Praćenje suđenja u Republici Hrvatskoj

ZLOČIN U BJELOVARSKOJ KASARNI

Dana 08. lipnja 2015. na Županijskom sudu u Rijeci čitanjem optužnice započela je glavna rasprava u kaznenom postupku protiv opt. Jure Šimića za kazneno djelo ratnog zločina počinjenog nad ratnim zarobljenicima.

Prema navodima optužnice okr. Jure Šimić je naredio ubojstvo trojice zarobljenih časnika JNA, zapovjednika vojarne “Božidar Adžija” u Bjelovaru. Dana 29. rujna 1991. hrvatskim vojno-redarstvenom snagama predalo se gotovo 60 časnika te 150 redovnih vojnika koji su bili razoružani i odjeveni u hlače i potkošulje. Optužnicom Jure Šimić se tereti da je kao predsjednika kriznog stožera Bjelovara prozivanjem iz skupine izdvojio zapovjednika 265. mehanizirane brigade, stacionirane u toj vojarni, pukovnika Kovačević Rajka te njegove pomoćnike: potpukovnika Miljka Vasića i kapetana prve klase Dragišu Jovanovića te naredio skupini vojnika, čiji se identitet ne zna, da ih odvedu sa strane i ubiju a oni su to i učinili, pucnjevima iz vatrenog oružja.

Tijekom rasprave okr. Jure Šimić se o krivnji očitovao negativno. Iskaze su dala i četvorica svjedoka koja nisu osobno bili u vojarni u trenutku streljanja trojice časnika JNA. Nadalje, svjedočili su na okolnost mogućnosti izdavanja zapovijedi okrivljenog.

Dana 1. rujna 2015. zbog promjene Vijeća glavna rasprava u kaznenom postupku protiv opt. Jure Šimića, pred Županijskim sudom u Rijeci, započela je iznova.

Rasprava zakazana za 23. studenog 2015. godine odgođena je.

Rasprava je u više navrata započinjala ispočetka, a na posljednjem ročištu, održanom 09. ožujka 2018. trojica svjedoka koja prebivaju na teritoriju Republike Srbije, saslušana su putem video-konferencijske veze, uspostavljene s Višim sudom u Beogradu, Odjelom za ratne zločine.

Rasprava se nastavlja 08. i 09. svibnja 2018.

DONESENO RJEŠENJE O NASTAVKU ISTRAGE PROTIV DVOJICE OKRIVLJENIKA

Priopćenje Županijskog državno odvjetništvo u Sisku

“Povodom zaprimljenih upita novinara, odgovaramo kako je Županijsko državno odvjetništvo u Sisku danas donijelo rješenje o nastavku istrage protiv prvookrivljenog državljanina Srbije (1961.) i drugoookrivljenika bez državljanstva (1963.) zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH te protiv drugookrivljenika zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. st. 2. točka 4. KZ-a RH. Predmetna istraga bila je u prekidu od 24. ožujka 2016. zbog nedostupnosti drugookrivljenika koji je 31. siječnja 2018. deportiran iz Sjedinjenih Američkih Država čime su otklonjene smetnje koje su uzrokovale prekid istrage. (1. 2. 2018.)

Postoji osnovana sumnja da su dvojica okrivljenika 6. siječnja 1992. u Petrinji; tijekom oružanog sukoba između regularnih oružanih snaga Republike Hrvatske s jedne strane i naoružanih srpskih paravojnih postrojbi s druge strane; kao pripadnici srpskih paravojnih postrojbi, suprotno odredbama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, odveli bračni par civila iz njihove obiteljske kuće i odvezli ih u selo Joševica u blizini Petrinje te im naredili da izađu iz vozila, a potom u njihovom pravcu ispalili više hitaca iz vatrenog oružja usmrtivši ih na mjestu događaja.
Osnovano se sumnja da je prvookrivljenik 22. prosinca 1991. u Petrinji; tijekom oružanog sukoba između regularnih oružanih snaga Republike Hrvatske s jedne strane i naoružanih srpskih paravojnih postrojbi s druge strane; kao pripadnik srpskih paravojnih postrojbi, suprotno odredbama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, ušao u kuću civila koji ni na koji način nisu sudjelovali u oružanom sukobu te iz automatske puške ispalio više hitaca u dvije muške i jednu žensku osobu, usmrtivši ih na mjestu događaja.
Osnovano se sumnja da je drugookrivljenik 22./23. listopada 1993. od 22,00 do 6,00 u Petrinji, nakon što je ženska osoba (1970.) odbila s njim održavati intimne odnose, odlučio ju usmrtiti te je potom iz vatrenog oružja ispalio u nju jedan hitac usmrtivši je na mjestu događaja.

Rješenje o nastavku istrage još nije postalo pravomoćno, a 1. veljače 2018. provedena je dokazna radnja prvog ispitivanja drugookrivljenika koji je nakon toga vraćen u zatvor s obzirom da je na snazi rješenje o određivanju pritvora.
Državno odvjetništvo nastavlja s poduzimanjem daljnjih radnji u cilju dovršetka istrage i donošenja meritorne državnoodvjetničke odluke.”

UHIĆENJA U SISKU ZBOG RATNOG ZLOČINA IZ 1991. GODINE

20. veljače 2018. godine uhićena su tri stanovnika Siska, zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela ratnog zločina počinjenog u rujnu 1991. godine nad jednim srpskim civilom iz Siska.

Protiv njih je odrežen istražni zatvor zbog mogućeg utjecaja na svjedoke.

Uhićenici se teret za ubojstvo radnika Željezare Sisak 56-godišnjeg Radeta Španovića, odvedenog iz njegova stana 6. rujna 1991. godine. Prema iskazima svjedoka odvele su ga uniformirane osobe. Tijelo Radeta Španovića pronađeno je dana 14. rujna 1991. godine u Gušću, nedaleko Siska, na obali Save.

Rade Španović je jedan od 25 ubijenih sisačkih Srba za čiju je smrt, po zapovjednoj odgovornosti, 2013. godine na 10 godina zatvora pravomoćno je osuđen ratni dozapovjednik sisačke policije Vladimir Milanković.

ZLOČIN MINIRANJA BRANE PERUĆA

Na Županijskom sudu u Splitu u tijeku je suđenje opt. Branislavu Đukiću.

Okrivljenik je uhićen 2015. godine u Tivtu, u Crnoj Gori.

Suđenje je započelo je 13. srpnja 2016. godine.

Ukratko o optuženju:

Okrivljeniku se stavlja na teret da je, tempore criminis, od druge polovine rujna 1991. godine, do 28. siječnja 1993. godine, bio zapovjednik tzv. 221 motorizirane brigade 9. kninskog korpusa vibše JNA i svih pograničnih jedinica milicije vojske tzv. SAO Krajine.
Kao zapovjednik navedenih postrojbi, bio je podređen Ratku Mladiću i Mili Novakoviću.
Provodeći njihove zapovjedi, zapovijedio je svojim podređenim aktiviranje ekpoloziva kojim je urušena i oštećena brana Peruća.

Opći podaci:

Optužnica broj: KT-27/93, od 13. prosinca 1995.

Optužnicu zastupa: Marina Matušan, zamjenica županijske državne odvjetnice u Splitu

Županijski sud Split

Predmet broj: K-Rz-2/16

Vijeće za ratne zločine:
sudac Slavko Lozina, predsjednik Vijeća
sudac Mlađan Prvan i sudac Bruno Klein, članovi Vijeća

branitelj: Željko Ostoja, odvjetnik iz Split, odvjetnik Radivoj Nikolić
(po izboru optuženika sudjeluje u obrani kao stručna osoba)

Kazneno djelo: Ratni zločin protiv civila, članak 120. stavak 1. i 2. OKZRH;

Matarijana šteta: 90.000,000,00 kn,

Optužnica je 13. prosinca 1995, podignuta protiv Ratka Mladića, Mile Novakovića, Borislava Đukića i Milana Korice.

ZLOČIN U OKOLICI DARUVARA

Zločin u okolici Daruvara
Na Županijskom sudu u Zagrebu započelo je suđenje opt. Veljku Stjepanoviću za kazneno djelo ratnog zločina protiv civila, propisano člankom 120. stavkom 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

Okrivljeniku se stavlja na teret da je kao komandir stanice milicije Bijela, odjeljenja u Đulovcu (nekadašnje Miokovićevo), u tzv. SAO Krajini, tijekom oružanih sukoba od 27. kolovoza 1991. do 12. prosinca 1991. godine, iako je bio dužan, propustio spriječiti protuzakonito zatvaranje, mučenje i fizičko zlostavljanje jedanaestorice civila. Tereti se i kao neposredni počinitelj za fizičko i psihičko zlostavljanje jednog civila.

Okrivljenik je izručen iz Nizozemske, čije je državljanin. Zbog opasnosti od bijega određen mu je istražni uzatvor koji je u međuvremenu zamijenjen jamstvom.

U tijeki je dokazni postupak.

OPĆI PODACI

Toponim: Zločini u okolici Daruvara, u Đulovcu

Županijski sud u Zagrebu

Optužnica: Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, broj K-DO-199/12, od 14. veljače 2017.

Kazneno djelo:
– ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OK ZRH

Okrivljeniku se sudi u nazočnosti

U POVODU 26. GODIŠNJICE OD IZVRŠENOG RATNOG ZLOČINA U LOVASU

Prava, podrška, zaštita i kompenzacija žrtava kaznenih dijela

U povodu 26. godišnjice od izvršenog ratnog zločina u Lovasu

Navršava se 26 godina od zločina izvršenog nad hrvatskim i drugim nesrpskim stanovništvom Lovasa, u kojem je od dana okupacije 10. listopada 1991. te tijekom studenog i prosinaca 1991. ubijeno 70 osoba. Stanovništvo Lovasa je u navedenom periodu zastrašivano, tjerano na prisilni rad, prisiljavano da kao znak obilježja nesrpske nacionalnosti nosi bijele trake, njihovi domovi su opljačkani, velik broj civila i zarobljenika je zlostavljan, silovan te je preostalo stanovništvo krajem prosinca napustilo selo.
Jedan od najtežih zločina dogodio se 18. listopada 1991, kada je 50 Hrvata i drugih mještana nesrpske nacionalnosti zatočeno, a potom natjerano u minsko polje. Na putu do minskog polja jedan od zatočenika je ubijen. Došavši na minsko polje zatočenici su se morali držati za ruke i hodajući kroz minsko polje nogama čistiti tlo pred sobom kako bi očistili tlo od mina. Nakon što je najmanje jedna mina eksplodirala pripadnici srpskih snaga počeli su pucati po zatočenicima. Ubijeno je 24 hrvatskih i drugih nesrpskih zatočenika, 15 zatočenika je ranjeno. Satima kasnije je onima koji su preživjeli pokolj u minskom polju dozvoljeno da izvuku ranjene. Ranjenici su privatnim vozilima prebačeni u Šid, gdje ih je osoblje ambulante, potpisnici Hipokratove zakletve odbilo liječiti.
Pripadnici bivše JNA i srpske dobrovoljačke jedinice „Dušan Silni“ su izvršen zločin pokušali prikriti. Na Katoličkom groblju u Lovasu obilježeno je mjesto masovne grobnice, u kojoj su bila pokopana tijela ubijenih mještana Lovasa, a koja je otkrivena nakon povratka hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva na prijeratna ognjišta.
Za ovaj ratni zločin vođeni su, i još uvijek se vode, kazneni postupci pred pravosudnim tijelima u Hrvatskoj i Srbiji, kao i pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju protiv nekih od počinitelja/optuženika.
Okružno državno odvjetništvo u Osijeku (danas ŽDO Osijek) je 19. prosinca 1994. podiglo optužnicu protiv 18 optuženika koje se teretilo da su tijekom listopada, studenog i prosinca 1991. u Lovasu kao pripadnici Teritorijalne obrane i četničkog odreda “Dušan Silni” za krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava genocid i ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Nakon potpisivanja Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, Državno odvjetništvo RH je kazneni predmet ustupilo Tužilaštvu za ratne zločine u Srbiji, jer većina optuženika nije ni danas dostupna hrvatskom pravosuđu.
Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije podiglo je dana 28. studenoga 2007. godine optužnicu protiv četrnaest okrivljenika, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Dana 26. lipnja 2012. godine Vijeće za ratne zločine Višeg suda u Beogradu donijelo je presudu kojom je sve okrivljenike proglasilo krivima i osudilo na bezuvjetne kaznen zatvora. Dana 9. prosinca 2013. godine rečena presuda je ukinuta i postupak je vraćen na ponovno raspravljanje. Dana 24. travnja 2015. godine kazneni postupak u odnosu na okr. Milana Radojčića je razdvojen, zbog zdravstvenog stanja okrivljenika. Do danas prvostupanjski postupak nije završen.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) dodao je zločin u Lovasu na popis optužbe protiv okrivljenih Slobodana Miloševića i Gorana Hadžića uništavanja kuća i kulturnih spomenika, ubojstva civila i zatočeničkih objekata u Lovasu. Obojica okrivljenika su preminuli prije izricanja presude.
26 godina nakon izvršnog zločina koji je svojom svirepošću obilježio Europu krajem 20. stoljeća još nitko nije pravomoćno osuđen što žrtve, njihove srodnike kao i društvo u cjelini zbog nedostatka pravnog epiloga ostavlja bez perspektive, povjerenja u pravosuđe i pravdu.

Pripremila Veselinka Kastratović, Centar za mir, nenasilja i ljudska prava Osijek

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA ZA ZLOČIN U BARANJI

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku donijelo je i objavilo oslobađajuću presudu u predmetu ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, okr. Milenko Marić.

Izmijenjenom optužnicom okrivljeniku Milenku Mariću se stavljalo na teret da je u ljeto i jesen 1991. godine, kao pripadnik paramilicijskih snaga (stanica milicije Beli Manastir), privodio civile u stanicu milicije u zatvor i na saslušanja, tukao ih i maltretirao. U optužnici se navode imena i radnje u odnosu na 6 civilnih osoba, koje je okrivljenik tukao i maltretirao.

Nakon provedenog dokaznog postupka, u kome su saslušani brojni svjedoci optužbe i obrane, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku donijelo je rečenu presudu.

Okr. Milenko Marić izručen je u siječnju 2017. godine iz Londona, temeljem europskog uhidbenog naloga. Protiv njega proveo se razdvojeni postupak. Cijelo vrijeme rasprave okrivljenik se nalazio u istražnom zatvoru.

NEPRAVOMOĆNA PESUDA ZA ZLOČIN U LORI II

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu, u kaznenom predmetu za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, počinjen u Vojno istražnom centru u Lori (II),  izreklo je nepravomoćnu presudu, kojom je osudilo trojicu okrivljenika na zatvorske kazne.

Okrivljenici su bivši vojni policajaci, optuženi za kazneno djelo ratnog zločina počinjenog nad ratnim zarobljenicima, dovedenima i zlostavljanima u VIC Lora.

Zločini koji su im stavljeni na teret uključuju ponižavanje, fizičko, psihičko  i seksualno zlostavljanje, mučenje i tjelesno kažnjavanje 37 zatočenih ratnih zarobljenika, od kojih su trojica umrla od posljedica zadobivenih ozljeda.

Okr. Tonči Vrkić, tadašnji zamjenik zapovjednika Vojno istražnog centra u sastavu 72. bojne Vojne policije Hratske vojske, nepravomoćno je osuđen na 6 (šest) godina zatvora.

Okr. Ante Gudić i okr Anđelko Botić, temore criminis zatvorski čuvari, nepravomoćno su osuđeni svaki na kazne zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

Trojici okrivljenika su 2007. godine osuđeni za ratni zločin počinjen u VIC Lora, ali nad civilnim stanovništvom, čl.120.st.1. OKZ RH (predmet Lora I).  Za navedeno kazneno djelo Tonči Vrkić pravomoćno je osuđen na kaznu zatvora  trajanju od 8 godina;  Ante Gudić i Anđelko Botić pravomoćno su osuđeni na zatvorske kazne u trajanju od 6 godina.

S obzirom na pravomoćnu osuđujuću presudu u slučaju Lora 1, okr. Tončiju Vrkiću izrečena je jedinstena kazna zatvora u trajanju od 10 godina, okr. Anti Gudiću i okr. Anđelku Botiću jedinstvena kazna svakom u trajanju od 8 godina.

Spojeni za Loru I i Loru II protiv petorice okrivljenika započeo je, ali je razdvojen za navedenu trojicu okrivljenika.

Okr. Tomislavu Duiću, bivšem zapovjedniku VIC Lora i okr. Emiliju Bunguru, zatvorskom čuvaru, sudi se u drugom razdvojenom postupku.

PRESUDA VRHOVNOG SUDA O ZLOČINU U KERESTINCU I GAJEVOJ ULICI

Dana 15. veljače 2017. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske je po žalbama DORH i svih okrivljenika presudio da se preinačuje pobijana presuda Županijskog suda u Zagrebu od 24. ožujka 2016. u pravnoj oznaci, na način da se iz inkriminacija izuzima ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Naime u ovom kaznenom predmetu je podignuta optužnica 18. studenog 2011. zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika (čl. 122 OKZRH). Na temelju te optužnice je Županijski sud u Zagrebu presudom od 31. listopada 2012. proglasio krivim sve optuženike. Ta je presuda zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukinuta rješenjem VSRH od 16. travnja 2014. godine i postupak je vraćen na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku ŽDO Zagreb je podneskom od 8. veljače 2016. godine izmijenilo optužnicu te okrivljenike uz ratni zločin protiv ratnih zarobljenika optužio i za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, koji su po izmijenjenoj optužnici proglašeni krivima u ponovljenom postupku.

Stoga je sud prvog stupanja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka – zabrane “reformacije in peius“, jer kada postoji žalba optuženika (a DORH se žalilo samo po pitanju visine kazne) presuda u ponovljenom postupku se ne može izmijeniti na štetu okrivljenika.

Iz naprijed navedenih razloga, VSRH je svojom Presudom ujedno preinačio pobijanu presudu u pogledu visine kazni pa je:

okr. Stjepana Klarića za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika osudio na zatvorsku kaznu od 4 godine i 6 mjeseci, okr. Dražena Pavlovića na 2 godine, okr. Viktora Ivančana 3 godine, Željak Živeca na 2 godine i okr. Gorana Štrukelja na jednu godinu i 5 mjeseci zatvora.

Svim okrivljenicima se u zatvorske kazne uračunava vrijeme uhićenja i pritvora.

RAZDVOJENI KAZNENI POSTUPAK ZA ZLOČIN U BARANJI

skraćeno iz optužnice:

Izmijenjenom optužnicom okrivljeniku Milenku Mariću se stavlja na teret da je u ljeto i jesen 1991. godine, kao pripadnik paramilicijskih snaga (stanica milicije Beli Manastir), privodio civile u stanicu milicije u zatvor i na saslušanja, tukao ih i maltretirao. U optužnici se navode imena i radnje u odnosu na 6 civilnih osoba, koje je okrivljenik tukao i maltretirao.

Rasprava:

 Pripremno ročište provedeno je dana 28. ožujka 2017. godine, kada je okrivljenik poricao da je počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom (iz 2001. i izmijenjenom iz 2017. godine) stavlja na teret.

U uvodnim govorima Zamjenik ŽDO iz Osijeka rekao je da će optužba predloženim dokazima, personalnim i materijalnim, dokazati da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. Branitelj okrivljenika je rekao da je njegov branjenik izručen temeljem optužnice iz 2001. godine. Nakon što je izručen ŽDO iz Osijeka izmijenilo je optužnicu. Stoga je prigovarao zakonitosti postupka koji se provodi protiv njegova branjenika. Rekao je da izmijenjena optužnica nije potvrđena, stoga smatra da se protiv njegova branjenika vodi nepošteno suđenje, i to stoga što su od strane zastupnika optužbe predloženi svjedoci na okolnosti kojih nema u izmijenjenoj optužnici, što znači da se vodi prikrivena istraga. No, ako Sud i nadalje smatra da ima mjesta voditi ovaj postupak, njegov branjenik će aktivno sudjelovati u raspravi, predlagat će svoje svjedoke.

Dokazni postupak:

U dokaznom postupku saslušano je 5 svjedoka.

Svjedok F.J. je iskazao da misli da je među osobama koje su došle u uniformama i maskirane u njegovu kuću bio i okrivljenik, te da ga je okrivljenik odvodio na obavijesne razgovore u stanici milicije i pri tome povremeno tukao. Osim okrivljenika tu su bile i druge osobe koje su ga tukle, kao i druge zatočenike iz zatvora u stanici milicije u Belom Manastiru.

Ostali saslušani svjedoci nemaju neposrednih saznanja o tome što je u kritično vrijeme radio okrivljenik.

Dvjema svjedokinjama ispričali su očevi, koji su bili zatočeni u zatvoru u Belom Manastiru, što je radio okrivljenik. Obje poznaju od ranije okrivljenika, nemaju neposrednih saznanja, očevi su umrli.

Jedan svjedok je čuo da mu je okrivljenik, nakon svjedokova odlaska iz Baranje, opljačkao kuću. Podnio je kaznenu prijavu po uputi jedne osobe. Naknada je otišla u zastaru, jer je okrivljenik dugo bio nedostupan hrvatskom pravosuđu. Neposrednih saznanja taj svjedok nema.

Jedan svjedok je u kritično vrijeme zarobljen i odveden iz svoje kuće u Duboševici. Nije poznavao osobe koje su došle po njega. Ne poznaje okrivljenika, ne zna ništa što je okrivljenik radio u kritično vrijeme.

Zamjenik ŽDO iz Osijeka i Branitelj okrivljenika suglasni su da se pozove na sljedeće ročište za raspravu svjedok J.Ć.

Novo ročište za raspravu zakazano je za dan 15. svibnja 2017. godine u 9,00 sati.

 

 

 Nastavak rasprave dana 15. svibnja 2017. godine

Nastavak dokaznog postupka:

Na današnjem ročištu za raspravu ispitan je svjedok, koga je predložilo ŽDO iz Osijeka.

Svjedok je iskazivao da je zatočen 20. (ili 21. ili 22.) kolovoza 1991. godine na ulazu u mjesto Novo Nevesinje, pri povratku iz Belišća. Nakon što je četiri sata držan na cesti na visokoj ljetnoj temperaturi, odveden je u stanicu milicije u Beli Manastir. Pri ulasku svjedok i još jedna osoba su morali proći stepenice, na kojima je bila hrvatska zastava stavljena i preko koje se moralo prijeći  i obrisati noge u nju. Osoba koja je išla prva pokušala je zaobići zastavu, i nakon toga je bila tučena. Svjedok je prešao preko zastave, no, osjetio je udarac nogom u predjelu desnog bubrega. Kad se okrenuo vidio je Okr. Milenka Marića, koga je poznavao iz srednje škole i s rukometa. Stoga zna da ga je okrivljenik udario nogom. Potom je zadobio još udaraca, ali ne zna točno od koga, jer je tu bilo više osoba. Predvečer je odveden iz podruma, gdje je bio s ostalim mještanima Baranje zatočen, na prizemlje na ispitivanje. No, nije bilo ispitivanja već samo zlostavljanje, tuča i maltretiranje.

U podrumu, gdje su bili zatočeni, svjedok je vidio prof. Zemljaka i njegova sina, Željka Hodaka, koji je sjedio u uglu i koji je, na svjedokovo pitanje što mu je, rekao: „Ubili su Boga u meni“. Svjedok je rekao da je nakon desetak dana prevezen u Borovo Selo.

Branitelj okrivljenika prigovarao je iskazu svjedoka, jer tijekom istrage 1999. godine, kada je iskazivao nije spominjao događaje o kojima danas priča.

Zamjenik ŽDO iz Osijeka pročitao je  iskaze dva umrla svjedoka, koje je predložilo ŽDO iz Osijeka, a koje su svjedoci dali u istrazi.

ŽDO iz Osijeka predložilo je da se izvrši uvid u osnovni kazneni predmet, koji se vodio za zločine počinjene u kritično vrijeme u Baranji, a koji je u nekoliko razdvojenih postupaka vođen pred Županijskim sudom u Osijeku.

Branitelj okrivljenika je predložio da se ispita pet svjedoka na okolnosti postupanja njegova branjenika tijekom rata prema ljudima nesrpske nacionalnosti.

Kako se radi o suglasnim prijedlozima Vijeće je donijelo Rješenje kojim se prihvaćaju svi predloženi dokazi.

Novo ročište za raspravu zakazano je za dan 1. lipnja 2017. godine u 9,00 sati.

Nastavak dokaznog postupka 1. lipnja 2017. godine

U nastavku dokaznog postupka saslušano je 6 svjedoka obrane. Radi se o ljudima nesrpske nacionalnosti, koji su tijekom privremene okupacije Baranje ostali živjeti u Baranji, ili su bili zatočeni. Iskazivali su o okrivljeniku, njegovim aktivnostima. Nekima je pomagao živjeti u Baranji, a neke od svjedoka, prema njihovom iskazu, je čuvao i pomogao im izaći iz okupirane Baranje.

Zamjenik ŽDO iz Osijeka stavio je primjedbe na iskaz troje svjedoka, prigovarajući da se radi o iskazima kojima se pokušava pogodovati okrivljeniku.

Nastavak dokaznog postupka zakazan je za dan 3. srpnja 2017. godine u 8,30 sati, kada će biti pročitani iskazi u međuvremenu umrlih svjedoka, te će se ponovo pozvati jedan svjedok na raspravu.