Suđenja za ratne zločine 2015

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE POTVRDIO OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU ZA ZLOČIN POČINJEN U SELIMA UZ UNU KOD HRVATSKE KOSTAJNICE

Žalbeno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske svojom presudom br. I-Iž.482/2015, od 9. studenoga 2017. godine, potvrdilo je oslobađajuću presudu Županijskog suda u Zagrebu, br. K-rz-3/13, od 8. svibnja 2015. godine.

Citiranim presudama oslobođeni su krivice okrivljenici P.Đ. i D.Č. (kome se sudilo u odsutnosti) i Lj.Č. da bi počini ratni zločin protiv civilnog stanovništva u selima uz Unu kod Hrvatske Kostajnice.

Ovaj kazneni predmet započeo je 2010. godine pred Županijskim sudom u Sisku. Presude koje je ukidao Vrhovni sud Republike Hrvatske, a koje su donesene, bile su osuđujuće.

KAKO ULOŽITI PRIGOVOR SASVJESTI NA VOJNU PRIČUVU / VOJNU VJEŽBU?

Dobili ste poziv na vojnu vježbu ili na upis u vojnu pričuvu ili na dodjelu ratnog rasporeda? Evo što vam je činiti!

1.Što je vojna pričuva?

Nakon što si odslužio vojni rok MORH te je automatski stavio u bazu tzv. vojne pričuve. Svi muški građani koji su u vojnoj pričuvi vojni su obveznici do navršenih 55 godina života. MORH ima pravo vojne obveznike pozivati na vojne vježbe. Pogledaj i web-stranicu MORH-a o pričuvi.

2. Nisam služio vojni rok već civilnu službu, tj. već sam uložio prigovor savjesti ranije. Da li sam i ja u vojnoj pričuvi i da li me MORH može pozvati na vojne vježbe?

Ne. Ako si bio u civilnoj službi (tj. uložio si prigovor savjesti na vojni rok kada je isti bio obavezan za sve) onda se vodiš u evidenciji tzv. civilnih pričuvnika i obavezan si se odazvati samo na pozive civilne zaštite kojima ne upravlja MORH. Ako te MORH pozove na dodjelu ratnog rasporeda ili na vojnu vježbu kao civilnog pričuvnika, odmah nam to javi jer je to teži oblik kršenja zakona.

3.Što znači poziv na „dodjelu ratnog rasporeda“ od strane MORH-a?

Dodjela ratnog rasporeda je u stvari revizija vojne pričuve. MORH je odlučio revidirati bazu vojne pričuve te šalje pozive građanima da vidi s kojom pričuvom uopće raspolaže te razvrstava građane u razne vojne rodove.

4. Je li moguć prigovor savjesti na vojnu pričuvu /vojnu vježbu?

Da. Prigovor savjesti se ne odnosi samo na vojni rok, već i na bilo koje sudjelovanje u oružanim snagama ili vođenja u vojnim evidencijama. Dakle, možeš uložiti pravo na vojnu pričuvu. Time si automatski uložio i prigovor savjesti na vojnu vježbu.

4a. Odslužio sam vojni rok, ali sada bi želio uložiti prigovor savjesti. Da li je to moguće?

Naravno. To što nisi uložio prigovor savjesti na vojni rok, nego sada na pričuvu nije nikakva prepreka. Čovjek se u svakom trenutku može odlučiti na prigovor savjesti bez obzira na prošlost.

5.Koji zakoni Republike Hrvatske mi jamče pravo na prigovor savjesti?

Ustav RH čl. 47, Zakon o civilnoj službi čl. 6 i Zakon o obrani čl. 24.

6.Kada mogu uložiti prigovor savjesti na vojnu pričuvu /dodjelu ratnog rasporeda/vojnu vježbu?

Prigovor savjesti možeš uložiti u bilo kojem trenutku. Prije nego stigne poziv za „dodjelu ratnog rasporeda“ ili za vojnu vježbu ili nakon što stigne poziv. Prigovor savjesti se može uložiti i za vrijeme vojne vježbe.

7.Kako i gdje ulažem prigovor savjesti?

Odnedavno MORH je regulirao procedure ulaganja prigovora savjesti.

Potrebno je popuniti službeni tzv. PZC obrazac (nalazi se na kraju teksta), te priložiti:

a)Potvrdu o nekažnjavanju za kaznena djela uporabom oružja ili uporabom sile

b)Fotografiju 28×32 mm

c) odnedvno traži se i potvrda da nisi vlasnik oružja (potvrdu izdaje MUP).

Tu dokumentaciju odneseš u matični područni Odsjek za poslove obrane (onaj od kuda ti je stigao poziv).

Preporučujemo da napraviš i kopiju zahtjeva te da ti Odsjek za poslove obrane ovjeri kopiju kako bi imao dokaz da si predao zahtjev.

7. Mogu li izjavu za prigovor savjesti poslati poštom?

Mi preporučujemo da odeš osobno do Odsjeka za poslove obrane. Ako je to nemoguće, možeš poslati i poštom, preporučeno i s povratnicom, kako bi imao dokaz da si izjavio prigovor savjesti.

8.Da li moram obrazložiti zašto sam protiv sudjelovanja u radu oružanih snaga?

Ne. Dovoljno je u PZC obrascu samo zaokružiti iz kojih razloga ulažeš prigovor. Možeš se pozvati i na moralne i na vjerske razloge istovremeno (tj. zaokružiti oba).

8.Tko odlučuje o mom zahtjevu za prigovor savjesti?

O zahtjevu odlučuje nedavno osnovano Povjerenstvo za civilnu službu koje radi pri Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike. Povjerenstvo se sastoji od tri člana: predstavnika Ministarstva obrane, Ministarstva pravosuđa i Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike.

9. Koliko treba vremena Povjerenstvu da odluči o mom zahtjevu?

Budući da je Povjerenstvo novoosnovano, nemamo još iskustvo rada Povjerenstva. Za pretpostaviti da bi zahtjev trebali riješiti u razumnom roku od najduže 30 dana.

10. Na temelju čega Povjerenstvo odlučuje o mom zahtjevu?

Povjerenstvo odlučuje temeljem dokumentacije koju si predao (PZC obrazac, potvrda o nekažnjavanju, potvrda o neposjedovanju oružja). Nema načina da Povjerenstvo dodatno ulazi i propituje u nečiju savjest.

11. Mogu li se žaliti na odluke Povjerenstva?

Da. Uskoro bi se trebalo osnovati i Povjerenstvo za žalbe kojemu možeš napisati pritužbu. Kada se osnuje, objavit ćemo više informacija o proceduri ulaganja žalbe.

12. Može li me MORH pozvati na vojnu vježbu iako sam uložio prigovor savjesti?

Ako si dobio rješenje kojim se prihvaća tvoj prigovor savjesti, MORH te ne smije zvati na vojne vježbe.

13. Što ako prigovor savjesti uložim nakon poziva za vojnu vježbu i nisam još dobio rješenje Povjerenstva. Moram li se odazvati na vojnu vježbu?

Taj dio nije zakonski reguliran. Ulaganje prigovora savjesti po nama trebalo bi odgoditi bilo kakve obaveze vezane uz vojsku. MORH u nekim rješenjima ima drugačiji pristup i tvrdi da samo ulaganje prigovora savjesti (dok o zahtjevu ne odluči Povjerenstvo) ne odgađa dužnost odlaska na vojnu vježbu. Budući da taj dio nije zakonski reguliran ostaje na tebi da procijeniš što ćeš te učiniti. Mi preporučujemo da se ne odazoveš na vojnu vježbu bez obzira na to što još nisi zaprimio službeno rješenje od Povjerenstva te da nam se javiš ako bude problema.

14. Znate li za slučaj da je netko uložio prigovor savjesti ali je ipak bio pozvan na vojnu vježbu ili su protiv njega bile pokrenute stegovne mjere jer se nije odazvao na vojnu vježbu?

CMS za sada je bio upoznat s jednim slučajem osobe koja je uložila prigovor savjesti nakon zaprimanja poziva za vojnu vježbu. Njen zahtjev za prigovor savjesti nije bio formalno riješen ali osoba se svejedno nije odazvala na vojnu vježbu. MORH je tvrdio da osoba je bila dužna odazvati se, ali nakon naše intervencije dobili smo jamstva da MORH neće pokretati postupke protiv osobe niti ju novčano kazniti. U slučaju da imaš saznanja o sličnim situacijama ŽURNO nam javi!

15. Što ako mi djelatnik Odsjeka poslova za obranu tvrdi da nemam pravo na prigovor savjesti ili mi prijeti nekim stegovnim mjerama?

Podsjetite djelatnika na članke zakona koji vas štite (vidi pitanje 5), a ako i dalje prijeti ili odbija primiti zahtjev svakako nam dojavi o kojem Odsjeku za poslove obrane je riječ. Mi nakon takve dojave direktno kontaktiramo Odsjek i razmatramo podizanje zakonskih tužbi. Također izvješćujemo MORH o nezakonitom postupanju njihovih djelatnika.

16.Što ako matični Odsjek za obranu ne želi zaprimiti moj zahtjev za prigovor savjesti?

Osim mjera koje možeš poduzeti iz prethodnog pitanja, svoj zahtjev možeš predati i na glavni urudžbeni ured u zgradi u kojoj se nalazi (obično su to tzv. Područni uredi). Ako ne postoji glavna pisarnica, svoj zahtjev pošalji preporučeno poštom s povratnicom na adresu matičnog Odsjeka za poslove obrane. Svakako nam javi ako Odsjek za poslove obranu ne želi primiti tvoj zahtjev.

17. Ako uložim prigovor savjesti, vodi li me MORH i dalje u nekoj od svojih evidencija?

Ne. Sukladno Zakonu o civilnoj službi tebe se uvrštava u evidenciju tzv. civilnih pričuvnika koju vodi Ministarstvo nadležno za poslove socijalne zaštite. Tada postaješ obveznik civilne zaštite koju vodi Državni ured za zaštitu i spašavanje. Obavezan si odazivati se na vježbe civilne zaštite. Nažalost, taj sustav je dosta zapušten u RH i do danas znamo da je bio samo jedan pokušaj poziva za smotru civilne zaštite u gradu Zagrebu.

18. Kako ja mogu pomoći drugima oko prigovora savjesti?

Proslijedi ove informacije svima zainteresiranima. Postoji i interes medija da razgovara s prigovaračima savjesti kako bi osvijestili javnost o pravu na prigovor savjesti. Javi nam se ako si raspoložen za medijske izjave!

IZREČENA PRVOSTUPANJSKA PRESUDA RATKU MLADIĆU – DOŽIVOTNI ZATVOR

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu MKSJ) izreklo je danas prvostupanjsku presudu Ratku Mladiću, koji je, kao sudionik četverostrukog udruženg zločinačkog poduhvata (u taljem tekstu UZP), osuđen na kaznu doživotnog zatvora.

Odovornost Ratka Mladića temeljem UZP-a, kao oblika individualne kaznene odgovornosti proisteklog iz međunarodnog običajnog prava, utvrđena je:
1) u odnosu na zločine počinjene unutar sveobuhvatnog UZP- a s ciljem trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja na koje su bosanski Srbi polagali pravo;
2) u odnosu na zločine počinjene s ciljem širenja terora među civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja;
3) u odnosu na zločine počinjene s ciljem eliminacije bosanskih Muslimana u Srebrenici;
4) zločin počinjen uzimanjem osoblja UN-a za taoce

Inkriminacije sažete u 11 točaka optužnice koje se odnose na kaznene djela genocida, zločina protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, u nepravomoćnoj presudi gotovo su u cijelosti prihvaćene.

Raspravno vijeće MKSJ utvrdilo je izvan razumne sumnje da su dokazani i progoni, istrebljenja, ubojstva, deportacije i nehumana djela prisilnog prijemještanja počinjene unutar zločina protiv čovječnosti kao i kazneno djelo kršenje zakona i običaja ratovanja realizirano putem teroriziranja civila, protupravnih napada, ubojstava i uzimanja talaca.

Također, Raspravno vijeće MKSJ našlo je dokazanim počinjenje genocida u Srebrenici.

Ovo je peta presuda MKSJ donesena u odnosu na genocid u Srebrenici.

Tri takve presude donesene u predmetima: Popović i dr; , Krstić i Tolimir. Sve tri su pravomoćne. Presuda protiv Radovana Karadžić u žalbenoj je fazi.

DVADESET ŠEST GODINA OD ZLOČINA NA OVČARI

Na današnji dan, 20. studenoga 1991. godine, počinjen je zločin na Ovčari. Nakon što su pripadnici bivše JNA izvršili trijažu ranjenika, bolesnika, medicinskog osoblja Bolnice u Vukovaru, prevezli su ih autobusima na poljoprivredno dobro Ovčara, gdje su zatvoreni u jedan od hangara.

Pri ulasku u hangar zarobljenici su morali proći kroz špalir dobrovoljaca, pripadnika bivše JNA, i pri tome su bili izloženi maltretiranju, tuči, zlostavljanju, vrijeđanju.

Jedno vrijeme na vratima hangara bili su pripadnici vojne policije bivše JNA. Na zapovijed, koja je stigla u međuvremenu, vojna policija je otišla i sudbina ljudi zatočenih u hangaru bila je prepuštena pripadnicima srpskih paravojnih snaga iz Vukovara, dobrovoljcima,…

Od poslijepodnevnih sati 20. studenoga do ranih jutarnjih sati 21. studenoga 1991. godine, zarobljenici su u grupama odvoženi na mjesto već pripremljene masovne grobnice, gdje su strijeljani. Odvoženje, strijeljanje, kao i masovna grobnica, bili su organizirani.

U masovnoj grobnici na Ovčari pronađeni su posmrtni ostaci 200 žrtava odvedenih iz bolnice. Među žrtvama je bilo malodobnih osoba, jedva punoljetnih, te dvije žene. Jedna žena bila je trudna.

Pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju proveden je kazneni postupak protiv trojice trojice oficira bivše JNA. Mile Mrkšić pravomoćno je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, Veselina Šljivančanina od 10 godina, dok je Miroslav Radić oslobođen optužbi.

Pred Višim sudom u Beogradu prvomoćno su oduđena trojica bivših pripadnika srspkih parvojnih snaga: Petar Ćirić na 15 godina zatvora, damir Sireta na 15 godina zatvora, Milan Bulić na 2 godine zatvora.

Nepravomoćno su osuđeni: Miroljub Vuković, Stanko Vujanović, Predrag Milojević, Đorđe Šošić, Miroslav Đanković, Saša Radać svaki na 20 godina zatvora; Milan Vojnović i Ivan Atanasijević svaki na 15 godina zatvora, Nada Kalaba na 11 godina zatvora, Milan Lančužanin na 6 godina zatvora, Goran Mugoša i Predrag Dragović svaki na 5 godina zatvora. Predrag Mađarac, Marko Ljuboja, Vujo Zlatar, Slobodan Katić i Milorad Pajić nepravomoćno su oslobođeni optužbe.

Odlukom Apelacijskog suda nepravomoćna presuda je ukinuta, postupak se nalazi u žalbenoj fazi.

OBILJEŽAVA SE DVADESET ŠEST GODINA STRADANJA VUKOVARA

Od 18. do 20. studenoga svake godine obilježava se stradanje civila i vojnika Vukovara.

Borovo Commercea, odakle su odvedeni ranjenici, bolesnici, civili, ratni zarobljenici, dio njih ubijen je već na putu, a dio je odveden u logore Begejce, Stajićevo, Sremsku Mitrovicu, Niš, Beograd, gdje su mučeni, zlostavljani, ubijeni batinama.

Velepromet, logor i mučilište civila i ratnih zrobljenika. Stotine zarobljenika odvezeno u logore. Za neke žrtve do danas nema podataka o njihovoj točnoj sudbini.

Iz hangara na Veleprometu izvedeni su ljudi, kojima se nakon toga gubi trag.

Ovčara, masovna grobnica 200 ubijenih ranjenika, civila, ratnih zarobljenika, od mlt. djece do osoba starije životne dobi. Među žrtvama pronađene su dvije žene, jedna starija, jedna trudna. Jedan od najtežih zločina u Domovinskom ratu. Iz hangara su odvoženi zarobljenici u grupama i bestijalno strijeljani iznad pripremljene grobnice. I tako od 20. studenoga u posliepodnevnim satima, do 21. studenoga 1991. godine u ranim jutarnjim satima, strijeljanje, ubijanje. Nitko od zapovjednika ondašnje JNA, koji su znali za zločin, nije niti pokušao pomoći zarobljenicima, a kamoli spriječiti zločin.

Puno odvedenih ljudi nepoznatih sudbina, puno nerazriješenih zločina, gdje počinitelji nisu pronađeni, gdje žrtve nisu dobile zadovoljštinu i dužno poštovanje.

U POVODU 26. GODIŠNJICE OD IZVRŠENOG RATNOG ZLOČINA U LOVASU

Prava, podrška, zaštita i kompenzacija žrtava kaznenih dijela

U povodu 26. godišnjice od izvršenog ratnog zločina u Lovasu

Navršava se 26 godina od zločina izvršenog nad hrvatskim i drugim nesrpskim stanovništvom Lovasa, u kojem je od dana okupacije 10. listopada 1991. te tijekom studenog i prosinaca 1991. ubijeno 70 osoba. Stanovništvo Lovasa je u navedenom periodu zastrašivano, tjerano na prisilni rad, prisiljavano da kao znak obilježja nesrpske nacionalnosti nosi bijele trake, njihovi domovi su opljačkani, velik broj civila i zarobljenika je zlostavljan, silovan te je preostalo stanovništvo krajem prosinca napustilo selo.
Jedan od najtežih zločina dogodio se 18. listopada 1991, kada je 50 Hrvata i drugih mještana nesrpske nacionalnosti zatočeno, a potom natjerano u minsko polje. Na putu do minskog polja jedan od zatočenika je ubijen. Došavši na minsko polje zatočenici su se morali držati za ruke i hodajući kroz minsko polje nogama čistiti tlo pred sobom kako bi očistili tlo od mina. Nakon što je najmanje jedna mina eksplodirala pripadnici srpskih snaga počeli su pucati po zatočenicima. Ubijeno je 24 hrvatskih i drugih nesrpskih zatočenika, 15 zatočenika je ranjeno. Satima kasnije je onima koji su preživjeli pokolj u minskom polju dozvoljeno da izvuku ranjene. Ranjenici su privatnim vozilima prebačeni u Šid, gdje ih je osoblje ambulante, potpisnici Hipokratove zakletve odbilo liječiti.
Pripadnici bivše JNA i srpske dobrovoljačke jedinice „Dušan Silni“ su izvršen zločin pokušali prikriti. Na Katoličkom groblju u Lovasu obilježeno je mjesto masovne grobnice, u kojoj su bila pokopana tijela ubijenih mještana Lovasa, a koja je otkrivena nakon povratka hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva na prijeratna ognjišta.
Za ovaj ratni zločin vođeni su, i još uvijek se vode, kazneni postupci pred pravosudnim tijelima u Hrvatskoj i Srbiji, kao i pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju protiv nekih od počinitelja/optuženika.
Okružno državno odvjetništvo u Osijeku (danas ŽDO Osijek) je 19. prosinca 1994. podiglo optužnicu protiv 18 optuženika koje se teretilo da su tijekom listopada, studenog i prosinca 1991. u Lovasu kao pripadnici Teritorijalne obrane i četničkog odreda “Dušan Silni” za krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava genocid i ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Nakon potpisivanja Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, Državno odvjetništvo RH je kazneni predmet ustupilo Tužilaštvu za ratne zločine u Srbiji, jer većina optuženika nije ni danas dostupna hrvatskom pravosuđu.
Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije podiglo je dana 28. studenoga 2007. godine optužnicu protiv četrnaest okrivljenika, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Dana 26. lipnja 2012. godine Vijeće za ratne zločine Višeg suda u Beogradu donijelo je presudu kojom je sve okrivljenike proglasilo krivima i osudilo na bezuvjetne kaznen zatvora. Dana 9. prosinca 2013. godine rečena presuda je ukinuta i postupak je vraćen na ponovno raspravljanje. Dana 24. travnja 2015. godine kazneni postupak u odnosu na okr. Milana Radojčića je razdvojen, zbog zdravstvenog stanja okrivljenika. Do danas prvostupanjski postupak nije završen.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) dodao je zločin u Lovasu na popis optužbe protiv okrivljenih Slobodana Miloševića i Gorana Hadžića uništavanja kuća i kulturnih spomenika, ubojstva civila i zatočeničkih objekata u Lovasu. Obojica okrivljenika su preminuli prije izricanja presude.
26 godina nakon izvršnog zločina koji je svojom svirepošću obilježio Europu krajem 20. stoljeća još nitko nije pravomoćno osuđen što žrtve, njihove srodnike kao i društvo u cjelini zbog nedostatka pravnog epiloga ostavlja bez perspektive, povjerenja u pravosuđe i pravdu.

Pripremila Veselinka Kastratović, Centar za mir, nenasilja i ljudska prava Osijek

IZMJENE ZKP KAO USKLAĐIVANJE NACIONALNIH PROPISA S EU DIREKTIVAMA – PRAVA ŽRTAVA KAZNENIH DJELA

Prava, podrška, zaštita i kompenzacija žrtava kaznenih dijela

Izmjene ZKP kao usklađivanje nacionalnih propisa s EU direktivama
– prava žrtava kaznenih djela –

U srpnju 2017. Hrvatski sabor je izglasao izmjene Zakona o kaznenom postupku kojima se u nacionalni zakon implementiraju odredbe Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. godine o uspostavi minimalnim standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. godine o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i postupku na temelju europskog uhidbenog naloga, te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osoba i konzularnim tijelima, Direktive 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. godine o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u EU, Direktive 2014/62/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. godine o kaznenopravnoj zaštiti eura i drugih valuta od krivotvorenja, kojom se zamjenjuje Okvirnu odluku Vijeća 2000/383/PUP.

Kao organizacije koje provode aktivnosti vezane uz realizaciju prava žrtava kaznenih djela predviđenih Direktivom 2012/29/EU o uspostavi minimalnim standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, ovim izvještajem donosimo analizu zakonskih izmjena i dopuna koje se odnosi na žrtve kaznenih djela.

Žrtva kaznenog djela je fizička osoba koja je pretrpjela fizičke i duševne posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda koji su izravna posljedica kaznenog djela. Žrtvom kaznenog djela smatraju se i bračni i izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner te potomak, a ako njih nema, predak, brat i sestra one osobe čija je smrt izravno prouzročena kaznenim djelom te osoba koju je ona na temelju zakona bila dužna uzdržavati.- definicija ZKP čl. 202. st. 11.

Najvažnije izmjene prava žrtava kaznenih djlea sadržana su u glavi V Žrtva, oštećenik, privatni tužitelj, koja u u čl. 43. uz već do tada utvrđena prava žrtava kaznenih djela dodaje i druga prava normirana Direktivom te ih daje u slijedu
1) pravo na pristup službama za potporu žrtvama kaznenih djela, 2) pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela u skladu sa zakonom, 3) pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde,
4) pravo na zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja žrtve kao svjedoka, 5) pravo da bude saslušana bez neopravdane odgode nakon podnošenja kaznene prijave te da se daljnja saslušanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe kaznenog postupka, 6) pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju radnji u kojima sudjeluje, 7) pravo da se medicinski zahvati prema žrtvi poduzimaju u najmanjoj mjeri i samo ako su krajnje nužni za potrebe kaznenog postupka, 8) pravo podnijeti prijedlog za progon i privatnu tužbu sukladno odredbama Kaznenog zakona, pravo sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik, pravo biti obaviještena o odbacivanju kaznene prijave (članak 206. stavak 3. ovoga Zakona) i odustajanju državnog odvjetnika od kaznenog progona te pravo preuzeti kazneni progon umjesto državnog odvjetnika, 9) pravo na obavijest od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama povodom njezine prijave (članak 206.a ovoga Zakona) i podnošenje pritužbe višem državnom odvjetniku (članak 206.b ovoga Zakona), 10) pravo da na njezin zahtjev bez nepotrebne odgode bude obaviještena o ukidanju pritvora ili istražnog zatvora, bijegu okrivljenika i otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora te mjerama koje su poduzete radi njezine zaštite, 11) pravo da na njezin zahtjev bude obaviještena o svakoj odluci kojom se pravomoćno okončava kazneni postupak, te druga prava propisana specijalnih zakonima.
Iznimno je važno naglasiti da je izmjena uz već do tada prepoznate posebno ranjive kategorije žrtava, kao što su djeca, žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode i žrtve trgovanja ljudima, uvrštene i žrtve u odnosu na koju su utvrđene posebne potrebe zaštite (čl. 44.) te im zakon daje još posebna prava kao opunomoćenika ili savjetnika na teret proračunskih sredstva, mjere zaštite osobnog života i integriteta, posebni načini ispitivanja uz primjenu zaštitnih mjera od re-traumatizacije kroz izbjegavanja više ispitivanja, korištenje video-linka, ispitivanje od strane osobe istog spola ili posredstvom psihologa te isključenje javnosti.

Tako članak 292. propisuje da ako drukčije nije propisano posebnim zakonom, ispitivanje djeteta koje nije navršilo četrnaest godina kao svjedoka provodi sudac istrage. Ispitivanje će se provesti bez prisutnosti suca i stranaka u prostoriji gdje se dijete nalazi putem audio-video uređaja kojima rukuje stručni pomoćnik. Ispitivanje se provodi uz pomoć psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe, a osim kad to nije protivno interesima postupka ili djeteta, ispitivanju prisustvuje roditelj ili skrbnik. Stranke mogu postavljati pitanja djetetu – svjedoku prema odobrenju suca istrage putem stručne osobe. Ispitivanje će se snimiti uređajem za audio-video snimanje, a snimka će se zapečatiti i priključiti zapisniku. Dijete se može samo iznimno ponovno ispitati, i to na isti način.
Ispitivanje djeteta s navršenih četrnaest, a nenavršenih osamnaest godina kao svjedoka provodi sudac istrage. Pri ispitivanju djeteta osobito ako je oštećeno kaznenim djelom, postupit će se obzirno da ispitivanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje djeteta.
Ujedno, svjedoci koji se zbog starosti, zdravstvenog stanja ili invaliditeta, ne mogu odazvati pozivu, mogu se ispitati u svojem stanu ili drugom prostoru u kojemu borave. Te svjedoke se može ispitati putem audio-video uređaja kojima rukuje stručna osoba. Ako to zahtijeva stanje svjedoka, ispitivanje će se provesti tako da mu stranke mogu postavljati pitanja bez prisutnosti u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Ispitivanje će se prema potrebi snimiti uređajem za audio-video snimanje, a snimka će se zapečatiti i priključiti zapisniku. Na isti način, temljem zahtjeva žrtve, provest će se ispitivanje kao svjedoka žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode, kaznenog djela trgovanja ljudima, ako je kazneno djelo počinjeno u obitelji kao i žrtva u odnosu na koju su utvrđene posebne potrebe zaštite.
Ti svjedoci mogu se samo iznimno ponovno ispitati, ako to sud ocijeni potrebnim.

Pojedinačna procjena žrtve najveći je novitet ZKP propisan čl. 43.a, kojom se obvezuju tijela koja provode ispitivanja, da prije ispitivanja žrtve, u suradnji s tijelima, organizacijama ili ustanovama za pomoć i podršku žrtvama kaznenih djela provedu pojedinačnu procjenu žrtve radi utvrđivanja postoji li potreba za primjenom posebnih mjera zaštite te koje posebne mjere zaštite bi se trebale primijeniti (poseban način ispitivanja žrtve, uporaba komunikacijskih tehnologija radi izbjegavanja vizualnog kontakta s počiniteljem i druge mjere propisane zakonom). Pojedinačna procjena žrtve na odgovarajući način uključuje osobito žrtve terorizma, organiziranog kriminala, trgovanja ljudima, rodno uvjetovanog nasilja, nasilja u bliskim odnosima, spolnog nasilja i spolnog iskorištavanja ili zločina iz mržnje te žrtve s invalidnošću, ili šire tumačeći pri poduzimanju pojedinačne procjene žrtve osobito se uzimaju u obzir osobne značajke žrtve, vrsta ili narav kaznenog djela i okolnosti počinjenja kaznenog djela. Pri tome se posebna pažnja posvećuje žrtvama koje su pretrpjele značajnu štetu zbog težine kaznenog djela, žrtvama kaznenog djela počinjenog zbog nekog osobnog svojstva žrtve, te žrtvama koje njihov odnos s počiniteljem čini osobito ranjivima.

Ujedno je važno napomenuti da se pojedinačna procjena žrtve provodi se uz sudjelovanje žrtve i uzimajući u obzir njezine želje, uključujući i želju da se ne koriste posebne mjere zaštite propisane zakonom.

Ministarstvo pravosuđa RH je sukladno čl. 133, st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o kaznenom postupku od 7. srpnja 2017. godine, putem Ureda za udruge objavilo poziv za dostavu prijedloga kandidata dva predstavnika organizacija civilnoga društva, za članove radne skupine za izradu Nacrta prijedloga Pravilnika o načinu provedbe pojedinačne procjene žrtve. Zadaća radne skupine je izraditi Nacrt prijedloga Pravilnika o načinu provedbe pojedinačne procjene žrtve kojim će se utvrditi nadležna tijela i propisati način postupanja tijela koja provode pojedinačnu procjenu žrtve, a kako bi se utvrdilo postoji li potreba za primjenom posebnih mjera zaštite u odnosu na žrtvu, te ukoliko postoje koje posebne mjere zaštite bi se trebale primijeniti.

Podrška žrtvama kaznenih djela, odnosno institucionalizacija te djelatnosti, sasvim je novi proces u hrvatskom društvu koji se intenzivno razvija u posljednjih desetak godina. Taj sustav trenutno je kombinacija različitih tijela, općih i specijaliziranih, državnih i nevladinih, koja su u cjelini ili u dijelu djelatnosti posvećena zaštiti prava i interesa žrtava kaznenih djela. Kako do zadnjih izmjena pojednična procjena i nije bila formalizirana zakonom, tek Pravilnik će odrediti koja tijela ili dužnosnici pojedinih tijela će provoditi postupak pojedinačne procjene, standardizirani postupak i obrazac u koji bi unosili podatke dobivene pojedinačnom procjenom radi praćenja daljnjeg stanja žrtve kroz i nakon kaznenog postupka.

Kako bi sustav podrške žrtvama bio što učinkovitiji nužno je uključiti sva tijela kaznenog/prekršajnog postupka, institucija podrške i pomoći ali i organizacija civilnog društva, te osnažiti međusektorsku suradnju radi koordiniranja aktivnosti svih tijela koje dolaze u kontakt sa žrtvama.

Osijek, Split, Vukovar, Zagreb, kolovoz 2017.

DRAGAN VASILJKOVIĆ, ZVANI “KAPETAN DRAGA” NEPRAVOMOĆNO OSUĐEN NA 15 GODINA ZATVORA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu objavilo je dana 26. rujna 2017. godine neprvomoćnu presudu kojom je okr. Dragana Vasiljkovića, zvanog “kapetan Dragan” proglasilo krivim i osudilo na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Okrivljeniku je nepravomoćno osuđen temeljem indivudalne i zapovjedne kaznene odgovornosti, nespriječavanje podređenih pripadnika jedinice za posebne namjene tzv. SAO Krajina, u mučenju i zlostavljanju ratnih zarobljenika i civila tijekom lipnja i srpnja 1991. godine u improviziranom zatvoru na Kninskoj tvrđavi, kao i za sudjelovanje u izradi plana napada na Policijsku postaju u Glini i okolici, što je rezultiralo ubojstvom dvojice civila, ranjavanjem i protjerivanjem civila, uništenjem tridesetak kuća i gospodarskih objekata pri čemu je većina građana hrvatske nacionalnosti bila prinuđena napustiti svoje domove.

Dakle, osuđen je zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl.120.st.1. i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl.122. OKZ RH:

podaci o predmetu:

Suđenje Draganu Vasiljkoviću – zločin u Kninu, Glini i Bruskoj

Dana 20. rujna pred Županijskim sudom u Splitu započelo je suđenje protiv okrivljenog Dragana Vasiljkovića, kojeg se tereti za počinjenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika.

Nakon jednogodišnjeg suđenja, tijekom kojeg je održano gotovo trideset ročišta i ispitano šezdesetak svjedoka., opt. Dragan Vasiljković 26. rujna 2017. osuđen je za ratni zločin nad civilima i ratnim zarobljenicima na jedinstvenu kaznu od petnaest (15) godina zatvora. U ekstradicijskom pritvoru i istražnom zatvoru proveo je više od 11 godina.

Kazneni postupak protiv Vasiljkovića započeo je još u prosincu 2005. godine, a optužnicu je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podignulo deset godina kasnije, krajem prosinca 2015. godine. Ekstradicijski postupak protiv Vasiljkovića, srpskog i australskog državljanina, započeo je u siječnju 2006. godine, dok je Hrvatskoj izrucen u srpnju 2015. godine.

Dragan Vasiljković je nepravomoćno osuđen temeljem indivudalne i zapovjedne kaznene odgovornosti, za nespriječavanje podređenih pripadnika jedinice za posebne namjene tzv. SAO Krajina, u mučenju i zlostavljanju ratnih zarobljenika i civila tijekom lipnja i srpnja 1991. godine u improviziranom zatvoru na Kninskoj tvrđavi, kao i za sudjelovanje u izradi plana napada na policijsku postaju u Glini i okolici, što je rezultiralo ubojstvom dvojice civila, ranjavanjem i protjerivanjem civila, uništenjem tridesetak kuća i gospodarskih objekata pri čemu je većina građana hrvatske nacionalnosti bila prinuđena napustiti svoje domove.

Za dva kaznena djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, nespriječavanje podređenih u protupravnom postupanju ta za neposredno počiniteljstvo (ratnog zarobljenika udario nogom u predjelu rebara i leđa i rukom po tjemenu, a drugog snažno zamahnuvši u vis nogom na kojoj je bila vojnička čizma pogodio u glavu), odmjerena mu je kazna zatvora u trajanju od po 5 (pet) godina. Za dva kaznena djela ratnog zločina nad civilima kazna mu je odmjerana u trajanju od 5 (pet) godina – nespriječavaje podređenih u zlostavljanju civila zatočenih u Kninskoj tvrđavi, i u trajanju od 8 (osam) godina – za sudjelovnje u izradi plana i izdavanju zapovijedi za napad na Glinu i okolicu.

S obzirom na činjenične nedostatke optužnice, sud ga je u današnjoj presudi oslobodio odgovornosti za ubojstvo dvojice neidentificiranih zarobljenih hrvatskih vojnika, u Bruškoj kod Benkovca 24./25. veljače 1993. godine.

Podsjećamo, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, u predmetu Stanišić i Simatović, nesporno je utvrdio da je u improviziranom zatvoru na Kninskoj tvrđavi, u periodu od svibnja do kolovoza 1991., bilo zatočeno preko 300 osoba i da su držani u nehumanim uvjetima, pri cemu su bili mučeni, ubijani i silovani.

Opći podaci:

Optužnica broj: K-DO-148/10, od 31. prosinca 2015.

Optužnicu zastupaju:

Živana Beros Dodig, županijska državna odvjetnica u Šibeniku
Sanda Pavlović Lucic, zamjenica Županijske državne odvjetnice u Šibeniku, obje upućene na rad u ZDO Split rješenjem Glavnog državnog odvjetnika RH

Županijski sud Split
Predmet broj: K-Rz-3/16
Vijeće u sastavu:
Damir Romac, predsjednik
Maria Majić i Bruno Klein, članovi vijeća

Obrana:
Slađana Čanković, odvjetnica iz Zagreba
Tomislav Filaković, odvjetnik iz Osijeka

Kaznena djela:
Ratni zločina protiv ratnih zarobljenika, članak 122. OKZRH;
Ratni zločin protiv civila, članak 120. stavak 1. i 2. OKZRH;

Žrtve i ostecenici:

Smrtno stradali:
-dvojica neidentificirana pripadnika HV-a;
– Egon Scotland, njemački novinar
– Nikola Regić

Zlostavljani civili: Vjekoslav Hoić, Mile Luketić, Nikola Luketić, Tomislav Ceranja

Ratni zarobljenici: Velibor Bracić, Nikica Plivelić, Zvonko Magdić, Ivan Krizmanić, Marko Mijić, Osman Vikić

Matarijana šteta: 30 ostecenih kuća i gospodarske zgrade u vlasništvu 32 osobe

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA ZA ZLOČIN U BARANJI

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku donijelo je i objavilo oslobađajuću presudu u predmetu ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, okr. Milenko Marić.

Izmijenjenom optužnicom okrivljeniku Milenku Mariću se stavljalo na teret da je u ljeto i jesen 1991. godine, kao pripadnik paramilicijskih snaga (stanica milicije Beli Manastir), privodio civile u stanicu milicije u zatvor i na saslušanja, tukao ih i maltretirao. U optužnici se navode imena i radnje u odnosu na 6 civilnih osoba, koje je okrivljenik tukao i maltretirao.

Nakon provedenog dokaznog postupka, u kome su saslušani brojni svjedoci optužbe i obrane, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku donijelo je rečenu presudu.

Okr. Milenko Marić izručen je u siječnju 2017. godine iz Londona, temeljem europskog uhidbenog naloga. Protiv njega proveo se razdvojeni postupak. Cijelo vrijeme rasprave okrivljenik se nalazio u istražnom zatvoru.

SASTANAK S MLADIMA IZ REGIJE U VUKOVARU

Veselinka Kastatović, monitorica suđenja za ratne zločine Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, sudjelovala je dana 14. rujna 2017. godine na sastanku s mladima iz regije (Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore).

Inicijativa mladih za ljudska prava pozvala je Veselinku na razgovor s mladima, koji su u posjetu Hrvatskoj u sklopu projekta:”Suočavanje s prošlošću- perspektiva mlade generacije”.

Sastanak je održan u prostorijama Europskog doma u Vukovaru.

Veselinka je govorila o osnivanju Centra za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku, radu na suočavanju s prošlošću, radu na ratnim zločinima, radu sa žrtvama kaznenih djela.