Uncategorized

Dom daleko od doma – Volontiranje s izbjeglicama/migrantima/tražiteljima azila

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek je ponosan sudionik još jednog Erasmus + projekta, KA2 Strateška partnerstva u području mladih: Home Away From Home: best practices in the integration of refugees, asylum seekers and migrants in European societies i to po prvi puta u ulozi nositelja projekta.

Projekt se bavi pitanjima integracije izbjeglica, azilanata i migranata u Europi kroz promicanje inovativnih aktivnosti mladih i osnaživanje mladih volontera. Glavni ciljevi projekta su dokumentirati i šiti najbolje prakse integracije koju iniciraju mladi te podići kapacitete mladih volontera i stručnjaka za podršku integraciji izbjeglica, tražitelja azila i migranata.

Uz nositelja projekta Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, partnerske organizacije čine: Forum Ziviler Friedensdienst e.V. (Njemačka), The World of NGOS (Austrija), Tumult vzw (Belgija) i The University of Westminster LBG (Ujedinjeno Kraljevstvo).

Projekt traje 31 mjesec, s početkom 01.02.2017. i završetkom 31.08.2019., a više o samom projektu možete saznati na web stranici http://hafh.eu/ .

U sklopu projekta Home Away from Home, razgovarali smo s Debbie Van Kerckem, EVS volonterkom koja trenutno volontira u Volonterskom centru Osijek, te isti razgovor ovdje prenosimo u potpunosti.

Gdje i kako ste volontirali s izbjeglicama/migrantima/tražiteljima azila?

Trenutno, u sklopu EVS programa, volontiram u Volonterskom centru Osijek te ću tu ostati do rujna 2019. godine. Moj volonterski rad sastoji se od posjećivanja maloljetnika bez pratnje smještenih u Osijeku, s kojima dva do tri sata tjedno sudjeluje u raznoraznim aktivnostima. Isto tako, jednom mjesečno posjećujemo Prihvatilište za tražitelje azila u Kutini gdje dijelimo osnovne potrepštine te se igramo s djecom.

Zašto volontirate? Kako to da ste se odlučili volontirati s izbjeglicama/migrantima/tražiteljima azila?

Najbitniji razlog, između ostalih, što sam se uključila u EVS program je taj što je isti uključivao rad s izbjeglicama. Željela sam učiniti nešto kako bih im pomogla budući da čvrsto vjerujem da politika, vlade i birokracija u cijeloj Europi ne čine dovoljno kako bi pomogli ljudima kojima je pomoć potrebna. Kao državljanin Europe, htjela sam pokazati solidarnost koju naše vlade ne žele pokazati.

Što, po Vama, obuhvaća pojam integracije?

Integracija je proces u kojem, s jedne strane, osoba usvaja nova znanja i vještine koja su joj potrebna za stvaranje doma u novoj zemlji dok, s druge strane, domaćinsko društvo prihvaća novu osobu sa svim njezinim različitostima i pritom mu pomaže u usvajanju tih novih znanja i vještina. Smatram da je integracija uspješno završena u trenutku kada se osoba u stranoj zemlji počne osjećati kao kod kuće te kao dio lokalne zajednice u kojoj se nalazi. Naglasila bih da, po meni, integracija ne znači i asimilacija te da osoba može zadržati svoju tradiciju i kulturu, uključujući i korištenje svog jezika, ukoliko ona to želi.

Koji je nabolji, a koji najgori dio volontiranja s izbjeglicama, migrantima i tražiteljima azila?

Najteži dio (najgori je preteška riječ) je jezična prepreka budući da je iznimno teško sporazumijevati se i raditi aktivnosti s ljudima ukoliko ne postoji zajednički jezik. Isto bih tako izdvojila i privremenosti veze koju uspostavljam s tim ljudima, a koja privremenost je neizbježna budući da u Hrvatskoj ostajem samo određeno vremensko razdoblje. Također, budući da je Prihvatilište za tražitelje azila u Kutini tranzitno mjesto, ponekad se pitam utječe li raskidanje veza koje ostvare s djelatnicima i volonterima štetno na njih s obzirom da ponovno gube nešto nakon što su izgubili toliko puno.

Što ste naučili volontirajući s migrantima/izbjeglicama/tražiteljima azila? Na koji način planirate implementirati stečena znanja u svoj daljnji rad?

Naučila sam da osmijeh otvara mnoga vrata. Isto sam tako naučila da je potrebno imati otvoren um i biti fleksibilan budući da nikada ne znate s kim ćete se susresti te u kakvom će raspoloženju ta osoba biti. Ponekad, zbog okolnosti u kojima se nalaze, osobe smještene u prihvatilištu nemaju želje ni za kakvim aktivnosti ili, primjerice, imaju manje energije, osobito tijekom Ramadana. S obzirom na to, kao i na činjenicu da su ti ljudi prošli kroz puno toga, bitno je ne nametati im nešto što ne žele raditi zato što nikad ne znate što se krije iza raspoloženja u kojem se trenutno nalaze. Smatram da su vještine koje sam usvojila vrlo korisne i to ne samo za ovaj konkretan projekt i volontiranje, nego i općenito. Osim toga, iskustvo volontiranja s izbjeglicama/migrantima/tražiteljima azila me naučilo cijeniti i biti zahvalna za ono što imam te me naučilo ne zamarati se stvarima koje nisu bitne. S druge strane, učinilo me manje obzirnom prema netolerantnim ljudima; puno je apatije i rasizma u Europi prema izbjeglicama što me čini iznimno tužnom. Smatram da to potječe od nerazumijevanja i nespremnosti za empatiju.

NEPRAVOMOĆNA OSUĐUJUĆA PRESUDA ZA ZLOČIN POČINJEN U IMPROVIZIRANOM ZATVORU U MIOKOVIĆEVU (DANAS ĐULOVCU)

Na Županijskom sudu u Zagrebu proveden je postupak protiv okr. Veljku Stjepanoviću za kazneno djelo ratnog zločina protiv civila, propisano člankom 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Okr. Veljko Stjepanović optužen je Optužnicom ŽDO iz Bjelovara br. K-DO-199/12, od 14. veljače 2017. godine.

Stavljeno mu je na teret da je kao komandir stanice milicije Bijela, odjeljenja u Miokovićevu (danas Đulovac), u tzv. SAO Krajini, tijekom oružanih sukoba od 27. kolovoza 1991. do 12. prosinca 1991. godine, iako je bio dužan, propustio spriječiti protuzakonito zatvaranje, mučenje i fizičko zlostavljanje jedanaestorice civila. Tereti se i kao neposredni počinitelj za fizičko i psihičko zlostavljanje jednog civila.

Okrivljenik je izručen iz Kraljevine Nizozemske, čiji je državljanin, temeljem Europskog uhidbenog naloga. Zbog opasnosti od bijega određen mu je istražni zatvor, koji je u međuvremenu zamijenjen jamstvom.

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu donijelo je danas, 19. srpnja 2018. godine, nepravomoćnu presudu kojom je okr. Veljka Stjepanovica proglasilo krivim i osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci.

Osudjen je po zapovjednoj odgovornosti, jer svoje podredjene, koji su uhićivali civile i zlostavljali ih, nije spriječio u činjenju zločina. Nitko od oštećenika nije smrtno stradao.

PRAVOMOĆNA PRESUDA PROTIV OKR. DRAGANA VASILJKOVIĆA, OSUĐEN NA 13 I POL GODINA ZATVORA

Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je presudu u predmetu protiv Dragana Vasiljkovića zbog kaznenog djela iz čl. 122. i dr. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske djelomično je prihvaćena žalba opt. Dragana Vasiljkovića.

Drugostupanjskom presudom ispravljena je pogreška, koja se sastojala u povredi kaznenog zakona time što su u osuđujućem dijelu presude krivnja opt. Dragana Vasiljkovića utvrđena u odnosu na dva kaznena djela, a ne četiri, kako je to učinjeno prvostupanjskom presudom, a što je dovelo i do blaže kazne. Time je u osuđujućem dijelu presude usklađen i opseg utvrđene odgovornosti optuženika s aktom o izručenju, te je opsegom uopće moguće njegove kaznene odgovornosti u ovom postupku.

Istom presudom pravomoćno je osuđen okr. Draganu Vasiljkoviću na 13 godina i 6 mjeseci zatvora.

Integralnu presudu pod poslovnim brojem Kž-rz-4/2018-10 možete pročitati na internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

GODIŠNJICA OSNIVANJA ANTIRATNE KAMPANJE HRVATSKE

Danas je godišnjica Antiratne kampanje Hrvatske koja je pokrenuta na današnji dan, 4. srpnja 1991. godine.

U Pakrac su se okupili nekadašnji volonteri i volonterke povodom 25. godišnjice Volonterskog Projekta u organizaciji „Delfina“ Pakrac & MIRamiDA Centra Buje. Ujedno počinje 6. Volonterski kamp mladih.

U Kući ljudskih prava večeras, 4. srpnja 2018. godine, u 19.00 sati, okupljaju se aktivisti kako bi se prisjetili prošle godine preminule novinarke, pravnice, aktivistice Tanje Tagirov povodom objavljivanja knjige njenih tekstova pod naslovom „J’accuse! Optužujem!“ u izdanju Žena u crnom i Documente.

Sutra, 5. srpnja 2018. godine u 10.00 sati, u Pakracu će biti otkrivena spomen ploča volonteru Ursu Weberu, koji je stradao uklanjajući ruševine u zgradi današnjeg Muzeja Grada Pakraca. Ploču će otkriti Gradonačelnica Pakraca.

FOND ZA HUMANITRNO PRAVO IZ BEOGRADA PREDSTAVLJA DOSJE “JNA U RATOVIMA U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI”

U petak 15. lipnja 2018. godine Fond za humanitarno pravo (FHP) predstaviće svoj deseti dosje pod nazivom „JNA u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini“

Prezentacija će biti održana u velikoj sali Medija centra u Beogradu, Terazije 3, u 11,00 sati.

Tema najnovijeg Dosjea FHP-a je uloga JNA u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, transformacija iz jugoslovenske u srpsku vojsku. U uvodnom dijelu Dosjea predočene su činjenice o razvoju krize u bivšoj Jugoslaviji i što je rukovodstvo Republike Srbije na čelu sa Slobodanom Miloševićem radilo u preuzimanju kontrole nad JNA, s namjerom da je upotrebi za ostvarenje svojih ratnih ciljeva.

Prvi deo Dosjea posvećen je ulozi JNA u ratu u Hrvatskoj. Predočeni su dokazi o dvije faze njenog djelovanja:
prvoj: JNA razdvaja sukobljene strane i stvarala tampon zone između njih
drugoj: JNA se otvoreno stavilja na srpsku stranu, granatirala hrvatske gradove i zajedno sa jedinicama Milicije Krajine i paravojnim srpskim grupama sudjjeluje u borbama protiv oružanih snaga Republike Hrvatske i napadima na slabo branjena ili nebranjena sela

U drugom dijelu Dosjea opisano je kako je JNA na početku rata u BiH sudjelovala u zauzimanju bosansko-hercegovačkih općina za srpsku stranu u suradnji sa Srpskom demokratskom strankom iz BiH. Općine u čijem je zauzimanju sudjelovala JNA postale su potom dio ratne teritorije Republike Srpske.

U Dosjeu su, također, predstavljeni podaci o transformaciji jedinica JNA u jedinice VRS i prepuštanju naoružanja, opreme i kadrova vojsci bosanskih Srba u proljeće 1992. godine.

Dosje će predstaviti:
• Jovana Kolarić, autorka Dosijea, FHP
• Ivana Žanić, koordinatorka pravnog tima FHP-a
• Nemanja Stjepanović, član Izvršnog tima FHP-a

PRVI INFORMATIVNI CENTAR O MEĐUNARODNOM KAZNENOM SUDU ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU OTOVREN U SARAJEVU

Grad Sarajevo, uz potporu Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (u daljem tekstu Mehanizam), dana 24. svibnja 2018. godine, otvorio je u Sarajevu Informativni centar o Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu Centar).

Centar je prvi informativni centar otvoren na prostoru zemalja nastalih rapadom bivše Jugoslavije. Centar će omogućavati direktan i usmjeren pristup javnim sudskim dokumentima MKSJ.

Između ostalih uloga, Centar radi na promoviranju naslijeđa MKSJ-a.

Predviđa se da će aktivnosti Centra obuhvatati organizaciju niza javnih skupova, kao i pružanje pomoći vanjskim projektima koji će se oslanjati na naslijeđe MKSJ-a i analizirati ga.

Otvaranje Centra, uoči 25 godišnjice osnivanja MKSJ-a, predstavlja značajnu faktor u približavanju naslijeđa Međunarodnog suda zajednicama na koje njegov rad trebao utjecati.

Centar je smješten u sarajevsku Gradsku vijećnicu. Opremljen je kompjuterima koji omogućavaju posjetiteljima pristup javnoj arhivi MKSJ-a i drugim dokumentima dostupnim na mreži. Dio Centra je i replika sudnice MKSJ-a, napravljena od originalnog namještaja i drugih elemenata iz jedne nekadašnje sudnice MKSJ-a.

ZLOČIN U GORNJEM TABORIŠTU

Zločin u Gornjem Taborištu (opt. Miroslav Jović) – obnova postupka

Dana 21. svibnja 2018. godine, pred Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu, započeo je obnovljeni kazneni postupak čitanjem optužnice protiv okr. Miroslava Jovića.

U veljači 2017. godine Okrivljenik je izručen iz Crne Gore, gdje je uhićen temeljem međunarodne tjeralice.

Okrivljenij je pravomoćno, u odsutnosti, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Okrivljen je za ratni zločin počinjen na štetu supružnika Medved (Ivanka Medved je ubijena, njezin suprug Branko Medved preživio je ubojstvo), počinjen u Gornjem Taborištu.

Kazneni postupak protiv okr. Milana Stanojevića, koji je bio nazočan suđenju, a u kome je okr. Miroslav Jović bio II okrivljenik, proveden je pred Županijskim sudom u Sisku. Sud je obojicu okrivljenika, dana 30. svibnja 2006. godine, poglasio krivima, te osudio svakod od njih na 15 godina zatvora. Prvostupanjsku presudu je potvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske dana 14. kolovoza 2007. godine.

Okr. Miroslavu Joviću obnova kaznenog postupka dopuštena je Rješenjem Županijskog suda u Sisku 21. prosinca 2017. godine.

Obnovljeni postupak protiv Miroslava Jovića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: 3 K-rz-4718

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Renata Miličević, predsjednica Vijeća, suci Vladimir Vinja i Petar Šakić, čalnovi Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva Sisak broj K-DO-2/03 od 8. veljače 2006.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženici: Miroslav Jović, u istražnom zatvoru

Braniteljica: Dijana Tomašegović Tomić, odvjetnica iz Zagreba

Žrtve:

– ubijena: Ivanka Medved

– ranjen: Branko Medved

Prijašnji tijek postupka:

Presudom Županijskog suda u Sisku broj K-4/06 od 30. svibnja 2006. godine optuženici Milan Stanojević i Miroslav Jović proglašeni su krivima što su 3. rujna 1991. godine, oko 12,30 sati, u mjestu Gornje Taborište, kao pripadnici nelagalnih postrojbi tzv. RSK, u namjeri usmrćenja svojih susjeda Branka i Ivanke Medved, kivni na njih jer su smatrali da pomažu legalne oružane formacije RH, kriomice došli u blizinu njihove kuće te, kada su se Branko i Ivanka Medved vraćali kući iz polja, iz automatskih pušaka u pravcu njih ispalili više hitaca, pri čemu je Ivanka Medved zadobila mnogostruke ozljede od kojih je ubrzo preminula, dok je Branko Medved zadobio više ozljeda, teških i po život opasnih, no život mu je spašen adekvatnom kirurškom intervencijom.

Obojici optuženika izrečene su kazne zatvora u trajanju od po 15 godina.

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 672/06-8 od 14. kolovoza 2007. godine odbijene su žalbe optuženih te je potvrđena prvostupanjska presuda.