014. godine održao je sjednicu Žalbenog vijeća, na kojoj je ukinuta prvostupanjska osuđujuća presuda u odnosu na optuženike Ljubinka Radoševića i Vojislava Grčića.