Ostala suđenja

RADOVAN KARADŽIĆ PROGLAŠEN KRIVIM I OSUĐEN NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 40 GODINA

Dana 24. ožujka 2016. godine Raspravno vijeće MKSJ objavilo je nepravomoćnu presudu kojom je Radovan Karadžić proglašen krivim i osuđen, sukladno pravilima MKSJ o kumulativnim osudama, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od od 40 godina zatvora.

Proglašen je krivim za 10 od 11 točaka optužnice.

Odluka Raspravnog vijeća (neprvomoćna presuda):

– jedna točka optužbe:

oslobođenje od optužbe za genocid u sedam općina (Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornnik) u kojima je po navodima optužbe razina zločina eskalirala do genocida. Istu odluku  MKSJ je donio u pravomoćno završenom predmetu Stakić i Brđanin.

– deset točaka optužbe:
osuda
temeljem individualne kaznene odgovornosti, u kontekstu četiri povezana udružena zločinačka pothvata (u daljem tekstu UZP) , za genocid, zločine protiv čovječnosti (po svim točkama optužnice) i kršenje zakona i običaja ratovanja (po svim točkama optužnice) i to:

genocid počinjen nad srebreničkim muškarcima

trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja u Bosni i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo putem prislinog raseljavanja nesrba, organiziranjem sustava za zlostavljanje i zatočenje u 50 zatočeničkih objekata kontituirano, ubijanja masovnih razmjera, velika pljačka nesrpske imovine, korišćenje zatočenika kao živog štita, razaranje više džemija, sakralnih objekata i kulturnih spomenika, stalno davanje lažnih informacija u kontekst stvaranja okruženja za sustavno činjenje zločina čime se ostvarivao cilj  – sveobuhvatnog UZP-a

pokretanja i provedba kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva Sarajeva, čiji je cilj bio širenje terora među civilnim stanovništvom

uzimanja pripadnika Ujedinjenih naroda kao talaca kako bi se NATO prisilio na prekid zračnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba.

Radovan Karadžić, pored Ratka Mladića, djelovao je i u dogovoru s drugim sudionicima zločinačkih pothvata, uključujući: Momčila Krajišnika, Slobodana Miloševića, Biljanu Plavšić, Nikolu Koljevića, Miću Stanišića, Momčila Mandića, Jovicu Stanišića, Franka Simatovića, Željka Ražnatovića, Vojislava Šešelja, Stanislava Galića, Dragomira Miloševića, koristeći se, prije svega za neposredno počiniteljstvo, političkom i državnom strukturom bosanskih Srba, pripadnicima MUP-a, VRS-e JNA, VJ-e, TO-e, MUP-a Srbije, srpskih paravojnih snaga i dobrovoljačkih jedinica iz Srbije i iz Bosne, kao i lokalnim bosanskim Srbima, što je Sud utvrdio izvan razumne sumnje.

Novosti iz rada MKSJ (22. svibnja 2015. godine)

Raspravno vijeće MKSJ uvažilo zahtjev obrane okrivljenog Gorana Hadžića, te mu je odobrilo povratak u Srbiju.Okrivljenik će u Srbiji nastaviti liječenje  i oporavkom od kemoterapije.

Izvršenje rečene odluke Raspravnog vijeća odgođeno je do odluke o žalbi, izjavljenoj od Tužilaštva MKSJ. Do tada okrivljenik Goran Hadžić nalazit će se u Pritvorskoj jedinici MKSJ u Den Haagu.

Raspravno vijeće je naložilo da se okrivljenik mora vratiti u pritvor kada bude određen novi liječnički pregled.  U svojoj odluci Raspravno vijeće je detaljno navelo stroge uvjete boravka okrivljenog Gorana Hadđžića na na privremenoj slobodi.

Zbog njegova teškog zdravstvenog stanja naloženo je pažljivo praćenje i redovno izvještavanje o njegovu zdravlju. Kako se radi o osobi koja je godinama izbjegavala kazneni progon,  od zemlje domaćina, Republike Srbije,  očekuju se provođenje strogih mjera nadzora kretanja okrivljenika Gorana Hadžića.

Goran Hadžić na privremenoj slobodi

Žalbeno vijeće MKSJ, dana 13. travnja 2015. godine, preinačilo je odluku Raspravnog vijeća MKSJ i naložilo puštanje Gorana Hadžića na privremenu slobodu do snimanja magnetnom rezonancom u Den Haggu, zakazanog za početak svibnja 2015. godine, iz humanitarnih razloga.

Optuženi Goran Hadžić, odlukom Žalbenog vijeća MKSJ, pušten je na privremenu slobodu do datuma koji je odredio MKSJ. U svojoj žalbi na odluku Raspravnog vijeća, optuženik je ponovo tražio puštanje na privremenu slobodu do snimanja magnetnom rezonancom, zakazanog za početak svibnja 2015. godine. Raspravno vijeće MKSJ je u ožujku 2015. godine odbacilo taj zahtjev.

Goran Hadžić tijekom privremene slobode boravit će u kući u Novom Sadu, pod nadzorom srpske policije. Optužen je za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja na više lokacija u Istočnoj Slavoniji, uključujući i zločin na poljoprivrednom dobru Ovčara.

Vinko Pandurević pušten nakon izdržane dvije trećine kazne

Vinko Pandurević, bivši komandant Zvorničke brigade Drinskog korpusaVojske Republike Srpske, nakon što je proveo u pritvorskoj jedinici UN dvije trećine 13-to godišnje kazne zatvora, pušten je. U pritvorskoj jedinici je bio deset godina i mjesec dana.

Presudom Raspravnog vijeća u predmetu IT-05-88, protiv Vujadina Popovića i drugih, od 10. lipnja 2010. godine, Vinko Pandurević je proglašen krivim temeljem individualne kaznene odgovornosti (čl. 7(1) Statuta MKSJ, za pomaganje i podržavanje zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja. Temeljem zapovjedne odgovornosti (odgovornosti nadređenog), (čl. 7(3) Statuta, proglašen je krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja, u Srebrenici i okolnim mjestima, u srpnju 1995. godine. Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina

Žalbeno vijeće MKSJ prihvatilo je žalbu Tužiteljstva MKSJ, te je osudilo Vinka Pandurevića osudilo za pomaganje ili podržavanje, te po zapovjednoj odgovornosti, za više kaznenih dijela ubojstva kao kršenja zakona ili običaja ratovanja, istrebljivanja kao zločina protiv čovječnosti i progona ubojstvima ili okrutnim i nečovječnim postupanjem, kao zločin protiv čovječnosti. Žalbeno vijeće je, uz suprotno mišljenje suca Fausta Pocara, izreklo nove osuđujuće presude za te zločine, u trajanju od 13 godina zatvora.

Žalbeno vijeće MKSJ potvrdilo doživotnu kaznu zatvora za Zdravka Tolimira

Dana 8. travnja 2015. godine, Žalbeno vijeće u MKSJ, izreklo je presudu kojom je potvrdilo doživotnu kaznu zatvora protiv Zdravka Tolimira.

Zdravko Tolimir, bivši pomoćnik komandanta i načelnik Sektora za obavještajno sigurnosne poslove Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, je optužen za zločine počinjene u enklavama Srebrenica i Žepa tijekom1995. godine.

Žalbeno vijeće je potvrdilo zaključak Raspravnog vijeća da je Zdravko Tolimir sudjelovao u dva udružena zločinačka pothvata. Presuda Žalbenog vijeća MKSJ potvrdila je osude za genocid, udruživanje radi vršenja genocida, istrebljenje, ubojstva, progon i nečovječna djela prisilnog premještanja, na temelju sudjelovanja Zdravka Tolimira u dva udružena zločinačka pothvata.

Prva optužnica protiv Zdravka Tolimira podignuta je 2005 godine. Okrivljenik je bio u bijegu, uhićen je 31. svibnja 2007. godine. Suđenje je počelo 26. veljače 2010. godine. Presuda Raspravnog vijeća izrečena je 12. prosinca 2012. godine. Žalbeni postupak je zaključen 27. veljače 2014. Godine.

Tužiteljstvo MKSJ podiglo je optužnice protiv ukupno 20 osoba za zločine počinjene u enklavama Srebrenica i Žepa tijekom ljeta 1995. godine. Presudom Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu protiv Zdravka Tolimira, završeni su postupci protiv 16 optuženika. U tijeku su postupci protiv Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Jovice Stanišića i Franka Simatovića.

Od osnivanja MKSJ, Tužiteljstvo je podigao optužnice protiv 161 osobe za teška kršenja humanitarnog prava počinjena na prostoru bivše Jugoslavije od 1991. do 2001. godine. Postupci protiv 147 osoba su završeni.

Ubojstvo u Budačkoj Rijeci

Obnovljeni postupak protiv Mile Dakića, zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 2. toč. 5. KZRH, u svezi čl. 21.- poticanje na ubojstvo.

 

TIJEK POSTUPKA

Mile Dakić ranije je u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora zbog poticanja na ubojstvo hrvatskih policajaca Mile Butine, Josipa Milčića i Zlatka Škrleca te ranjavanje Nikole Rakocije, koje je počinjeno 4. kolovoza 1991. godine.

Mile Dakić uhićen je 26. svibnja 2011. na temelju međunarodne tjeralice u BiH. Hrvatskoj je izručen 10. kolovoza 2011. Potom mu je odobrena obnova postupka.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Karlovcu

Broj predmeta: K-33/2011

Sudsko vijeće za ratne zločine: sudac Ante Ujević, predsjednik Vijeća, Sudac Mladen Kosijer, član Vijeća, suci porotnici Jasna Požar, Ivan Brozović i Ivan Gradišar, članovi Vijeća

Optužnica: ŽDO Karlovac br. Kt-12/97 od 17. lipnja 1999. godine

Optužbu zastupaju: Mladen Krajačić i Gordana Križanić, zamjenici županijskog državog odvjetništva u Karlovcu

Kazneno djelo: poticanje na ubojstvo – čl. 34 st. 2. toč. 5. KZRH, u svezi čl. 21

Optuženik: Mile Dakić, ranije u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora, izručen iz BiH

Branitelj optuženika: Ljubiša Drageljević, odvjetnik iz Rijeke i Nenad Mamula, odvjetnik iz Karlovca

Žrtve:

– ubijeni: Mile Butina, Josip Milčić i Zlatko Škrlec

– zadobio teške tjelesne ozljede: Nikola Rakocija

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

BUDACKA RIJEKA izvjestaji s pracenja glavne rasprave

 

PRESUDA

Dana 16. siječnja 2014. godine, nakon što je tužiteljstvo prekvalificiralo kazno djelo iz optužnice na oružanu pobunu, primjenom Zakona o općem oprostu Županijski sud u Karlovcu obustavio je kazneni postupak protiv Mile Dakića.

Ubojstvo članova obitelji Radosavljević u Daruvaru (opt. Jožica Mudri)

 

Postupak protiv Jožice Mudrija, za četiri kaznena djela ubojstva, teško djelo protiv opće sigurnosti dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom i krađe.

 

OPĆI PODACI

Okružni sud u Bjelovaru

Broj predmeta: K-152/92

Raspravno vijeće: sutkinja Anka Turek-Novak, predsjednica Vijeća, sutkinja Ivanka Abramović, članica Vijeća, suci porotnici Mato Bačić, Miško Rogić i Ivo Srbljinović, članovi Vijeća

Optužnica: Vojnog državnog odvjetništva Bjelovar broj KT-86/92 od 26. ožujka 1992. godine s izmjenom od 29. siječnja 1993. godine

Kaznena djela: ubojstava, teško djelo protiv opće sigurnosti dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom i krađa

Optuženik: Jožica Mudri, prisutan

Branitelj optuženog: Ladislav Gruičić, odvjetnik iz Zagreba

Žrtve – ubijeni: Rade Radosavljević, Jovanka Radosavljević, mlt. Nenad Radosavljević i mlt. Dejan Radosavljević

 

Presudom Okružnog suda u Bjelovaru broj K-152/92-74 od 7. siječnja 1994. godine opt. Jožica Mudri proglašen je krivim što je 25. veljače 1992. godine, došavši u kuću oštećenog Rade Radosavljevića u Daruvaru, u toku razgovora sa oštećenikom, koji se vodio uz konzumaciju alkoholnih pića, motiviran činjenicom da su Rade Radosavljević i članovi njegove obitelji srpske nacionalnosti, hicima iz pištolja “TT” usmrtio Radu Radosavljevića, Jovanku Radosavljević i Nenada Radosavljevića, a Dejana Radosavljevića usmrtio hicima iz pištolja i ubodima kuhinjskim nožem, nakon čega je njihova mrtva tijela na podu trpezarije položio jedno do drugog, a potom pod njihova tijela stavio komad plastičnog eksploziva, sporogoreći štapin i inicijalnu kapislu te izazvao eksploziju koja je dovela do otkinuća glave Dejana Radosavljevića, dok je na kući nastupila imovinska šteta velikih razmjera. Potom je iz kuće Radosavljevićevih neovlašteno uzeo i prisvojio jedan video-rekorder i daljinski upravljač.

Za ubojstvo Radosavljević Rade utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 10 godina.

Za ubojstvo Radosavljević Jovanke utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 10 godina.

Za ubojstvo Radosavljević Dejana utvrđena mu je kazna zatvora u trjanju od 10 godina.

Za ubojstvo Radosavljević Nenada utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 10 godina.

Za kazneno djelo protiv opće sigurnosti utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 godine.

Za kazneno djelo krađe utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca.

Izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 13 godina.

 

Presudu Županijskog suda u Bjelovaru pogledajte ovdje.

 

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 218/1994-3 od 12. svibnja 1994. preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni i pravnoj oznaci djela pa su opt. Jožici Mudriju za kaznena ubojstava Radosavljević Rade i Radosavljević Jovanke izrečene kazne zatvora u trajanju od po 12 godina, a kazne zatvora u trajanju od po 14 godina za ubojstva oštećenih mlt. Radosavljević Dejana i Radosavljević Nenada. Za teško djelo protiv opće sigurnosti dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 2 godine, a za krađu kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca.

Osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

 

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

Pokušaj podmićivanja sudaca VSRH

 

Kazneni postupak protiv Drage Tadića, za udruživanje za počinjenje kaznenog djela iz čl. 333/1 KZ-a i za poticanje na protuzakonito posredovanje iz čl. 343/5 KZ-a u vezi članka 37/2 KZ-a.

 

O POSTUPKU

Početkom listopada 2010. godine USKOK je pokrenuo istragu protiv pet osoba zbog pokušaja utjecaja na presudu Vrhovnog suda u postupku koji se protiv Branimira Glavaša vodio za ratni zločin, kako bi se utjecalo na suce Vrhovnog suda i donijela presuda povoljna za Glavaša.

USKOK je početkom srpnja 2011. godine podigao optužnicu protiv osječkog poduzetnika Drage Tadića, splitskog poduzetnika Srećka Jurišića, Tadićeve supruge Božice Tadić-Ćavar, bivše zamjenice glavnog urednika ‘Glasa Slavonije’ i Glavaševe prijateljice Sanje Marketić, te Ivana Drmića, saborskog zastupnika HDSSB-a, zbog počinjenja kaznenih djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela, poticanja na protuzakonito posredovanje te lažnog prijavljivanja kaznenog djela.

Optužnicom se Tadića tereti da je tijekom lipnja i srpnja 2010. godine, u Zagrebu i Osijeku, znajući da je pred Vrhovnim sudom RH u tijeku postupak odlučivanja povodom žalbe u kaznenom predmetu protiv Branimira Glavaša i dr. zbog kaznenog djela ratnog zločina, u cilju da se ishodi presuda koja će za Branimira Glavaša biti povoljna organizirao i u zajedničko djelovanje povezao ostale okrivljenike radi pronalaženja osoba koje bi za novac mogle utjecati na suce Vrhovnog suda RH ili im ponuditi novac kako bi donijeli povoljnu presudu za Branimira Glavaša. Sanja Marketić i Ivan Drmić su trebali prikupiti 700.000 eura, a Božica Tadić-Ćavar je trebala koordinirati njihovo zajedničko postupanje, dok su Tadić i Jurišić, u cilju realizacije opisanog plana, kontaktirali s više osoba interesirajući se o stanju predmeta.

U cilju realizacije opisanog plana i prikupljanja novca, Tadić je sredinom srpnja 2010. godine, u Zagrebu, od jednog poduzetnika zatražio i dobio iznos od 50.000 eura, a novac je, po uputama Tadića, istog dana preuzeo Jurišić koji ga je proslijedio za sada nepoznatoj osobi. Tijekom srpnja 2010. godine Jurišić je u više navrata, na širem području Zadra, kontaktirao s jednom osobom od koje je tražio da stupi u kontakt s određenom osobom i da joj kaže da će joj Tadić i krug osoba oko njega dati novac ukoliko stupi u kontakt s nekim od sudaca Vrhovnog suda RH koji su odlučivali o predmetu Glavaš i od njih zatraži da donesu povoljnu presudu za Branimira Glavaša. Nadalje, po uputama Drage Tadića i uz posredovanje Božice Tadić-Ćavar 21. srpnja 2010. u jednom zagrebačkom kafiću organiziran je sastanak na kojemu je Jurišić od Sanje Marketić i Ivana Drmića zatražio da do 23. srpnja 2010. prikupe dodatnih 70.000 eura, na što su oni pristali i prikupili po 35.000 eura.

Novac je prema dogovoru 23. srpnja 2010. preuzeo Jurišić koji ga je 25. srpnja 2010. trebao predati jednoj osobi radi utjecaja na donošenje povoljne presude za Branimira Glavaša, ali do predaje novca nije došlo jer su Sanja Marketić i Ivan Drmić 24. srpnja 2010. prekinuli svoje daljnje postupanje, o čemu su istog dana obavijestili ostale okrivljenike.

U cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti Sanja Marketić i Ivan Drmić su PU osječko-baranjskoj 24. srpnja 2010. podnijeli kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog navodnog kaznenog djela prijevare na njihovu štetu. U kaznenoj prijavi su neistinito naveli da su novac predali nepoznatom počinitelju koji ga je zadržao, iako su znali da su 70.000 eura predali Jurišiću s unaprijed zajednički dogovorenim ciljem.

U optužnici je predloženo da se Jurišiću oduzme 70.000 eura koje je, za počinjenje kaznenog djela, 23. srpnja 2010., u Zagrebu, preuzeo od Sanje Mrketić i Ivana Drmića.

Četvero optuženih priznalo je krivnju i nagodilo se u USKOK-om: Ivan Drmić, Sanja Marketić i Srećko Jurišić osuđeni su uvjetno na dvije godine zatvora, a Božica Tadić-Ćavar osuđena je na uvjetno na 15 mjeseci zatvora.

Drago Tadić jedini je optuženi koji nije priznao krivnju.

Nakon priznanja krivnje od strane suoptuženih optužnica protiv Drage Tadića je izmijenjena 30. siječnja 2012. Izmijenjenu optužnicu možete pogledati ovdje:

1. stranica

2. stranica

Dana 21. svibnja 2012. godine na Županijskom sudu u Zagrebu započela je glavna rasprava.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta:

Sudsko vijeće: sudac Zdravko Majerović, predsjednik Vijeća, sutkinje Mirjana Rigljan i Gordana Mihela Grahovac, članice Vijeća

Optužnica: Optužnica USKOK-a broj K-US-268/10 od 1. srpnja 2011., odnosno 30. siječnja 2012.

Zastupnik optužbe: Tonči Perković, zamjenik ravnatelja USKOK-a

Kazneno djelo: udruživanje za počinjenje kaznenog djela iz čl. 333/1 KZ-a i protuzakonito posredovanje iz čl. 343/5 KZ-a u vezi s čl. 37/2 KZ-a

Optuženici:
1.-okr. Drago Tadić 
2.-okr. Srećko Jurišić – nagodio se s USKOK-om i priznao krivnju, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 2 godine
 uz rok kušnje od 5 godina
3.-okr. Božica Tadić-Ćavar – nagodila se s USKOK-om i priznala krivnju, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 15 mjeseci uz rok kušnje od 3 godine
 
4.-okr. Sanja Marketić – nagodila se s USKOK-om i priznala krivnju, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 2 godine uz rok kušnje od 5 godina
 
5.-okr. Ivan Drmić – nagodio se s USKOK-om i priznao krivnju, uvjetna kazna zatvora u trajanju od 2 godine uz rok kušnje od 5 godina

Braniteljica optuženog Tadića:
Jadranka Sloković, odvjetnica iz Zagreba

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

POKUSAJ PODMICIVANJA SUDACA VSRH izvjestaji s glavne rasprave

 

PRESUDA

Dana 27. veljače 2013. objavljena je presuda kojom je Tadić nepravomoćno osuđen na 2 godina zatvora bezuvjetno.

 

Optuženik Antun Gudelj

 

Na Županijskom sudu u Osijeku donesena je presuda u postupku koji se vodio protiv Antuna Gudelja, kojeg se teretilo da je počinio krivična djela protiv života i tijela -ubojstva iz čl. 35. st. 2. toč. 1., 4. i 5. OKZ RH i krivično djelo protiv života i tijela – ubojstvo u pokušaju iz čl. 34. st. 2. toč. 1. i 4. OKZ RH u svezi s člankom 17. (čl. 19.) OKZ RH. Proglašen je krivim te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Radilo se o ponovljenom postupku.

– Gudelj je 1994. g., u odsutnosti (nalazio se u bijegu – Australija ), pravomoćno osuđen na 20 godina zatvora zbog navedenih kaznenih djela. Na takvu presudu žalbe su uložili ŽDO u Osijeku i branitelj opt. Gudelja.

– Gudelja je Hrvatskoj izručila SR Njemačka u veljači 1996. g. Uhićen je u studenom 1995 g. na temelju međunarodne tjeralice.

– 7. ožujka 1996.g. Vrhovni sud RH, po službenoj dužnosti, rješenjem ukida prvostupanjsku pobijanu presudu, te predmet vraća na ponovno suđenje jer u tijeku žalbenog postupka nalazi da je nastupila mogućnost da se optuženiku ponovo sudi u njegovoj prisutnosti. Istim rješenjem Gudelju se produžuje pritvor.

– 4. studenog 1996.g. Gudelj podnosi zahtjev za obustavu kaznenog postupka primjenom Zakona o općem oprostu.

– 3. veljače 1997.g. izvanraspravno vijeće ŽS u Osijeku odbija Gudeljev zahtjev.

– 22. svibnja 1997.g Vrhovni sud RH uvažava Gudeljevu žalbu na rješenje ŽS u Osijeku, isto preinačuje, te temeljem Zakona o općem oprostu protiv Gudelja obustavlja kazneni postupak i ukida pritvor. Gudelj odlazi u Australiju.

– u lipnju 1997.g ošt. Jadranka Reihl-Kir podnosi ustavnu tužbu protiv rješenja o obustavi postupka, a državni odvjetnik 16. rujna protiv istog rješenja podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti.

– 10.studenoga 2000.g. VS RH presudom broj: Kzz-16/97-4 utvrđuje da je ZZZ osnovan i da je rješenjem VS RH broj: I Kž-102/97-4 povrijeđen zakon u korist opt. Antuna Gudelja, ne dirajući u pravomoćnu presudu budući da je ZZZ podignut na štetu optuženika.

– 14. ožujka 2001.g. Ustavni sud RH usvaja ustavnu tužbu Jadranke Reihl-Kir, te ukida rješenje VS RH broj Kž-102/97-4 od 22. svibnja 1997.g. i predmet vraća VS RH na ponovni postupak.

-11. travnja 2001.g VS RH odbija žalbu opt. Gudelja podnesenu protiv rješenja ŽS u Osijeku od 3. veljače 1997.g. kao neosnovanu.

-nakon što je nastavljen postupak, ŽS u Osijeku, na prijedlog ŽDO u Osijeku, 18. lipnja 2001.g protiv opt.

Antuna Gudelja određuje pritvor, te raspisuje međunarodnu tjeralicu.

-2006.g. u rujnu Gudelj je uhićen u Sydneyu i 15. srpnja 2007.g. izručen Hrvatskoj, te se od tada nalazi u pritvoru.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku optužnicom broj: KT-148/91 od 25. ožujka 1992.g., djelomično izmijenjenom tri puta, teretilo Antuna Gudelja da je 1. srpnja 1991.g kao pripadnik rezervnog sastava, obavješten i svjestan da se vode pregovori između predstavnika srpskih mještana starog Tenja i predstavnika političkih i upravnih vlasti SO Osijek, na vozilo koje se kretalo sa upaljenim treptačima iz smjera Osijeka u smjeru centra sela Tanja, u kojem se nalazili pregovarači, ogorčen na vođenje pregovora i pregovarače, smatrao ih odgovorne za situaciju u selu i događaja koji su se zbili, u nakani da im se osveti, istupio pred vozilo i iz automatske puške ispalio veći broj hitaca te na podmukao i bezobziran način usmrtio Josipa Reihl-Kira, Milana Kneževića i Gorana Zobundžiju, a teško ranio Mirka Tubića.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Predmet broj: K-32/01

Sudsko Vijeće: sudac Damir Krahulec, Predsjednik Vijeća; sudac Drago Grubeša, član Vijeća; sudac porotnik Josip Ciprovac, član Vijeća; sudac porotnik Marica Miluković, članica Vijeća i sudac porotnik Marija Rumbočić-Pezelj, članica Vijeća

Optužnica: broj: KT-148/91 od 25. ožujka 1992.g. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, djelomično izmijenjena 12. travnja 1994. godine, 24. lipnja 1994. godine i 19. lipnja 2008. godine.

Zastupnik optužbe: Dražen Križevac, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku

Kazneno djelo: ubojstvo iz članka 35. st. 2. t.1. 4. i 5. OKZ-a RH i krivično djelo pokušaja ubojstva iz članka 35. st.2. t.1. i 4. OKZ-a RH u svezi s člankom 17. (čl. 19.) OKZ RH.

Optuženik : Antun Gudelj, u pritvoru

Branitelji optuženika: Nedeljko i Domagoj Rešetar, izabrani branitelji opt. Antuna Gudelja

Punomoćnik oštećenice Jadranke Reihl-Kir : Slobodan Budak, odvjetnik iz Zagreba

Žrtve:

– ubijeni : Josip Reihl-Kir, Milan Knežević i Goran Zobundžija,

– ranjen : Mirko Tubić

 

IZVJEŠTAJI SA PRAĆENJA

Glavna rasprava počela je 09. listopada 2007. godine. Održano je 15 ročišta. Presuda je objavljena 07. srpnja 2008. godine kojom je opt. Antun Gudelj proglašen krivim te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina.

Tijekom dokaznog postupka ispitano je 20 svjedoka : oštećena Jadranka Reihl-Kir, Mirko Livaja, Krešimir Tolj, Ivica Mišin, Željomir Kostić, Branimir Golubić, Željko Špehar, Božidar Riba, Zlatko Kramarić, Gordana Ajduković, Zvonko Bojčić, Mato Arlović, Branislav Grgić (izvanraspravno), Andrija Zgrebec (izvanraspravano), Zvonko Erak, Marijan Ivić, Branko Ruman, Mate Šalinović i Josip Boljkovac.

Pročitani su iskazi svjedoka Angeline Ratković, Josipa Jarića, Marka Dubravca i oštećenika Mirka Tubića.

Optuženik je izjavio da se ne smatra krivim, a obranu je iznio na kraju dokaznog postupka.

Osim oštećene Jadranke Reihl-Kir, ostali oštećenici ovog kaznenog djela nisu imali svoga punomoćnika, niti su prisustvovali na bilo kojoj raspravi.

Izvještaji

Javna sjednica na VSRH održana je dana 09. travnja 2009. godine. Izvještaj sa javne sjednice pogledajte ovdje.

Drugostupanjsku presudu možete pogledati ovdje.

Javna sjednica VSRH u trećem stupnju održana je dana 09. prosinca 2009. godine. Izvještaj možete pročitati ovdje.

Trećestupanjsku presudu možete pogledati ovdje.

 

ZAPAŽANJA PROMATRAČA

Ponovljeno suđenje bilo je praćeno velikim medijskim interesom. Predsjednik Vijeća je suđenje vodio profesionalno. Iako prisutna svakoj raspravi, objavi presude nije prisustvovala Jadranka Reihl-Kir i njezin punomoćnik. Vijeće smatra da navedena kaznena dijela nisu počinjena na podmukao način (jer nije bio sakriven pri počinjenju kaznenih djela), već samo iz bezobzirne osvete, a kako to proizlazi iz optužnice.

 

PRESUDA

Vijeće Županijskog suda u Osijeku objavilo je presudu broj K-32/01 kojom je proglasilo krivim optuženika Antuna Gudelja zbog krivična djela protiv života i tijela -ubojstva iz čl. 35. st. 2. toč. 1., 4. i 5. KZ RH i krivično djelo protiv života i tijela – ubojstvo u pokušaju iz čl. 34. st. 2. toč. 1. i 4. KZ RH u svezi s člankom 17. (čl. 19.) OKZ RH.

Citiranom presudom utvrđene su kazne zatvora:

Za točku 1. optužnice (ubojstvo Josipa Reihl-Kira iz bezobzirne osvete) u trajanju od 20 (dvadeset) godina,

Za točku 2. optužnice (ubojstvo Milana Kneževića iz bezobzirne osvete) u trajanju od 20 (dvadeset) godina

Za točku 3. optužnice (ubojstvo Gorana Zobundžije iz bezobzirne osvete) u trajanju od 20 (dvadeset) godina

Za točku 4. optužnice (pokušaj ubojstva Mirka Tubića iz bezobzirne osvete) u trajanju od 10 (deset) godina.

Slijedom navedenog optuženiku Antunu Gudelju je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina.

Optuženiku Antunu Gudelju produljen je pritvor. O ekstradicijskom pritvoru biti će donijeto posebno rješenje.

Svi oštećenici upućeni su sa imovinskopravnim zahtjevima u parnicu.

 

Vrhovni sud RH, na javnoj sjednici održanoj 09. travnja 2009. godine, potvrdio je prvostupanjsku presudu.

Presudu VSRH možete pogledati ovdje.

 

Sjednica vijeća VSRH u trećem stupnju, povodom žalbi na drugostupanjsku presudu VSRH, održana je 09. prosinca 2009. Odluka nam još nije poznata.

 

IZJAVA ZA JAVNOST

Izjava za javnost

 

MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON ZAVRŠENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA

Na Županijskom sudu u Osijeku u srpnju 2008. nepravomoćno je završen ponovljeni postupak protiv opt. Antuna Gudelja. Optuženik je nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, zbog ubojstva Josipa Reihl-Kira, načelnika Policijske uprave Osijek, Milana Kneževića, odbornika SO Osijek, i Gorana Zobundžije, predsjednika Izvršnog vijeća SO Osijek, te pokušaja ubojstva Mirka Tubića, predsjednika MZ Tenje koje je počinio 01. srpnja 1991. godine, kao pripadnik rezervnog sastava policije Republike Hrvatske. Na punktu koji se nalazio u Novoj Tenji, pucao je na automobil u kojemu se nalazio pregovarački tim.

Antun Gudelj u odsutnosti je 1994. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, no nakon što je izručen Republici Hrvatskoj, postupak je obnovljen. Zahtjev obrane za obustavom postupka Županijski sud u Osijeku je odbio, no Vrhovni sud (VS) RH je 1997. godine, postupajući po žalbi, obustavio kazneni postupak pozivajući se na Zakon o općem oprostu. Oštećena Jadranka Reihl-Kir je u lipnju 1997. protiv rješenja o obustavi podnijela ustavnu tužbu, a državni odvjetnik je u rujnu podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti. VSRH je 2000. godine utvrdio da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je rješenjem o obustavi postupka povrijeđen zakon, no budući da je podignut na štetu optuženika, u pravomoćnu odluku nije dirano. Ustavni je sud, 2001. godine, usvojio ustavnu tužbu oštećenice i ukinuo rješenje VSRH o obustavi postupka i predmet vratio na ponovno odlučivanje. VSRH je ovom prilikom odbio žalbu optuženog i potvrdio rješenje Županijskog suda u Osijeku kojim je odbijen zahtjev za obustavom postupka. Tek time su stvoreni uvjeti da Antun Gudelj odgovara za kaznena djela za koja je bio optužen, te je ponovno izručen iz Australije i pritvoren 15. srpnja 2007. godine.

Tijekom glavne rasprave u ponovljenom postupku saslušano je 20 svjedoka, koji su ostajali pri iskazima koje su dali u prvom postupku i koji su se sadržajno nadopunjavali. Sud nije, za razliku od tužitelja, smatrao da su ubojstva izvršena na podmukao način, što je pri objavi presude (ali ne i u obrazloženju) objasnio time što se optuženik nije skrivao prilikom počinjenja djela i da su ga oštećenici mogli jasno uočiti.

Unatoč nastojanju punomoćnika oštećenice da se tijekom postupka saznaju imena eventualnih poticatelja ili naručitelja ovih kaznenih djela, predsjednik Vijeća je zabranjivao takva pitanja jer su ona izlazila izvan okvira optužnice, a time i predmeta raspravljanja. U vezi s tim punomoćnik oštećene je u svojoj završnoj riječi izrazio negodovanje što se u ovom postupku nije utvrđivalo da li se radilo o samoinicijativi počinitelja, ili širem pripremanju ubojstva J. Reihl-Kira i rekao da Državno odvjetništvo nije prepoznalo da se radi o “zavjeri radi ubojstva”.

Naime, slučaj ubojstva Josipa Reihl-Kira, Milana Kneževića i Gorana Zobundžije i ranjavanje Mirka Tubića, obilježen je pasivnošću tijela progona Republike Hrvatske, gledajući od vremena samog počinjenja djela, kada je Antun Gudelj, u prisutnosti više policajaca, napustio mjesto događaja i kada je pritvor protiv njega određen tek u kolovozu 1991. godine, kada je već napustio Republiku Hrvatsku. Štoviše, po izručenju, VSRH je obustavio kazneni postupak očito pogrešno primijenivši Zakon o općem oprostu. Naposlijetku, tek zbog inicijative, odnosno podnošenje ustavne tužbe oštećene Jadranke Reihl-Kir i njezinog punomoćnika, ukinuta je odluka Vrhovnog suda o obustavi postupka i stvoreni su uvjeti za nastavak suđenja.

Tijekom ovog postupka je utvrđena nepobitna koincidencija da je Antun Gudelj ubio Josipa Reihla Kira baš u vrijeme kada su ovaj i niz tadašnjih državnih dužnosnika znali da se Reihl-Kiru prijeti ubojstvom i iz tog razloga je naložen njegov premještaj u Zagreb. Je li ta činjenica povezana sa ubojstvom koje je počinio Antun Gudelj, mora, po našem mišljenju, biti istražena.

 

Zločin u Malom Lošinju

 

Na Županijskom sudu u Rijeci u tijeku je postupak protiv Vlade Grbina, Petra Petrovića i Radovana Anđića, oficira i ročnih vojnika JNA, optuženih za ubojstva dvojice i pokušaja ubojstva trojice pripadnika teritorijalne obrane na Malom Lošinju u listopadu 1991.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

I-opt. Vladi Grbinu, II-opt. Petru Petroviću i III-opt. Radovanu Anđiću stavlja se na teret da su dana 16. listopada 1991. u Malom Lošinju iz zasjede, a po naređenju I-okr. Grbina, iz automatskih pušaka pucali po pripadnicima teritorijalne obrane Rifetu Mustiću, Mladenu Bujačiću i Herkulu Alaburiću, pri čemu su Mustić i Bujačić pogođeni s više metaka i uslijed zadobivenih rana preminuli, dok je Herkul Alaburić ostao nepovrijeđen, a nakon toga je I-okr. Grbin u cilju da usmrti i Željka Krulića i Valtera Dajčića prema njima bacio ručnu bombu, no ista nije eksplodirala,

dakle, Vlado Grbin da je lišio života dvije službene osobe te tri službene osobe pokušao lištiti života, dvije osobe potaknuo na lišenje života službenih osoba, a Petar Petrović i Radovan Anđić dvije službene osobe lišili života te jednu s namjerom pokušali lišiti života, pa da su time počinili kaznena djela ubojstva službene osobe, ubojstva službene osobe u pokušaju te poticanja na ubojstvo službene osobe.

Optužnicu možete pročitati ovdje (pdf 234 KB).

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Rijeci

Broj predmeta: K-56/08

Predsjednica Vijeća: sutkinja Ika Šarić

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci poslovni broj KT-122/91-IV od 30. lipnja 2008.

Zastupnik optužbe: zamjenik ŽDO Rijeka Darko Karlović

Kaznena djela: kazneno djelo ubojstva službene osobe (čl. 35. st. 1. i 2. toč. 5. KZH), kazneno djelo ubojstva službene osobe u pokušaju (čl. 35. st. 1. i 2. toč. 5. KZH u svezi čl. 19. preuzetog KZ), namjerno poticanje na lišenje života službenih osoba (čl. 35. st. 1. i 2. toč. 5. KZH u svezi s čl. 23. st. 1. preuzetog KZ)

Optuženici: I-opt. Vlado Grbin (aktivni kapetan JNA do 1991., sada nepoznatog boravišta na području Republike Srbije, sudi mu se u odsutnosti), II-opt. Petar Petrović (na odsluženju vojnog roka od 18. siječnja 1991., sada nepoznatog boravišta, sudi mu se u odsutnosti), III-opt. Radovan Anđić (na odsluženju vojnog roka 1991., s prebivalištem u Bijeljini, zaposlen u Beču, Republika Austrija, dostupan sudu, prisutan, brani se sa slobode)

Branitelji optuženika: za I-opt. odvjetnik Klaudio Dekleva; za II-opt. odvjetnik Đuro Vučinić; za III-opt. odvjetnik Milenko Škrlec

Žrtve: Rifet Mustić i Mladen Bujačić – ubijeni; Željko Krulić, Valter Dajčić i Herkul Alaburić – na njih je izvršen pokušaj ubojstva

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA

MALI LOŠINJ izvjestaji s pracenja sudjenja