Uncategorized

Danas upoznajemo: Qal´at al-Hish al Akrad, Sirija #INTEGRA

Krak des Chevaliers ili Crac de l´Ospital ili Utvrda Kurda je jedan od najvažnijih očuvanih srednjovjekovnih dvoraca na svijetu. Smješten je zapadno od grada Homs, blizu granice s Libanonom. Prva utvrda je izgrađena pod emirom Alepom u 11. st., a drugu utvrdu su gradili vitezovi Ivanovci u 12. st. Nakon osvajanja tijekom Prvog križarskog rata. Utvrda je upisana u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine

Predstavljamo poznate migrante # INTEGRA

U okviru projekta #INTEGRA – integracija državljana trećih zemalja putem urbanih partnerstava – predstavljamo poznate migrante: Albert Einstein

Albert Einstein (Ulm, 14.03.1879. – Princeton, 18.04.1955.), teorijski fizičar.
Bio je mirotvorac, slobodouman i širokih nazora, zalagao se za pravdu i mir.
Einsteinovo je glavno djelo njegova teorija relativnosti. Za radove na polju kvantne teorije 1921. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za fiziku.

RADOVAN KARADŽIĆ PRAVOMOĆNO OSUĐEN NA DOŽIVOTNU KAZNU ZATVORA

Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (u daljem tekstu MMKS) objavio je dana 20. ožujka 2019. godine, pravomoćnu presudu, kojom je okr. Radovana Karadžića osudilo na doživotnu kaznu zatvora. Time je izmijenjena prvostupanjska presuda Raspravnog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu MKSJ), od 24. ožujka 2016. godine u odnosu na visinu kazne. Prvostupanjskom nepravomoćnom presudom Karadžić je bio proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 40 godina.

Ne nepravomoćnu presudu (2016. godine) žalbe su uložili Okrivljenik i Tužiteljstvo. Okrivljenik je tražio oslobađajuću presudu, a Tužiteljstvo preinaku prvostupanjske presude i osudu na doživotnu kaznu zatvora.

Ukratko o tijeku postupka:
U studenom 1995. godine Tužilaštvo MKSJ podiglo je optužnicu protiv okr. Radovana Karadžića i okr. Ratka Mladića,: U međuvremenu optužnica je razdvojena, te je izmijenjena i precizirana za svakog od okrivljenika.

Prvostupanjski postupak protiv okr. Radovana Karadžića započeo je listopadu 2009. godine, Okrivljeniku se sudilo po 11 tačaka optužnice:
– 2 točke za genocid
– 5 točaka za zločine protiv čovječnosti: progon, ubojstva, istrebljenja, deportacije i prisilno premještanje
– 4 točke za kršenje zakona i običaja ratovanja: ubojstva, djela nasilja s primarnim ciljem širenja terora među civilnim stanovništvom, protupravne napade na civile i uzimanje
taoca

Tužilaštvo je dokaze počelo izvoditi dana 13. travnja 2010. godine, a završilo dana 25. svibnja 2012. godine. Dana 16. listopada 2012. godine obranu je počeo iznositi okr. Radovan Karadžić. Tijekom postupak okr. Karadžić se sam branio, iskazujući da se ne osjeća krivim za zločine koje mu se Optužnicom stavlja na teret.

Dana 24. ožujka 2016. godine Raspravno vijeće MKSJ, objavilo je prvostupanjsku presudu kojom je okr. Radovan Karadžić proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 40 godina. Proglašen je krivim za sudjelovanje u četiri udružena zločinačka pothvata u kojima su počinjeni zločini:
– genocid na području Srebrenice 1995. godine
– progone i ubojstva Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini
– teroriziranje stanovništva Sarajeva granatiranjem i snajperskom vatrom
– uzimanje pripadnika UN za taoce

Nepravomoćnom presudom oslobođen je krivice po optužbi za genocid počinjen 1992. u sedam općina Bosne i Hercegovine.

Žalbeni postupak preuzeo je MMKS. Žalbeni postupak je završen u travnju 2018. godine.

Okr. Radovan Karadžić je u vrijeme podizanja optužnice bio predsjednik Republike Srpske. Na toj funkciji je bio do 1996, kada se pod pritiskom međunarodne zajednice morao povući s te funkcije. Od tada do 21. srpnja 2008. godine, kad je uhićen u vozilu gradskog prometa u Beogradu, se krio. Desetak dana kasnije prebačen je u Den Haag u pritvorsku jedinicu MKSJ.

Prvobitna tužba protiv Karadžića i Mladića je u međuvremenu razdvojena, a odvojene optužnice su dopunjavane i mijenjane nekoliko puta.

Dom daleko od doma – utisci sudionika treninga

Krajem srpnja 2018. godine, u sklopu projekta Dom daleko od doma (Home Away from Home), održan je trening za mlade koji su uključeni u rad s izbjeglicama, migrantima i tražiteljima azila. Trening je bio iznimno uspješan, a na sljedećim poveznicama možete pogledati utiske sudionika istoga, sa hrvatskim transkriptom.

Lilly Roll, Njemačka
„Moje ime je Lilly i dolazim iz Njemačke. Trenutno živim u Magdeburgu, gdje studiram te radim na brojnim projektima vezanima za interkulturalni dijalog, odnoseći se, posebice, na pitanje izbjeglica, migranata, ali i osoba koje su u Njemačkoj već neko duže vrijeme. Ovaj me trening impresionirao i inspirirao, osobito energija okupljene grupe i razmjenjivanje različitih ideja i praksi ljudi iz različitih zemalja koji, na različite načine, rade na istoj temi. Na ovom smo treningu isplanirali neke zajedničke akcije, a dobila sam i motivaciju da ih zaista i ostvarim. Jedva čekam vidjeti na koji način će zaživjeti projektne ideje ostalih sudionika!“

Musti Onlen, Belgija
„Moje ime je Musti Onlen, a na ovom treningu predstavljam Belgiju. U posljednjih nekoliko dana vidio sam nešto zaista inspirativno; mi, kao buduća generacija, zaista imamo puno solidarnosti prema ljudima s migrantskom pozadinom, ljudima koji su u pokretu, izbjeglicama… Sudionici ovog treninga žele transparentnost u svojim zemljama. Primjerice, mi u Belgiji možemo provjeriti što političari uistinu čine vezano za prava migranata i ukoliko to usporedim sa onime što mi kažu sudionici iz Hrvatske, nije isto. Mislim da bismo, unutar EU, trebali imati transparentniji sustavu kojem bi političari uistinu bili odgovorni za ono što kažu i čine, a posebice vezano za solidarnost, a sve kako bi ljudi bili upućeni u to kakva je situacija i što točno mogu učiniti. Zahvalan sam što mogu sudjelovati na ovom treningu i zaista se nadam da će budućnost biti svjetlija.“

Greta Grakalić Rački, Hrvatska
„Ja sam Greta, iz Hrvatske. Radim u nevladinoj organizaciji „Vida“ i Centru za ženske studije, Rijeka. Jako sam zadovoljna ovim treningom, osobito zbog toga što sam imala priliku provesti vrijeme sa aktivistima iz različitih dijelova Europe. U Hrvatskoj se, nakon otvaranja balkanske rute 2018. godine, počelo ponovno tematizirati pitanje otvorenih granica. Pozivam sve da protestiraju protiv politike EU koja šteti kako migrantima i izbjeglicama, ali i lokalnom stanovništvu.”

Valerie Vitzthum, Austrija
„Moje ime je Valerie Vitzhum, dolazim iz Austrije i sudionica sam HAFH treninga. Ovaj trening za mene je bio iskren dijalog u vezi izazova s kojima se susrećemo na dnevnoj bazi, nadilaženja tih izazova i micanja od njih. Isto tako, mislim da je trening bitan jer nam je pomogao da situaciju sagledamo ne samo iz nacionalnog konteksta, s čim se često susrećemo u svom svakodnevnom radu, nego da uvidimo europsku perspektivu cjelokupne situacije i efekte koje ona proizvodi.“

ZLOČIN GRANATIRANJA ĐAKOVŠTINE 1991. I 1992. GODINE

Pred Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku započeo je 21. siječnja 2019. godine obnovljeni kazneni postupak protiv okr. Đorđa Rkmana, optuženog za počinjenje kazenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120.st.1. OKZ RH u vezi čl. 28. OKZ RH.

Pred Županijskim sudom u Osijeku proveden je kazneni postupak protiv 19 okrivljenika, kojima je suđeno u odsutnosti. Jedan od okrivljenika bio je i Đorđe Rkman, koji je presudom br. K-73/94 od 25. svibnja 1995. godine, proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Okr. Đorđe Rkman je državljanin Republike Hrvatske i Republike Srbije. Uhićen je dana 28. travnja 2018. godine na graničnom prijelazu Karakaj kod Zvornika, tijekom ulaska iz Republike Srbije u Bosnu i Hercegovinu. Uhićen je temeljem Interpolove tjeralice, koju je raspisala Republika Hrvatska. Ekstradicija Republici Hrvatskoj je uslijedila brzo, okrivljenik se nije protivio izručenju.

Okrivljeniku se stavlja teret da je kao zapovjednik Štaba TO Šodolovci, zajedno s ostalim okrivljenicima, u vremenu od točno neutvrđenog dana u srpnju 1991. godine do 5. svibnja 1992. godine, u mjestima Ada, Ernestinovo, Koprivna, Markušica, Šodolovci, Podvinje i Laslovo, svi kao pripadnici „šodolovačke skupine“, u više navrata pucao i sudjelovao u pucanju iz minobacača i drugog teškog oružja, bez izbora vojnih ciljeva, po mjestima Đakovo, Kešinci, Koritna, Mrzović, Semeljci, Vladislavci i Hrastin. Uslijed granatiranja je smrtno stradalo 10 civila, a ranjeno 30 civila, te je nastala velika materijalna šteta na civilnim objektima (kućama, komunalnim, kulturnim i drugim objektima).

Dana 21. siječnja 2019. godine započeo je obnovljeni kazneni postupak. Obnovu je zatražio okrivljenik nakon što je izručen Republici Hrvatskoj.

Vijeće za ratne zločine:
sutkinja Azra Salitrežić, predsjednica Vijeća
sudac Darko Krušlin, član Vijeća
sudac Damir Krahulec, član Vijeća

ŽDO Osijek: Zlatko Bučević, zamjenik ŽDO iz Osijeka

branitelj: Krunoslav Vukšić, odvjenik iz Osijeka

Okrivljenik se nalazi u istražnom zatvoru.

Nakon što je Zamjenik ŽDO iz Osijeka pročitao izmijenjenu optužnicu okr. Đorđe Rkman je rekao da ništa od toga nije istina.

Zamjenik ŽDO iz Osijeka u uvodnom govoru je rekao da će Tužiteljstvo tijekom dokaznog postupka dokazati da je okr. Đorđe Rkman počinio kazneno djelo koje mu se stavja na teret,i to sasslušanjem svjedoka oštećenika, svjedoka vještaka balističke i sudsko – medicinske struke, te materijalnim dokazima. Nadalje, rekao je da je Tužiteljstvo pribavilo izvješće zamjenika zapovjednika dobrovoljačke četničke postrojbe za Šodolovce koje dokazuje da je Okrivljenik u kritično vrijeme bio zapovjednik Štaba TO Šodolovci.

Branitelj okr. Đorđa Rkmana rekao je da će obrana dokazati da je okr. Đorđe Rkman u kritično vrijeme jako malo bio u Šodolovcima, zbog zdravstvenih problema koje je imao. Nadalje, rekao da je je Okrivljenik u selu bio u Civilnoj zaštiti, a ne predsjednik Štaba TO. Brinuo se o potrebama stanovništva, bez obzira na nacionalnu pripadnost, nije imao nikakve veze s vojnim akcijama.

Na raspravama održanima 21. i 22. siječnja 2019. godine ispitano je 8 svjedoka. Od toga su 7 svjedoka i oštećenici, Jedan svjedok je teško ranjen, jednom svjedoku je u granatiranju poginuo otac, jednom brat. Četiri svjedoka su imala materijalnu štetu na kućama i gospodarskim objektima.

Svi svjedoci su iskazivali o svojim saznanjima o granatiranju mjesta u okolici Đakova: Semelljci, Kešinci, Koritna, Mrzović, Vladislavci i grad Đakovo. Svjedoci ne znaju točno o kakvom se naoružanju radi, kao niti točnu lokaciju odakle se pucalo po njihovim selima. Spominju moguća mjesta Šodolovce i Markušicu, ali ne znaju točno. Znaju da se granatiralo, da su granatirana sela, a ne samo borbeni položaji hrvatske vojske. Tako je i došlo do pogibije i ranjavanja civila, koji su svi stradali u selima, daleko od borbenih položaja.

Dokazni postupak se nastavlje 19. veljače 2019. godine u 9,00 sati.

ZLOČIN U LOGORMA STAJIĆEVO, BEGEJCI, SREMSKA MITROVICA, NIŠ, STARA GRADIŠKA

Na Županijskom sudu u Osijeku u tijeku je kazneni postupak protiv okr. Aleksandra Vasiljevića, za kaznena djela ratnog zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120.st.1. OKZ RH i kazenog djela ratnog zločina protiv ratnh zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH, u vezi s čl. 28.st.2. OKZ RH.

Vijeće za ratne zločine:
sudac Zvonko Vrban, predsjednik Vijeća
sutkinja Azra Salitrežić, članica Vijeća
sutkinja Vlasta Šimenić – Kovač, članica Vijeća

okr. Aleksandar Vasiljević, nije nazočan, nedostupan

tužiteljstvo: Zlatko Bučević, zamjenik ŽDO iz Osijeka

branitelj: Dubravko Marjanović, odvjetnik iz Osijeka, branitelj po službenoj dužnosti

Postupak se vodi u odsutnosti okrivljenika

Optužnica ŽDO iz Osijeka. br. K-DO-51/08 od 11. travnja 2011. godine

Optuženiku se stavlja na teret da je u razdoblju od početka listopada 1991. godine do svibnja 1992. godine, za vrijeme oružanog sukoba na teritoriju RH, između oružanih snaga hrvatske vojske i policije s naoružanim paravojnim formacijama pobunjenih Srba i snagama JNA, na napuštenom poljoprivrednom imanju u blizini mjesta Begejni, na napuštenoj stočnoj farmi u blizini mjesta Stajićevo, u dijelu KPD Sremska Mitrovica, u zatvorima u Nišu i Staroj Gradiški, kao načelnik Uprave bezbjednosti tadašnjeg Saveznog sekretarijata za narodnu obranu , protivno odredbama 13,14,17,18,25,26 i 29. Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima, protivno odredbama čl. 3, 13, 27, 31, 32, 49, 89 i 97 Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, protivno odredbama čl. 45.st.1, čl. 75, 76st.1, čl.86, i 87. Dopunskog protokola ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I), nakon što su po Naredbi Uprave bezbjednosti od 10. listopada 1991. godine osnovani logori za ratne zarobljenike u Begejicima, Stajićevu, Sremskoj Mitrovici, Nišu i Staroj Gradiški, u koje su dovedeni i protupravno zatočeni civili, među kojima je bilo žena, staraca i maloljetnika, te više stotina prethodno zarobljenih pripadnika oružanih postrojbi RH, nakon što je za stvarne zapovjednike logora postavio sebi podređene pripadnike organa bezbjednosti, te poslao više grupa oficira bezbjednosti da obavljaju ispitivanje civilnog stanovništva i odabir ratnih zarobljenika, iako je na temelju saznanja od sebi podređenih zapovjednika i ispitivača znao da se ne poštuju odredbe međunarodnog prava o postupanju s ratnim zarobljenicima i civilima, da se u logorima događaju protupravne radnje, da zatočenicima nisu osigurani osnovni životni uvjeti, tekuća voda, hrana, odjeća, pokrivači, da se isti fizički i psihički zlostavljaju, neki i do smrti, nije osigurao red, zakonitost i osnovne životne uvjete u logorima, nije poduzeo ništa da se takva protuzakonita postupanja suzbiju i počinitelji kazne, neko je pristajao da njemu podređene osobe nastave s takvim protupravnim radnjama: svakodnevno fizičko i psihičko zlostavljanje gotovo svih zarobljenika i civila, udaranje rukama, nogama, pendrecima, drvenim i željeznim palicama, da ih se izvodi na lažna strijeljanja, ispitivanja i premlaćivanja, pa je time počinio kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava: ratni zločin protiv civila iz čl. 120.st.1. OKZ RH i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH a u vezi s čl. 28.st.1. OKZ RH.

U tijeku je dokazni postupak. Na raspravi održanoj dana 10. siječnja 2019. godine ispitano je 5 svjedoka, bivših ratnih i civilnih zarobljenika logora u Stajićevu i Begejcima, te u Sremskoj Mitrovici. U jednom dijelu rasprava je bila zatvorena za javnost, kada je ispitivana žena, koja je bila zatočena u logoru. Nastavak rasprave zakazan je za dan 31. siječnja 2019. godine u 9,00 sati.

Dom daleko od doma – Volontiranje s izbjeglicama/migrantima/tražiteljima azila

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek je ponosan sudionik još jednog Erasmus + projekta, KA2 Strateška partnerstva u području mladih: Home Away From Home: best practices in the integration of refugees, asylum seekers and migrants in European societies i to po prvi puta u ulozi nositelja projekta.

Projekt se bavi pitanjima integracije izbjeglica, azilanata i migranata u Europi kroz promicanje inovativnih aktivnosti mladih i osnaživanje mladih volontera. Glavni ciljevi projekta su dokumentirati i šiti najbolje prakse integracije koju iniciraju mladi te podići kapacitete mladih volontera i stručnjaka za podršku integraciji izbjeglica, tražitelja azila i migranata.

Uz nositelja projekta Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, partnerske organizacije čine: Forum Ziviler Friedensdienst e.V. (Njemačka), The World of NGOS (Austrija), Tumult vzw (Belgija) i The University of Westminster LBG (Ujedinjeno Kraljevstvo).

Projekt traje 31 mjesec, s početkom 01.02.2017. i završetkom 31.08.2019., a više o samom projektu možete saznati na web stranici http://hafh.eu/ .

U sklopu projekta Home Away from Home, razgovarali smo s Debbie Van Kerckem, EVS volonterkom koja trenutno volontira u Volonterskom centru Osijek, te isti razgovor ovdje prenosimo u potpunosti.

Gdje i kako ste volontirali s izbjeglicama/migrantima/tražiteljima azila?

Trenutno, u sklopu EVS programa, volontiram u Volonterskom centru Osijek te ću tu ostati do rujna 2019. godine. Moj volonterski rad sastoji se od posjećivanja maloljetnika bez pratnje smještenih u Osijeku, s kojima dva do tri sata tjedno sudjeluje u raznoraznim aktivnostima. Isto tako, jednom mjesečno posjećujemo Prihvatilište za tražitelje azila u Kutini gdje dijelimo osnovne potrepštine te se igramo s djecom.

Zašto volontirate? Kako to da ste se odlučili volontirati s izbjeglicama/migrantima/tražiteljima azila?

Najbitniji razlog, između ostalih, što sam se uključila u EVS program je taj što je isti uključivao rad s izbjeglicama. Željela sam učiniti nešto kako bih im pomogla budući da čvrsto vjerujem da politika, vlade i birokracija u cijeloj Europi ne čine dovoljno kako bi pomogli ljudima kojima je pomoć potrebna. Kao državljanin Europe, htjela sam pokazati solidarnost koju naše vlade ne žele pokazati.

Što, po Vama, obuhvaća pojam integracije?

Integracija je proces u kojem, s jedne strane, osoba usvaja nova znanja i vještine koja su joj potrebna za stvaranje doma u novoj zemlji dok, s druge strane, domaćinsko društvo prihvaća novu osobu sa svim njezinim različitostima i pritom mu pomaže u usvajanju tih novih znanja i vještina. Smatram da je integracija uspješno završena u trenutku kada se osoba u stranoj zemlji počne osjećati kao kod kuće te kao dio lokalne zajednice u kojoj se nalazi. Naglasila bih da, po meni, integracija ne znači i asimilacija te da osoba može zadržati svoju tradiciju i kulturu, uključujući i korištenje svog jezika, ukoliko ona to želi.

Koji je nabolji, a koji najgori dio volontiranja s izbjeglicama, migrantima i tražiteljima azila?

Najteži dio (najgori je preteška riječ) je jezična prepreka budući da je iznimno teško sporazumijevati se i raditi aktivnosti s ljudima ukoliko ne postoji zajednički jezik. Isto bih tako izdvojila i privremenosti veze koju uspostavljam s tim ljudima, a koja privremenost je neizbježna budući da u Hrvatskoj ostajem samo određeno vremensko razdoblje. Također, budući da je Prihvatilište za tražitelje azila u Kutini tranzitno mjesto, ponekad se pitam utječe li raskidanje veza koje ostvare s djelatnicima i volonterima štetno na njih s obzirom da ponovno gube nešto nakon što su izgubili toliko puno.

Što ste naučili volontirajući s migrantima/izbjeglicama/tražiteljima azila? Na koji način planirate implementirati stečena znanja u svoj daljnji rad?

Naučila sam da osmijeh otvara mnoga vrata. Isto sam tako naučila da je potrebno imati otvoren um i biti fleksibilan budući da nikada ne znate s kim ćete se susresti te u kakvom će raspoloženju ta osoba biti. Ponekad, zbog okolnosti u kojima se nalaze, osobe smještene u prihvatilištu nemaju želje ni za kakvim aktivnosti ili, primjerice, imaju manje energije, osobito tijekom Ramadana. S obzirom na to, kao i na činjenicu da su ti ljudi prošli kroz puno toga, bitno je ne nametati im nešto što ne žele raditi zato što nikad ne znate što se krije iza raspoloženja u kojem se trenutno nalaze. Smatram da su vještine koje sam usvojila vrlo korisne i to ne samo za ovaj konkretan projekt i volontiranje, nego i općenito. Osim toga, iskustvo volontiranja s izbjeglicama/migrantima/tražiteljima azila me naučilo cijeniti i biti zahvalna za ono što imam te me naučilo ne zamarati se stvarima koje nisu bitne. S druge strane, učinilo me manje obzirnom prema netolerantnim ljudima; puno je apatije i rasizma u Europi prema izbjeglicama što me čini iznimno tužnom. Smatram da to potječe od nerazumijevanja i nespremnosti za empatiju.

NEPRAVOMOĆNA OSUĐUJUĆA PRESUDA ZA ZLOČIN POČINJEN U IMPROVIZIRANOM ZATVORU U MIOKOVIĆEVU (DANAS ĐULOVCU)

Na Županijskom sudu u Zagrebu proveden je postupak protiv okr. Veljku Stjepanoviću za kazneno djelo ratnog zločina protiv civila, propisano člankom 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Okr. Veljko Stjepanović optužen je Optužnicom ŽDO iz Bjelovara br. K-DO-199/12, od 14. veljače 2017. godine.

Stavljeno mu je na teret da je kao komandir stanice milicije Bijela, odjeljenja u Miokovićevu (danas Đulovac), u tzv. SAO Krajini, tijekom oružanih sukoba od 27. kolovoza 1991. do 12. prosinca 1991. godine, iako je bio dužan, propustio spriječiti protuzakonito zatvaranje, mučenje i fizičko zlostavljanje jedanaestorice civila. Tereti se i kao neposredni počinitelj za fizičko i psihičko zlostavljanje jednog civila.

Okrivljenik je izručen iz Kraljevine Nizozemske, čiji je državljanin, temeljem Europskog uhidbenog naloga. Zbog opasnosti od bijega određen mu je istražni zatvor, koji je u međuvremenu zamijenjen jamstvom.

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu donijelo je danas, 19. srpnja 2018. godine, nepravomoćnu presudu kojom je okr. Veljka Stjepanovica proglasilo krivim i osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci.

Osudjen je po zapovjednoj odgovornosti, jer svoje podredjene, koji su uhićivali civile i zlostavljali ih, nije spriječio u činjenju zločina. Nitko od oštećenika nije smrtno stradao.