Suđenje u tijeku

Zločin u Medačkom džepu (opt. Josip Krmpotić)

Postupak protiv Josipa Krmpotića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH i kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Prema navodima optužnice Josip Krmpotić je rujnu 1993. tijekom vojne akcije “Džep 93”, kršeći odredbe međunarodnog prava, u mjestu Lički Čitluk, dopustio podređenim pripadnicima Hrvatske vojske da u njegovoj nazočnosti, iz osobnog naoružanja, usmrte četvoricu neidentificiranih ratnih zarobljenika, pripadnika tzv. Vojske RSK te zapovjedio paljenje i rušenje kuća lokalnog stanovništva srpske nacionalnosti na širem području mjesta Lički Čitluk, Počitelj i Njegovan.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: K-RZ-2/13

Vijeće za ratne zločine: sudac Ratko Šćekić, Predsjednik vijeća, sudac Petar Šakić, član Vijeća, sudac Zdenko Posavec, član Vijeća

Optužnica: ŽDO-a u Zagrebu, K-DO-84/12, od 20. prosinca 2012.

Zastupnik optužbe: Jurica Ilić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH

Optuženik: Josip Krmpotić, prisutan

Branitelj optuženika: Vlatko Nuić, odvjetnik iz Pule

Žrtve – ubijeni: četvorica neidentificiranih pripadnika tzv. Vojske RSK

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA

MEDACKI DZEP (OPT. JOSIP KRMOTIC) izvjestaji s glavne rasprave

Zločin u Berku (opt. Milorad Momić)

Postupak protiv Milorada Momića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Opt. Miloradu Momiću stavljeno je na teret da je u razdoblju od 2. rujna 1991. godine do kraja jeseni 1991. godine, kao pripadnik TO, sa ostalim pripadnicima TO, u zajedničkom cilju da preostalo civilno stanovništvo nesprske narodnosti natjeraju na napuštanje sela i područja Berka učine srpskim etničkim područjem, dio nesrpskog stanovništva, oko 120 civila, koji su ostali u selu zatvorili u halama poljoprivrednog kombinata VUPIK-a u selu i potom odveli u za to predviđeni i osnovani logor u kućama Marice i Petra Penavića i Mate Mitrovića, sudjelovao u svim aktivnostima kojima je cjelokupno civilno stanovništvo izvrgnuto sustavnom psihičkom i fizičkom zlostavljanju, sve do usmrćenja nekih od njih, nekima su prijetili da će ih ubiti, psihički ih zlostavljali često im pucajući iznad glave, dovodili zatvorenike u logor i tukli, odvodili na ispitivanje u podrum kuće Mate Mitrovića, gdje su ih tukli. U cilju ostvarivanja navedenih ciljeva:

– točno neutvrđenog dana u jesen 1991. godine u logoru u Berku tukao rukama Anđu Rušnov, Danicu Rušnov i Maru Kujundžić,

– dana 5. rujna 1991. godine u Berku, sa Ilijom Čučkovićem i u dogovoru sa njim, s vojnog transportera, ispred njezine kuće ubio jednim rafalom iz oružja Katu Garvanović, pa da je time počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Preciziranu optužnicu od 12. listopada 2011. godine možete pogledati ovdje.

Optužnica je izmijenjena podneskom od 31. kolovoza 2012. Izmjenom se Momiću stavlja na teret da je 2. rujna 1991. u selu Orolik, kao pripadnik Teritorijalne obrane Berak, zajedno sa više pripadnika paravojnih postrojbi zadao više udaraca rukama i nogama Stanku Penaviću, mještaninu Berka prethodno zarobljenom i dovedenom u Orolik, uslijed čega je Stanko Penavić izgubio svijest i zadobio prijelome više kostiju, te mu je izbijeno 8 zuba.

Optuženika se više ne tereti za ranije inkriminacije (zlostavljanje Anđe i Danice Rušnov i Mare Kujundžić te usmrćenje Kate Garvanović). Izmijenjenu optužnicu možete pogledati ovdje.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Vukovaru

Broj predmeta: K -53/11

Optuženik: Milorad Momić (nalazi se u pritvoru u Osijeku, iz Francuske izručen 2. rujna 2011. godine, tvrdi da je samo francuski državljanin – francusko državljanstvo primljen je 2006. godine – na temelju podataka iz tiska sadašnje ime mu je Guy Monier)

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120/1 OKZ RH

Vijeće za ratne zločine: sudac Nikola Bešenski, predsjednik Vijeća; sudac Milan Kojić, član Vijeća; sutkinja Irena Lenić, članica Vijeća

Zastupnik optužbe: Vlatko Miljković, zamjenik županijskog državnog odjetnika u Vukovaru

Optužnica: ŽDO iz Vukovara, br. K-DO-42/01 od 5. travnja 2006. godine, precizirana u odnosu na optuženika podneskom br. K-DO-42/01 od 12. listopada 2011. godine te izmijenjena 31. kolovoza 2012. godine

Branitelj: Tomislav Filaković, odvjetnik iz Osijeka (izabrani branitelj)

Žrtve:

– po prvotnoj optužnici:

– ubijena: Kata Garvanović;

– tučene: Anđa Rušnov, Danica Rušnov, Mara Kujundžić

– po optužnici izmijenjenoj 31. kolovoza 2012.:

– zlostavljan: Stanko Penavić

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

BERAK (opt. Milorad Momić) – izvještaji s praćenja glavne rasprave

PRESUDA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru dana 21. prosinca 2013. godine proglasilo je opt. Momića krivim i izreklo mu kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Presudu pogledajte ovdje.

Dana 11. ožujka 2014. godine održana je sjednica Žalbenog  vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prvostupanjska presuda Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru je ukinuta i predmet je vraćen na ponovno raspravljanje.

PRIKAZ I MIŠLJENJE NAKON PRPVEDENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru 21. prosinca 2013. godine opt. Milorada Momića proglasilo je krivim i osudilo na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Opt. Milorad Momić jedan je od 35 osoba optuženih optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru br. K-DO-42/01 od 5. travnja 2006. godine. S obzirom da je bio nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, za njim je bila raspisana međunarodna tjeralica zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civila izvršenog 1991. godine u Berku. Osim Republike Hrvatske, međunarodnu tjeralicu za njim je raspisala i Republika Srbija, zbog ratnog zločina počinjenog ubojstvom šestorice Bošnjaka sredinom srpnja 1995. godine u Godinjskoj Bari, kod Trnova, u blizini Srebrenice.

Milorad Momić uhićen je 31. siječnja 2011. godine u francuskim Alpama. Do uhićenja je živio pod imenom Guy Monier. U ožujku 2011. godine, Sud u Grenobleu donio je odluku o njegovom izručenju Republici Hrvatskoj. Dana 2. rujna 2011. godine je izručen. Od uhićenja do izručenja bio je u ekstradicijskom pritvoru. Tijekom glavne rasprave pred Županijskim sudom u Vukovaru nalazio se u pritvoru u Osijeku. Vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru i pritvoru za vrijeme glavne rasprave uračunato je u izrečenu kaznu zatvora, temeljem odredbi čl. 45. OKZ RH.

Rješenjem Izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Vukovaru br. Kv-169/11 od 6. listopada 2011. godine, kazneni postupak protiv Milorada Momića razdvojen je od postupka protiv ostalih optuženih ranije spomenutom optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, podignutom 2006. godine. Njome je Momiću stavljeno na teret da je s dvojicom pripadnika srpskih paravojnih formacija ubio Zlatka Mitrovića, njegovog oca (ime nije navedeno) i Katu Garvanović, te da je u logoru tukao zatočene stanovnice Berka Anđu Rušnov, Danicu Rušnov i Maru Kujundžić.

Na početku glavne rasprave, dana 3. studenoga 2011. godine, pročitana je optužnica precizirana 12. listopada 2011. godine. Njome mu se stavljalo na teret da je od 2. rujna pa do kraja 1991. godine sudjelovao, s poimence navedenim pripadnicima TO Berak, u zatočenju 120 civila nesrpske nacionalnosti u logor u Berku, gdje su bili fizički i psihički zlostavljani. Stavljeno mu je na teret da je u podrumu kuće Mate Mitrovića tukao Anđu Rušnov, Danicu Rušnov i Maru Kujundžić te da je, zajedno s još jednim pripadnikom TO Berak, dana 5. rujna 1991. godine, pucajući s vojnog transportera ubio Katu Garvanović.

Optužnica je ponovo izmijenjena 31. kolovoza 2012. godine. Opt. Miloradu Momiću stavljeno je na teret da je 2. rujna 1991. godine, kao pripadnik TO Berak, u Oroliku, zajedno s još 11 pripadnika TO, zarobljenom Stanku Penaviću zadao veći broj udaraca rukama i nogama, na kojima je imao obuvene vojničke čizme. Oštećeni Stanko Penavić je pri tom izgubio svijest te zadobio prijelom VII. – IX. rebra lijevo, prijelom lijeve zigmatične kosti i izbijanje 8 zubi.

Kod svake izmjene optužnice, opt. Milorad Momić se izjasnio da razumije što mu se stavlja na teret te da se ne osjeća krivim.

Za ovaj je predmet karakteristično da je opt. Milorad Momić izručen zbog ubojstva tri osobe i premlaćivanje tri stanovnice Berka – inkriminacije od kojih je tužiteljstvo odustalo tijekom trajanja postupka. Pri njegovu izručenju, zlostavljanje zarobljenog oštećenika Stanka Penavića nije se spominjalo niti mu se stavljalo na teret.

Nepravomoćna osuđujuća presuda temelji se na iskazima svjedoka, preživjelih zarobljenih hrvatskih vojnika, koji su zajedno s oštećenim Stankom Penavićem kritičnog dana, 2. rujna 1991. godine, bili u Oroliku i vidjeli opt. Milorada Momića. U presudi se naglašava da je opt. Milorad Momić postupao nečovječno i činio nasilje protiv života i tijela, jer je zajedno s poimenično navedenim pripadnicima srpskih paravojnih formacija tukao oštećenog Stanka Penavića i nanio mu ozljede. Time je postupio suprotno odredbi čl. 3. st. 1. i 2. t. a Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine. Jedan svjedok je iskazao da je vidio opt. Milorada Momića kako tuče oštećenog Stanka Penavića. Vijeće za ratne zločine zaključilo je da je oštećeni Stanko Penavić u kritično vrijeme bio „mještanin Berka koji je nakon zarobljavanja odveden u Orolik ….“. Vijeće je zaključilo da oštećenik nije imao svojstvo ratnog zarobljenika u kritično vrijeme, jer „nije uhićen u „direktnom“ oružanom sukobu između mještana Berka i mještana Orolika“.

Nadalje, u presudi se navodi da je opt. Milorad Momić svojim činjenjem povrijedio odredbe čl. 27. st. 1. i čl. 32. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, te odredbe čl. 4. st. 1. i 2. t. a Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije (Protokola II – nemeđunarodni oružani sukob).

Vijeće za ratne zločine je u citiranoj nepravomoćnoj presudi zaključilo da je opt. Milorad Momić postupao kao supočinitelj s poimenično nabrojanim pripadnicima srpskih paravojnih formacija. Vijeće je ispustilo iz optužnice navod da je optuženik pripadnik TO Berak, jer nije sa sigurnošću moglo utvrditi njegovu pripadnost točno određenoj paravojnoj formaciji. Vijeće je smatralo da to nije od značaja za utvrđivanje njegove odgovornosti za počinjeno djelo. „Naime, navedeno djelo (ratni zločin protiv civilnog stanovništva) može počiniti osoba koja kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naredi ili u konkretnom slučaju počini djelo…“

Kao olakotne okolnosti, cijenjene su optuženikova ranija neosuđivanost te činjenica da je otac jednog djeteta. Vijeće nije pronašlo otegotne okolnosti.

U izvršenju djela opt. Milorad Momić je postupao kao supočinitelj, što podrazumijeva „blaži oblik“ počinjenja kaznenog djela.

„U srpnju 2012. godine, ŽDO iz Osijeka je, temeljem odredbi Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima od Tužiteljstva za ratne zločine Republike Srbije, preuzelo kazneni progon Milorada Momića (državljanina Republike Hrvatske i Republike Francuske), te je protiv njega donijelo nalog o provođenju istrage zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH.

Postoji osnova sumnje da je osumnjičenik 16. ili 17. srpnja 1995. u mjestu Godinjske Bare u blizini Trnova (Republika Bosna i Hercegovina), kao pripadnik postrojbe „Škorpioni“ koja je bila pridružena Vojsci Republike Srpske u oružanom sukobu protiv Armije BiH; protivno odredbama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava; zajedno s još nekoliko pripadnika iste postrojbe, pucanjem iz vatrenog oružja u leđa usmrtio šest uhićenih pripadnika bošnjačke narodnosti. Nakon usmrćenja mlt. D.S. (1979.), mlt. S.F. (1978.), mlt. A.A. (1978.), J.D. (1970.), S.I. (1960.) i S.S. (1959.) njihova su tijela polivena benzinom i zapaljena.

Osumnjičenik se nalazi u pritvoru zbog kaznenog postupka koji se protiv njega vodi pred Županijskim sudom u Vukovaru, također zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH, a nakon izručenja od strane Ministarstva pravosuđa Republike Francuske. Stoga će se, radi vođenja ovog postupka, a zbog načela specijaliteta, zatražiti dodatna zamolba za izručenjem i za navedeno kazneno djelo.“ – Priopćenje Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 6. srpnja 2012. godine.

PONOVLJENI POSTUPAK

Dana 3. veljače 2015. godine započela je rasprava u ponovljenom postupku protiv opt. Milorada Momića , kojemu optužnica ŽDO iz Osijeka br. K-DO-35/14, od 10. listopada 2014. godine , stavlja na teret daje počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, iz čl. 120.st.1. OKH RH.

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku:
Zvonko Vrbar, predsjednik Vijeća, sudac za ratne zločine
Ružica Šamota, članica Vijeća, sutkinja za ratne zločine
Ante Kvesić, član Vijeća, sudac za ratne zločine

Odvjetnik Tomislav Filaković, postavljeni branitelj

Oštećenik Stanko Penavić

Nakon što je Predsjednik Vijeća otvorio zasjedanje, objavio predmet rasprave i sastav Vijeća, utvrđena je istovjetnost Optuženika. Opt. Milorad Momić je rekao da je primio i razumio pouku o pravima.

Zamjenik ŽDO iz Osijeka pročitao je optužnicu.

Optuženik je izjavio da je optužbu razumio, te se ne smatra krivim za djelo koje mu se stavlja na teret. Predsjednik Vijeća upozorio je Optuženika, uskladno odredbi čl. 418.st.3. ZKP, da će se sve što kaže prilikom izvođenja dokaza smatrati njegovom obranom.

Zamjneik ŽDO iz Osijeka održao je uvodni govor, navodeći da će izvođenjem dokaza, kako ispitivanjem svjedoka, tako i izvođenjem materijalnih dokaza, dokazati da je opt. Milorad Momić, kao pripadnik TO Berak, u kritično vrijeme oštećeniku Stanku Penaviću nanio tjelesne ozljede opisane u optužnici, te je na taj način svojim radnjama ostvario bina obilježja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Branitelj Optuženika izjavio je da će sukladno zakonskim ovlastima svoj uvodni govor održati nakon što optužba u ovom postupku izvede svoje dokaze.

U dokaznom postupku saslušani su:

Oštećenik Stanko Penavić ostao je kod svojih iskaza, danih tijekom istage, na djelomičnoj rekonstrukciji, kao i tijekom ranijih glavnih rasprava u ovom predmetu. Danas je ponovio da je bio zarobljen 2. rujna 1991. godine, tijekom napada srpskih paravojnih jedinica i bivše JNA na Berak. Zarobljen je na leniji od tri osobe, među kojima je bio Optuženik. Sve tri osobe bile su naoružane. Opt. Milorad Momić imao je mitraljez M-53. Optuženik je bio naoružan puškom, koja je ostala na mjestu gdje je zarobljen. Optuženik je oštećenom Stanku Penaviću oduzeo pištolj. Osobe koje su zarobile, stavile su Oštećenika u automobil i odvezle u Orolik. Odmah po dolasku u Orolik, Ošećenik je izvučen iz automobila, oko njega je bilo desetak osoba. Osjetio je udarac u glavu, ali ne zna točno je li udaren kundakom puške, šakom ili nečim drugim. Oštećenik je od udarca pokleknuo, osobe koje su bile oko njega su ga nastavile tući. Od udaraca je imao slomljenu zagmatičnu kost, izbjeno mu je nekoliko zubi, bol u prsnom košu i u glavi. Oštećenik je izgubio svijest. Probudio se iz nesvjestice pod orahom, gdje je ležao sa ostalim zarobljenicima iz Berka. Vitomir Garvanović je bio ranjen u lijevu nadlakticu, curila mu je krv, gubio je svijest. Zbog toga je Oštećenik zatražio da Vitomiru Garvanoviću netko pruži prvu pomoć.

Oštećenik je rekao da su nakon zaustavljanja automobila, kojim je dovezen u Orolik, iz automobila izašli vozač i suvozač, potom je izašla osoba s njegove desne strane, a potom je on izvučen iz automobila. «Ja u osom svom događanju nisam primijetio da bi mi udarce zadao Milorad Mimić, iako je nedvojbeno da je on u tom trenutku bio tu» .

Svjedok Zvonko Štibić ostao je kod svojih iskaza izistrage, kao i s glavne rasprave. Danas je rekao da nije vidio nanošenje povreda oštećenom Stanku Penaviću, no, čuo je događaj, budući je bio ispod oraha, sa ostalim zarobljenicima iz Berka. Čuo je viku da je dovezen Stanko Penavić, čuo je da tuku Stanka Penavića, no, kako nije smio podizati glavu, nije vidio tko tuče Stanka Penavića. Zna da je opt. Milora Mimić budo tamo, sve ih je obišao i pogledao ih. U trenutku kada ih gleda, opt. Milorad Momić bio je naoružan puškomitraljezom tzv. «garonjom». Vitomir Garvanović je bio ranjen, no, cijelo vrijeme je bio pri svijesti. Za opt. Milorada Momića Svjedok je rekao da je bio obučen u civilnu odjeću, ne zna što je imao na nogama. Nadalje, rekao je da su on i ostali mještani Berka bili zarobljenik oko 9,00 sati ujutro, u Orolik su dovedeni oko 15,30 sati. Opt. Milorad Momić ih je obišao i pogledao nako što je doveden Stanko Penavić.

Svjedok Vitomir Garvanović, ostao je kod svojih iskaza iz istrage, djelomične rekonstrukcije i glavnih rasprava. Danas je rekao da je bio ranjen u desnu ruku dana 2. rujna 1991. godine. Nakon toga je bio zarobljen sa grupom od 13 pripadnika ZNG. Zarobili su ih Dimitrije Stupkin, osoba nadimkom «Luks», osoba prezimenom Šoljić, Milan Martić i druge osobe iz Orolika, koje sve poznaje, jer je išao u osnovnu školu u Orolik. Nakon zarobljavanja u Orolik su dovedeni oko 10,00 sati prije podne. Smješteni su u dvorište ambulante u Oroliku, svi zarobljenici su morali ležati potrbuške, osim njega, koji je ležao na leđima, jer je bio ranjen. «Nakon toga, u prijepodnevnim satima, j sam primijetio da je u dvorište ambulante došao Milorad Momić, naoruđan puškomitraljezom koje je naslonio na stepenište ambulante, anakon toga sam primijetio da je doveden i Stanko Penavić, te da su ga osobe počele tući. Vidio sam da su ga počeli tući Pribičević, Grcić i opt. Milorad Momić. Ovo udaranje Stanka Penavića trajalo je oko 10 – 15 minuta, nakon čega su mu ove osobe naredile da skine maskirne hlače koje su oni bacili na dvorište, a Penavića su bacili među nas koji smo ležali tu pod orahom. Nakon toga su nas tjerali da oodemo do nogometnog igrališta, gdje smo bili zatvoreni u svlačionici.»

«Na upit zamjenika ŽDO u Osijeku, svjedok iskazuje: Ja sam vidio kada su dovezli u vozilu Stanka Penavića, jer je to vozilo stalo na cesti, nakon čega su ih tog vozila izveli Stanaka Penavića. U tom trenutku kada se to vozilo zaustavilo, oko tog vozila nije bilo drugih osoba, jer su sve naoružane osobe bile u dvorištu, gdje smo se mi nalazili i gdje su kasnije doveli Stanaka Penavića, gdje su Stanka Penavića ove osobe počele tući, kako sam već prethodno rekao. Ja sam vidio da su ih tog vozila izašli Pribičević, Grčić i opt. Momić, dakle, osobe koje su kasnije tukle Stanka Penavića.»

Branitelj opt. Milorada Momića stavio je primjedbu na istinitost iskaza ovoga Svjedoka, budući da je u suprotnosti s iskazom oštećenika Stanka Penavića.
Svjedok Predrag Kegelj, ostao je kod svog iskaza sglavne rasprave. Danas je rekao da nije vidio kada su doveli Stanka Penavića. Čuo je da je Stanko Penavić došao kad su ga doveli kod ostalih zarobljenika, «a čuo sam da je došao i opt. Milorad Momić, a kada su ga doveli do nas, vidio sam da je Penavić pretučen. Ja se sada ne mogu sjetiti je li Stanko Penavić, kad su ga doveli kod nas, bio pri svijesti ili nije bio pri svijesti.»

Svjedok Mladen Kegelj, ostao je kod svog iskaza s glavne rasprave. Danas je rekao da nije mogao točno vidjeti tko je sve bio u automobilu kojim je dovezen Stanko Penavić. Vidio je da je iz toga automobila, s mjesta suvozača, izašao opt. Milorad Momić. Sa zadnjeg sjedala je izašao Stanko Penavić. Svjedok je vidio da su odmah nakon što je Oštećenik izašao iz automobila bio tučen. Okolo je bilo puno ljudi. Svjedok je vidio Veljka Grčića i osoba nadimkom «Pampur» i Radoslav Jovanović, puno drugih, koji su odmah počeli tući Stanka Penavića. «Kako su ga svi počeli tući kada je izašao ih automobila, ja nisam vidio na koji način i kkako ga je tukao opt. Milorad Momić. Kada je Stanko Penavić pao na zemlju, onda su ga tukli nogama»… «Nakon što su pretukli Stanka Penavića, Momić je došao do našeg kruga u kojem smo ležali po proteku od 15 min i tada nas je nogom kvrcnuo da provjeri tko je tko od nas koji smo ležali.» … «Ja sam vidio da je Milorad Momić po izlasku iz automobila otišao do stepenica ambulante, ostavio tamo puškomitraljez i vratio se prema mjestu gdje su tukli Stanka Penavića, no, međutim, ja nisam vidio je li on i na koji način također udario i tukao Stanka Penavića.»

Svjedok Ivica Juratovac ostao je kod svog iskaza s glavne rasprave. Danas je rekao da su oštećenika Stanka Penavića dovezli u dvorište u Oroliku sat ili sat i pol nakon što su on i ostali zarobljenici iz Berka dovedeni. Nije mu poznat način dovođenja Stanka Penavića, budući da je ležao potrbuške, nije smio dizati glavu. Nije vidio niti čuo tko je doveo Stanka Penavića u krug ispod drveta, gdje su ležali ostali zarobljenici. Ne može se sjetiti kako je bio odjeven opt. Milorad Momić, ali se sjeća da je bio naoružan puškomitraljezom. Vidio je Optuženika u dvorištu ambulante u Oroliku (dvorištu gdje su ležali zarobljenici)

Svjedok Tomislav Mrkonjić je ostao kod svog iskaza s glavne rsprave. Danas je rekao: «Ja opt. Milorada Momića u tom trenutku nisam vidio među osoba koje su tukle Stanka Penavića, jer smo morali glavu držati pognutu, no, međutim ja sam čuo njegov glas, a isti glas sam poznavao od ranije. Ja sam čuo u tom trenutku da se Momić pojedincima među nama obraća psovkama, a Predragu u Mladenu (Kegelj) je govoo da ih neće spasiti ni pancirka. Kad su Stanka Penavića izvukli iz automobila,on je sav bio krvav, i nije davao znakove da može hodati i miati se, a to je sve trajalo od 3 – 5 minuta. Prvi puta sam čuo glas Milorada Mimića kada je došao automobil.»

Branitelj je stavio primjedbu na iskaz ovoga svjedoka u cijelosti, budući da se njegov današnji iskaz razlikuje od prijašnjeg iskaza.
Sljedeće ročište za raspravu određeno je za dan 18. veljače 2015. godine u 9,00 sati.

ZLOČIN U LOVASU (suđenje u Republici Srbiji)

Postupak protiv četrnaestorice optuženika (Ljubana Devetaka i dr.) optuženih da su u listopadu i studenom 1991. godine u Lovasu počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. st. 1. KZ SRJ, u supočiniteljstvu, u vezi sa čl. 22. KZ SRJ.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optuženici se terete da su kao pripadnici lokalne civilno-vojne vlasti, Teritorijalne obrane podčinjene tadašnjoj JNA i paravojne dobrovoljačke oružane grupe “Dušan Silni” sudjelovali u izvršenju napada na Lovas i civilno stanovništvo u njemu, iako su znali da u naselju nema hrvatskih oružanih snaga koje bi pružile otpor i branile selo, a po ulasku u selo nekontrolirano i nasumično otvarali vatru iz pušaka, bacali bombe u dvorišta, na kuće, u podrume i druge prostorije, pojedine zatečene civile ubijali, što je za posljedicu imalo uništenje i oštećenje civilnih stambenih i drugih objekata i smrt 21 civilne osobe; da su nesrpsko, pretežno hrvatsko stanovništvo, izložili ponižavajućim, diskriminirajućim postupcima, naređivali protupravna privođenja, zatvaranja i saslušanja civilnih osoba, pri tome i njihovo mučenje i tjelesno povrijeđivanje, a okr. Devetak i ubijanje, tako da je ponašanje okrivljenih Devetaka, Devčića i Radojčića potaklo i pomoglo nepoznatim pripadnicima oružanih grupacija da na raznim lokacijama u selu ubiju ukupno 27 osoba; da su protuzakonito zatvarali, fizički zlostavljali civilne osobe; da su naredili civilnim osobama ulazak i minsko polje pri čemu je došlo do istovremenog aktiviranja većeg broja mina, nakon čega je jedan broj pripadnika oružane pratnje na bespomoćne civile otvorio puščanu paljbu, nakon čega je, uslijed oba navedena djelovanja, smrtno stradalo 20 civilnih osoba, a 12 ih je zadobilo teške i lake tjelesne ozljede.

OPĆI PODACI

OKRUŽNI SUD BEOGRAD

Broj predmeta: K.V. 6/07

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Olivera Anđelković, predsjednica Vijeća; sutkinja Tatjana Vuković, članica Vijeća; sudac Dragan Plazinić, član Vijeća (umjesto suca Plazinića, od veljače 2010. u Vijeću je sudac Dragan Mirković)

Optužnica: Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije od 28. studenog 2007. godine, precizirana dana 12. prosinca 2007. godine

Zastupnik optužbe: Veselin Mrdak, zamjenik Tužioca za ratne zločine Republike Srbije

Kazneno djelo: kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. st. 1. KZ SRJ (Krivičnog zakona Savezne Republike Jugoslavije)

Optuženici: Ljuban Devetak, Milan Devčić, Milan Radojčić, Željko Krnjajić, Miodrag Dimitrijević, Darko Perić, Radovan Vlajković, Radisav Josipović, Jovan Dimitrijević, Saša Stojanović, Dragan Bačić, Zoran Kosijer, Petronije Stevanović i Aleksandar Nikolaidis

Branitelji optuženika: Zdravko Krstić, branitelj Ljubana Devetaka, Milana Devčića i Dragana Bačića; Gradimir Nalić i Igor Olujić, branitelji Milana Radojčića; Vojislav Vukotić, branitelj Željka Krnjajića; Miladin Živanović, branitelj Miodraga Dimitrijevića; Jasmina Živić, braniteljica Darka Perića; Zorko Boris, branitelj Radovana Vlajkovića; Branko Dimić, branitelj Radisava Josipovića; Gordana Živanović, braniteljica Jovana Dimitrijevića; Slobodan Živković, branitelj Saše Stojanovića; Branislava Furjanović, braniteljica Zorana Kosijera; Miodrag Planojević, branitelj Petronija Stevanovića; Mila Janković, braniteljica Aleksandra Nikolaidisa

Punomoćnici oštećenih: Nataša Kandić i odvjetnik Dragoljub Todorović

Žrtve:

– ubijeni prilikom napada na Lovas: Mirko Grgić, Mato Adamović, Danijel Badanjak, Cecilija Badanjak, Antun Jovanović, Anka Jovanović, Katarina Pavličević, Juraj Poljak, Josip Kraljević, Alojzije Polić, Mato Keser, Josip Poljak, Ivan Ostrun, Drago Pejić, Mijo Božić, Tomo Sabljak, Vida Krizmanić, Stipo Mađarević, Pavo Đaković, Stipo Pejić i Željko Antolović

– ubijeni na raznim lokacijama u selu: Darko Pavlić, Željko Pavlić, Anton Luketić, Đuka Luketić, Petar Luketić, Alojz Krizmanić, Đuro Krizmanić, Andrija Devčić, Stipo Dolački, Marko Damjanović, Franjo Pandža, Ivan Vidić, Stjepan Luketić, Slavica Pavošević, Jozefina Pavošević, Marija Pavošević, Ana Lemunović, Josip Rendulić, Božo Vidić, Marin Balić, Katarina Balić, Rudolf Jonak, Marija Fišer, Zoran Krizmanić, Josip Jovanović, Zvonimir Martinović i Petar Rendulić

– ubijen na putu do minskog polja: Boško Brođanac

– smrtno stradali u minskom polju: Marijan Marković, Tomislav Sabljak, Darko Solaković, Ivan Palijan, Zlatko Panjik, Slavko Kuzmić, Ivan Sabljak, Mijo Šalaj, Ivan Kraljević, Petar Badanjak, Zlatko Božić, Antun Panjik, Marko Vidić, Luka Balić, Marko Sabljak, Mato Hodak, Nikola Badanjak, Ivan Conjar, Slavko Štrangarević i Josip Turkalj

– ozljeđeni u minskom polju: Stjepan Peulić, Stanislav Franjković, Ivan Mujić, Zlatko Toma, Ljubo Solaković, Josip Gerstner, Mato Kraljević, Josip Sabljak, Emanuel Filić, Milko Keser, Milan Radmilović i Marko Filić

– fizički zlostavljani: Ivica Đaković, Ivan Kraljević (kasnije smrtno stradao u minskom polju), Boško Brođanac (kasnije ubijen u koloni dok je vođen prema minskom polju), Marin Mađarević, Nikola Badanjak (kasnije smrtno stradao u minskom polju), Zlatko Toma (kasnije ranjen u minskom polju), Berislav Filić, Marko Filić (kasnije ranjen u minskom polju), Željko Somborac, Mato Hodak (kasnije smrtno stradao u minskom polju), Tomo Sabljak, Ivan Sabljak (kasnije smrtno stradao u minskom polju), Marko Sabljak (kasnije smrtno stradao u minskom polju), Marko Vidić (kasnije smrtno stradao u minskom polju), Luka Balić (kasnije smrtno stradao u minskom polju), Josip Turkalj (kasnije smrtno stradao u minskom polju), Mijo Šalaj (kasnije smrtno stradao u minskom polju), Emanuel Filić (kasnije ranjen u minskom polju), Pero Luketić (kasnije ubijen), Ante Luketić (kasnije ubijen), Đuka Luketić (kasnije ubijen), Ivan Vidić (kasnije ubijen) i dr.

– zlostavljani prilikom saslušavanja: Đuro Antolović, Marko Grčanac, Đuka Radočaj, Marko Filić ( također i ranjen minskom polju), Đuro Filić, Franjo Pandža (kasnije ubijen), Anton Krizmanić

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

LOVAS (sudjenje u Srbiji)-izvjestaji 

Glavna rasprava započela je dana 17. travnja 2008. godine.

Svi optuženici prisutstvuju glavnoj raspravi. Optuženici Ljuban Devetak, Milan Devčić, Milan Radojčić, Miodrag Dimitrijević i Petronije Stevanović se nalaze u pritvoru, a ostali optuženici brane se sa slobode. Do 13. lipnja 2008. godine u pritvoru se nalazio i opt. Aleksandar Nikolaidis. Tada je Vijeće ukinulo pritvor ovom optuženiku, a u usmenom obrazloženju odluke o ukidanju pritvora predsjednica Vijeća je istaknula da opt. Nikolaidisa tereti samo opt. Stevanović, spremnost opt. Nikolaidisa za rasvijetljavanjem događaja u Lovasu te njegovo primjereno držanje pred sudom.

Protiv Jovana Dimitrijevića 19. rujna određen je pritvor zbog težine počinjenja kaznenog djela. Obrazlažući odluku Vijeća predsjednica Vijeća sutkinja Anđelković je navela da je optuženiku pritvor određen i zbog pokazane bezobzirnosti tijekom iznošenja obrane. Međutim, Vrhovni sud Republike Srbije ukinuo je rješenje kojim je opt. Jovanu Dimitrijeviću određen pritvor.

Do 21. listopada 2008. godine u pritvoru se nalazio i VI opt. Darko Perić (lišen slobode 29. svibnja 2007. godine). Tada je Vijeće ukinulo pritvor navedenom optuženiku. Obrazlažući ovakvu odluku predsjednica Vijeća je istaknula da je Vijeće, ukidajući pritvor, imalo u vidu iskren iskaz optuženika (tijekom istrage i na pretresu) te da optuženik takvom svojom obranom ne može utjecati na neometano vođenje postupka.

Do studenog 2008. godine pratili smo 34 ročišta glavne rasprave. Na njima su svoje obrane iznijeli svi optuženici (XIV opt. Aleksandar Nikolaidis, XIII opt. Petronije Stevanović, I opt. Ljuban Devetak, II opt. Milan Devčić, III opt. Milan Radojčić, IV opt. Željko Krnjajić, V opt. Miodrag Dimitrijević, VI opt. Darko Perić, VII opt. Radovan Vlajković, VIII opt. Radisav Josipović, IX opt. Jovan Dimitrijević, X opt. Saša Stojanović, XI opt. Dragan Bačić i XII opt. Zoran Kosijer).

Svi optuženici su rekli da se ne osjećaju krivima za kazneno djelo koje im se optužnicom stavlja na teret.

Na ročištima glavne rasprave održanima u studenom ispitani su svjedoci: Ljubodrag Jelić (pripadnik srpskih dobrovoljačkih formacija koje su se krajem 1991. nalazile u Lovasu), Josip Kuveždić (mještanin Lovasa), Borislav Mihajlović (vođa jedne o srpskih dobrovoljačkih skupina koje su se u inkriminiranom razdoblju nalazile u Lovasu), Srđan Novković i Milan Vasović (policijski djelatnici koji su u predistražnoj fazi ispitivali neke okrivljenike u ovome postupku) i Ilija Kresojević (inače jedan od optuženika u postupku koji se na Županijskom sudu u Vukovaru vodi za zločin počinjen u Lovasu, Lovašanin srpske nacionalnosti i u inkriminiranom razdoblju pripadnik TO Lovas).

Također, na ročištima održanim u studenom, predsjednica Vijeća je istaknula da je, od Odjela za podršku žrtvama i svjedocima u kaznenim postupcima i postupcima za kaznena djela ratnih zločina Ministarstva pravosuđa RH, primila informaciju da neki svjedoci iz Republike Hrvatske ne žele doći u Beograd i svjedočiti u predmetu, odnosno da neki uopće ne žele svjedočiti u postupku koji se na Specijalnom odjelu Okružnog suda u Beogradu vodi za zločin počinjen u Lovasu.

Od prosinca 2008. godine nismo pratili suđenje.

PRESUDA

Dana 26. lipnja 2012. godine objavljena je nepravomoćna presuda Vijeća za ratne zločine Višeg suda u Beogradu kojom su sva četrnaestorica optuženika proglašeni krivima i osuđeni na kazne zatvora.

Osuđena su četvorica pripadnika lokalne teritorijalne obrane: Ljuban Devetak osuđen je na maksimalnu kaznu od 20 godina, Milan Devčić na 10 godina, Milan Radojčić na 13 godina te Željko Krnjajić na 10 godina zatvora. Osuđena su i četiri pripadnika tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA), i to Miodrag Dimitrijević na 10 godina, Darko Perić i Radovan Vlajković na po pet godina i Radisav Josipović na četiri godine.

Osuđeni su i tadašnji pripadnici paravojne postrojbe ‘Dušan Silni’: Jovan Dimitrijević i Saša Stojanović na po osam godina, Dragan Bačić i Aleksandar Nikolaidis po šest, Zoran Kosijer na devet, a Petronije Stevanović na 14 godina zatvora.

Apelacioni sud ukinuo je prvostupanjsku presudu i vratio predmet na ponovno raspravljanje.

Zločin u Hrvatskom Čuntiću (opt. Pero Jekić i dr.)

Postupak protiv Pere Jekića i Save Karaice, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: 10 K-rz-9/11

Vijeće za ratne zločine: sudac Željko Horvatović, predsjednik Vijeća, sudac Zdravko Majerović, član Vijeća, sudac Ratko Šćekić, član Vijeća
Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, K-DO-13/06 od 21. srpnja 2009.
Zastupnik optužbe: Jadranka Huskić, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Sisku, rješenjem Glavnog državnog odvjetnika RH od 11. ožujka 2013. upućena na rad u ovom kaznenom predmetu
Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH
Optuženici: Pero Jekić i Savo Karaica, nedostupni
Branitelji optuženika: Božidar Rusan, odvjetnik iz Zagreba, za provooptuženog Jekića; Lidija Horvat, odvjetnica iz Zagreba, za drugooptuženog Karaicu
Žrtve: silovana jedna ženska osoba; pokušaj silovanja nad drugom ženskom osobom; fizički i psihički zlostavljan jedan muškarac
IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

HRVATSKI_CUNTIC_izvjestaji

ZLOČIN U TENJI (opt. BOŽO VIDAKOVIĆ i dr.)

Postupak protiv Bože Vidakovića i Žarka Čubrila, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 144. KZ SRJ i kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. KZ SRJ.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije podiglo je 8. veljače 2012. godine optužnicu protiv dvojice bivših pripadnika TO Tenja  Bože Vidakovića, zvanog “Ustaša” i “Trafikant” i Žarka Čubrila. Tereti ih se za ratni zločin protiv jednog ratnog zarobljenika i protiv 18 civila, počinjen u srpnju i kolovozu 1991. godine u Tenji.

Optužnicu možete pogledati ovdje.

Žrtve – ubijeni: Đuro Kiš, ratni zarobljenik; Marija i Marko Knežević, Manda Banović, Franjo Fuček, Nedeljko, Elizabeta i Andrija Gotovac, Ivan Valentić, Marija Cerenko, Ana Horvat, Katica Kiš, Pero Mamić, Josip Medved, Stipo i Evica Penić, Josip Prodanović, Vladimir Valentić i Franjo Burča, civili

ZLOČIN U BELOM MANASTIRU

Pred Višim sudom u Beogradu 01. studenog 2010. započela je glavna rasprava u postupku protiv četvorice bivših pripadnika srpskih postrojbi optuženih za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u drugoj polovini 1991. na području bivše općine Beli Manastir.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije tereti se Zorana Vukšića, Slobodana Strigića, Branka Hrnjaka i Velimira Bertića da su kao pripadnici Jedinice za posebne namene iz sastava policijskih oružanih grupacija tzv. SAO Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem na području tadašnje Općine Beli Manastir u drugoj polovini 1991. lišili života najmanje šest civila nesrpske nacionalnosti, kao i da su protuzakonito zatvarali civile, tjelesno ih povrjeđivali, zastrašivali, terorizirali, mučili i nečovječno se prema njima odnosili.

Optužnicu Tužilaštva za ratne zločine možete pogledati ovdje.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ustupilo je 2008. godine Tužilaštvu za ratne zločine Republike Srbije ovaj predmet, temeljem Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida.

OPĆI PODACI

Viši sud u Beogradu

Broj predmeta: Krz – 5/09

Vijeće za ratne zločine: sudac Dragan Mirković, predsjednik Vijeća, sutkinja Tatjana Vuković, članica Vijeća, sutkinja Olivera Anđelković, članica Vijeća

Optužnica: Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije od 23. lipnja 2010. godine

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. st. 1. KZJ u svezi s čl. 22. KZJ

Zastupnik optužbe: Veselin Mrdak, zamjenik Tužioca za ratne zločine Republike Srbije

Optuženici: Zoran Vukšić, Slobodan Strigić, Branko Hrnjak i Velimir Bertić

Branitelji: odvjetnica Ivana Tomović, odvjetnik Trifun Rašković, odvjetnica Radmila Bjeletić, odvjetnik Miroslav Perković

Žrtve:
– ubijeni: Adam Barić, Ivan Čičak, Mato Čičak, Vinko Čičak, Ante Čičak, Ivo Malek
– teško ranjena: Ana Barić
– tučeni i maltretirani: u optužnici se navode inicijali 23 oštećenika

IZVJEŠTAJI S RASPRAVE

BELI_MANASTIR_izvjestaji_sa_sudjenja

PRESUDA

Presudom Višeg suda u Beogradu od 19. lipnja 2012. godine prvooptuženi Vukšić osuđen je na maksimalnu kaznu od 20 godina zatvora, Slobodan Strigić na 10, Branko Hrnjak na 5, a Velimir Bertić na kaznu od jedne godine i šest mjeseci zatvora.

U lipnju 2013. Apelacioni sud je ukinuo prvostupanjsku presudu u odnosu na optužene Zorana Vukšića, Slobodana Strigića i Branka Hrnjaka. Međutim, potvrđena je presuda Velimiru Bertiću, koji je time pravomoćno osuđen na godinu i šest mjeseci zatvora.

Odjeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, u ponovljenom postupku, proglasilo je krivima i osudilo opt. Zorana Vukšića na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, opt. Slobodana Strigića kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, opt. Branka Hrnjaka na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Kazna je izrečena 29. svibnja 2015. godine.

Zločin u Udbini (opt. Dane Radočaj i dr.)

Postupak protiv Dane Radočaja i dr., za kazneno ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću od 11. srpnja 2008. optužena su sedmorica okrivljenika (Dane Radočaj – Gajota, Nikola Ćuruvija, Đorđe Kosanović, Radoslav Korać, Dragan Galović, Damir Radočaj i Dane Radočaj – Jablan) da su 23. kolovoza 1991. u Udbini, kao pripadnici voda za specijalne namjene tzv. Milicije SAO Krajine, u prostorije svlačionice NK Krbava, koja je služila kao štab, priveli Ćazima Vilića, Alu Vilića i Jasmina Vilića, građane muslimanske nacionalnosti. Nakon što su Jasmina Vilića pustili, brutalno su pretukli Ćazima Vilića i Alu Vilića te je od zadobivenih teških tjelesnih ozjeda Ćazim Vilić umro. Potom su Alu Vilića, zajedno sa tijelom Ćazima Vilića, odvezli u mjesto Krčana (Gospić), gdje su ga prvookrivljeni Dane Radočaj i drugookrivljeni Nikola Ćuruvija usmrtili hicima iz pištolja. Njihova tijela su dan poslije bacili u jamu zvanu “Bezdanka”, gdje su i pronađena 6. rujna 1991. i 13. rujna 1991. Time su počinili kazneno djelo ratnog zločina iz čl. 120.st. 1. OKZ RH.

Temeljem čl. 5. st. 2. Uredbe o provođenju Zakona o konvalidaciji u predmetima sudbene naravi usklađena je optužnica Javnog tužiteljstva  Knin iz 1992. godine.

Optužnicom Javnog tužilaštva u Kninu Republike Srpske Krajine od 27.01.1992. optuženo je sedam okrivljenika (Dane Radočaj – Gajota, Nikola Ćuruvija, Đorđe Kosanović, Radoslav Korać, Dragan Galović, Damir Radočaj i Dane Radočaj – Jablan) da su 23. kolovoza 1991. u Udbini, u prostorije svlačionice NK Krbava, koja je služila kao štab milicije za specijalne namjene, priveli braću Vilić Ćazima i Jasmina radi istrage krađe ovaca na širem području Udbine. Jasmina Vilića su pustili, a potom priveli Alu Vilića. Tijekom ispitivanja su teško pretukuli Ćazima Vilića, koji je zbog posljedica batinjanja (rukama, nogama, gumenim palicama) i nanešenih teških tjelesnih ozljeda umro. Kako je tome svjedočio Ale Vilić, prvo i drugo okrivljeni su odlučili i njega ubiti te su prvo, drugo i treće-okrivljeni  odvezli Alu Vilića, zajedno sa tijelom Ćazima Vilića, na livadu kraj sporedne ceste iza mjesta Ondrić (Gospić) gdje su ga prvo i drugo okrivljeni usmrtili hicima iz pištolja. Njihova su tijela dan poslije bacili u jamu zvanu “Bezdanka”, gdje su tijela i pronađena. Time su svi okrivljeni počinili kazneno djelo ubojstva opisano i kažnivo čl. 36. st. 2. t. 2[1] (žrtva Ćazim Vilić), a 1. i 2. okrivljeni i ubojstvo opisano čl. 36. st. 2. t. 4[2] KZRSK (žrtva Ale Vilić).

 

MJESNA NADLEŽNOST

Rješenjem VSRH II-4 Kr 100/10-3od 31. kolovoza 2010., po prijedlogu Županijskog suda u Gospiću za prenošenje mjesne nadležnosti, kao stvarno i mjesno nadležan određen je Županijski sud u Karlovcu.

Izmjenama Zakona o primjeni statuta međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava navedeni predmet prebačen je na rad Županijskom sudu u Rijeci.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Rijeci

Broj predmeta: Krz-4/12

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Jesenka Kovačić, predsjednica Viijeća

Optužnica:

Zastupnik optužbe: ŽDO Rijeka

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120 st. 1. OKZRH

Optuženici: Dane Radočaj – Gajota, Nikola Ćuruvija, Đorđe Kosanović, Radoslav Korać, Dragan Galović, Damir Radočaj i Dane Radočaj – Jablan

Branitelji optuženika:

Žrtve – ubijeni: Ćazim Vičić i Ale Vilić

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

UDBINA izvještaji s praćenja

 


[1] Tko drugog liši života i pritom sa umišljajem dovede u opasnost život još nekih osoba…

[2] Tko drugog liši života iz korisoljublja, radi izvršenja ili prikrivanja drugog krivičnog djela, iz bezobzirne osvete, ili iz drugih naročito niskih pobuda…

Zločin u Zrinu (opt. Mirko Ćurčija i dr.)

Postupak protiv Mirka Ćurčije, Milenka Milkovića i Momčila Bujinca, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom ŽDO-a iz Siska optuženicima se stavlja na teret da su kao pripadnici oružanih postrojbi tzv. SAO Krajine, nakon što je, sada već pravomoćno osuđeni Jablan Keić, u Kuljanima zarobio ranjenog pripadnika MUP-a RH Šefika Pezerovića, tukli navedenog zarobljenika, unijeli ga u prtljažnik automobila i odvezli do jedne livade u Zrinu, gdje su ga ubili iz vatrenog oružja.

Optužnicom ŽDO Sisak br. K-DO-37/10 od 13. prosinca 2010. protiv Jablana Kejića, Mirka Ćurčije, Milenka Milkovića i Momčila Bujinca možete pogledati ovdje.

Pred Županijskim sudom u Sisku provedena je glavna rasprava protiv prisutnog Jablana Keića, u odnosu na kojeg je razdvojen postupak od ostalih optuženika. Prvostupanjka presuda, kojom je opt. Kejić proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 godina, objavljena je 5. rujna 2011. godine. VSRH je potvrdio osudu, no kaznu je korigirao na 5 godina zatvora. O postupku protiv okr. Jablana Kejića pročitajte ovdje.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: 10 K-rz-17/12

Vijeće za ratne zločine: sudac Željko Horvatović, predsjednik Vijeća, sudac Zdravko Majerović, član Vijeća, sudac Ratko Šćekić, član Vijeća

Optužnica: ŽDO-a u Sisku, K-DO-37/10 od dana 13. prosinca 2010. godine (K-DO-19/12)

Zastupnik optužbe: Jadranka Huskić, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Sisku, rješenjem Glavnog državnog odvjetnika RH od 25. srpnja 2012. upućen na rad u ovom kaznenom predmetu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. st. 1. OKZRH

Optuženici: Mirko Ćurčija, Milenko Milković i Momčilo Bujinac, nedostupni

Branitelji optuženika: Darko Štrimer, odvjetnik iz Zagreba, za prvooptuženika; Zlatko Tomažić, odvjetnik iz Zagreba, za drugooptuženika; Slađana Čanković, odvjetnica iz Zagreba, za tećeoptuženika

Žrtva – ubijen: Šefik Pezerović, ratni zarobljenik

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

ZRIN (OPT. MIRKO ĆURČIJA I DR.) izvjestaji s pracenja

Zločin u Domu za preodgoj u Glini (opt. Miroslav Hašić i dr.)

 

Postupak protiv Miroslava Hašića i Zorana Dmitrovića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH i kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: 10 K-rz-9/12

Vijeće za ratne zločine: sudac Željko Horvatović, predsjednik Vijeća, sudac Zdravko Majerović, član Vijeća, sudac Ratko Šćekić, član Vijeća

Optužnica: ŽDO-a u Sisku, KT-63/93 od 13. listopada 2010. (K-DO-64/12)

Zastupnik optužbe: Stipe Vrdoljak, Županijski državni odvjetnik u Sisku, rješenjem Glavnog državnog odvjetnika RH od 18. travnja 2012. upućen na rad u ovom kaznenom predmetu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZRH

Optuženici: Miroslav Hašić i Zoran Dmitrović, nedostupni

Branitelji optuženika:odvjetnik Tomislav Jonjić, za prvooptuženog; odvjetnik Dražen Plavec, za drugooptuženog

Žrtve – fizički i psihički zlostavljani civili: Stjepan Milošić, Joso Mlađenović, Ivo Kocmanić, Pavao Štajduhar, Stjepan Branković, Branko Žilić, Vojislav Skendžić

Žrtva – civil podlegao ozljedama od zlostavljanja: Ivo Palaić

Žrtve – fizički i psihički zlostavljani ratni zarobljenici: Josip Čačić, Željko Grbić, Đuro Kovačević, Boris Piršek

Žrtve – ratni zarobljenici podlegli ozljedama uslijed zlostavljanja: Stjepan Šmisl, Ivo Gregurić

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

DOM ZA PREODGOJ U GLINI izvjestaji s pracenja sudjenja

Zločin u Joševici (opt. Dušan Žarković i dr. )

Postupak protiv Dušana Žarkovića, Bogdana Jednaka i Dušana Martića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: 10 K-rz-12/11

Vijeće za ratne zločine: sudac Željko Horvatović, predsjednik vijeća, sudac Zdravko Majerović, član Vijeća, sudac Ratko Šćekić, član Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, K-DO-2/08 od 11. listopada 2010.

Zastupnik optužbe: Stipe Vrdoljak, Županijski državni odvjetnik u Sisku, rješenjem Glavnog državnog odvjetnika RH od 11. ožujka 2013. upućen na rad u ovom kaznenom predmetu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH

Optuženici: Dušan Žarković, Bogdan Jednak i Dušan Martić, nedostupni

Branitelji optuženika: odvjetnik Jure Martinović, za prvooptuženog Žarkovića; odvjetnik Želimir Par, za drugooptuženog Jednaka; odvjetnik Krešimir Škarica, za trećeoptuženog Martića

Žrtve – usmrćeni: Nikola Kreštalica (usmrćen iz vatrenog oružja), Đuri i Gina Kreštalica (živi spaljeni)

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

JOŠEVICA izvještaji s praćenja suđenja