Nepravomoćno presuđena

ZLOČIN NA OVČARI (okr. SAŠA RADAK)

 

Suđenje protiv optuženoga Saše Radaka, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, počinjenog na poljoprivrednom dobru Ovčara 1991. godine, pred Vijećem za ratne zločine Specijalnog odjela Okružnog suda u Beogradu, trajalo je od 7. srpnja 2005. do 7. rujna 2006. godine. Donesena je nepravomoćna presuda kojom je optuženik osuđen na kaznu zatvora od 20 godina.

Nakon što je Vrhovni sud Republike Srbije ukinuo navedenu presudu, predmet opt. Saše Radaka spojen je sa predmetom protiv opt. Miroljuba Vujovića i dr., koji se na Specijalnom odjelu Okružnog suda u Beogradu vodio pred Vijećem za ratne zločine u sastavu u sastavu Veselin Krstajić (predsjednik), te Gordana Božilović-Petrović i Vinka Beraha-Nikičević (članice vijeća).

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnica stavlja na teret optuženomu Radak Saši da je 20. i 21. studenoga 1991. godine, na poljoprivrednom dobru Ovčara u Vukovaru, kao pripadnik dobrovoljačke jedinice koja je bila u sastavu bivše JNA, zajedno s pripadnicima TO Vukovara, kao i pripadnicima dobrovoljačke jedinice “Leva Supoderica”, kojima je suđeno u odvojenom sudskom procesu, tjelesno povređivao, nečovječno postupao i vršio ubojstva ratnih zarobljenika iz vukovarske bolnice. U špaliru i u hangaru je udarao ratne zarobljenike. U formiranom streljačkom vodu, na Grabovu, je strijeljao zarobljenike, kao i grupu zarobljenika ispred hangara na Ovčari. Na taj način sudjelovao je u lišavanju života 200 osoba, od kojih su 192 osobe identificirane.

Optužnicu Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije možete pogledati ovdje.

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije podiglo je optužnicu br. KTRZ 4/03, od 13. travnja 2005. godine. Kazneni postupak započeo je 7. srpnja 2005. godine. U tijeku dokaznog postupka su pregledani video-zapisi pristigli iz MKSJ iz Hagga.

U prilogu su izvještaji sa svih rasprava u prvome postupku. Postupak je pratio regionalni tim monitora.

 

 

PRESUDA

Vijeće za ratne zločine u sastavu: sudac Vesko Krstajić, predsjednik Vijeća, sutkinja Vinka Beraha Nikičević, sutkinja Gordana Petrović Božilović je dana 7. rujna 2006. objavilo presudu kojom je optuženi Saša Radak proglašen krivim te osuđen na kaznu zatvora od 20 godina.

Vrhovni sud Republike Srbije, dana 10. travnja 2007. godine, ukinuo je presudu kojom je Saša Radak proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U ponovljenom postupku, spojenim sa predmetom ostalih optuženika za zločin na Ovčari, opt. Radak 12. ožujka 2009. godine proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Apelacioni sud je 23. lipnja 2010. godine potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

ODLUKA USTAVNOG SUDA

Ustavni sud Srbije 12. prosinca 2013. godine donio je odluku kojom je usvojio ustavnu žalbu Saše Radaka protiv presude Apelacionog suda u Beogradu iz lipnja 2010. godine i utvrdio je da je podnositelju ustavne žalbe povrijeđeno pravo na nepristran sud kao sastavni dio prava na pravično suđenje.

Ustavni je sud naložio Apelacionom sudu u Beogradu da ponovno odluči o žalbi Saše Radaka protiv presude Okružnog suda u Beogradu – Vijeće za ratne zločine od 12. ožujka 2009. godine.

Ova odluka Ustavnog suda ima pravno djelovanje i prema svim ostalim osobama iz predmeta Kv. 4/06, koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji kao i Saša Radak, odnosno na sve okrivljene iz predmetnog kaznenog postupka.

Odluku Ustavnog suda Srbije pogledajte ovdje.

ZLOČIN NA OVČARI (opt.MIROLJUB VUJOVIĆ i dr.)

 

Nakon provedenog ponovljenog postupka protiv optuženih Miroljuba Vujovića i dr. za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, počinjenog na poljoprivrednom dobru Ovčara 1991. godine, pred neizmijenjenim Vijećem za ratne zločine Okružnog suda Beograd, Specijalnog odjela za ratne zločine, dana 12. ožujka 2009. godine objavljena je presuda. 

Ponovljeni postupak smo samo djelomično pratili.

U rujnu 2010. objavljeno je da je Prizivni sud potvrdio presude za 11 osuđenih i 5 oslobođenih okrivljenika. Prvostupanjska je presuda preinačena u pogledu odluka o visini kazne u odnosu na dvoje osuđenika.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

U optužnici se navodi da su optuženi na poljoprivrednom dobru Ovčara, kod Vukovara, u Republici Hrvatskoj, kao pripadnici Teritorijalne obrane Vukovara koja je bila u sastavu tadašnje JNA, odnosno dobrovoljačkog odreda “Leva supoderica”, u vremenu od 20. studenog do 21. studenog 1991. godine, od popodnevnih do ranih jutarnjih sati, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, koji nije imao karakter oružanog sukoba, protivno članku 3 stavka 1 točke A i C i članka 4 stavka 1. 2 i 4 III Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima iz 1945. godine, ratificirane od strane Narodne Skupštine FNRJ 1950. godine i Dopunskog Protokola iz Ženevske konvencije iz 1977. godine o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba, organizirali i naredili, odnosno izvršili, prema pripadnicima oružanih snaga i drugim osobama koje spadaju u oružane snage, odnosno prate oružane snage iako neposredno ne ulaze u njihov sastav – ubojstva i nečovječna postupanja, kojima se vrijeđa osobno dostojanstvo 192 osobe i time, direktnim predumišljajem, lišili života i zakopali na poljoprivrednom dobru Ovčara, kod Vukovara. Time su izvršili krivično djelo zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 144. KZ SFRJ.

 

ŽRTVE

Popis žrtava ekshumiranih i identificiranih iz masovne grobnice Grabovo na Ovčari možete vidjeti  ovdje.
Popis svih žrtava odvedenih iz bolnice u hangar na Ovčaru, identificiranih iz masovne grobnice Grabovo, ali i osoba čija tijela do danas nisu pronađena i koji se vode kao nestali možete vidjeti ovdje.
KRONOLOGIJA POSTUPKA

 

2005. godine, tijekom trajanja prvostupanjskog postupka, zbog bolesti je razdvojen postupak u odnosu na opt. Milana Bulića, zvanog Bulidža. Postupak u odnosu na njega je posebno dovršen.

Dana 30. siječnja 2006. godine objavljena je prvostupanjska presuda Vijeća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu kojom je okr. Milan Bulić proglašen krivim zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, koje je tukao i maltretirao u špaliru na Ovčari i u hangaru u kojem su bili smješteni. Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 godina. No Vrhovni sud Srbije je kasnije preinačio presudu Vijeća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu u pogledu odluke o kazni te je okr. Bulića osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine.

Više o razdvojenom postupku protiv Milana Bulića možete vidjeti ovdje.

Optužnica Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije br. K-TRZ-4/03 u odnosu na preostale optuženike (Miroljuba Vujovića, Stanka Vujanovića, Jovicu Perića, Ivana Atanasijevića, Predraga Madžarca, Milana Vojnovića, Milana Lančužanina, Marka Ljuboju, Predraga Milojevića, Vuju Zlatara, Gorana Mugošu, Đorđa Šošića, Miroslava Đankovića, Slobodana Katića, Nadu Kalaba i Predraga Dragovića) precizirana je 16. rujna 2005. godine. Možete ju vidjeti ovdje.

Optužnica je 24. studenog 2005. godine ponovno precizirana, no u manjoj mjeri.

Dana 12. prosinca 2005. godine predsjednik Vijeća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, sudac Veselin Krstajić, objavio je presudu br. K.V. 01/2003 kojom je završen prvostupanjski postupak.

Presudom su proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora:

Miroljub Vujović u trajanju od 20 godina;

Stanko Vujanović u trajanju od 20 godina;

Milan Lančužanin u trajanju od 20 godina;

Predrag Milojević u trajanju od 20 godina;

Predrag Dragović u trajanju od 20 godina;

Đorđe Šošić u trajanju od 20 godina;

Ivan Atanasijević u trajanju od 20 godina;

Miroslav Đanković u trajanju od 20 godina;

Jovica Perić u trajanju od 15 godina;

Milan Vojnović u trajanju od 15 godina;

Vujo Zlatar u trajanju od 15 godina;

Predrag Mađarac u trajanju od 12 godina;

Nada Kalaba u trajanju od 9 godina;

Goran Mugoša u trajanju od 5 godina.

Navedenim optuženicima produžen je pritvor.

Presudom su zbog nedostatka dokaza oslobođeni i pušteni iz pritvora optuženici Marko Ljuboja i Slobodan Katić.

Obrazlažući oslobađajući dio presude, predsjednik Vijeća je rekao da je dokazano da su Ljuboja i Katić bili na Ovčari, kod hangara, no da nisu viđeni kod jame gdje su zarobljenici likvidirani.

Vrhovni sud Republike Srbije ukinuo je 18. listopada 2006. godine Rješenjem br. Kž-IR.Z.1/06 presudu Okružnog suda Beograd od 12. prosinca 2005. godine te predmet vratio na ponovni postupak. Presuda je ukinuta zbog bitne povrede odredaba kazenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dio oslobađajuće presude također je ukinut zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ponovljeni postupak započeo je 13. ožujka 2007. godine. Trojica optuženika (Marko Ljuboja, Slobodan Katić i Goran Mugoša) su se branili sa slobode, a ostali su se nalazili u pritvoru. Ponovljeni se postupak vodio i protiv optuženih Saše Radaka i Milorada Pejića. Naime, osnovni predmet je spojen sa predmetima vođenim po optužnici od 13. travnja 2005. godine (protiv opt. Saše Radaka) i optužnici br. 4/03, od 08. travnja 2008. godine (protiv opt. Milorada Pejića). Predmet protiv opt. Saše Radaka spojen je sa osnovnim predmetom nakon što je Vrhovni sud Srbije ukinuo prvostupanjsku presudu kojom je ovaj optuženik nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Više o predmetu protiv opt. Radaka možete pogledati ovdje.

Za razliku od optuženih iz osnovnog predmeta i opt. Radaka, postupak protiv opt. Milorada Pejića vođen je prvi put, jer je on naknadno pronađen i optužen. Optužnicu protiv njega možete vidjeti ovdje.

Dana 12. veljače 2009. godine objavljena je presuda. Trinaestero optuženih proglašeno je krivima i izrečene su im kazne zatvora:

– u trajanju od 20 godina: Miroljubu Vujoviću, Stanku Vujanoviću, Predragu Milojeviću, Đorđu Šošiću, Miroslavu Đankoviću, Ivanu Atanasijeviću, Saši Radaku;

– u trajanju od 15 godina: Milanu Vojinoviću;

– u trajanju od 13 godina: Jovici Periću;

– u trajanju od 9 godina: Nadi Kalaba;

– u trajanju od 6 godina: Milanu Lančužaninu;

– u trajanju od 5 godina: Goranu Mugoši, Predragu Dragoviću.

Oslobođeni su optužbe: Vujo Zlatar, Predrag Mađarac, Slobodan Katić, Marko Ljuboja i Milorad Pejić.

Vijeće za ratne zločine Prizivnog suda Srbije potvrdilo je presude za 11 osuđenih i petero oslobođenih. Prvostupanjska presuda preinačena je tako što je kazna osuđenoj Nadi Kalaba pooštrena s devet na jedanaest godina zatvora, a Ivanu Atanasijeviću, prvobitno osuđenom na 20, kazna je smanjena na 15 godina zatvora.

Pored navedenih postupaka, za zločin na Ovčari u posebnom postupku sudilo se i okrivljenom Damiru Sireti, koji je srbijanskom pravosuđu izručen iz Norveške u svibnju 2008. godine.

Više o postupku protiv opt. Sirete možete vidjeti ovdje.

Inače, Damir Sireta je za zločine u Vukovaru (no ne i za zločin na Ovčari) na Županijskom sudu u Vukovaru, u odsutnosti, osuđen na 12 godina zatvora.

 

ODLUKA USTAVNOG SUDA

Ustavni sud Srbije 12. prosinca 2013. godine donio je odluku kojom je usvojio ustavnu žalbu Saše Radaka protiv presude Apelacionog suda u Beogradu iz lipnja 2010. godine i utvrdio je da je podnositelju ustavne žalbe povrijeđeno pravo na nepristran sud kao sastavni dio prava na pravično suđenje.

Ustavni je sud naložio Apelacionom sudu u Beogradu da ponovno odluči o žalbi Saše Radaka protiv presude Okružnog suda u Beogradu – Vijeće za ratne zločine od 12. ožujka 2009. godine.

Ova odluka Ustavnog suda ima pravno djelovanje i prema svim ostalim osobama iz predmeta Kv. 4/06, koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji kao i Saša Radak, odnosno na sve okrivljene iz predmetnog kaznenog postupka.

Odluku Ustavnog suda Srbije pogledajte ovdje.

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Monitorica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek pratila je glavnu raspravu u prvom prvostupanjskom postupku, tijekom 2004. i 2005. godine.

Rasprava je održana pred Vijećem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, u sastavu Veselin Krstajić (predsjednik Vijeća) te Gordana Božilović-Petrović i Vinka Beraha-Nikičević (članice vijeća).

Optužnicu je zastupao Dušan Knežević, zamjenik Tužitelja za ratne zločine.

Branitelji optuženih bili su: Milan Zaklan, Miroslav Perković, Zoran Jevrić, Vojislav Vukotić, Slavko Pereski, Milan Vujin, Slaviša Prodanović, Đorđe Kalan, Milan Stanić, Savo Štrbac, Đorđe Dozet, Rajko Jelušić, Vladimir Đurđević, Vladimir Beljanski, Aleksandar Bojkov, Bojan Stanojević, Ilija Radulović, Slobodan Stašević, Ljubomir Apro i Zoran Levajac

U pridruženim dokumentima su sažeci izvještaja sa ročišta glavne rasprave održane 2004. i 2005. godine.

Raspravu u ponovljenom postupku samo smo djelomično pratili. Izvještaje sa praćenih ročišta također možete pogledati u pridruženim dokumentima.

Zlocin_na_Ovcari_izvjestaji

Ovcara_sazeti_izvjestaji_sa_sudjenja

Zločin u Drinovcima (opt. Boban Arsić)

Postupak protiv Bobana Arsića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-103/11 od 14. studenoga 2012. opt. Bobana Arsića tereti se da je 12. siječnja 1992. u Drinovcima, zaseoku Bačići, kod Drniša, kao dragovoljac srpske garde iz SR Jugoslavije uključene u sastav tzv. Teritorijalne obrane Drniš pod jedinstvenim zapovjedništvom tzv. JNA, ubio dvije civilne osobe – bračni par Matu i Mariju Bačić, te da je istog dana maltretirao  i zastrašivao preostale civile u mjestu pa je tako tri civilne osobe postrojio uz jedan zid i iz automatske puške ispalio rafal metaka tek koji centimetar iznad njihovih glava.

Optužnicu pogledajte ovdje.

Napomena:

Tzv. Okružno javno tužilaštvo Knin Republike Srpske Krajine 7. travnja 1995. godine podiglo je optužnicu broj KT-19/95 protiv opt. Bobana Arsića, tereteći ga za usmrćenje Mate i Marije Bačić te zastrašivanje jedne starice. Kazna djela bila su kvalificirana kao ubojstva iz čl. 47. st. 2. t. 5. i izazivanja opće opasnosti iz čl. 184. KZ RSK.

Navedenu optužnicu možete pogledati ovdje.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Splitu

Broj predmeta: K-Rz-8/12

Vijeće za ratne zločine: sudac Zoran Kežić, predsjednik Vijeća, sudac Mlađan Prvan, član Vijeća, sudac Davor Svalina, član Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj K- DO-103/11 od 14. studenoga 2012.

Zastupnik optužbe: Zvonko Ivić, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku upućen u rad u Županijsko državno odvjetništvo u Splitu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st.1. OKZ RH

Optuženik: Boban Arsić, nedostupan

Braniteljica optuženog: Vera Bego, odvjetnica iz Šibenika

Žrtve:

– ubijeni: Mate Bačić i Marija Bačić

– zlostavljani: Ana Bačić pok. Jakova, Milka Bačić pok. Ante i Ana Bačić pok. Pavla

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA

DRINOVCI izvjestaji s glavne rasprave

PRESUDA

Dana 12. ožujka 2014. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu optuženog Bobana Arsića proglasilo je krivim i osudilo ga na 20 godina zatvora.

Zločin u Gruborima

 

Postupak protiv Frane Drlje, Bože Krajine i Igora Benete za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Stavlja im se na teret da su 25. kolovoza 1995. za vrijeme trajanja akcije pretrage terena pod nazivom “Oluja obruč”, kao pripadnici ATJ Lučko, nakon što su grupe pod zapovjedništvom Drlje i Krajine ušle u Grubore, Drljo osobno i njemu podređeni Beneta pucali u civile, a drugi neidentificirani pripadnici njegove grupe pucali u civile i palili kuće, a Drljo, vidjevši isto, nije poduzeo ništa da spriječi sebi podređene da to čine, dok Krajina, vidjevši da i pripadnici njemu podređene grupe zajedno sa navedenima ubijaju civile i pale kuće, nije poduzeo dužne radnje kako bi pripadnike svoje grupe u tome spriječio, pa su tom prilikom Milica Grubor, Marija Grubor, Jovo Grubor, Jovan Grubor pok. Damjana, Miloš Grubor i Đuro Karanović zadobili strijelne ozljede od kojih su preminuli, a većina objekata i gospodarskih zgrada u zaseoku Grubori je zapaljena.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: K-3/10

Vijeće za ratne zločine: sudac Zdravko Majerović, predsjednik Vijeća, sudac Mirko Klinžić, član Vijeća, sudac Marjan Garac, član Vijeća

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj K-DO-358/09 od 15. prosinca 2010. godine

Zastupnik optužbe: Robert Petrovečki, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz 120. st. 1. OKZRH

Optuženici:
1.-opt. Frano Drljo, brani se sa slobode, u pritvoru se nalazio do 29. kolovoza 2012.
2.-opt. Božo Krajina, brani se sa slobode, u pritvoru se nalazio do 3. srpnja 2012.
3.-opt. Igor Beneta, bio je u bijegu, donijeto je rješenje o suđenju u odsutnosti, no 27. studenog 2011. mediji su objavili da je izvršio samoubojstvo. Na raspravi 1. ožujka 2012. godine priopćeno je da je postupak protiv njega obustavljen.

Branitelji optuženika:
za 1.-opt. Ljubo Pavasović Visković, odvjetnik iz Zagreba, Ivan Stanić, odvjetnik iz Zagreba
za 2.-opt. Jadranka Sloković, odvjetnica iz Zagreba
za 3.-opt. Ksenija Gržin, odvjetnica iz Zagreba

Žrtve – ubijeni: Milica Grubor, Marija Grubor, Jovo Grubor, Jovan Grubor pok. Damjana, Miloš Grubor i Đuro Karanović

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

O zločinu u Gruborima i njegovom istraživanju možete pročitati u pridruženom dokumentu. Dokument možete pogledati ovdje.

GRUBORI izvjestaji s glavne rasprave

 

PRESUDA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu 6. lipnja 2014. godine objavilo je prvostupanjsku presudu kojom su obojica optuženika oslobođena optužbe.

 

 

Zločin na brdu Bršljenovica kod Plaškog

 

Postupak protiv Dušana Kovačevića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz čl. 121. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optuženiku se stavlja na teret da je 29. lipnja 1992. u Plaškom, kao pripadnik srpskih paravojnih postrojbi Stanice javne bezbednosti Plaški, na području brda Bršljenovica, gdje su pripadnici Stanice javne bezbednosti Plaški, Martićeve milicije i Vojne policije iz Plaškog postavili zasjedu i otvorili vatru kad su u zasjedu upali pripadnici 14. domobranske pukovnije Hrvatske vojske, braća Slavko i Zdravko Bionda, a nakon što su ih zarobili, optuženik je prišao teško ranjenom Zdravku Biondi i iz puške mu ispalio više hitaca u glavu te ga na taj način lišio života.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Rijeci

Predmet:

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Ika Šarić, predsjednica Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj K-DO-9/02 od 8. lipnja 2011.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ranjenika I bolesnika iz čl. 121. OKZ RH

Tužitelj: Doris Hrast, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Rijeci

Optuženik: Dušan Kovačević, nedostupan

Branitelj:

Žrtva – ubijen: Zdravko Bionda

 

PRESUDA

Dana 14. siječnja 2014. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Rijeci donijelo je presudu kojom je opt. Dušan Kovačević u odsutnosti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

ZLOČIN NAD OBITELJI MATANOVIĆ

 

Suđenje protiv optuženog Ranka Jakovljevića i drugih za kazneno djelo ratnog zločina protiv civila (obitelj katoličkog svećenika Matanovića) pred Vijećem Okružnog suda u Banja Luci, BiH, 2004/5. Donesena je nepravomoćna presuda.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnica je teretila Ranka Jakovljevića, Miroslava Čađa i ostale da su noću 14. kolovoza 1995. godine odveli i protuzakonito zatvorili rimokatoličkog svećenika Tomislava Matanovića u kuću njegovih roditelja Josipa i Božane Matanović te ih držali u kućnom pritvoru do 19. rujna 1995. godine. Nadalje, optužnica je teretila optuženog Ranka Jakovljević da je u noći 19. rujna 1995. došao do njihove kuće i rekao optuženom Rodiću, koji je te noći čuvao stražu, da više ne treba stražariti, s obzirom da će obitelj Matanović biti vođena na razmjenu. Optuženi Ranko Jakovljević je zaključao obitelj Matanović a ključ predao načelniku Simi Drljači, nakon čega su, oko 2,00 sata članove obitelji Matanović odvele nepoznate osobe u nepoznatom smjeru. (Dana 5. listopada 2001. godine leševi članova obitelji Matanović nađeni su u bunaru, u selu Rizvanovići, općina Prijedor).je teretila Ranka Jakovljevića, Miroslava Čađa i ostale da su noću 14. kolovoza 1995. godine odveli i protuzakonito zatvorili rimokatoličkog svećenika Tomislava Matanovića u kuću njegovih roditelja Josipa i Božane Matanović te ih držali u kućnom pritvoru do 19. rujna 1995. godine. Nadalje, optužnica je teretila optuženog Ranka Jakovljević da je u noći 19. rujna 1995. došao do njihove kuće i rekao optuženom Rodiću, koji je te noći čuvao stražu, da više ne treba stražariti, s obzirom da će obitelj Matanović biti vođena na razmjenu. Optuženi Ranko Jakovljević je zaključao obitelj Matanović a ključ predao načelniku Simi Drljači, nakon čega su, oko 2,00 sata članove obitelji Matanović odvele nepoznate osobe u nepoznatom smjeru. (Dana 5. listopada 2001. godine leševi članova obitelji Matanović nađeni su u bunaru, u selu Rizvanovići, općina Prijedor).

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Velikim Vijećem Okružnog suda u Banja Luci predsjedavao je sudac Miodrag Bojović.

IZJAVE ZA JAVNOST

“Prvo suđenje za ratni zločin u Republici Srpskoj..”, izjava regionalnog tima promatrača

Izjava MatanoviĆ 20 ožujak ’05

PRESUDA

Prilikom objavljivanja, sudac Bojović je obrazložio oslobađajuću presudu nedostatkom dokaza, po članku 350. točka 3. Krivičnog zakona RS. Naveo je kako tijekom postupka nije dokazano da su optuženi počinili krivično djelo za koje su optuženi te da prvooptuženi Ranko Jakovljević nije donio naređenje o protupravnom držanju Tomislava Matanovića u pritvoru. Predsjedavajući Sudskog vijeća, sudac Bojović, zaključio je da se u ovom slučaju radilo o propisnom policijskom osiguranju, koje je naredio načelnik Centra javne bezbednosti (CJB) Prijedor, pokojni Simo Drljača.

ZAVRŠNO MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA

Prvo suđenje za ratni zločin u Republici Srpskoj nije donijelo pravdu za obitelj Matanović. Sudsko vijeće je osnovalo oslobađajuću presudu na nedostatku dokaza,
što više ukazuje na manjkavu istragu, kao i pasivnu ulogu Tužilaštva i Sudskog vijeća u pribavljanju dokaza. Osim toga, teško je prihvatiti ukazivanje Sudskog vijeća na gubitak mnogih važnih dokaza, izgubljenih prilikom uništavanja dokumentacije CJB Prijedor, koju je navodno izvršio načelnik, u to vrijeme, Simo Drljača. Budući da je u vrijeme suđenja pokrenuta istraga za ubojstvo obitelji Matanović, postavlja se pitanje zašto taj postupak nije sjedinjen s predmetom za protuzakonito pritvaranje, nego se nastavlja s neopravdanim odugovlačenjem postupka.

Preuzmi Matanović ANALIZA 20 ožujak 2005.

ZLOČIN U LOGORU FOČA

Suđenje protiv optuženog Veselina Čančara za kazneno djelo ratnog zločina protiv civila pred Vijećem Kantonalnog suda u Sarajevu, BiH, 2004. Nepravomoćna prvostupanjska presuda donesena je u siječnju 2005. godine

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Veselin Čančar je optužen da je 11. travnja 1992. godine, nakon okupacije Foče, zapovijedao akcijom zarobljavanja, upućivanja i odvođenja isključivo civilnog bošnjačkog stanovništva u logor «Livade», čime je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Nakon prvog suđenja, koje je održano pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, Veselin Čančar je 19. siječnja 1998. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina. Poslije provedenog žalbenog postupka, Čančaru je 16. listopada 1998. godine, kazna smanjena na 9 godina zatvora, da bi potom 30. studenoga 1999. godine bio pušten na uvjetni otpust. Temeljem aplikacije optuženog Čančara, Dom za ljudska prava BiH je donio 8. studenoga 2000. godine odluku kojom je naložio Federaciji BiH da učini napore, da se ovaj postupak obnovi, ukoliko optuženi to bude tražio. Temeljem zahtjeva optuženog, Kantonalni sud u Sarajevu je u srpnju 2004. godine donio odluku o ponavljanju postupka.
IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Sažetak izvještaja regionalnog tima monitora.

F izvještaj siječanj 05.doc

PRESUDA

Predsjednik Vijeća, sudac Vučinić, je 12. siječnja 2005. g. objavio da je Sudsko vijeće donijelo presudu kojom se optuženi Veselin Čančar proglašava krivim i osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci. S obzirom da je izrečenu kaznu već izdržao u zatvoru, Sudsko vijeće je odlučilo da se optuženi pusti iz pritvora.

Zločin počinjen silovanjem u Dalju (opt. Ljubinko Radošević i dr.)

Postupak protiv Ljubinka Radoševića i Vojislava Grčića, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom ŽDO-a u Osijeku okrivljenicima se stavlja na teret da su tijekom kolovoza 1991. godine u Dalju kao pripadnici paravojne Teritorijalne obrane Dalja fizički i psihički zlostavljali članove jedne obitelji zbog njihove hrvatske nacionalnosti.

Obojicu okrivljenika se tereti da su neutvrđenog dana tijekom kolovoza 1991. godine došli u kuću te obitelji s nekoliko pripadnika TO koji su s uperenim puškama prema svim članovima obitelji, po zapovijedi prvookrivljenika, svezali ruke i stavili nož pod vrat ocu te ga natjerali da zajedno sa suprugom, mlt. kćerkom te mlt. sinom gledaju kako sada jedna pokojna osoba i drugookrivljenik, te potom još jedan nepoznati pripadnik TO, siluju njihovu kćer.

Prvookrivljenika se tereti da je 1. kolovoza 1991. s nekoliko pripadnika TO razvalio ulazna vrata i nasilno ušao u kuću te obitelji gdje je pred ostalim članovima obitelji udarao šakama i nogama po glavi i tijelu oca, a zatim mu u vrat zabio injekciju s nepoznatim sadržajem te ga tako omamljenog odveli na nepoznato mjesto, dok su ostale članove obitelji zatvorili u drugu kuću. Drugookrivljenika se tereti da je 1. kolovoza 1991. nasilno s jednom sada pokojnom osobom i još jednim nepoznatim pripadnikom TO odveo kćer u blizinu Željezničke stanice i potom je silovali.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Vijeće za ratne zločine – suci: Zvonko Vekić, predsjednik Vijeća; Ninoslav Ljubojević, član Vijeća; Miroslav Rožac, član Vijeća

Optužnica: ŽDO iz Osijeka, br. K-DO-57/12, od 13. studenoga 2012. godine

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Okrivljenici: Ljubinko Radošević i Vojislav Grčić, prisutni, nalaze se u istražnom zatvoru

branitelji: Berislav Krnic, odvjetnik iz Osijeka i Berislav Kopf, odvjetnik iz Osijeka

punomoćnik oštećenice:

oštećenici – zlostavljani: Hinko Guina, Marija Gubina, Gabrijela  Gubina (rođena 1978. godine), Helena Gubina, Marijan Gubina (rođen 1981. godine)

oštećenica – silovana i seksualno zlostavljana: X.Y. (podatke o identitetu žrtve ne objavljujemo)

IZVJEŠTAJI S RASPRAVE

Nismo u mogućnosti izvještavati, jer je s glavne rasprave isključena javnost.

PRESUDA

Presudom Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku od 4. rujna 2013. godine optuženici Ljubinko Radošević i Vojislav Grčić osuđeni su na 12 godina zatvora svaki.  

Vrhovni sud Republike Hrvatske dana 3. prosinca 2014. godine održao je sjednicu Žalbenog vijeća, na kojoj je ukinuta prvostupanjska osuđujuća presuda u odnosu na optuženike Ljubinka Radoševića i Vojislava Grčića.

ZLOČIN NA OVČARI (opt. PETAR ĆIRIĆ)

 

Postupak protiv Petra Ćirića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz člana 144. KZ SRJ.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom od 18. lipnja 2012. godine, okrivljenom je stavljeno na teret da je kao pripadnik TO Vukovar u vremenu od poslijepodnevnih sati 20. studenoga do ranih jutarnjih sati 21. studenoga 1991. godine, zajedno sa osam pripadnika iste postrojbe i pet pripadnika dobrovoljačke jedinice “Leva supoderica” kao i sa Nadom Kalaba i dobrovoljcem Sašom Radakom, protiv kojih je postupak pravomočno okončan, ali i više drugih NN osoba, ubijao i tjelesno ozlijeđivao ratne zarobljenike na Ovčari. Prvo ih je, rukama i nogama, udarao po raznim djelovima tjela dok su, primorani, protrčavali kroz špalir prilikom ulaska u hangar, nanoseći im pritom tjelesne ozljede. Kada su ratni zarobljenici popisani i u više navrata traktorom odveženi na Grabovo, oko jedan kilometar od Ovčare, u formiranom streljačkom vodu, iz vatrenog oružja pucao je u njih i streljanjem ih lišio života. Po povratku sa Grabova, ispred hangara na Ovčari sudjelovao je i u streljanju posljednje grupe od desetak ratnih zarobljenika.

Optužnicu možete pogledati ovdje.

OPĆI PODACI

Viši sud u Beogradu

Sudsko vijeće: Rastko Popović, predsjedavajući

Postupajući tužitelj: Dušan Knežević

Okrivljenik: Petar Ćirić, zvani “Pero” i “Pero Cigan”

Broj žrtava: 200

Glavna rasprava započela je 15. studenoga 2012. godine.

PRESUDA

Raspravno vijeće Odjeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu dana 1. srpnja 2013. osudilo je Petra Ćirića na 15 godina zatvora.

S obzirom da je Ćirić ranije presudom Okružnog suda u Novom Sadu osuđen na 10 godina zatvora, izrečena mu je jedinstvenu kazna u trajanju od 20 godina.

ZLOČIN U ZVORNIKU

 

Suđenje za kazneno djelo ratnog zločina protiv civila, počinjeno u Zvorniku 1992. godine, pred Vijećem za ratne zločine Okružnog suda, Specijalnog odjela za ratne zločine u Beogradu.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije podiglo je optužnicu  KTRZ. br. 17/04, od 12. kolovoza 2005. godine, protiv Branka Grujića, Branka Popovića (alias “Marko Pavlović”), Duška Vučkovića (zvanog “Repić”), Dragana Slavkovića (zvanog “Toro”  i “Major Toro”), Ivana Koraća (zvanog “Zoks”), Siniše Filipovića (zvanog “Lopovo”), Dragutina Dragićevića (zvanog “Bosanac”),  zbog kaznenog djela ratnog zločina nad civilima. Navedene osobe optužene su da su, od početka svibnja do polovice srpnja 1992. godine, za vrijeme građanskog rata u Bosni  I  Hercegovini, na području općine Zvornik, kršili pravila međunarodnog prava: ženevska Konvencija o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata (1949. godine), II Dopunski protokol uz ženevske Konvencije (1977. godine):
– optuženi Branko Grujić, kao predsjednik Kriznog štaba Općine Zvornik, Privremene vlade  i Ratnog štaba Zvornik i optuženi Branko Popović, kao komandant Štaba TO-a  i član Ratnog štaba Zvornik, optuženi su za prisilno preseljivanje civilnog bošnjačkog stanovništva iz sela Kozluk  I Skočić;
– optuženi Branko Grujić  i optuženi Branko Popović, te optuženici Duško Vučković, Dragan Slavković, Ivan Korać, Siniša Filipović  i Dragutin Dragićević, zajedno s osobom po nadimku “Pufta”, kao pripadnici jedinice “Igor Marković” – “Žute ose”, optuženi su za zločine u Domu kulture u Čelopeku – zlostavljanje, fizičko mučenje, tjelesno povrjeđivanje, ubojstva s nanošenjem velikih patnji, naređivanje međusobne tuče zarobljenika, prisiljavanje očeva  i sinova, te ostalih zarobljenika na protuprirodni blud;
– optuženi Branko Grujić  i opt. Branko Popović, te optuženici Duško Vučković, Dragan Slavković  i Ivan Korać, optuženi su da su, u periodu od početka svibnja do 15. srpnja 1992. godine, na poljoprivrednom dobru “Ekonomija”, optuženi Vučković, Slavković  I Korać, zajedno s još tri  nepoznate osobe s nadimcima “Pufta”, “Savo”  i “Saša”, u više navrata neovlašteno ulazili u prostorije gdje su boravili zarobljenici civili: Muhamed Redžić, Edib Omerović, Admir Hadžiavdić, Kemo Korkutović, Esad Fazlić, Bego Bukvić, Fadil Kopić, Fehim Dautović, Nesib Dautović, Husein Širak, Ibrahim Subotić, Jusuf Avdispahić, Meho Huseinović, Abdulah Buljubašić, zvani “Bubica”, Sefudin Džihić, Almir Avdić, Sead Avdić, zvani “Činda”, te još 7  nepozatih zarobljenika.  Ondje su ih tukli, mučili ih na razne načine, od čega  su umrli zarobljenici Abdulah Buljubašić zv. “Bubica” i Nesib Dautović, a ubili su i  dva  nepoznata zarobljenika. Također su tjerali zarobljenike na pljačku kuća, odsijecali nožem sa zarobljenika dijelove kože, a osoba nadimkom “Pufta” nožem je porezao po vratu zarobljenika Ismeta Širaka.  Optuženi. Branko Grujić  i optuženi Branko Popović znali su za zločine, koje su činili Vučković, Slavković, Korać  i druge  nepoznate osobe, ali ih nisu  spriječili ili kaznili.

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA 

Pred Specijalnim odjelom za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu pred Vijećem za ratne zločine u sastavu: sutkinja Tatjana Vuković (predsjednica Vijeća),  sutkinja Olivera Anđelković (članica Vijeća) i sudac Veselin Krstajić (član Vijeća), Tužiteljstvo zastupa zamjenik Tužitelja za ratne zločine Republike Srbije Milan Petrović.

U dodanom dokumentu su sažeti izvještaji s rasprava do srpnja 2006.

ZVORNIK opci podaci

ZVORNIK izvjestaji s rasprave

PRESUDA

12. lipnja 2008. godine optuženici Dragan Slavković, Ivan Korać i Siniša Filipović proglašeni su krivima. Dragan Slavković osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, Ivan Korać na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina, a Siniša Filipović na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine. Optuženi Dragutin Dragićević oslobođen je optužbe.

Postupak je ranije razdvojen u odnosu na optuženike Branka Grujića i Branka Popovića.