Suđenja u Srbiji

FOND ZA HUMANITRNO PRAVO IZ BEOGRADA PREDSTAVLJA DOSJE “JNA U RATOVIMA U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI”

U petak 15. lipnja 2018. godine Fond za humanitarno pravo (FHP) predstaviće svoj deseti dosje pod nazivom „JNA u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini“

Prezentacija će biti održana u velikoj sali Medija centra u Beogradu, Terazije 3, u 11,00 sati.

Tema najnovijeg Dosjea FHP-a je uloga JNA u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, transformacija iz jugoslovenske u srpsku vojsku. U uvodnom dijelu Dosjea predočene su činjenice o razvoju krize u bivšoj Jugoslaviji i što je rukovodstvo Republike Srbije na čelu sa Slobodanom Miloševićem radilo u preuzimanju kontrole nad JNA, s namjerom da je upotrebi za ostvarenje svojih ratnih ciljeva.

Prvi deo Dosjea posvećen je ulozi JNA u ratu u Hrvatskoj. Predočeni su dokazi o dvije faze njenog djelovanja:
prvoj: JNA razdvaja sukobljene strane i stvarala tampon zone između njih
drugoj: JNA se otvoreno stavilja na srpsku stranu, granatirala hrvatske gradove i zajedno sa jedinicama Milicije Krajine i paravojnim srpskim grupama sudjjeluje u borbama protiv oružanih snaga Republike Hrvatske i napadima na slabo branjena ili nebranjena sela

U drugom dijelu Dosjea opisano je kako je JNA na početku rata u BiH sudjelovala u zauzimanju bosansko-hercegovačkih općina za srpsku stranu u suradnji sa Srpskom demokratskom strankom iz BiH. Općine u čijem je zauzimanju sudjelovala JNA postale su potom dio ratne teritorije Republike Srpske.

U Dosjeu su, također, predstavljeni podaci o transformaciji jedinica JNA u jedinice VRS i prepuštanju naoružanja, opreme i kadrova vojsci bosanskih Srba u proljeće 1992. godine.

Dosje će predstaviti:
• Jovana Kolarić, autorka Dosijea, FHP
• Ivana Žanić, koordinatorka pravnog tima FHP-a
• Nemanja Stjepanović, član Izvršnog tima FHP-a

PRAVOMOĆNA PRESUDA ZA ZLOČINA NA OVČARI

ZLOČIN NA OVČARI

Sudovi:
Okružni sud Beograd – Odjeljenje za ratne zločine
Apelacioni sud Beograd – Odjeljenje za ratne zločine
Vrhovni kasacioni sud Republike Srbije
Ustavni sud Republike Srbije

Optužnica:
Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije podiglo je optužnicu KT RZ 3/03 od 4. prosinca 2003. godine

Okrivljenici:
Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Ivan Atanosijević, Predrag Milojevuić Đorđe Šošić, Miroslav Đanković, Saša Radak, Milan Vojnović, Jovica Perić, Nada Kalaba, Milan Lančužanin, Goran Mugoša, Predrag Dragović, Predrag Madžarac, Marko Ljuboja, Vujo Zlatar, Slobodan Katić, Milorad Pejić

Okrivljenici Milorad Pejić i Saša Radak naknadno su pronađeni i stavljeni na optužnicu.

Tijekom prvog suđenja 2004.i 205. godine postupak u odnosu na okr. Milana Bulića je razdvojen zbog bolesti. Protiv njega je prerađena optužnica KT RZ 4/03 od 24. svibnja 2005. godine. Prvostupanjska presuda Okružnog suda Beograd od 30. siječnja 2006. godine proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina (zlostavljanje ratnih zarobljenika pred hangarom i u hangaru na Ovčari). Drugostupanjska presuda Apelacionog suda Beograd od 1. ožujka 2007. godine umanjena kazna na 2 godine zbog teške bolesti. Okrivljenik je je umro.

Nakon što je Damir Sireta izručen iz Norveške (2008. godine), tužilaštvo je podiglo optužnicu br. KT RZ 4/03 od 17. listopada 2008. godine. Prvostupanjskom presudom Okružnog suda Beograd od 23. lipnja 2009. godine proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina (zlostavljanje i sudjelovanje u ubijanju ratnih zarobljenika s Ovčare). Drugostupanjskom presudom Apelacionog suda Beograd d 24. lipnja 2010. godine umanjena mu je kazna na 15 godina zatvora.

Okrivljenici su tijekom prvostupanjskog postupka bili u pritvoru.

Optužba:
Okrivljenicima se stavlja na teret zarobljavanje, zlostavljanje i ubijanje 200 ratnih zarobljenika na poljoprivrednom dobru na Ovčari dana 20/21. studenoga 1991. godine, čl. 144. u vezi čl. 22. KZ SRJ. Do početka kaznenog postupka 2004. godine bile su identificirane 193 žrtve. U međuvremenu je identificirano svih 200 žrtava toga zločina.

Presude:
1) Presuda Okružnog suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine br. K.V. 1/2003 od 12. prosinca 2005. godine
Okrivljenici: Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Predrag Milojević, Ivan Atanasijević, Predrag Dragović, Miroslav Đanković, Đorđe Šošić i Milan Lančužanin proglašeni su krivima i osuđeni na svaki na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina

Okrivljenici: Jovica Perić, Milan Vojnović i Vujo Zlatar proglašeni su krivima i svaki je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Okrivljenik Predrag Mađarac proglašen je krivim, a kako je u vrijeme izvršenja djela bio mlađa punoljetna osoba, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.

Okrivljenica Nada Kalaba proglašena je krivom i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina.

Okrivljenik Goran Mugoša proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.

Okrivljenici Marko Ljuboja i Slobodan Katić oslobođeni su optužbe da bi počinili navedeno kazneno djelo.

2) Presuda Apelacionog suda u Beogradu (nemam broj) od 14. prosinca 2006. godine prvostupanjska nepravomoćna presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje

3) Presuda Okružnog suda u Beogradu, br. Kv 4/2006. od 12. ožujka 2009. godine
Okrivljenici: Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Ivan Atanasijević, Predrag Milojević, Đorđe Šošić, Saša Radak proglašeni su krivima i svaki osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Okrivljenik Milan Vojnović proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Okrivljenik Jovica Perić proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina.

Okrivljenica Nada Kalaba proglašena je krivom i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina.

Okrivljenik Milan Lančužanin proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina (uzeta je u obzir činjenica da je u međuvremenu obolio od moždanog udara i da je osoba s invaliditetom).

Okrivljenici Goran Mugoša i Predrag Dragović proglašeni su krivima i svaki osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.

Okrivljenici: Predrag Mađarac, Marko Ljuboja, Vujo Zlatar, Slobodan Katić i Milorad Pejić oslobođeni su optužbe da bi počinili rečeno kazneno djelo.

4) Presuda Apelacionog suda u Beogradu – Odjeljenje za ratne zločine, br. Kz1 Po2 – 1/2010 od 23. lipnja 2010. godine
Uvažena je žalba Tužilaštva za ratne zločine Srbije u odnosu na kaznu okrivljenice Nade Kalabe, kojoj je kazna povećana na 11 godina.

Uvažena je žalba okrivljenika Ivana Atanasijevića, te mu je smanjena kazna zatvora na 15 godina.

5) Odluka Ustavnog suda Republike Srbije br. Uz 4461/2010 od 30. siječnja 2014. godine
Uvažena je ustavna žalba okr. Saše Radaka protiv presude Apelacionog suda u Beogradu br. Kz1 Po2 1/10 od 23. lipnja 2010. godine. Utvrđeno je da mu je povrijeđeno pravo na nepristran sud kao sastavni dio prava na pravično suđenje. Naloženo je Apelacionom sudu da ponovo odlučuje o žalbi na prvostupanjsku presudu iz 2009. godine. Učinci ove Odluke odnosili su se na sve okrivljenike.

6) Presuda Vrhovnog kasacionog suda Republike Srbije br. Kzz K3 2/2014 od 19. lipnja 2014. godine
Sud je odlučivao o zahtjevu za zaštitu zakonitosti okrivljenika Miroslav Đankovića, Miroljuba Vujovića, Stanka Vujanovića, Nade Klabe, Đorđa Šošića, Predraga Milojevića, Saše Radaka, Milana Vojnovića, Predraga Dragovića i Milana Lančužanina, koji su uložili protiv presude Okružnog suda u Beogradu br. Kv 4/06 od 12. ožujka 2009. godine i Apelacionog suda u Beogradu br. Kz1 Po2 1/10 od 23. lipnja 2010. godine.

Svi okrivljenici su uložili izvanredni pravni lijek pobijajući navedene presude zbog sudjelovanja i višestruke uloge suca u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, te moguće pristranosti.

Presudom je ukinuta presuda Apelacionog suda u Beogradu u odnosu na osuđujući dio. U odnosu na oslobađajući dio te presude utvrđena je povreda zakona, ali Sud nije dirao u pravomoćnost presude.

7) Odluka Apelacionog suda u Beogradu (nemam broj) od 10. svibnja 2016. godine
Nakon niza izvanrednih pravih lijekova okrivljenika i njihovih branitelja, predmet je vraćen u žalbeni postupak. Sud je odlučio od Mehanizma za kaznene sudove zatražiti transkripte s iskazima svjedoka insajdera, koji je dao iskaz pred MKSJ u kaznenom predmetu protiv okrivljenika Mileta Mrkšića, Veselina Šljivančanina i Miroslava Radića. Iskaz je dao i pred Okružnim sudom u Beogradu u predmetu za zločina počinjen na Ovčari. Sud je zatražio transkripte kako bi mogao usporediti iskaze svjedoka o istom događaju, zločinu počinjenom na Ovčari.

8) Presuda Apelacionog suda u Beogradu, Odjeljenje za ratne zločine, br. Kz1 Po2 2/2014 od 24. studenoga 2017. godine
O ovoj presudi javnost je pisala u siječnju 2018. godine.

Presudom je potvrđena prvostupanjska osuđujuća presuda Okružnog suda u Beogradu br. Kv 4/06 od 12. ožujka 2009. godine.

U odnosu na okrivljenike: Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Predrag Milojević – osuđeni na 20 godina zatvora.

U odnosu na okr. Gorana Mugošu – osuđen na 5 godina zatvora.

Usvojena je žalba okrivljenika Miroslava Đankovića i Saše Radaka, te im je smanjena kazna zatvora svakom na 5 godina.

Usvojena je žalba Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije, povećana je kazna zatvora za okr. Nadu Kalabu na 11 godina zatvora.

Usvojena je žalba okr. Ivana Atanasijevića, te mu je smanjena kazna zatvora na 15 godina.

Usvojena je žalba okrivljenika Jovice Perića, Milana Vojnovića, Milana Lančužanina i Predraga Dragovića, preinačena je citirana prvostupanjska presuda, oslobođeni su optužbe da bi počinili navedeno kazneno djelo.

Okr. Đorđe Šošić u međuvremenu je umro i protiv njega je postupak pravomoćno obustavljen.

ZAKLJUČNO:
Za zločin počinjen 20/21. studenoga 1991. godine do danas su pravomoćno osuđeni okrivljenici:
Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Predrag Milojević – 20 godina

Damir Sireta, Ivan Atanasijević – 15 godina

Nada Kalaba – 11 godina

Miroslav Đanković, Saša Radak, Goran Mugoša – 5

Milan Bulić – 2 godine

Pravomoćno su oslobođeni optužbe okrivljenici:
Jovica Perić, Milan Vojnović, Milan Lančužanin, Predrag Dragović, Marko Ljuboja, Vujo Zlatar, Milorad Pejić, Predrag Mađarac, Slobodan Katić

ODRŽANA SJEDNICA APALACIJSKOG VIJEĆA U PREDMETU ZLOČINA U SOTINU

IZVJEŠTAJ S RASPRAVE ODRŽANE PRED APELACIJSKIM VIJEĆEM

Za dane 17. i 18. studenoga 2016. godine Apelacijski sud u Beogradu zakazao je otvaranje glavne rasprave u kaznenom predmetu protiv opt. Žarka Miloševića i dr, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civila, počinjen 27. prosinca 1991. godine u Sotinu[1].

Rasprava je održana u zgradi Višeg suda u Beogradu, u sudnici br. 2, na I katu. Vijeće Apelacijskog suda se sastojalo od 5 sudaca profesionalaca, predsjedavajući je bio sudac Srećko Janković.

Optužnicu je zastupao Dušan Knežević, zamjenik Tužitelja za ratne zločine.

Punomoćnica je bila kolegica Marina Kljajić, odvjetnica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda.

Branitelji su bili odvjetnici koji su branili optuženike tijekom prvostupanjskog postupka pred Vijećem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu.

Raspravi su, u prostoru za publiku, nazočili članovi obitelji žrtava iz Sotina, te Veselinka Kastatović, monitorica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, koju su pozvali članovi obitelji žrtava da bude s njima nazočna.

Predsjednik Apelacijskog vijeća izvijestio je stranke kaznenog postupka da je Vijeće održalo javnu sjednicu dana 21. i 22. siječnja 2016. godine, kada je odlučilo da će saslušati dva svjedoka Milana Vučenovića i Radomira Nestorovića, vezano za točku III nepravomoćne prvostupanjske presude, kojom su okrivljenici Mirko Opačić, Dragan Lončar i Miroslava Milinkovića.

Svi optuženici su pozvani da se izjasne ostaju li pri svojim obranama, koje su dali tijekom prvostupanjskog postupka. Svi su ostali kod svojih obrana.

Okrivljeni suradnik Žarko Milošević ponovio je da je okr. Miroslav Milinković, zapovjednik Sotina, pripadnik kragujevačke brigade JNA, odobrio kamion za odvoz ljudi na strijeljanje. Ponovio je da je nakon sastanka, koji je održan u MZ, otišao kod okr. Milinkovića tražiti kamion, koji je ovaj odobrio, jer je znao u koju svrhu taj kamion daje.

U odnosu na ulogu okr. Mirka Opačića, okr. suradnik je rekao da je okr. Opačić bio predsjednik MZ, imao je savjet MZ. Održan je sastanak koji je okr. Opačić vodio. Na sastanku se odlučivalo tko će od Hrvata iz Sotina morati odseliti, a tko će biti strijeljan. Bio je spisak, na kome se zaokruživalo imena ljudi koji će biti strijeljani. Poimence su čitana imena svih sa spiska i glasalo se o tome tko će biti iseljen a tko strijeljan. Tijekom glasanja za neke ljude je netko rekao da ga ne treba iseliti, da ga se ne dira. Odluku o iseljavanju Hrvata iz sela u okolici donijela je SAO Krajina.

Nadalje, okr. Milošević je rekao da je spisak s imenima osoba koje treba strijeljati odnio u stanicu milicije. Ne sjeća se je li spisak bio potpisan. Znali su i u stanici milicije da je to spisak osoba koje će biti strijeljane. Razlog odluke o strijeljanju okrivljenik nalazi u revoltu Srba zbog prethodnog stanja u selu, zbog bacanja bombi po srpskim kućama, zbog ubojstava Srba.

Za opt. Dragana Lončara okr. Milošević je rekao da ga je on pozvao da idu u vinograde, da je okr. Lončar došao tamo i stao u vrstu koja je pucala u civile. Svi u vrsti su pucali, osim vozača kamiona. Je li netko pojedinačno pucao, da li netko nije pucao, okr. Milošević ne zna.

Svjedok Milan Vučenović je osao kod svog iskaza. Rekao je da nije vidio glasanje u MZ, gdje je bio nakon što je odvezao kukuruz u Šid. Nije mu poznato da je održan neki sastanak. Vidi je da su kroz prostoriju MZ prolazili neki ljudi. Rekao je da nije postojao spisak mještana Sotina, da je to bila jedna bilježnica s imenima svih koji su bili u Sotinu. U prostoriji MZ bili su Jovanka Martić (sada pokojna), Mirko Opačić i Žarko Milošević. Svjedok je rekao da je čuo da sve Hrvate iz Sotina treba iseliti. Ljudi u miješanim brakovima nisu bili iseljavani iz Sotina.

Svjedok Radomir Nestorović ostao je kod iskaza danog tijekom prvostupanjskog kaznenog postupka. Rekao je da nije imao nikakvih saznanja da bi radnom mašinom „ultom“ trebao zatrpati leševe. Zvao ga je Trkulja da ide radnom mašinom zatrpati put. Dočekao ga je okr. Milošević. Kako je bila noć nije vidio iz stroja što točno zatrpava. Od seljana je čuo da su strijeljani civili.

Punomoćnica oštećenih predložila je kao dokaz ponovno saslušanje svjedoka Ivana Dondora, na okolnost nazočnosti okr. Milinkovića u Sotinu u kritično vrijeme.

Branitelj okr. Milinkovića protivio se izvođenju toga dokaza, jer se iz spisa predmeta vidi da postoji pisana potvrda komande kragujevačke brigade da je okr. Milinković u kritično vrijeme bio na odmoru, stoga se ništa novo ne bi dobilo izvođenje predloženog dokaza.

Vijeće apelacijskog suda odbilo je prijedlog Punomoćnice oštećenih.

Stranke postupka, kao i Punomoćnica oštećenih, ostale su kod svojih završnih riječi.

Branitelji okr. Mirka Opačića pozivali su se na praksu domaćih sudova, kao i na praksu MKSJ, slučaj Kupreškić i dr, gdje iskaz jednog svjedoka koji tereti optuženika ne može biti dokaz za osuđujuću presudu. Osim toga, u svojoj završnoj riječi, branitelji su izuzetno naglasili patnju i tragediju žrtava, te pokazali primjer kako se može braniti svoga branjenika, a da se žrtva ne dovodi u pitanje, niti se žrtvu poništava.

Braniteljica okrivljenika suradnika okr. Žarka Miloševića je rekla da je njezin branjenik priznao krivicu i rekao sve što je znao o zločinu, te pomogao pronaći posmrtne ostatke žrtava, te je pitala može li jedan čovjek počiniti, u konkretnim okolnostima, sam zločin.

Odluka Apelacijskog vijeća bit će strankama dostavljena putem Višeg suda u Beogradu (prvostupanjskog suda).

[1] Optužnica Tužilaštva za ratne zločine Srbije podignuta je protiv okr. Žarka Miloševića, okr. Dragana Lončara, okr. Mirka Opačića, okr. Dragana Mitrovića i okr. Miroslava Milinkovića, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Optužnica je potvrđena u lipnju 2014. godine. Prvostupanjska presuda, objavljenom 26. linja 2015. godine, nepravomoćno su proglašeni krivima i osuđeni okr. Žarko Milošević na 9 godina (nakon sporazuma s Tužiteljstvom), okr. Dragan Mitrović na 15 godina. Nepravomoćno su oslobođeni okr. Mirko Opačić, okr. Dragan Lončar i okr. Miroslav Milinković

PRAVOMOĆNA PRESUDA ZA ZLOČIN U BELOM MANASTIRU

Žalbeni sud u Beogradu pravomoćno je osudio okr. Zorana Vukšića na 20 godina zatvora, okr. Slobodana Strigića na 10 godina zatvora, okr. Branka Hrnjaka na pet godina zatvora. Navedeni okrivljenici su osuđeni zbog kaznenog djela ratnog zločina počinjenog protiv civilnog stanovništva u Belom Manastiru i drugim mjestima Baranje 1991. godine.

Odlukom Žalbenog suda odbijene su žalbe Tužilaštva za ratne zločine Srbije i obrane okrivljenika. Potvrđena je prvostupanjska presuda Vijeća Odjeljenja  za ratne zločine Višeg suda u Beogradu.

Prvostupanjskom presudom okr. Zoran Vukšić je bio osuđen na maksimalnu kaznu od 20 godina zatvora, okr. Slobodan Strigić na 10 godina zatvora, okr. Branko Hrnjak na pet godina zatvora.  Oštećenici svoja potraživanja mogu ostvariti u parničnom postupku.

Za isto kazneno djelo na godinu i šest mjeseci zatvora ranije je pravomoćno osuđen okr. Velimir Bertić.

Navedenim okrivljenicima optužnicom se stavljalo na teret da su kao pripadnici postrojbe za posebne namjene iz sustava milicijskih snaga tzv.  SAO Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem ubili ili sudjelovali u ubojstvu najmanje šestero hrvatskih civila, “uz protuzakonita zatvaranja, ozlijeđivanja, zastraživanja, teror, mučenja i nečovječna postupanja”.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ustupilo je ovaj predmet srbijanskom Tužilaštvu za ratne zločine Srbije,  temeljem Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida.

Nepravomoćna presuda za zločin u Sotinu

Dana 26. lipnja 2015. godine, Vijeće Odjeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, objavilo je prvostupanjsku nepravomoćnu presudu, kojom su opt. Žarko Milošević i opt. Dragan Mitrović proglašeni krivima za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, počinjenog u 27. prosinca 1991. godine u Sotinu.

Opt. Žarko MIlošević osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina, opt. Dragan Mitrović osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Opt. Dragan Lončar, opt. Mirko Opačić i opt. Miroslav Milinković nepravomoćno su oslobođeni optužbe da bi počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Zvršen prvostupanjski kazneni postupak za zločin u Sotinu

Na Višem sudu u Beogradu, Odjeljenju za ratne zločine, danas je završen prvostupanjski kazneni postupak za ratni zločin počinjen nad civilima, u prosincu 1991. godine, u Sotinu. Prvostupanjski kazneni postupak vođen je protiv petorice optuženika.

Nepravomoćna presuda bit će objavljena u petak, 26. lipnja 2015. godine u 10,00 sati.

Na Višem sudu u Beogradu izrečene nepravomoćna presuda a zločin u Baranji

Odjeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, u ponovljenom postupku, proglasilo je krivima i osudilo opt. Zorana Vukšića na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, opt. Slobodana Strigića kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, opt. Branka Hrnjaka na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.

Tijekom ranijeg prvostupanjskog postupka svi optuženici su proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora kao i u ovom ponovljenom postupku. Osim ovih optuženika, proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci i opt. Velimir Bertić, za koga je u žalbenom postupku presuda potvrđena.

Optuženicima se stavljalo na teret da su kao pripadnici jedinice za specijalne namjene SUP Beli Manastir sudjelovali u ubojstvu, zlostavljanju i mučenju najmanje 6 civila hrvatske nacionalnosti 1991. godine, u više mjesta Baranje.

novosti sa suđenja za zločin na Ovčari

Dana 1. prosinca 2014. godine Apelacioni sud u Beogradu započeo je novi žalbeni postupak za zločin izvršen na Ovčari dana 20/21. studenoga 1991. godine.

na početku žabenog postupka branitelji optuženika tražili su izuzeće:

– četvero sudaca žalbenog vijeća, zbog njihova sudjeloanja u žabenom postupku u istom predmetu (postupak 2010. godine)

– Predsjednika Apelacionog suda zbog njegova sudjelovanja u sastavljanju vijeća u tom žalbenom postupku

– Tužitelja za ratne zločine Srbije i njegova Zamjenika, koji zastupa optuženicu u ovom predmetu, zbog navodnog utjecaja na svjedoke suradnike

Nakon rješavanja po rečenim zahtjevima za izuzeće, te odbijanja tih zahtjeva, Apelacijoni sud je od 9. do 15. velječe 2015. godine održao javnu sjednicu.

Dana 12. veljače 2015. godine,  Apelacioni sud u Beogradu je Rješenjem, do pravomoćnog presuđenja u ovom predmetu, ukinuo pritvor protiv šestorice optuženika, uz izrečene mjere zabrane napuštanja boravišta. Tužilaštvo za ratne zločine Srbije uložio je žalbu na to Rješenje Apelacijonog suda.

Sedam optuđženika izdržalo je izrečene kazne zatvora. Pet optuženika u ovom predmetu pravomoćno je oslobođeno.

Dakle, sada se svi optuženici u kaznenom predmetu za zločin izvršen na Ovčari, nalaze na slobodi.

Vladimir Vukčević, tužitelj za ratne zločine Republike Srbije razgovarao sa novinarom HTV o istragama za zločine počinjene u logorima u Srbiji

Nakon pada Vukovara zarobljeni hrvatski vojnici i civili odvedeni su u šest logora u Srbiji (Stajićevo, Begejci, Sremska Mitrovica, Niš, Beograd). Istrage o tih šest logora u Srbiji i dalje su bez rezultata.

Novinar HRT Hrvoje Zovko obišao je nekadašnji logor Stajićevo i razgovarao sa gospodinom Vladimirom Vukčevićem, tužiteljem za ratne zločine Republike Srbije, koji mu je rekao: „Između ostalog, mi smo pod pritiskom izvršne vlasti – u tom smislu da smo mnogo aktivniji u istraživanju zločina u kojima su žrtve druge nacionalnosti, a ne srpske žrtve. To je jedno od velikih opterećenja pod kojim radimo“

Gospodin Vladimir Vukčević je rekao da Tužilaštvo za ratne zločine neće odustati od istrage. „Mi i dalje radimo po pitanju logora, jer je naša dužnost da to istražimo do kraja. Iako neke odgovore nismo dobili, mislim da ćemo to završiti“.

NEPRAVOMOĆNA OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA ZA ZLOČIN U TENJI

Dana 6. travnja 2015. godine, Odjeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, donijelo je nepravomoćnu oslobađajuću presudu u odnosu na okr. Žarka Čubrila, bivšeg pripadnika Teritorijalne odbrane Tenja.

Obrazlažući oslobađajuću presudu Predsjednik Odjeljenja za ratne zločine je rekao da Tužilaštvo za ratne zločine Srbije nije dokazalo svoje optužbe u odnosu na okr. Žarka Čubrila, te da su iskazi svjedoka koji su teretili okr. Žarka Čubrila proturječni.

Predmet „Tenja“ ustupljen je Tužilaštvu za ratne zločine Srbije temeljem Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, potpisan između DORH-a i Tužilaštva za ratne zločine Srbije.

Tužilaštvo za ratne zločine podiglo je optužnicu protiv okr. Bože Vidakovića i okr. Žarka Čubrila dana 22. lipnja 2012. godine. Glavna rasprava pred Odjeljenjem za ratne zločine započela je dana 29. listopada 2012. godine. Tijekom dokaznog postupka saslušana su 43 svjedoka. U odnosu na okr. Božu Vidakovića postupak je razdvojen 2014. godine zbog bolesti.

Okr. Žarko Čubrilo optužen je za nezakonito zatvaranje i ubojstvo 11 hrvatskih civila iz Tenje, u ljeto 1991. godine, kod stočnog groblja u blizini Bobote. Optužen je da je pucao u glavu žrtava iz automatskog oružja marke „hekler“.

Tijela žrtava do danas nisu nađena, žrtve se vode kao nestale osobe. Imena žrtava: Ivan Valentić, Marija Cerenko, Ana Horvat, Katica Kiš, Pero Mamić, Josip Medved, Stipa Penić, Evica Penić, Josip Prodanović, Vladimir Valentić, Franjo Burča.