Presude – nepravomoćne

NEPRAVOMOĆNA OSUĐUJUĆA PRESUDA ZA ZLOČIN POČINJEN U IMPROVIZIRANOM ZATVORU U MIOKOVIĆEVU (DANAS ĐULOVCU)

Na Županijskom sudu u Zagrebu proveden je postupak protiv okr. Veljku Stjepanoviću za kazneno djelo ratnog zločina protiv civila, propisano člankom 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Okr. Veljko Stjepanović optužen je Optužnicom ŽDO iz Bjelovara br. K-DO-199/12, od 14. veljače 2017. godine.

Stavljeno mu je na teret da je kao komandir stanice milicije Bijela, odjeljenja u Miokovićevu (danas Đulovac), u tzv. SAO Krajini, tijekom oružanih sukoba od 27. kolovoza 1991. do 12. prosinca 1991. godine, iako je bio dužan, propustio spriječiti protuzakonito zatvaranje, mučenje i fizičko zlostavljanje jedanaestorice civila. Tereti se i kao neposredni počinitelj za fizičko i psihičko zlostavljanje jednog civila.

Okrivljenik je izručen iz Kraljevine Nizozemske, čiji je državljanin, temeljem Europskog uhidbenog naloga. Zbog opasnosti od bijega određen mu je istražni zatvor, koji je u međuvremenu zamijenjen jamstvom.

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu donijelo je danas, 19. srpnja 2018. godine, nepravomoćnu presudu kojom je okr. Veljka Stjepanovica proglasilo krivim i osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci.

Osudjen je po zapovjednoj odgovornosti, jer svoje podredjene, koji su uhićivali civile i zlostavljali ih, nije spriječio u činjenju zločina. Nitko od oštećenika nije smrtno stradao.

DRAGAN VASILJKOVIĆ, ZVANI “KAPETAN DRAGA” NEPRAVOMOĆNO OSUĐEN NA 15 GODINA ZATVORA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu objavilo je dana 26. rujna 2017. godine neprvomoćnu presudu kojom je okr. Dragana Vasiljkovića, zvanog “kapetan Dragan” proglasilo krivim i osudilo na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Okrivljeniku je nepravomoćno osuđen temeljem indivudalne i zapovjedne kaznene odgovornosti, nespriječavanje podređenih pripadnika jedinice za posebne namjene tzv. SAO Krajina, u mučenju i zlostavljanju ratnih zarobljenika i civila tijekom lipnja i srpnja 1991. godine u improviziranom zatvoru na Kninskoj tvrđavi, kao i za sudjelovanje u izradi plana napada na Policijsku postaju u Glini i okolici, što je rezultiralo ubojstvom dvojice civila, ranjavanjem i protjerivanjem civila, uništenjem tridesetak kuća i gospodarskih objekata pri čemu je većina građana hrvatske nacionalnosti bila prinuđena napustiti svoje domove.

Dakle, osuđen je zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl.120.st.1. i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl.122. OKZ RH:

podaci o predmetu:

Suđenje Draganu Vasiljkoviću – zločin u Kninu, Glini i Bruskoj

Dana 20. rujna pred Županijskim sudom u Splitu započelo je suđenje protiv okrivljenog Dragana Vasiljkovića, kojeg se tereti za počinjenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika.

Nakon jednogodišnjeg suđenja, tijekom kojeg je održano gotovo trideset ročišta i ispitano šezdesetak svjedoka., opt. Dragan Vasiljković 26. rujna 2017. osuđen je za ratni zločin nad civilima i ratnim zarobljenicima na jedinstvenu kaznu od petnaest (15) godina zatvora. U ekstradicijskom pritvoru i istražnom zatvoru proveo je više od 11 godina.

Kazneni postupak protiv Vasiljkovića započeo je još u prosincu 2005. godine, a optužnicu je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podignulo deset godina kasnije, krajem prosinca 2015. godine. Ekstradicijski postupak protiv Vasiljkovića, srpskog i australskog državljanina, započeo je u siječnju 2006. godine, dok je Hrvatskoj izrucen u srpnju 2015. godine.

Dragan Vasiljković je nepravomoćno osuđen temeljem indivudalne i zapovjedne kaznene odgovornosti, za nespriječavanje podređenih pripadnika jedinice za posebne namjene tzv. SAO Krajina, u mučenju i zlostavljanju ratnih zarobljenika i civila tijekom lipnja i srpnja 1991. godine u improviziranom zatvoru na Kninskoj tvrđavi, kao i za sudjelovanje u izradi plana napada na policijsku postaju u Glini i okolici, što je rezultiralo ubojstvom dvojice civila, ranjavanjem i protjerivanjem civila, uništenjem tridesetak kuća i gospodarskih objekata pri čemu je većina građana hrvatske nacionalnosti bila prinuđena napustiti svoje domove.

Za dva kaznena djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, nespriječavanje podređenih u protupravnom postupanju ta za neposredno počiniteljstvo (ratnog zarobljenika udario nogom u predjelu rebara i leđa i rukom po tjemenu, a drugog snažno zamahnuvši u vis nogom na kojoj je bila vojnička čizma pogodio u glavu), odmjerena mu je kazna zatvora u trajanju od po 5 (pet) godina. Za dva kaznena djela ratnog zločina nad civilima kazna mu je odmjerana u trajanju od 5 (pet) godina – nespriječavaje podređenih u zlostavljanju civila zatočenih u Kninskoj tvrđavi, i u trajanju od 8 (osam) godina – za sudjelovnje u izradi plana i izdavanju zapovijedi za napad na Glinu i okolicu.

S obzirom na činjenične nedostatke optužnice, sud ga je u današnjoj presudi oslobodio odgovornosti za ubojstvo dvojice neidentificiranih zarobljenih hrvatskih vojnika, u Bruškoj kod Benkovca 24./25. veljače 1993. godine.

Podsjećamo, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, u predmetu Stanišić i Simatović, nesporno je utvrdio da je u improviziranom zatvoru na Kninskoj tvrđavi, u periodu od svibnja do kolovoza 1991., bilo zatočeno preko 300 osoba i da su držani u nehumanim uvjetima, pri cemu su bili mučeni, ubijani i silovani.

Opći podaci:

Optužnica broj: K-DO-148/10, od 31. prosinca 2015.

Optužnicu zastupaju:

Živana Beros Dodig, županijska državna odvjetnica u Šibeniku
Sanda Pavlović Lucic, zamjenica Županijske državne odvjetnice u Šibeniku, obje upućene na rad u ZDO Split rješenjem Glavnog državnog odvjetnika RH

Županijski sud Split
Predmet broj: K-Rz-3/16
Vijeće u sastavu:
Damir Romac, predsjednik
Maria Majić i Bruno Klein, članovi vijeća

Obrana:
Slađana Čanković, odvjetnica iz Zagreba
Tomislav Filaković, odvjetnik iz Osijeka

Kaznena djela:
Ratni zločina protiv ratnih zarobljenika, članak 122. OKZRH;
Ratni zločin protiv civila, članak 120. stavak 1. i 2. OKZRH;

Žrtve i ostecenici:

Smrtno stradali:
-dvojica neidentificirana pripadnika HV-a;
– Egon Scotland, njemački novinar
– Nikola Regić

Zlostavljani civili: Vjekoslav Hoić, Mile Luketić, Nikola Luketić, Tomislav Ceranja

Ratni zarobljenici: Velibor Bracić, Nikica Plivelić, Zvonko Magdić, Ivan Krizmanić, Marko Mijić, Osman Vikić

Matarijana šteta: 30 ostecenih kuća i gospodarske zgrade u vlasništvu 32 osobe

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA ZA ZLOČIN U BARANJI

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku donijelo je i objavilo oslobađajuću presudu u predmetu ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, okr. Milenko Marić.

Izmijenjenom optužnicom okrivljeniku Milenku Mariću se stavljalo na teret da je u ljeto i jesen 1991. godine, kao pripadnik paramilicijskih snaga (stanica milicije Beli Manastir), privodio civile u stanicu milicije u zatvor i na saslušanja, tukao ih i maltretirao. U optužnici se navode imena i radnje u odnosu na 6 civilnih osoba, koje je okrivljenik tukao i maltretirao.

Nakon provedenog dokaznog postupka, u kome su saslušani brojni svjedoci optužbe i obrane, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku donijelo je rečenu presudu.

Okr. Milenko Marić izručen je u siječnju 2017. godine iz Londona, temeljem europskog uhidbenog naloga. Protiv njega proveo se razdvojeni postupak. Cijelo vrijeme rasprave okrivljenik se nalazio u istražnom zatvoru.

PRIOPĆENJE UDRUGA U POVODU PROGLAŠENJA NEPRAVOMOĆNE OSUĐUJUĆE PRESUDE

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću | Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek | Građanski odbor za ljudska prava | Pravda Bjelovar

Podrška strategiji razvoja pravosuđa u području ljudskih prava

Osijek, Zagreb, Bjelovar 12. svibnja 2016.

Dana 12. svibnja 2016. godine Županijski sud u Zagrebu objavio je presudu Tomislavu Merčepu kojom je okrivljeni proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva (čl. 120 OKZ RH u svezi sa čl. 28) te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina i 6 mjeseci. Gotovo četvrt stoljeća nakon nezakonitog uhićenja Pere Rajčevića i Đorđa Gunjevića 11. listopada 1991. preživjeli su dočekali priznanje patnje. Da je Merčep kao faktični zapovjednik postrojbe reagirao na njihova uhićenja, zločina nad svim kasnije privedenima, zlostavljanima i ubijenima vjerojatno ne bi ni bilo. Tih zločina vjerojatno ne bi bilo ni da je pravovremeno reagirala policija koja je obavještena neposredno nakon njihova odvođenja i pravosuđe  Presuda je zakašnjela satisfakcija za obitelji ubijenih u Pakračkoj poljani i Zagrebu; uključuje i ubojstvo obitelji Zec u prosincu 1991., ali na žalost izostavlja 25 još uvijek neidentificiranih žrtava.

Primjenom odredaba Zakona o kaznenom postupku Tomislavu Merčepu je određen obvezni istražni zatvor/pritvor.

Tomislav Merčep nepravomoćno je osuđen da, kao de facto (stvarni) zapovjednik jedinice rezervnog sastava MUP RH/pričuvne postrojbe stacionirane u Pakračkoj Poljani i na Zagrebačkom velesajmu te savjetnik u MUP-u Republike Hrvatske, od listopada do prosinca 1991., nije spriječio sebi podređene, da vrše nezakonita uhićenja, zlostavljanje i ubijanja 31 civila dovedenih iz Zagreba, Kutine, Ribnjka, Janje Lipe, Bujavice, Međurića, Zbjegovače i Pakračke Poljane, od kojih je 23 usmrćeno. Iako se optužnicom Tomislavu Merčepu na teret stavljalo da su njegovi podređeni na području Kutine, Pakraca i Zagreba nezakonito lišili slobode 57 osobe, od kojih su 43 ubijene, četiri se vode kao nestale., činjeničnim opisom presude su izostavljene do danas neidentificirane (25) žrtve.

Nedugo nakon ekshumacije 19 tijela u Kukunjevcu 8.- 9. srpnja  2010., opisanih u Završnom izvješću Komisije stručnjaka UN  – Dodatak X.B. Masovne grobnice – Pakračka Poljana[1], započeo je kazneni postupak protiv Tomislava Merčepa. Dana 10. prosinca 2010. Policijska uprava Zagrebačka podnijela je kaznenu prijavu, 9. lipnja 2011. ŽDO Zagreb je podiglo optužnicu. Sudski postupak protiv okr. Tomislava Merčepa započeo je 26. ožujka 2012. godine. Suđenje pred Županijskim sudom u Zagrebu trajalo je 4 godine 2 mjeseca i 17 dana te je stoga glavno obilježje ovog sudskog postupka njegova dugotrajnost. Ukupno je saslušano 151 svjedok., 75 svjedoka u prvoj godini suđenja. Najveći broj svjedoka bili su upravo pripadnici rezervnog sastava MUP-a. Nije sporno da se za zločine znalo, no nije ih se smjelo/htjelo učinkovito istraživati i procesuirati. O tome svjedoče brojni onovremeni obnašatelji visokih funkcija u tijelima državne vlasti (17 svjedoka), kao na primjer : Josip Manolić, Vladimir Šeks, Smiljan Reljić, Ivan Jarnjak, Zdravko Mustač, Željko Tomljenović, Slavko Degoricija, Živko Jusbašić, Ivan Vekić, Franjo Gregurić. Ujedno, iz pojedinih svjedočenja je razvidno da i danas postoji strah od iskazivanja, osobito u lokalnim sredinama gdje svjedoci žive i gdje je zločin počinjen.

Optužnica kao i dokazni postupak opisali su stradavanje žrtava nezakonitog pritvaranja, torture, usmrćenja:

nestali: Pero Rajčević, Konstantin Radić, Milan Radonić, nepoznata muška osoba nadimka “Saša

ubijeni: Mirko Cicvara, Stoja Ignjatović, Ostoje Subanović, Mihajlo Vučković, Ljubica Vučković, Pavle Ignjatović, Ljuban Harambašić, Tejkan Kutić, Božo Velebit, Miloš Ivošević, Rade Pajić, Marko Grujić, Veljko Stojaković, Vasilije Miletić, Milorad Miletić, Mihajlo Zec, Marija Zec, Aleksandra Zec i 25 neidentificiranih žrtava

uhićeni/zlostavljani: Đorđe Gunjević, Nikola  Mioković, Dušan Mioković, Stevan Brajenović, Nikola Peleš, Branko Velagić, Stevo Arbutina, Milutin Cicvara, Milan Šakić, Duško Maletić.

Prema podacima istraživačkog tima Documente, žrtava Pakračke Poljane vjerojatno je i više jer niz okolnosti nestanka u ovom periodu, baš na područjima koje gravitiraju Poljani do danas nisu razjašnjene (Savo Mijić, Marina Nuić, Blagoje Zabrdac, Đuro Brkanjac, Ivan Dreković, Nada Radaković, Milan Jerinić. Ćulibrk Blagoja, Ćulibrk Braniša, Rade Tatomirović, Milan Gunjević, Mirko Šarčević, Pero Ostojić, Mirko Trmošljan, Marijan Novaković, Petar Zec).

Radi postizanja društvene pravde  i ozdravljenja društva, poštivanja prava na život, kao i poštivanja prava srodnika nestalih, pozivamo ovlaštena tijela, tijela kaznenog progona i pravosuđa na djelotvornu istragu počinitelja i svih žrtava Pakračke Poljane, identifikaciju 25 osoba ubijenih na predjelu Pakrače Poljane, rasvjetljavanja sudbine nestalih. Ovim priopćenjem također nastojimo još jednom ukazati na potrebu izgradnje povjerenja među svim građanima RH. Stoga upućujemo apel svima koji imaju saznanja o počinjenim kaznenim djelima ratnog zločina, bez obzira u čije ime ona bila počinjena, kao i saznanja o sudbini ubijenih i nestalih na svim stranama, da takve informacije proslijede nadležnim državnim tijelima.

Na žalost, do danas nisu procesuirani niti zločini počinjeni u ljeto 1991. godine nad Srbima u Vukovaru, u kojima su, prema iskazima srodnika ubijenih, te iz medija, koji su prenijeli dio pisma Marina Vidića Bilog, tadašnjeg Vladinog povjerenika za općinu Vukovar, upućenog najvišim državnim dužnosnicima Republike Hrvatske, također sudjelovale osobe, kojima je bio nadređen Tomislav Merčep, u to vrijeme sekretar za narodnu obranu u Vukovaru.

Kako bismo izgradili dobre temelje za zdravo društvo, potrebno je da kao pojedinci osvijestimo ratna stradanja i ubojstva najosjetljivije skupine žrtava, prije svega civila, te ulažemo maksimalne napore u otklanjanju i ublažavanju teških posljedica ratnih trauma. [2]

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Građanski odbor za ljudska prava

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Pravda Bjelovar

[1]     http://www.law.depaul.edu/centers_institutes/ihrli/downloads/ANNEX_X_B.pdf

[2] Za sadržaj priopćenja isključivo su odgovorne organizacije izdavači te on ni na koji ne način ne predstavlja službene stavove donatora. Ovo priopćenje je nastao u sklopu projekta ‘Podrška strategiji razvoja pravosuđa u području ljudskih prava’, uz financijsku podršku Fondova Europskog gospodarskog prostora i Kraljevine Norveške za organizacije civilnoga društva, čiji je provoditelj za Republiku Hrvatsku Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva.

RADOVAN KARADŽIĆ PROGLAŠEN KRIVIM I OSUĐEN NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 40 GODINA

Dana 24. ožujka 2016. godine Raspravno vijeće MKSJ objavilo je nepravomoćnu presudu kojom je Radovan Karadžić proglašen krivim i osuđen, sukladno pravilima MKSJ o kumulativnim osudama, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od od 40 godina zatvora.

Proglašen je krivim za 10 od 11 točaka optužnice.

Odluka Raspravnog vijeća (neprvomoćna presuda):

– jedna točka optužbe:

oslobođenje od optužbe za genocid u sedam općina (Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornnik) u kojima je po navodima optužbe razina zločina eskalirala do genocida. Istu odluku  MKSJ je donio u pravomoćno završenom predmetu Stakić i Brđanin.

– deset točaka optužbe:
osuda
temeljem individualne kaznene odgovornosti, u kontekstu četiri povezana udružena zločinačka pothvata (u daljem tekstu UZP) , za genocid, zločine protiv čovječnosti (po svim točkama optužnice) i kršenje zakona i običaja ratovanja (po svim točkama optužnice) i to:

genocid počinjen nad srebreničkim muškarcima

trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja u Bosni i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo putem prislinog raseljavanja nesrba, organiziranjem sustava za zlostavljanje i zatočenje u 50 zatočeničkih objekata kontituirano, ubijanja masovnih razmjera, velika pljačka nesrpske imovine, korišćenje zatočenika kao živog štita, razaranje više džemija, sakralnih objekata i kulturnih spomenika, stalno davanje lažnih informacija u kontekst stvaranja okruženja za sustavno činjenje zločina čime se ostvarivao cilj  – sveobuhvatnog UZP-a

pokretanja i provedba kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva Sarajeva, čiji je cilj bio širenje terora među civilnim stanovništvom

uzimanja pripadnika Ujedinjenih naroda kao talaca kako bi se NATO prisilio na prekid zračnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba.

Radovan Karadžić, pored Ratka Mladića, djelovao je i u dogovoru s drugim sudionicima zločinačkih pothvata, uključujući: Momčila Krajišnika, Slobodana Miloševića, Biljanu Plavšić, Nikolu Koljevića, Miću Stanišića, Momčila Mandića, Jovicu Stanišića, Franka Simatovića, Željka Ražnatovića, Vojislava Šešelja, Stanislava Galića, Dragomira Miloševića, koristeći se, prije svega za neposredno počiniteljstvo, političkom i državnom strukturom bosanskih Srba, pripadnicima MUP-a, VRS-e JNA, VJ-e, TO-e, MUP-a Srbije, srpskih paravojnih snaga i dobrovoljačkih jedinica iz Srbije i iz Bosne, kao i lokalnim bosanskim Srbima, što je Sud utvrdio izvan razumne sumnje.

NEPRAVOMOĆNA PRESUDA ZA ZLOČIN POČINJEN U GAJEVOJ ULICI U ZAGREBU I U KERESTINCU

Dana 24. ožujka 2016. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu objavilo je nepravomoćnu presudu za zločine počinjene u zagrebačkoj Gajevoj ulici i Kerestincu. Svi optuženici proglašeni su krivima za počinjenje ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika,  iz čl. 122 OKZRH i ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, iz  čl.120 OKZRH. Zločin je počinjen u periodu od prosinca 1991. do 25. svibnja 1992. godine.

izrečene kazne zatvora:

I opt. Stjepan Klarić osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od 8 godina (čl. 122 OKZRH 5 god., čl.120 OKZRH 5 god.)

II opt.  Dražen Pavlović osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od 3 godine (čl. 122 OKZRH 2 god., čl. 120 OKZRH 2 god.)

III opt. Viktor Ivančin osuđen je na jedinstvanu kaznu zatvora od 5 godina (čl. 122 OKZRH 3 god., čl. 120 OKZRH 3 god.)

IV opt. Željko Živec osuđen je na 1 godinu i 6 mjeseci (čl. 122 OKZRH)

V opt. Goran Štrukelj osuđen je na 2 godine (čl. 120 OKZRH) ( nije bio prisutan tijekom izricanja presude)

Prvooptuženiku i trećeoptuženiku određen je istražni zatvor s obzirom na visinu kazne koja im je izrečena te su odmah upućeni na izvršenje iste.

NEPRAVOMOĆNA PRESUDA ZA ZLOČIN U BOROVU SELU

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku objavilo je danas, 23. ožujka 2016. godine, presudu, kojom je okr. Radenko Alavanja oslobođen.

Optužnicom ŽDO iz Osijeka okr. Radenku Alavanji je stavljena na teret garantna zapovjedna odgovornost, da je kao komandant TO Borova Sela u razdoblju od 18. do 22. studenoga 1991. godine, nakon okupacije Vukovara, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, iako je bio dužan, propustio spriječiti da se civilno stanovništvo ubija, muči, da se prema njemu nečovječno postupka, da mu se nanose ozljede tjelesnog integriteta i da se primjenjuju protuzakonita zatvaranja civilnog stanovništva, pa da bi time počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Usmeno obrazlažući presudu Predsjednik Vijeća je naglasio da je Vijeće utvrdilo:

– u Borovu Selu počinjen je jedan od najtežih zločina prema civilima (ubijeno je 39 civila, a za 32 osobe, koje su mučene, ispitivane, premlaćivane, te su deportirane i od tada im se gubi svaki trag, još uvijek se traga)

– okr. Radenko Alavanja je u kritično vrijeme bio komandant TO Borova Sela

No, suprotno navodima optužnice, Vijeće, izvodeći personalne dokaze, i to uglavnom iskaze oštećenika, ljudi kojima su ubijeni ili nestali najbliži srodnici,  nije našlo utvrđenim da je okr. Radenko Alavanja sudjelovao u mučenjima, ubijanju, te nije imao ovlasti zapovijedanja nad onima koji su mučili, zlostavljali i ubijali civile.

Vijeće je detaljno analiziralo dokaz, koji je pred kraj dokaznog postupka predložilo ŽDO iz Osijeka (espertiza belgijskog časnika UN u ulozi, organizaciji, ustroju, djelovanju bivše JNA – operativna grupa „jug“, u postupku protiv vukovarske trojke).  Utvrđeno je da su zločini počinjeni u Borovu Selu, kao i u Vukovaru i široj okolici, dio plana bivše JNA za uništenjem svih koji su bili u HV ili su imali bilo kakve veze, čak i rodbinske s pripadnicima HV. Utvrđeno je da su ispitivanja, odvajanja ljudi (trijažu) radili pripadnici sigurnosnog tima bivše JNA, koji su na područje Vukovara i okolice došli u vrijeme pada Vukovara. Iz iskaza jednog pripadnika TO Borovo Selo, a to je jedan u nizu izvedenih dokaza, utvrđeno je da su uz Radenka Alavanju u školi u Borovu Selu, gdje se uglavnom događa zločin, ispitivanje, selekcija, odvođenje na ubijanje, bili visoki oficiri bivše JNA, koji su zabranili spašavanje civila i ratnih zarobljenika, koje su pojedini mještani Borova Sela pokušali spasiti (svoje prijatelje, radne kolege, tazbinske srodnike…).

Stoga je Vijeće donijelo oslobađajuću presudu, a troškovi postupka pali su na račun  proračunskih sredstava.

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA ZA ZLOČIN U GRUBORIMA

Dana 26. veljače 2016. godine Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu objavilo je nepravomoćnu oslobađajuću presudu u kaznenom predmetu, koji se vodio protiv opt. Frane Drlje i opt. Bože Krajina, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, čl. 120.st.1. OKZ RH.

Ratni zločin je počinjen u 25. kolovoza 1995. godine u selu Grubori pored Plavnog. Toga dana ubijeni su civili:  Jovo Grubor, Miloš Grubor, Marija Grubor, Milka Grubor, Đuro Karanović i Jovan Grubor ( pok. Damjana), svi starije životne dobi.

ZLOČIN U BOROVU SELU, opt. Radenko Alavanja

Dana 16. studenog 2015. pred Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku započela je rasprava u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Radenka Alavanje, optuženog da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120.st.1. OKZ RH. Okrivljeni nije dostupan hrvatskom pravosuđu, sudi mu se u odsutnosti.

Opći podaci:

Županijski sud u Osijeku

Broj predmeta: K-Rz-1/2013

Vijeće za ratne zločine:
sudac Zvonko Vrban, predsjednik Vijeća
sudac Miroslav Rožac, član Vijeća
sudac Miroslav Jukić, član Vijeća

Optuženik: Radenko Alavanja, nije dostupan, sudi se u odsutnosti

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva, čl. 120.st.1. OKZRH u svezi s čl.28. OKZRH

0ptužnica: ŽDO iz Osijeka br. K-DO-45/11 od 31. prosinca 2012.

Zastupnik optužnice: Mirjana Zupčević, zamjenica ŽDO iz Osijeka

Branitelj: Tomislav Marinić, odvjetnik, branitelj po službenoj dužnosti

Žrtve (iz optužnice):

Zorka Glavaš, Marijana Kovačić, Franciska Sarađen, Ida Anđelković, Elizabeta Mihalfy, Ivica Ilić i njegova majka (ne navodi se ime), Neveka Milišić, Gordana Duraj, Ljubica Božić, Slavica Grujić, Veronika Martić, Jozefina Lada, Marija Gojun, Tatjana Lojdl, Bernardica Naletilić, Anđa Bilić, Marija Božanović, Ksenija Bračić, Zorana Lehmayer, Marija Mužević, Jelka Bračko, Marija Vučković, Zlatko Šimunović, Samira Baranjek, Snježana Sarađen, Ladislav Farkaš, Mirela Paloš, Marica Lončar, Antonija Brdar, Bosiljka Tutić i Dubraka Toth „i druge osobe“ – isptivani, psihički i fizički zlostavljani, izlagani pritenjama i uvredama, udarani rukama i raznim predmetima, kundacima pušaka po tijelu, deportirani autobusima

Jelena Pančić i Đuro Malčić, isptivani, zlostavljani, pretučeni, prevezeni u Dalj, gdje su ubijeni

Jozo Barišić, Josip Bauk, Dragutin Bilić, Ana Bračić, Kata Bračić, Ana Čulina, Marko Dukić, Jelica Krizmanić, Ljubica Kojić, Slavka Leko, Ivan Lovaković, Josip Mužević, Ivan Sarađen, Mara Soldo, Toma Šimunović ispitivani i zlostavljani, potom ubijneni ili u prostorijama škole u Borovu Selu ili na obali Dunava i tijela bačena u rijeku

Ivan Baranjek, Vilim Beinrauch, Marija Bešlić, Josip Bračić, Sabina Brekalo, Đuro Jozičić, Josip Josić, Josip Juran, Marija Katić, Dragan Krizmanić, Herbert Lada, Ivan Lončar, Marija Mustapić, Adam Podrugović, Ilija Podrugović, Vinko Soldo, Tomislav Šestan, Ana Šugar, Mihajlo Višnjak, Radica Zirdum i Katica Živaljić, odvedeni iz prostora škole u Borovu Selu, odvedeni u nepoznatom smjeru, nakon čega im se gubi svaki trag

Skraćeno iz Optužnice:
Okr. Radenku Alavanji stavlja se na teret da je u razdoblju od 18. do 22. studenoga 1991. godine, u Borovu Selu, tijekom oružanih sukoba bivše JNA i pridruženih joj paravojnih formacija pobuljenog dijela srpskog stanovništva na ustavno pravni poredak i teritorijalnu cjelovitost RH, nakon okupacije Vukovara i dovoženja više stotina civila iz skloništa “Borovo Commercea” i Borova Naselja u osnovnu školu „Božidar Maslarić“, kao komandant Štaba TO Borova Sela, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, iako je bio dužan, propustio spriječiti da se civilno stanvoništvo ubija, muči, da se prema njemu nečovječno posrtupa, da mu se nanose ozljede tjelesnog integriteta i da se primjenju protuzakonita zastrašivanja. Na taj način je počinio kazneo djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120.st.1. OKZ RH, u svezi s čl.28.st.2. OKZ RH.

NEPRAVOMOĆNA PRESUDA:

Dana 23. ožujka 2016. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku proglasilo je nepravomoćnu presudu, kojom se okr. Radenko Alavanja oslobađa optužbe.

OPTUŽENIK PRIZNAO POČINJENJE KAZNENOG DJELA RATNOG ZLOČINA PROTIV RATNIH ZAROBLJENIKA IZ BOROVO COMMERCEA

Opt. Đorđe Stojaković, priznao je počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, iz čl. 122. OKZ RH.  Navedeno kazneno djelo počinjeno je dana 19. studenoga 1991. godine kod mosta Erdut – Bogojevo, zlostavljanjem, fizičkim maltretiranjem dvojice zarobljenih hrvatskih branitelja iz Borovo Commercea.

Sud je uvažio priznanje optuženika i kajanje, te ga je uz ublažavanje kazne osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine.