Pravomoćno presuđena

Zločin u Mliništu

 

Postupak protiv Emila Črnčeca, Tihomira Šavorića, Antuna Novačića, Roberta Precehtjela, Nenada Jurineca, Gorana Gaće i Roberta Beraka, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, opisanog i kažnjivog po čl. 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-287/09 od 18. lipnja 2010. terete se imenovani optuženici da su dana 9. i 10. rujna 1995. na širem području mjesta Mlinište u Bosni i Hercegovini, kao pripadnici 7. Gardijske brigade Hrvatske vojske, pripadnike vojske Republike Srpske, zarobljene u vojnoj akciji “Maestral 2”, i to Radoslava Lakića, Peru Vidovića, Petra Jotanovića, Dragoslava Mutića, Borislava Vukića i jednu nepoznatu mušku osobu, odveli u selo Halapiće u zapovjedništvo 7. Gardijske brigade HV-a te da su ih ondje, po zapovjedi zapovjednika brigade, sada pok. Ivana Koradea, radi njihove likvidacije zatočili u staji nedaleko zapovjedništva, te da su slijedećega dana, po zapovjedi sada pok. Ivana Koradea da se ti zarobljenici likvidiraju, I.-opt. Črnčec i II.-opt. Šavorić pucali iz osobnog vatrenog oružja u Radoslava Lakića i Peru Vidovića, koji su tom prilikom usmrćeni, a III.-opt. Novačić, IV.-opt. Precehtjel i VII.-opt. Berak po zapovjedi pok. Koradea formirali streljački vod i pucajući iz automatskih pušaka usmrtili Petra Jotanovića i nepoznatu mušku osobu, dok su ratni zarobljenici Dragoslav Mutić i Borislav Vukić predani pripadnicima Topničke bitnice 3. Bojne 7. Gardijske brigade HV-a u sjedište bitnice u mjestu Mlinište, gdje su ih potom III.-opt. Novačić, IV.-opt. Precehtjel, V.-opt. Jurinec, VI.-opt. Gaća i VII.-opt. Berak usmrtili s više hitaca iz automatskih pušaka,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava ubijali ratne zarobljenike,

pa da bi time počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv ratnih zarobljenika – opisano i kažnjivo po čl. 122. OKZRH.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: K-rz-1/10

Vijeće za ratne zločine: sudac Marijan Garac, predsjednik Vijeća, sutkinja Rajka Tomerlin Almer, članica Vijeća, sudac Zdravko Majerović, član Vijeća

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj K-DO-287/09 od 18. lipnja 2010. godine

Zastupnik optužbe: Jurica Ilić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZRH

Optuženici: 1.-opt. Emil Črnčec, 2.-opt. Tihomir Šavorić, 3.-opt. Antun Novačić, 4.-opt. Robert Precehtjel, 5.-opt. Nenad Jurinec, 6.-opt. Goran Gaća, 7.-opt. Robert Berak Nalaze se u pritvoru od 28. listopada 2009.

Branitelji optuženika: za 1.-opt. odvjetnik Željko Olujić, za 2.-opt. odvjetnik Zvonimir Hodak i odvjetnica Tanja Vranjican Đerek, za 3.-opt. odvjetnice Ana Marija Gospočić i Laura Valković, za 4.-opt. odvjetnica Gordana Grubeša, za 5.-opt. odvjetnik Marko Zečević, za 6.-opt. odvjetnik Emir Midžić, za 7.-opt. odvjetnik Stipica Akrap,

Žrtve (ubijeni): Radoslav Lakić, Pero Vidović, Petar Jotanović, Dragoslav Mutić, Borislav Vukić i jedna muška osoba neutvrđenog identiteta

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA

MLINISTE izvjestaji s pracenja

 

PRESUDA

Dana 24. listopada 2011. presudom Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu petorica okrivljenika proglašeni su krivima. Tihomir Šavorić i Nenad Jurinec osuđeni su na po šest godina, Antun Novačić na pet godina zatvora. Robert Precehtjel i Robert Berak osuđeni su na po dvije godine zbog pomaganja u počinjenju kaznenog djela. Prvooptuženi Emil Črnčec i šestooptuženi Goran Gaća oslobođeni su optužbe.

U odnosu na nepravomoćno osuđene Šavorića, Jurinca i Novačića pritvor je produljen. U odnosu na Precehtjela i Beraka, kao i nepravomoćno oslobođene Črnčeca i Gaću, nakon objave presude pritvor je ukinut.

Sjednica žalbenog vijeća VSRH održana je 6. svibnja 2013. godine. Izvještaj sa sjednice pogledajte ovdje.  VSRH potvrdio je prvostupanjsku presudu.

PRIKAZ I MIŠLJENJE NAKON PROVEDENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA

Halapići i Mlinište – Prikaz i mišljenje o provedenom prvostupanjskom postupku

Zločin na brdu Pogledić kraj Gline

 

Postupak protiv opt. Rade Miljevića za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Županijsko državno odvjetništvo u Sisku podignulo je optužnicu br. K-DO-3/06, od 4. rujna 2006. godine, protiv opt. Rade Miljevića. Optuženiku se stavlja na teret da je, dana 20. rujna 1991. godine, u Glini, kao pripadnik nelegalnih vojnih snaga tzv. “Srpske autonomne oblasti (SAO) Krajine”, koristeći okolnosti oružane pobune na tom području, protivno odredbama čl. 3. IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, od 12. kolovoza 1949. godine, i čl. 4., t.1. i 2., Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II), od 8. lipnja 1977. godine, zajedno sa neutvrđenim brojem naoružanih i uniformiranih, nepoznatih pripadnika istih vojnih snaga, iz zatvora u Glini, izveo zatočene civile Janka Kaurića, Milana Litrića, Borislava Litrića i Antu Žužića. Pod izgovorom da će ih poslati u kninski zatvor odveli ih na brdo Pogledić gdje su ih ubili iz vatrenog oružja.

Optuženiku se stavlja na teret da je kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubio civile, pa je time počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisano i kažnjivo u čl. 120., st. 1., OKZ-a RH.

Optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-3/06 od 04. rujna 2006. možete pogladati ovdje.

Optužnica je izmijenjena na glavnoj raspravi 09. svibnja 2007. Zamjenik ŽDO izmijenio je činjenični opis kaznenog djela, tako da se optuženika tereti da je prema predhodnom dogovoru s pripadnicima diverzantske grupe Jose Kovačevića izveo oštećene civile iz zatvora i predao ih kako bi bili likvidirani.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Sisku

Predmet : K-14/12

Vijeće za ratne zločine (u drugom ponovljenom postupku): sutkinja Melita Avedić, predsjednica Vijeća; sutkinja Alenka Lešić, članica Vijeća; sudac Željko Mlinarić, član vijeća

Optužnica: ŽDO-a u Sisku, broj K-DO-03/06 od 04. rujna 2006. godine, izmijenjena na glavnoj raspravi 09. svibnja 2007. godine

Zastupnik optužbe: Marijan Zgurić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika iz Siska

Kazneno djelo: ratni zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona (OKZ) RH

Optuženik: Rade Miljević

Branitelji: Zorko Konstanjšek, odvjetnik iz Siska; Domagoj Rupčić, odvjetnik iz Siska; Veljko Miljević, odvjetnik iz Zagreba

Žrtva – ubijeni civili: Janko Kaurić, Milan Litrić, Borislav Litrić, Ante Žužić

Punomoćnik oštećenika: Darko Rogan, odvjetnik iz Zagreba

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

POGLEDIC izvjestaji s rasprava 2006-2007

POGLEDIC izvjestaji s rasprava 2008 – ponovljeni postupak

Nakon ponovljenog postupka, koji je započeo 28. ožujka 2008. godine, a koji se, u odnosu na prvo suđenje, vodio pred izmijenjenim Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Sisku, 17. prosinca 2008. godine objavljena je presuda kojom je optuženi Rade Miljević proglašen krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, odnosno da je 20. rujna 1991. godine iz zatvora u Glini izveo zatočene civile Janka Kurića, Milana Litrića, Borislava Litrića te Antu Žužića te ih radi likvidacije predao neutvrđenom broju naoružanih nepoznatih osoba, koje su ih dočekale pred zatvorom u Glini, te su isti usmrćeni hicima iz vatrenog oružja na brdu Pogledić iznad Gline.

Presuda je donesena nakon provedenog ponovljenog postupka.

Naime, VSRH ukinuo je presudu donesenu 18. lipnja 2007. godine, kojom je optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju od 14 godina. VSRH je ocijenio da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno te je naložio prvostupanjskom sudu ponovno izvođenje svih dokaza, a posebice iskaza svjedoka koji su iskazivali proturječno te je naložio da se temeljem tih ponovno provedenih dokaza utvrdi činjenično stanje.

U ponovljenom postupku, koji je započeo 28. ožujka 2008. godine, a završio 17. prosinca 2008. godine, održano je 11 ročišta, na kojima je ispitano ukupno 24 svjedoka. Optuženik je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od 12 godina.

No VSRH je ukinuo presudu ŽS u Sisku od 17. prosinca 2008. godine i vratio je predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće.

Izvještaj sa javne sjednice VSRH pogledajte ovdje.

Glavna rasprava u trećem (drugom ponovljenom) postupku započela je 25. listopada 2010. godine.

POGLEDIĆ – izvještaji s praćenja trećeg (drugog ponovljenog) suđenja

PRESUDE

Dana 13. lipnja 2007. godine Vijeće za ratne zločine ŽS u Sisku objavilo je presudu kojom je Rade Miljević proglašen krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina.

Vrhovni sud RH je ukinuo presudu Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Sisku zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dana 17. prosinca 2008. godine objavljena je presuda kojom je optuženik proglašen krivim te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 12 godina. Pritvor protiv optuženika je produžen.

Vijeće Vrhovnog suda RH je na sjednici održanoj 09. lipnja 2009. godine ukinulo presudu Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Sisku te je predmet vratilo na ponovni postupak pred izmijenjeno vijeće. Odluku VSRH pogledajte ovdje.

Dana 22. studenoga 2012. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Sisku objavilo je presudu kojom se optuženog Miljevića oslobađa optužbe.

Dana 21. siječnja 2014. godine VSRH potvrdio je oslobađajuću presudu.

 

MIŠLJENJE O POSTUPKU

Prikaz i mišljenje promatračkog tima nakon provedenog prvog prvostupanjskog postupka možete pročitati ovdje.

Mišljenje promatračkog tima nakon provedenog ponovljenog postupka možete vidjeti ovdje.

Ubojstvo u Budačkoj Rijeci

Obnovljeni postupak protiv Mile Dakića, zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 2. toč. 5. KZRH, u svezi čl. 21.- poticanje na ubojstvo.

 

TIJEK POSTUPKA

Mile Dakić ranije je u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora zbog poticanja na ubojstvo hrvatskih policajaca Mile Butine, Josipa Milčića i Zlatka Škrleca te ranjavanje Nikole Rakocije, koje je počinjeno 4. kolovoza 1991. godine.

Mile Dakić uhićen je 26. svibnja 2011. na temelju međunarodne tjeralice u BiH. Hrvatskoj je izručen 10. kolovoza 2011. Potom mu je odobrena obnova postupka.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Karlovcu

Broj predmeta: K-33/2011

Sudsko vijeće za ratne zločine: sudac Ante Ujević, predsjednik Vijeća, Sudac Mladen Kosijer, član Vijeća, suci porotnici Jasna Požar, Ivan Brozović i Ivan Gradišar, članovi Vijeća

Optužnica: ŽDO Karlovac br. Kt-12/97 od 17. lipnja 1999. godine

Optužbu zastupaju: Mladen Krajačić i Gordana Križanić, zamjenici županijskog državog odvjetništva u Karlovcu

Kazneno djelo: poticanje na ubojstvo – čl. 34 st. 2. toč. 5. KZRH, u svezi čl. 21

Optuženik: Mile Dakić, ranije u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora, izručen iz BiH

Branitelj optuženika: Ljubiša Drageljević, odvjetnik iz Rijeke i Nenad Mamula, odvjetnik iz Karlovca

Žrtve:

– ubijeni: Mile Butina, Josip Milčić i Zlatko Škrlec

– zadobio teške tjelesne ozljede: Nikola Rakocija

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

BUDACKA RIJEKA izvjestaji s pracenja glavne rasprave

 

PRESUDA

Dana 16. siječnja 2014. godine, nakon što je tužiteljstvo prekvalificiralo kazno djelo iz optužnice na oružanu pobunu, primjenom Zakona o općem oprostu Županijski sud u Karlovcu obustavio je kazneni postupak protiv Mile Dakića.

Zločin na području oko jezera Peruča (opt. Rajko Radulović)

Postupak protiv Rajka Radulovića i dr., zbog kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1., ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz čl. 121. i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Splitu

Raspravno vijeće: sutkinja Spomenka Tonković, predsjednica Vijeća; sudac Petar Milas, član Vijeća; suci porotnici Marija Matusinović, Andrija Petric i Žarko Dorić, članovi Vijeća

Predmet: K-15/95

Optuženici: Rajko Radulović, Borko Radović, Slobodan Despinić, Željko Dragić, Jovan Bilić, Petar Bjelobrk, Milan Arambašić, Milan – Mile Četnik zv. Delija, Zoran Knez, Dragan Arnaut, Petar Krunić, Dragan Dragić, Filip Zagorac, Stevan Četnik, Petar Arambašić, Dušan Stojsavljević, Milan – Mile Bogovac, Mladen Šorgić, Mitar Arambašić, Dragan Arambašić, Milan – Mile Četnik zv. Prčko, Milenko Ustić, Dragan Barišić, Dragan Petrović, Branko Rosić, Marko Rnić, Srećko Dragić, Svetozar Bogovac, Slobodan Bogovac, Milan Bogovac, Branko Bogovac, Ilija Nenedić, Milan Stojanac, Petar Kovačić, Rade Marčetić, Miljenko Bodrožić, Dušan Borković, Miroslav Vinčić i Petar Peović

Slobodan Despinić, Željko Dragić, Jovan Bilić, Petar Bjelobrk, Srećko Dragić, Rade Marčetić, Miljenko Bodrožić, Dušan Borković, Petar Peović, Marko Rnić, Petar Kovačić i Miroslav Vinčić prisustvovali su suđenju. Ostalima se sudilo u odsutnosti.

Žrtve: – usmrćeni civili: Cvita Mačević, Đoko Mačević, Ivo Lelas, Pava Glavinić, Mara Vardić, Luca Cvitković, Jozo Budić, Petar Kurdić, Ivan Vidosavljević, Iva Cvitković, Iva Mihaljević, Blaž Cvitković, Mara Cvitković, Iva Cvitković ž. Blaža, Ivan Knezović, Milica Jukić, Iva Jukić, Ana Jukić, Marijan Bešlić, Filip Bešlić, Miro Kapetanović, Anđelka Vukman, Milorad Knežević, Ivan Župić, Ivica Buljan, Ivan Vučemilović – Vranić, Kata Kovačić

– ranjeni ili zlostavljani civili: Jozo Čurković, Iva Budić, Milica Budić, Mile Buljan, Vilim Čorić, Ivan Čorić, Petar Čorić, Petar Vučemilović – Vranić, Pera Vučemilović – Vranić, Božo Čorić, Šima Modrić, Ana Čavčić, Petar Kovačić, Iće Stojanac, Jela Barišić, Marko Krajina, Marko Čavčić, Mijo Vujević, Mara Vujević, Ivan Krajina, Božo Marunica, Jakov Štroliga, Šima Štroliga, Nevenka Gavran, Dušan Gavran, Ivo Čavčić

– usmrćeni zarobljeni pripadnici hrvatskih postrojbi: Ivica Grubač, Bogoslav Lukić, Kažimir Abramović, Jakov Topić, Zoran Bočina, Ivan Babić, Ante Jukić, Nenad Ivić-Mastelić, Dušan Cvrlje, Miro Milanović, Ante Radan

– zlostavljani pripadnici hrvatskih postrojbi: Željko Protić, Duje Čović, Zdravko Škarpa

PRESUDA

Presudom Županijskog suda u Splitu broj K-15/95 od 21. svibnja 1997. godine optuženici su proglašeni krivima što su na sjevernom dijelu općine Sinj oko jezera Peruča kao pripadnici JNA, tzv. Milicije SAO Krajine ili tzv. Teritorijalne obrane iz tenkova, oklopnih transportera BOV-a, haubica, minobacača, strojnica, automatskih pušaka i drugog artiljerijskog i pješadijskog naoružanja otvarali vatru po naseljenim mjestima i civilnom stanovništvu, nasumice i bez izbora ciljeva, pogađajući pri tom projektilima domove, gospodarske objekte, crkve, škole, branu HE “Peruča” i druge civilne objekte u kojima nije bilo vojnih uporišta i time natjerali civilno stanovništvo na masovno napuštanje svojih ognjišta nakon čega su ulazili u nebranjena naselja te organizirano i sustavno oduzimali imovinu iz napuštenih domova, zlostavljali i terorizirali malobrojne neizbjegle civilne osobe, zatim eksplozivnim napravama i podmetanjem požara rušili i palili domove i gospodarske objekte uništavajući na taj način svu imovinu građana na silom osvojenom području, na koji način su civilnom stanovništvu oduzeli slobodu kretanja i življenja, njihov mir i spokojstvo, kojom prigodom je smrtno nastrado veći broj civilnih osoba te je pričinjena imovinska šteta velikih razmjera.

Pored toga, osuđeni su i zbog ubijanja i mučenja prethodno zarobljenih pripadnika hrvatskih postojbi.

Optuženom Rajku Raduloviću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 20 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika također 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Optuženom Borku Radoviću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 20 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika također 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Slobodanu Despiniću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 8 godina.

Opt. Željku Dragiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 15 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 15 godina.

Opt. Jovanu Biliću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina.

Opt. Petru Bjelobrku za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 14 godina.

Opt. Milanu Arambašiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 20 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika također 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Milanu – Miletu Četniku zv. Delija za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 15 godina.

Opt. Zoranu Knezu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 15 godina.

Opt. Draganu Arnautu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 15 godina.

Opt. Petru Kruniću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Draganu Dragiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Filipu Zagorcu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 8 godina.

Opt. Stevanu Četniku za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Petru Arambašiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Dušanu Stojsavljeviću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 20 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika također 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Milanu – Miletu Bogovcu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 15 godina.

Opt. Mladenu Šorgiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina.

Opt. Mitru Arambašiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Draganu Arambašiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Milanu – Miletu Četniku zv. Prčko za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina.

Opt. Milenku Ustiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Draganu Barišiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Draganu Petroviću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Branku Rosiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 10 godina.

Opt. Marku Rniću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 8 godina.

Opt. Srećku Dragiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 5 godina.

Opt. Svetozaru Bogovcu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 15 godina.

Opt. Slobodanu Bogovcu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina.

Opt. Milanu Bogovcu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina.

Opt. Branku Bogovcu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 15 godina.

Opt. Iliji Nenadiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 7 godina.

Opt. Milanu Sojancu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 7 godina.

Opt. Petru Kovačiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 8 godina.

Opt. Radi Marčetiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 5 godina.

Opt. Milanu Bodrožiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 6 godina.

Opt. Dušanu Borkoviću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 5 godina.

Opt. Miroslavu Vinčiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 5 godina.

Opt. Petru Peoviću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 5 godina.

Opt. Jovan Bilić, Petar Krunić, Mladen Šorgić i Milenko Ustić oslobođeni su optužbe da su zlostavljali jednog ranjenog pripadnika 4. gardijske brigade HV-a.

Presudu pogledajte ovdje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj I Kž-479/1997-12 od 1. lipnja 2000. odbio je žalbe optuženih i državnog odvjetnika kao neosnovane te je potvrdio presudu suda prvog stupnja. Presudu VSRH pogledajte ovdje.

OBNOVLJENI POSTUPAK Nakon što je izručen iz SAD-a, proveden je obnovljeni postupak protiv Mitra Arambašića. Više o tom postupku pogledajte ovdje.

Zločin u Varaždinu (opt. Vlado Trifunović i dr.)

Postupak protiv Vlade Trifunovića, Berislava Popova i Vladimira Davidovića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 142 st. 1 OKZ RH.

OPĆI PODACI

Okružni sud u Varaždinu

Broj predmeta: K.30/1992

Raspravno vijeće: sutkinja Biserka Posavec, predsjednica Vijeća, sudac Darko Klier, član Vijeća, suci porotnici Mladen Bratuša, Drago Topoljnjak i Josip Gotić, članovi Vijeća

Optuženici: Vlado Trifunović, Berislav Popov i Vladimir Davidović, odsutni

Žrtve:

– usmrćena: Adela Crnković

– teško tjelesno ozlijeđen: Zdravko Benković

PRESUDA

Presudom Okružnog suda u Varaždinu od 16. ožujka 1993. godine Vlado Trifunović, general-major JNA, Berislav Popov, pukovnik JNA, i Vladimir Davidović, potpukovnik JNA, proglašeni su krivima što su u razdoblju od 15. do 22. rujna 1991. u Varaždinu, naređivali potčinjenima nasumična borbena djelovanja po civilnim objektima i civilima u gradu i obližnjim naseljima Nedeljanec i Nova Ves. Posljedica izvršenih napada smrtno je stradavanje jedne osobe, teško tjelesno ozljeđivanje druge osobe i uništenje ili oštećenje imovine u velikim razmjerima, što nije bilo opravdano vojnim potrebama. Vladi Trifunoviću i Berislavu Popovu izrečene su kazne zatvora u trajanju od po 15 godina, a Vladimiru Davidoviću od 10 godina.

Presudom VSRH broj I Kž-664/1993-4 od 12. siječnja 1994. odbijene su žalbe državnog odvjetnika i optuženih kao neosnovane te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Zločin u Zemuniku Donjem (opt. Zvonko Grulović i dr.)

 

Postupak protiv optuženih Zvonka Grulovića i Save Grulovića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.

 

PRVOSTUPANJSKI POSTUPAK

Opći podaci

Županijski sud u Zadru

Broj predmeta: K.46/96

Raspravno vijeće: sudac Dubravko Krpina, predsjednik Vijeća, sudac Milivoj Lasan, član Vijeća, suci porotnici Andjelo Pestić, Vinko Horak i Rafo-Joso Božić, članovi Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, KT-72/95 od 10. rujna 1996.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH

Optuženici: Zvonko Grulović i Savo Grulović, nedostupni

Branitelj optuženih: Josip Pedišić, odvjetnik iz Zadra

Žrtva – zlostavljan: Marinko Jermen

 

Presudom Županijskog suda u Zadru broj K.46/96 od 12. prosinca 1996. optuženici Zvonko Grulović i Savo Grulović u odsutnosti su proglašeni krivima što su od 10. do 30. rujna 1991. godine, kao naoružani pripadnici milicije tzv. SAO Krajine, nakon što je kod aero baze, nedaleko Zemunika Donjeg, zarobljen Marinko Jermen, policajac MUP-a RH, i doveden na aero bazu, tukli ga drvenom palicom i drugim predmetima, nanijevši mu nagnječine glave i prsnog koša te prijelom lijeve ključne kosti. Zvonku Gruloviću izrečena je kazna zatvora u trajanju od 7 godina, a Savi Gruloviću u trajanju od 5 godina.

Presudu možete pogledati ovdje.

 

PRESUDA VSRH Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž- 67/1997-3 od 15. svibnja 1997. godine odbijena je žalba optuženih kao neosnovana te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

 

OBNOVLJENI POSTUPAK

Nakon provedenog obnovljenog postupka u prisutnosti ranije osuđenog Save Grulovića, Županijski sud u Zadru stavio je izvan snage presudu od 12. prosinca 1996. godine broj K-46/96, potvrđenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. svibnja 1997. godine broj Kž-67/97, te je Savu Grulovića oslobodio od optužbe da bi počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZRH.

Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je kao neosnovanu žalbu državnog odvjetnika te je potvrdio presudu suda prvoga stupnja. Presudu VSRH iz 2005. godine možete pogledati ovdje.

Zločin u kninskoj tvrđavi i staroj bolnici u Kninu (opt. Nikola Mišina)

 

Postupak protiv Nikole Mišine, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zadru

Broj predmeta: K-1/95

Raspravno vijeće: sudac Milan Petričić, predsjednik Vijeća, sudac Milivoj Lasan, član Vijeća, suci porotnici Ivan Matek, Anđelko Pestić i Mate Škaro, članovi Vijeća

Optužnica: Okružnog državnog odvjetnika u Šibeniku KT-15/92 od 2. lipnja 1992. godine

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZRH

Optuženik: Nikola Mišina, nedostupan

Branitelj optuženog: Vladimir Mikolčević, odvjetnik iz Zadra

Žrtve – zlostavljani: Ante Topić, Denis Delić, Tomislav Grubišić, Ivica Matić i Ante Cvitković

 

Presudom Županijskog suda u Zadru broj K-1/95 od 20. siječnja 1995. godine optuženik Nikola Mišina proglašen je krivim što je od početka rujna do sredine listopada 1991. u Kninu, kao pripadnik tzv. Martićeve milicije SAO Krajine, obavljajući poslove stražara u kninskoj tvrđavi i prostorima stare bolnice, zajedno sa ostalim stražarima, najčešće u noćnim satima, učestalo tukao Antu Topića, Denisa Delića, Tomislava Grubišića, Ivicu Matića i Antu Cvitkovića, vojnike 4. gardijske brigade HV-a zarobljene prilikom napada na Kijevo.

Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 7 godina.

Presudu pogledajte ovdje.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom I Kž-185/1995-3 od 15. svibnja 1996. potvrdio je presudu suda prvog stupnja.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

Zločin u Mraovcima i Štikovu (opt. Ilija Eraković i dr.)

 

Postupak protiv Ilije Erakovića, Milana Graovca, Rajka Vudragovića, Jovice Kneževića, Dušana Erakovića, Milana Bure, Vase Graovca i Save Bure.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Splitu

Broj predmeta: K-3/96

Rapravno vijeće: sutkinja Arijana Bolanča, predsjednica Vijeća; sudac Damir Mratović, član Vijeća, suci porotnici Jordana Bolanča, Jovan Stojanov i Mladen Raspović, članovi Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, KT-125/95 od 16. siječnja 1996. godine, izmijenjena 16. ožujka 1998. i 24. lipnja 1998.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH

Optuženici: Ilija Eraković (prisutan), Milan Graovac (prisutan), Rajko Vudragović (odsutan), Jovica Knežević (odsutan), Dušan Eraković (prisutan), Milan Bura (prisutan), Vaso Graovac (prisutan) i Savo Bura (odsutan)

Branitelji optuženika: odvjetnik Dragan Mijoć, odvjetnik po službenoj dužnosti opt. Ilije Erakovića; odvjetnik Goran Matešić, branitelj po službenoj dužnosti opt. Milana Graovca; odvjetnik Ante Romac, branitelj po službenoj duženosti opt. Rajka Vudragovića; odvjetnik Toni Vukičević, branitelj po službenoj dužnosti opt. Jovice Kneževića; odvjetnik Dragan Mijoć, branitelj po službenoj dužnosti opt. Dušana Erakovića; odvjetnik Željko Gulišija, branitelj po službenoj dužnosti opt. Milana Bure; odvjetnik Mišo Miroslav, izabrani branitelj opt. Vase Graovca; odvjetnik Vinko Samardžić, branitelj po službenoj dužnosti opt. Save Bure

Žrtve:

– fizički i/ili duševno zlostavljani: Božo Kujundžić, Mara Kujundžić, Kata Vujević, Cvita Kujundžić, Ana Skorup, Mara Režić, Petar Škalić, Mara Zečević, Ana Režić, Luca Režić, Ilija Vujević, Anica Vujević, Božica Vujević, Marta Vujević, Duje Vujević, Stipe Vujević, Kata Režić, Šimun Režić, Ivan Režić, Tomica Režić

 

Presudom Županijskog suda u Splitu broj K-3/96 od 2. srpnja 1998. godine sva osmorica okrivljenika proglašena su krivima što su u razdoblju od 25. kolovoza 1991. do 4. kolovoza 1995. godine u Mraovcima i Štikovu, koja su bila privremeno zaposjednuta, prvooptuženi Ilija Eraković kao zapovjednik tzv. štikovačkog voda vojske RSK, a ostali optuženici kao pripadnici te skupine, djelujući zajedno s postrojbama tzv. JNA, u cilju protjerivanja hrvatskog pučanstva iz njihovih domova, ulazili u Mraovce i zaseok Vujići u Štikovu, pa su sustavno palili kuće i gospodarske objekte, oduzimali stoku i drugu imovinu, protjeravši na taj način većinu civilnog pučanstva na slobodno područje Republike Hrvatske, a zatečeno civilno pučanstvo mahom starije životne dobi tjelesno su i duševno zlostavljali.

Optuženi Rajko Vudragović i Jovica Knežević osuđeni su na kazne zatvora u trajanju od 20 godina svaki, optuženi Ilija Eraković, Milan Graovac i Milan Bura na kazne zatvora od 15 godina svaki, optuženi Dušan Eraković i Savo Bura na 12 godina svaki te opt. Vaso Graovac na 8 godina zatvora.

Cijelu presudu pogledajte ovdje.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj I Kž-634/1998-11 od 16. prosinca 1999. godine djelomično je prihvatio žalbe opt. Milana Graovaca, Rajka Vudragovića, Jovice Kneževića, Dušana Erakovića, Milana Bure, Vase Graovca i Save Bure i preinačio presudu suda prvog stupnja u odluci o kazni u odnosu na te optuženike, pa ih je osudio: Rajka Vudragovića i Jovicu Kneževića na kazne zatvora u trajanju od po petnaest godina svaki, opt. Milana Buru na kaznu zatvora u trajanju od trinaest godina, opt. Milana Graovca na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina, opt. Dušana Erakovića i opt. Savu Buru na kazne zatvora u trajanju od po deset godina i opt. Vasu Graovca na kaznu zatvora u trajanju od šest godina.

U ostalom dijelu prvostupanjska presuda je potvrđena.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

Zločin u Potravlju (opt. Slobodan Stanić i dr.)

Postupak protiv Slobodana Stanića, Milana Babića i Nebojše Radusine.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Splitu

Broj predmeta: 10 K-68/96

Raspravno vijeće: sutkinja Arijana Bolanča, predsjednica Vijeća, sudac Vinko Cuzzi, član Vijeća, suci porotnici Smilja Babić, Damir Mužić i Velimir Lojpur, članovi Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj KT-99/96 od 25. listopada 1996., izmijenjena na glavnoj raspravi od 26. lipnja 1997. u odnosu na opt. Nebojšu Radusinu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. u vezi s čl. 20. OKZ RH, nakon izmjene optužnice u odnosu na opt. Nebojšu Radusinu organiziranje grupe i poticanje na počinjenje genocida i ratnih zločina, iz čl. 123. st. 2. uvezi st. 1. OKZ RH, a kažnjivo po st. 2. istog čl.

Optuženici: Slobodan Stanić, Milan Babić, nedostupni, i Nebojša Radusina, prisutan

Branitelji optuženika: Željko Gulišija, odvjetnik iz Splita, za provooptuženog Stanića; Tomo Dragičević, odvjetnik iz Splita, za drugooptuženog Babića; Josip Paić, odvjetnik iz Splita, za trećeoptuženog Radusinu

Žrtva – ubijen: Mirko Hrgović

Presudom Županijskog suda u Splitu broj K-68/96 od 4. srpnja 1997. godine optuženici su proglašeni krivima što su između 11. i 13. studenoga 1991. godine u Potravlju, zajedno sa Radovanom Tojagićem, Brankom Jakšićem, Brankom Miokovićem, Nedeljkom Sedlanom, Đorđem Isailovićem, Nebojšom Plećašem, Vukomirom Grubišićem, Nikolom Šepom i Milanom Radusinom, kao pripadnici izviđačko-diverzantske terorističke skupine tzv. TO Gračac – SAO Krajina, a prvooptuženi Stanić i kao njen zapovjednik, iz skupine od 10 zarobljenih hrvatskih vojnika izdvojili zarobljenog Mirka Hrgovića, udarali ga i od njega tražili da im po okolnim brdima pokazuje mjesta gdje se nalazi hrvatska vojska i policija te naselja sa hrvatskim stanovništvom, a kada nisu dobili podatke, po zapovjedi opt. Stanića odveli ga u planinu Svilaju i na predjelu “Orlove stijene” ga usmrtili, na način da su optuženici Stanić i Babić prema njemu ispalili više hitaca iz automatskog oružja, od kojih je najmanje jedno ošt. Hrgovića pogodilo u glavu, nanijevši mu ozljedu od koje je nastupila trenutna smrt, a potom su njegovo tijelo bacili u provaliju.

Staniću i Babiću izrečene su kazne zatvora u trajanju od po 20 godina, a Radusini kazna zatvora u trajanju od 5 godina.

Presudu možete pogledati ovdje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj I Kž-309/1998-8 od 25. svibnja 2000. godine djelomično je prihvatio žalbu opt. Nebojše Radusine. Preinačio je prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni te je opt. Radusini za počinjenje kaznenog djela udruživanja radi činjenja kaznenih djela protiv vrijednosti zaštičenih međunarodnim pravom iz čl. 187. st. 2. KZ izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci.

Žalbe ostalih optuženika i državnog odvjetnika su odbijene i prvostupanjska presuda u preostalom dijelu je potvrđena.

PRESUDA  VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE:

REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: I Kž-309/1998-8
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Milana Petranovića, mr. Branka Zmajevića, Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću – sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 122. OKZRH i dr., odlučujući o žalbama optuženih i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 4. srpnja 1997. godine br. K-68/96, u sjednici održanoj 25. svibnja 2000., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,
presudio je:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. N.R., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni te izriče da je optuženik djelom opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo iz čl. 187. st. 2. KZ za koje se po čl. 187. st. 2. KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci i u koju kaznu mu se po čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 17. rujna 1996. godine, pa nadalje.

II. U ostalom se dijelu žalba opt. N.R. a žalbe opt. S.S. i opt. M.B. te žalba državnog odvjetnika u cijelosti odbijaju, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje

Pobijanom presudom, donijetom u odnosu na opt. S.S. i M.B., na temelju čl. 290. st. 3. ZKP u odsutnosti ovih optuženika, opt. S.S. i M.B. proglašeni su krivima da su na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. u svezi čl. 20. OKZRH za koje su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od dvadeset godina, svaki, dok je opt. N.R. proglašen krivim zbog kaznenog djela organiziranja grupe i poticanja na počinjenje genocida i ratnih zločina iz čl. 123. st. 2. u svezi st. 1. OKZRH, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina i u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 17. rujna 1996. godine, pa nadalje.

Protiv te presude žalbe su podnijeli optuženici i državni odvjetnik.

Opt. S.S. u žalbi podnijetoj po branitelju D.M., odvjetniku iz S., se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže, da se pobijana presuda ukine ili preinači i on za terećeno kazneno djelo oslobodi od optužbe.

Opt. M.B. u žalbi podnijetoj po branitelju T.D., odvjetniku iz S., se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. N.R., u osobno podnijetoj žalbi i u žalbi podnijetoj po branitelju L.Š., odvjetniku iz Z., se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se žali zbog odluke o kazni u odnosu na opt. N.R. te predlaže, da se pobijana presuda u odnosu na ovog optuženika preinači na način da mu se izrekne kazna zatvora u znatno duljem trajanju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razmatranja spisa, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP/93 pismeno je predložio da se žalbe optuženih odbiju kao neosnovane a da se prihvati žalba državnog odvjetnika i postupi sukladno tom žalbenom prijedlogu.

Kod takovog je prijedloga državni odvjetnik ostao i na sjednici vijeća kojoj nije pristupio uredno pozvani branitelj opt. N.R., L.Š., odvjetnik iz Z., pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti, dok nazočnost opt. N.R. koji je u pritvoru nije osigurana, jer vijeće nije našlo da je to svrhovito (čl. 361. st. 2. i 4. ZKP/93).

Žalba opt. N.R. je djelomično osnovana, dok žalbe opt. S.S. i opt. M.B. te državnog odvjetnika nisu osnovane.

Na žalbe opt. S.S. i opt. M.B.

Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u žalbama optuženih S.S. i M.B. istaknut je osnovni prigovor manjkavosti utvrđenog činjeničnog stanja kao posljedici nedostupnosti ovih optuženika i s tim u svezi nepostojanja njihovih obrana. Obrana pak opt. N.R. iznijeta u istrazi a koju je sud prvog stupnja nekritički prihvatio, istina predstavlja terećenje ovih optuženika, ali ona nije i ne može sama za sebe predstavljati dovoljan dokaz za nedvojben zaključak o počinjenju terećenog kaznenog djela od strane ovih optuženika i o njihovoj kaznenoj odgovornosti. Ovo tim prije kada se ima u vidu da je opt. N.R. na glavnoj raspravi izmijenio svoju obranu tvrdeći da su djelatnici policije, pri njegovoj obradi u stvari njegovu obranu sami unaprijed osmislili i pripremili koju je onda on pod njihovim pritiskom i u strahu iznio istražnom sucu.

Međutim, nasuprot takovim prigovorima ovih žalitelja, kada je pravomoćnim rješenjem odlučeno da se optuženicima ima suditi u odsutnosti, unatoč nedostupnim obranama, sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te s pravom zaključio da su optuženici na način opisan u izreci presude počinili terećeno kazneno djelo i za takovo svoje stajalište u obrazloženju presude iznio je valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Prije svega, ispravna je prosudba suda prvog stupnja da nema govora o tomu da bi obrana opt. N.R. koju je on iznio istražnom sucu bila unaprijed pripremljena i optuženiku naturena ili data u strahu, budući da to najočitije demantira zapisnik o ispitivanju ovog optuženika od dana 18. rujna 1996. godine na listu 31-34 spisa.

Naime, njegova obrana sadrži takove okolnosti i detalje koji su mogli biti poznati samo osobi koja o događaju ima neposrednih saznanja a po načinu iznošenja evidentno je da je data u slobodnom iznošenju i u nazočnosti optuženikovog branitelja, koju je konačno optuženik kao svoju bez ikakovih primjedbi na sadržaj zapisnika i potpisao.

Prema tomu, kada je opt. N.R. na način gore iznesen iznio svoju obranu istražnom sucu i između ostalog za opt. S.S. kazao da je upravo od njega čuo kako je i zašto ubio hrvatskog zarobljenog vojnika, i da je od opt. M.B. također osobno čuo kako je i on u istog vojnika pucao, onda je s obzirom da su optuženici dobro poznati opt. N.R. jer su njegovi mještani tako da je svaka zabuna u osobi isključena, te povezano s objektivnom činjenicom proizišlom iz nalaza liječnika obducenta o načinu i sredstvu usmrćenja hrvatskog vojnika M.H., čiji je leš u jednoj provaliji planine S. poslije četiri mjeseca od događaja stvarno i nađen, te povezano s uvjerljivim iskazima svjedoka, kako A.S. i M.K. iz iste grupe zarobljenih vojnika, tako i svjedoka B.K. i A.K., mještana P. sa kojima je oštećenik M.H. kao zarobljenik neko vrijeme proveo, prije nego što je od strane optuženih kao vodič odveden i kasnije usmrćen, bilo osnova za nedvojben zaključak da su optuženici kao pripadnici izviđačko-diverzantsko terorističke skupine počinili terećeno kazneno djelo na način na koji je to opisano u izreci pobijane presude.

Nema naime nikakove dvojbe, da se radi o skupini koja je formirana radi vršenja u zakonu navedenih kaznenih djela iz čl. 119. do 122. OKZRH, odnosno genocida i tri ratna zločina budući da je o tomu, o poimence navedenim pripadnicima takove skupine, o ciljevima iste i konkretnim akcijama obuhvaćenim njezinim planom vrlo određeno i konkretno iskazivao upravo opt. N.R. izričito navodeći “cilj je akcije bio da se obiđu hrvatska sela na ovom području, popale, razore, a stanovništvo uništiti, poklati.”

Prema tomu, očito je, da su optuženici bili svjesni da pripadaju upravo takovoj skupini, pri čemu za utvrđivanje postojanja skupine nije bitno je li skupina ima mogućnost poduzeti baš sve akcije predviđene planom odnosno je li u mogućnosti da ih izvrši.

Međutim, kada je istovremeno utvrđeno, kao što je to baš u konkretnom slučaju u odnosu na opt. S.S. i M.B., da su oni kao pripadnici zločinačke skupine koja je imala u planu vršenje u zakonu taksativno navedenih kaznenih djela, naprijed spomenutih, izvršili jedno od tih kaznenih djela proizišlo iz zločinačkog plana, ovdje ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZRH, onda je sud prvog stupnja nadalje ispravno postupio kada je optuženike proglasio krivim za samostalno kazneno djelo iz čl. 122. OKZRH, neovisno o tomu što oni još nisu proglašeni krivima i za samu pripadnost takovoj skupini.

Slijedom iznijetog proizlazi, da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje pa žalbe ovih optuženih iz tog žalbenog osnova nisu mogle biti prihvaćene.

Na žalbu opt. N.R.

Tvrdnje ovog optuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93, jer da presuda nema uopće razloga i da u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude u odnosu na sadržaj izreke presude, nije ničim konkretizirana.

Naprotiv, sud prvog stupnja je dostatno i bez ikakve proturječnosti obrazložio u čemu nalazi element počinjenog kaznenog djela iz čl. 123. st. 2. OKZRH od strane ovog optuženika.

Istina, optuženik je izmijenjenom optužnicom terećen i proglašen krivim za samu pripadnost skupini, zajednici više lica čija je djelatnost usmjerena na vršenje kaznenog djela genocida i ratnih zločina i koji zna (a dovoljno je i da s osnovom samo pretpostavlja) da ta skupina ima u planu vršenje tih kaznenih djela. Pri tomu čak i ne mora znati koje će konkretne akcije u tom pravcu skupina poduzeti i kako će se one odvijati, niti koliko će dugo trajati djelatnost skupine. Također nije bitno ni ime skupine, niti eventualno javno deklariranje njezinog imena i sadržaja djelatnosti, već je odlučujuća njezina prava namjena, i da je njezin pripadnik svjestan postojanja takove zajednice više lica koja je usmjerena na vršenje navedenih kaznenih djela te da on izražava svoju volju da učestvuje u akcijama takove skupine. Također nije bitno kako je ta volja izražena, to može biti izričito pristajanje ali i faktično uključivanje u djelatnost. A da je opt. N.R. znao o kakovoj se skupini radi i da je bio njezin pripadnik, više nego je očito, imajući upravo u vidu sve ono što je ovaj optuženik iznio u svojoj obrani istražnom sucu, o čemu je već naprijed bilo govora, kao i iz faktičnog postupanja kada je skupinu dovezao na mjesto događaja radi činjenja tih djela i kasnije vratio na početni položaj u G.

Prema tomu, u čl. 123. st. 1. i st. 2. OKZRH radi se o kaznenim odredbama za organiziranje radi počinjenja kaznenih djela genocida i tri kaznena djela ratnog zločina (st. 1.) i pripadnost toj grupi (st. 2.), pa su pripremne radnje podignute na razinu samostalnog kaznenog djela.

Druga je stvar što se iz daljnjeg faktičnog postupanja optuženika na mjestu događaja, opisanog u izreci, može i dalje zaključivati o njegovom aktivnom učešću u konkretnoj akciji, što bi prelazilo okvire kaznenog djela za koje je proglašen krivim, odnosno, o učešću u izvršenju kaznenog djela iz čl. 122. OKZRH, međutim takovo faktično sudjelovanje ovog optuženika u konkretnoj akciji, s obzirom na izmijenjenu, povoljniju pravnu kvalifikaciju djela od strane državnog odvjetnika za ovog optuženika, moglo je samo imati odraza u odluci o kazni, kao što je to sud prvog stupnja već uzeo u obzir i obrazložio, pa zbog toga, što se u izreci i obrazloženju navodi i takova njegova aktivnost, ne čini izreku presude i obrazloženje proturječnim već upravo suprotno.

Slijedom izloženog, nije osnovana žalba opt. N.R. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se žalbeni razlozi iz tih osnova međusobno isprepliću, dok se povreda kaznenog zakona i ne obrazlaže.

Međutim, ovaj je sud, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optuženika a po službenoj dužnosti našao, da djelatnost optuženika činjenično opisanu u izreci presude sada treba pravno označiti po čl. 187. st. 2. KZ koji je stupio na snagu 1. siječnja 1998. godine (“Narodne novine”, br. 110/97).

Naime, s obzirom na zaprijećenu kaznu od šest mjeseci do pet godina zatvora za ovo kazneno djelo, Kazneni zakon kojeg je primijenio ovaj Vrhovni sud ukazuje se blažim od Kaznenog zakona Republike Hrvatske (“Narodne novine”, br. 32/93) koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno odnosno, u vrijeme izricanja prvostupanjske presude, pa je stoga, sukladno čl. 3. st. 2. KZ kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim trebalo pravno označiti po blažem kaznenom zakonu i, nakon razmatranja žalbi (optuženih i državnog odvjetnika) i stanja stvari, što će biti nastavno obrazloženo, po tom propisu mu izreći kaznu, kao što je to učinjeno pod toč. I. izreke ove presude.

Na žalbe stranaka zbog odluke o kazni

Kako optuženici nisu istakli ni obrazložili žalbeni osnov zbog odluke o kazni, to je ovaj sud razmotrio odluku o kazni u smislu čl. 369. ZKP/93 i povodom žalbe državnog odvjetnika glede opt. N.R., pa je prije svega našao, da je optuženicima S.S. i M.B. izrečena kazna zatvora u trajanju od dvadeset godina u svemu primjerena.

Nedvojbeno je da se radi o iznimno teškom kaznenom djelu pri čijem su izvršenju optuženici ispoljili i iznimno visok stupanj surovosti i bezdušnosti kada su oštećenika dva dana tjerali, rukama vezanim lisicama, po planini kako bi im radi ostvarenja njihovih zločinačkih ciljeva, pokazivao mjesta s nehrvatskim stanovništvom, te ga nakon svega pucajući iz automatskih pušaka ustrijelili, te i dalje rukama svezanim lisicama, bacili niz provaliju, kako je i pronađen.

Stoga izricanje blaže kazne ne bi bilo opravdano s obzirom na potrebu adekvatne društvene osude počinjenog djela i pravednosti kažnjavanja njegovih počinitelja.

S druge pak strane, nije potrebita preocjena okolnosti relevantnih za odmjeru kazne glede opt. N.R. u pravcu njegovog težeg kažnjavanja, kako se to predlaže u žalbi državnog odvjetnika, budući da je sud prvog stupnja činjenici da je ovaj optuženik svojim postupkom i radnjama prešao okvire same pripadnosti zločinačkoj grupi, već dao dovoljan značaj.

Suprotno tomu, a jer je optuženikovo djelo sada po zakonu blaže kazneno djelo, za koje je zaprijećena i blaža kazna (prije najmanje jedna godina, znači do petnaest godina, a sada kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina) trebalo je, imajući u vidu i činjenicu da je optuženik svojom obranom doprinio otkrivanju grupe i počinjenog zločina, prvostupanjsku presudu preinačiti u odluci o kazni u korist optuženika te mu sukladno svemu navedenom izreći nešto blažu kaznu, smatrajući da će tako odmjerena kazna od četiri godine i šest mjeseci u dovoljnoj mjeri utjecati na svijest ostalih građana o pogibeljnosti vršenja ovakovih kaznenih djela ali i na samog optuženika.

Zbog svega naprijed izloženog, sa žalbama stranaka postupljeno je kao u izreci, na temelju čl. 387. i 390. st. 1. ZKP/97.

U Zagrebu, 25. svibnja 2000.

Zapisničar                                                        : Predsjednik vijeća:
Sanja Katušić-Jergović v.r.                              Katica Jelić v.r.

Zločin u Zemuniku Donjem (opt. Neven Repaja i dr.)

 

Postupak protiv Nevena Repaje, Branka Škopelje, Pavla Vranića, Aleksandra Vranića, Save Vranića, Nikole Vranića i Ilije Maričića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zadru

Broj predmeta: K-35/01

Vijeće: sudac Milivoj Lasan, predsjednik Vijeća, sudac Dubravko Krpina, član Vijeća, suci porotnici Mladen Rendić, Jerolim Šimunić i Mirko Šarić, članovi Vijeća

Optužnica: Okružnog državnog odvjetništva Zadar broj KT-57/94 od 27. lipnja 1995. godine

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženici: Neven Repaja, Branko Škopelja, Pavle Vranić, Aleksandar Vranić, Savo Vranić, Nikola Vranić, nedostupni, i Ilija Maričić, prisutan

Branitelji optuženih: Goran Nižić, odvjetnik iz Zadra, branitelj po službenoj dužnosti 1. do 6. optuženih; Luka Šušak, odvjetnik iz Zagreba, branitelj opt. Ilije Maričića

 

Presudom Županijskog suda u Zadru broj K-35/01 od 18. lipnja 2002. godine optuženici Neven Repaja, Branko Škopelja, Pavle Vranić, Aleksandar Vranić, Sava Vranić i Nikola Vranić u odsutnosti su proglašeni krivima što su točno neutvrđenog dana u veljači i ožujku 1992., u Zemuniku Donjem, zaseoku Senj, priključivši se naoružanim postrojbama milicije tzv. RSK, nakon što su osobe hrvatske nacionalnosti zbog terora napustili svoje kuće, kako bi onemogućili povratak odbjeglog stanovništva, odnosili pokretnu imovinu iz njihovih kuća pa potom kuće palili, pa su tako Neven Repaja i Nikola Vranić iz konobe Josipa Brcanije odvezli vino, a Nikola Vranić podmetnuo požar i zapalio kuću i stogove sijena Vladimira Brcanije, dok su Pavle Vranić, Sava Vranić i Nikola Vranić prijetili Kati Čavlini, tada staroj 65 godina, govoreći joj da će je ubiti ako ne napusti kuću, pa se ona preselila kod svoje kćerke u Smoković, da bi potom 1. do 6. optuženici iz njezine kuće i kuće njezinog sina Marka Čavline uzeli i odnijeli pokretne stvari, a potom podmetnuli požar i tako zapalili obje kuće.

Nikoli Vraniću izrečena je kazna zatvora u trajanju od 10 godina, a Nevenu Repaji, Branku Škopelji, Pavlu Vraniću, Aleksandru Vraniću i Savi Vraniću svakom u trajanju od po 9 godina.

Sedmooptuženi Ilija Maričić oslobođen je optužbe da je nakon priključenja miliciji tzv. RSK iz kuće Vinka i Vladimira Brcanije odnio posteljinu i druge kućanske predmete te zatim, zajedno sa ostalim optuženicima, iz kuće Kate Čavline i iz kuće njezinog sina Marka Čavline odnio pokretne stvari, a potom zapalio obje kuće.

Presudu Županijskog suda u Zadru pogledajte ovdje.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je 15. studenoga 2006. godine presudu i rješenje broj I Kž 912/02-4 kojom je prihvatio žalbu državnog odvjetnika te ukinuo prvostupanjsku presudu u oslobađajućem dijelu u odnosu na opt. Iliju Maričića i u tom dijelu predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žalba optuženih Nevena Repaje, Branka Škopelje, Pavla Vranića, Aleksandra Vranića, Saše Vranića i Nikole Vranića odbijena je kao neosnovana te je u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.