Zločin iz mržnje

FINALNI IZVJEŠTAJ O PROJEKTU EDUKACIJE O ZLOČINU IZ MRŽNJE

Information sheet Final Report

1. General information:

– Project title:
„Hate Crime – Professional Development of Judicial and Police Officers about Hate Crime”
– Grant no:
24.2.B150.0010.0

– Actual duration of the project:
Project duration was: September 15th 2015 to February 15th 2016

– Grant applicant (project leader / staff) with details of qualifications, institution:
Project Manager: Veselinka Kastratović, LM with BAR exam
Project Assistant: Petar Tokić, LM

– People involved in the project: how many? Positions held, recruitment measures:
Two volunteers involved: Sanja Krčmarek, LM and Gordana Živković, Italian and English language teacher

– Project content, methods, time schedule:
Activities implemented:
– Press conference presenting the project and objective was held October 2nd 2015 in Esseker Center Osijek (downtown public meeting area).
– Project staff made 43 official letters during the project implementation; mid-September through November 2015
– Two workshops were held for target groups in Đurđevac (hotel “Picok”) – first one on October 26th and 27th 2015, and the second one on January 25th and 26th 2016.
– Two panel discussions held on Osijek (December 8th 2015) and Vukovar (February 12th 2016)
– All project activities and information on project implementation were readily available on Center for Peace official web page with photos from the activities as well.
– “Protocol on procedures in case of Hate Crime” was published on Center for Peace official web pages.
– Leaflet “What is Hate Crime” was published on Center for Peace official web pages – leaflet was made prior to the project start and financed by the City of Osijek.

– Project Manager emphasized project objective and details on project implementation during press interviews and contacts


2. Objectives and expectations:
General objective of the project was to contribute to the building of sustainable peace through rule of justice and fight against discrimination.
Specific objectives were:
• Awareness raising on the importance of detecting, documenting and processing of hate crimes;
• Exploring of the legal framework and legal practice in EU and Croatia regarding hate crime;
• Presenting of the examples of good practice and suggesting models of collaboration of various stakeholders (judicial system, police, NGOs…) in hate crime prevention and prosecution.

Basic education was held for judicial officers from two counties from eastern Croatia, as well as for members of other institutions and organizations that monitor the reform of the Croatian legal system. During the education about Hate crime judges from municipal and county courts, municipal and county State Attorney Deputies, representatives from Office of Public Ombudsman, members of Service for Witness and Victim Support and members of NGOs received specific knowledge about hate crime prosecution and prevention in Croatia and EU. All participants will be able to transfer their knowledge and experiences to their respective colleagues. Since this was basic level education, a specific in-depth education about hate crime is needed with specific real-life examples.

3. Preparation:

– Individuals / institutions involved:
Project was designed and written by Project Manager, Ms Veselinka Kastratović, using lifelong experience of working with war crime victims and human rights victims.
Cornerstone of the project was recognized need for education of judicial and police officers about hate crime. Various meetings with representatives of the judicial system were held prior to the project application, on which the conclusion that specific knowledge in recognizing and processing hate crime are missing.
Everyday complaints from disabled persons, national minorities, LGBT population on absence of hate crime prosecution suggested that it is necessary to work on education of stakeholders in chain of criminal procedure.
While writing the project draft, the Project Manager consulted the Constitution of the Republic of Croatia and Croatian legal framework , National program for protection and promotion of human rights 2013 – 2016 ,“Hate Crime in the EU“ , EU Charter, brochure „Hate Crime against disabled persons – Guide for NGOs working with disabled persons, law implementation agencies national bodies for human rights, media and other interested parties “ .
According to our inquiries, in Osijek-baranja and Vukovar-srijem Counties, until now, there was no project with judicial officers about Hate crime. Education of police officers is not sufficient, according to citizen complaint and statistics on hate crime detection and prosecution.
The specific target group for this project was selected having in mind their legal obligation of “additional education of officers working on hate crimes”, as stated in Protocol on procedures in case of hate crimes , ECRI Report – Forth Monitoring Cycle in 2012 . By analyzing the curriculum of the Legal academy at the Department of Justice of the Republic of Croatia , it was visible that no specific education regarding hate crime exist. It was only logical to select judicial and police officers as members of target group.
Project of similar scope “Education of National Minorities in Osijek-baranja County about Hate Crime” was presented to the Police directorate in Osijek-baranja County few months prior to the project start. We offered collaboration and invited them to participate and to visit, with their officers, 7 towns and villages with national minorities in the County and present the police procedures on Hate Crime and the Protocol on procedures in case of the hate crime.
In the same time, we invited them to collaborate and participate in the forthcoming project “Education of Judicial and Police Officers on Hate Crime”

– Procedure, difficulties, problems:
During the Project implementation we have faced certain problems:
– Because of the reform of the Croatian judicial system the number of municipal courts was reduced. In some municipal courts in Osijek-baranja and Vukovar-srijem counties court outposts were left, but without criminal departments. Municipal court in Osijek and Vukovar have criminal departments and only judges from those courts could have been participants for our workshops. Overall number of judges participating in the project was thus lower than initially planned.
– Project was implemented during Parliamentary Elections in Croatia, when municipal and county judges were posted to electoral committees. According to that we had to adjust the schedule of the workshop to accommodate the participants.
– Pre-scheduled and unplanned court hearings and court procedures that judges and state attorneys’ deputies were participating in were also one of the factors that we had to deal with. We asked for postponements where it was possible.
– There was no collaboration from the General Police Directorate (GPD) of the Croatian Ministry of Internal Affairs. As a reason for rejection to participate in the project GPD stated that we have not contacted them in timely manner before including them as partners, and that during the project implementation refugee crisis was ongoing and almost all available police officers were tasked to borders. Because the lack of collaboration we had no police officers participating in the project.
– Project Manager Ms. Kastratović was absent from work for two months because of serious health issues (hospital care) – that had large negative impact on project implementation (5 months)

4. Implementation:

– Project development, deviation from the plan:
Project activities were implemented according to the schedule. Only deviation from the plan was delay of the 2nd Workshop from December 2015 to January 2016 due to Project Manager absence because of medical problems, operation and prolonged stay in hospital.

– Cooperation partners:
Project was supported and we had participants from Croatian State Attorneys’ Office, Judicial Academy of Ministry of Justice, Public Ombudsman’s Office, Service for Witness and Witness support from County Court in Vukovar and Association for victim and witness support Vukovar.

Croatian State Attorneys’ Office has invited county and municipal State Attorneys’ Offices to send their representatives to two Hate Crime Workshops.
Judicial Academy of Ministry of Justice has invited judges of county and municipal courts in Osijek and Vukovar to send their representatives to two Hate Crime Workshops.
Public Ombudsman’s Office asked if they can participate in the Hate Crime workshops, and they have had their representatives participate in the 2nd Hate Crime Workshop.
Service for Witness and Witness support from County Court in Vukovar sent two representatives to 2nd Hate Crime Workshop.
Association for victim and witness support Vukovar also expressed their interest in participatin in 2nd Hate Crime Workshop. Subsequently one their representative participated the workshop.
After 1st Hate Crime Workshop Public Ombudsman’s Office contacted us with inquiry if they could participate in the Hate Crime Workshops. They have found the Hate Crime topic to be of great interest and they have asked if their representatives could participate in the Hate Crime Workshop. Since they were not our target group we have invited only two their representatives, in spite of interest being larger.

Lecturers/Speakers were selected based on their expertise and interest in Project subject:
Marija Lučić Ćatić, PhD, tenure professor on the Faculty for Criminalistics, Criminology and Security Studies in Sarajevo (Bosnia and Herzegovina), expert in Hate Crime topics. She was highly recommended by Analitka – Center for Social Studies (NGO) that collaborated with her on a similar project in B&H, as a subject matter expert that published a number of articles on the topic.
Maja Munivrana Vajda, PhD, tenure professor, Cathedra for Criminal Law – Faculty of Law Zagreb. Expert in Hate Speech and Hate Crime topics. Author of large number of articles on the subject.
Barbara Herceg Pakšić, PhD, senior assistant professor, Cathedra for Criminal Law – Faculty of Law Osijek. Expert in Criminal Law, working on Hate Crime topics. Organized participation of 60 students from the Faculty of Law Osijek in the 1st Public discussion on Hate Crime.
Krunoslav Barkić, LM, judge residing on County Court in Osijek. Criminal Law expert, presiding in general crime matters, war crimes, corruption and organized crime. He has shown great interest in Hate Crime topics, and he has presented the topic and moderated the 1st Public discussion in Osijek. Furthermore he has created materials and presentations for 2nd Hate Crime Workshop.
Piotr Godzisz, PhD candidate University College London, School of Slavonic and Eastern European Studies. Member of International Hate Crime Network, expert in Hate Crime topics. He was recommended by Robert Bosch Stiftung as a subject matter expert whose expertise extends to Hate Crimes against national, ethnical and sexual orientation minorities.

– Collaboration by participants:
Participants of both Hate Crime Workshops have expressed interest in the subject, they have participated in the discussions, as well as in practical part of the Workshops. Since Workshops were organized in a manner that there was a theoretical and practical part (where actual cases were discussed and analyzed), participants actively participated the discussions – especially judges and state attorneys’ – referring on their cases. Other participants actively showed interest for the subject and actively participated in the workshops.
Students from Criminal Law class from Faculty of Law in Osijek showed great interest in Hate Crime topics, especially because that aspect of the Criminal Law they have yet not been introduced to.
They have showed great level of fascination while visiting the courtrooms in Osijek County Court where 1st Public discussion was held. Judge Barkić, moderator of the discussion made additional efforts in presenting the work and facilities of the Court to the students.
Participants of the 2nd Public discussion were also interested in the subject, and they have been presented with the preliminary results of the project and with the topics of the both Hate Crime Workshops.
Almost all participants, after the Hate Crime Workshops and Public Discussions have expressed their positive responses by responding an anonymous inquiry. They have stated their willingness to participate in further Hate Crime projects, and have found Hate Crime topics to be of great matter. Lecturers have received high grades, as well as the organization of the workshops and public discussions. Responses to the question “will acquired knowledge help their future work” were especially interesting. Certain degree of caution was noted in the responses of judges and state attorneys’ – need for further education was detected in the matters of correct prosecution of Hate Crimes. Recognition of these crimes is greatly important for prevention, as well as to the victims and the accused. Educated judges and state attorneys’, having being introduced to the practice if European Court for Human Right and to the international conventions and protocols, have greater understanding of importance of prosecuting of hate crimes, especially crimes made of prejudice. In that manner the victim is better understood, her suffering, influence of the crimes (to the victim and to their relatives and community). It all amounts to better understanding and prosecution of hate crimes, and in just sanctioning of the accused.
Participants of the activities have received the materials made by lecturers; presentations and documents were sent to them by e-mail, and were given to them in paper to be distributed further in their workplaces.

5. Follow up:
Continuation of the work and possible perspectives

In future target group could be extended to include: social workers, teachers, medical workers that in their everyday work get in contact with hate crime victims and assailants – those groups that work with youth, students, adolescents, all being potential victims and assailants. Further collaboration with Public Ombudsman Office can be made by including them as expert lecturers, especially representatives of Children Ombudsman Office.

Target groups could be members of various minorities: national, gender and sexual. Area of Osijek-baranja and Vukovar-srijem Counties is highly intercultural and international. Recent incidents and hate crimes, as well as repeated public hate speech indicate on the need for prevention and education.

Further target groups could be people with health problems, especially women suffering from malignant illnesses. Women suffering from carcinoma are often targeted because of their physical appearance due to chemotherapy; victims as “invisible invalids”, being mobbed by their employers when they know of their problems (while some of them use tax discounts for employing disabled persons).

It is possible to include specialized Ombudsmans as expert lecturers as well as participants, especially Ombudsman for gender equality and for disabled persons.
Besides, Hate Crime topic is particularly important in dealing and confronting with the past. Working against prejudices towards others and different in the war scarred region is especially important.
We foresee possible collaboration with colleagues from NGOs in Serbia and Bosnia and Herzegovina.

Evaluation:
Graphical presentation of evaluations made by the participants of Hate Crime Workshops and Public Discussion.
Questions (answers 1 – 5; 5 being the highest grade):
1. Would you participate in similar workshops in the future?
2. How content are you with organization of the workshops (transport, accommodation, follow-up contents, translation services…)?
3. How content are you with lecturers, presentations and materials you have received?
4. Will knowledge you have acquired on the workshops help you in your everyday work?
5. How important do you find the Hate Crime topic?

Questions (answers 1 – 5; 5 being the highest grade):
1. Would you participate in similar workshops in the future?
2. How content are you with organization of the panel discussion?
3. How content are you with lecturers, presentations and materials you have received?
4. Will knowledge you have acquired on the workshops help you in your everyday work?
5. How important do you find the Hate Crime topic?

6. Objectives achieved:

Results (content, practicality)

After the Project implementation, participants of the Hate Crime Workshops have received new insights and specific knowledge about Hate Crimes and crimes of prejudice / hate. Besides that, state attorneys’ have been presented with methods and “tools” for adequate detection and prosecution of hate crimes .

Besides judges and state attorneys’ that participated in the Hate Crime Workshops, information about Hate Crime issues have been shared amongst their colleagues in their workplaces .

Participants of the Hate Crime Workshops and Public Discussions , came from different institutions and background. By gathering them in one place, the project activities have facilitated creation of new contacts and created new opportunities of collaboration on hate crime cases and on other similar projects.

Because of the participation of Public Ombudsman Office and Office and Association for Witness and Victim Support, information about hate crime will be distributed amongst members those institutions and NGOs, as well as amongst their users and collaborators.

Benefits of the Project are multiple because of the spreading of the information on the Hate Crime issues, statistics on Hate Crime prosecution, need for victim support, prevention etc. Hate Crime topics have become serious part of the “everyday”, and danger of non-detection and non-prosecution of Hate Crimes has been recognized.

Lecturers have been introduced to participants and have been in position to hear their problems and needs, while detecting the need for further education and analysis of real cases (can be applied to state attorneys’).

Involvement of Criminal Law students in the project was equally important and beneficial because new methods of collaboration was created between the Faculty (legal theory) and Judicial system (legal practice). It is safe to assume that some of the students will seek further education in Hate Crime issues and will possibly write their master and PhD thesis on the topic. By including them we have distributed the information on hate crime also to the other students that have not directly participated in project activities. We have also distributed Hate Crime leaflets (printing funded by the City of Osijek) on the Faculty of Law but also on other faculties and institutions in Osijek.

On 2nd Hate Crime Workshop, and on 2nd Public discussion we have presented to the participants the Protocol on procedures in case of Hate Crime. It is a public document that is “in power”, that has not yet been publicly distributed or discussed, so we analyzed it and distributed the copies of the document to the participants, and made the copy of it available for download on Centre for Peace web page.

Since the Hate Crime is officially recognized by the EU Parliament and by the Council of Europe, it is likely to be that Hate Crime procedures will be in the focus of future projects. With the successful implementation of this Project, Center for Peace has started to tackle Hate Crime issues, an effort that should certainly be continued in the future.

– Feedback from all individuals and groups involved:

Positive impressions were received from the participants by the evaluation questionnaires and in informal discussions during the implementation of Project activities.

While presenting the project on County and Municipal Courts we have observed great interest. Due to problems with lack of staff, large number of cases and proceeding, courts and state attorneys’ had problems in getting enough free time to participate in the project activities.

From the responses to the questionnaires we have detected a certain level of ambiguity about usefulness of acquired knowledge in their everyday work. That indicates that there is a present insecurity and lack of skill and practice in recognizing and prosecuting hate crimes. Additional “in-depth” education is needed as well as more practical work analyzing and scrutinizing actual cases. It is virtually impossible that participants of the workshop do not tackle possible hate crime cases in their everyday work.

– Positive and negative observations and experience

Shown interest in the Project has been a clear indication that the subject was timely selected, that it was dominant in Croatian society and legal system, and within the target group.

Interest demonstrated by other participants (representatives of Public Ombudsman’s Office, Service and Association for Victim and Witness support and other NGOs that monitor the reform of the Croatian legal system) has confirmed the relevance of the Project subject and the society-wide need for that kind of discourse and elevation of awareness in Hate Crime prevention and protection of actual and potential victims.

Lack of participation and collaboration of police officers and General Police Directorate is one step back for police procedures in case of hate crime. Police officers that encounter Hate Crime could have received valuable knowledge and “tools” for easier detection and prosecution of Hate Crime . By participating in the Hate Crime Workshops they would have established valuable contacts and discussed diverse topics with judges and state attorneys’.

– Long-term effect (applicability to other projects, collaboration with project partners)

Implemented Project is, within the Centre for Peace, regarded as one of the successful ones in the span of 20 years long existence and activism.

Information on Project implementation were published on official web page, and in our contacts with medias we transparently presented our work and project activities. We were contacted to give information about the Project, Project subject, and about future work on Hate Crime issues, as well as about actual Hate Crime cases occurring in Croatia (Vukovar incident; described earlier in the report).

Collaboration with judicial institution and with Public Ombudsman’s Office, Service and Association for Victim and Witness support and other NGOs that monitor the reform of the Croatian legal system, is our long time practice. Finally, because of good prior experiences, especial yon the War Crime monitoring project, the participation of judges and state attorneys’ and Judicial Academy and State Attorneys’ Office was not in question.

We sincerely believe that similar project in the future would be recognized by them and readily supported. We are aware of the necessity of further education, theoretical and practical. In the same time we acknowledge the need for education of other target groups where we would seed additional collaboration and participation of specialized Ombudsmans, healthcare and social care workers and school teachers.

KONFERENCIJA O ZLOČINU IZ MRŽNJE I GOVORU MRŽNJE

Sažetak izlaganja i rasprave s okruglog stola „Kako unaprijediti javnu politiku u području zločina iz mržnje, osobito u odnosu na prava žrtava“

Okrugli je stol organiziran 25. travnja 2017. u okviru projekta „Razvoj kapaciteta organizacija civilnog društva za integriranje ljudskih prava u javne politike“ kojeg provodi Hrvatski pravni centar u partnerstvu s Centrom za žene žrtve rata, udrugom HOMO, Hrvatskim Crvenim križem, Srpskim demokratskim forumom i Ženskom sobom, te u suradnji s Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, te Uredom za zakonodavstvo Vlade RH. Projekt financira EU u okviru programa IPA 2012, a sufinancira Ured za udruge Vlade RH.

Sažetak je sastavljen po tonskoj snimci događaja. Sadržaj ovog dokumenta ne može se ni u kojem slučaju tumačiti kao službeni stav Europske unije.

Skup je otvorila Agata Račan, predsjednica HPC-a, koja je naglasila važnost suzbijanja zločina iz mržnje u kontekstu vrijednosti i načela Ustava RH.

Maja Munivrana Vajda, izvanredna profesorica na Katedri za kazneno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, je održala uvodno izlaganje o zakonodavnom okviru kojim se regulira ovo područje, to o relevantnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (ESLJP). Glavne točke izlaganja su:

  • Hrvatski zakonski okvir koji regulira pitanja povezana sa zločinom iz mržnje je dobar.
  • Pojam zločina iz mržnje (ZM) uveden je u zakonodavstvo 2006. kao djelo koje može biti počinjeno po nekoliko osnova, ali tada nije bilo propisano da konstatacija da je zločin počinjen iz mržnje veže uz sebe bilo kakve pravne učinke. Nadalje, mržnja je predstavljala kvalifikatornu osnovu u samo jednoj vrsti kaznenih djela, ubojstvu počinjenom iz mržnje.
  • Novi Kazneni zakon (KZ) iz 2013. je u potpunosti implementirao Okvirnu o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima (EU). On definira zločin iz mržnje kao kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Takvo postupanje uzet će se kao otegotna okolnost ako nije izričito propisano teže kažnjavanje, kao npr. kod ubojstva (teško ubojstvo), kod tjelesne ozljede, nekih spolnih delikata itd. Ovim hrvatski zakonodavac ide dalje od onoga što predviđa Okvirna odluka, jer uvodi, osim rasizma i ksenofobije, i niz drugih već spomenutih osnova. Osobito treba spomenuti spolni identitet, koji je u posljednje vrijeme negativno spominjan u javnom prostoru u odnosu na ratifikaciju Istambulske konvencije, iako je već, kako se ovdje vidi, pozitivno afirmiran kroz zakonodavstvo
  • U razdoblju nakon usvajanja KZ, u 2015. i 2016. donesene su dvije važne odluke ESLJP u predmetima Identoba i dr. protiv Gruzije i M.C. i A.C. protiv Rumunjske, gdje je sud rekao kako države imaju pozitivnu obvezu istražiti i osvijetliti diskriminatorne motive ne samo u slučajevima rasizma, već i homofobne motive. Ako je država propustila to učiniti, prekršen je čl. 3 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Konvencija) odnosno zabrana mučenja, u svezi s člankom 14 Konvencije koji zabranjuje diskriminaciju.
  • Kada je riječ o govoru iz mržnje, u posljednje se vrijeme vode rasprave o tome predstavlja li govor mržnje zločin iz mržnje u strogom smislu (in stricto sensu), gdje neke utjecajne organizacije poput OSS-a zauzimaju mišljenje da on to nije, zbog toga što zločin iz mržnje u užem smislu ima u svojoj osnovi neko drugo kazneno djelo, koje je otežano zbog počinjenja iz diskriminatornih motiva, dok u govoru mržnje nema takvog baznog djela već izričaj koji je upućen drugima zbog njihovih stvarnih ili pretpostavljenih osobina. Također, kod govora mržnje (javno pozivanje na nasilje i mržnju) nije bitno je li počinitelj i sam motiviran mržnjom, već je važno to što on zna da njegov govor može prouzročiti mržnju ili nasilje kod drugih osoba. Ipak, distinkcija nije čvrsta, i mnoge statistike pokrivaju i jedno i drugo kada govore o zločinu iz mržnje. Osim toga, istraživanja pokazuju da govor mržnje vodi zločinu iz mržnje, pa postoje valjani razlozi za obraćanje pažnje na obje vrste djela.
  • Pravni okvir u ovom području očito postoji, no nedavna presuda ESLJP u slučaju Škorjanec protiv HR pokazuje da se on ne razumije dovoljno. U ovom slučaju je napadnut Rom, ali i njegova partnerica koja nije bila Romkinja. DORH je odbio kvalificirati zločin protiv nje kao zločin iz mržnje zato što ona i sama nije Romkinja. ESLJP je u ovom slučaju jasno rekao da žrtva zločina iz mržnje može biti ne samo ona osoba koja sama posjeduje ili se za nju pretpostavlja da posjeduje karakteristike protiv kojih je usmjerena mržnja, već i druga osoba koja je napadnuta zbog svoje stvarne ili pretpostavljane povezanosti s tom osobom.
  • Ova presuda naglašava dvije važne stvari koje se odnose na zločin iz mržnje, da on može biti počinjen po afilijaciji, odnosno pretpostavljenoj povezanosti s osobom koja pripada krugu osoba s zaštićenom karakteristikama, te da zabluda počinitelja o osobinama žrtve nije pravno relevantna, jer počinitelj ne može biti u zabludi o svojim motivima. Sud je rekao da država ima obvezu prepoznati i istražiti oba slučaja zločina iz mržnje, te je istaknuo da mješoviti motivi počinitelja ne isključuju zločin iz mržnje. Ponovio je ranije izražena stajališta (npr. Natcheva protiv Bugarske) da nije prihvatljivo jednako postupanje u slučajevima koji imaju ili nemaju komponentu rasizmom motivirane mržnje, jer to predstavlja zatvaranje očiju pred specifičnom naravi tih djela, te kako je ignoriranje motiva mržnje od strane države osobito destruktivno po ljudska prava, odnosno predstavlja kršenje ljudskih prava u smislu kršenja zabrane diskriminacije.

Elizabeta Ivičević Karas, profesorica na Katedri za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, je svoje izlaganje usmjerila na problematiku otkrivanja i kaznenog progona ZM, osobito kroz prizmu prava žrtava. Kada je riječ o pravima i pravnom položaju žrtava i o mogućnosti da žrtve svojim sudjelovanjem utječu na otkrivanje i gonjenje kaznenih djela ZM, izlaganje je obuhvatilo dva pitanja: (1) procesnu obvezu provođenja učinkovite istrage, koja proizlazi iz prava žrtava na zaštitu tjelesnog i duševnog integriteta iz članka 3 Konvencije, ali na zaštitu prava na život iz članka 2 Konvencije. Iz prava žrtava proizlazi procesna obveza države da navedene slučajeve zločina iz mržnje učinkovito istraži i procesuira, otkrije i utvrdi počinitelja; (2) prava žrtava i kako su ona uređena u našem važećem kazneno procesnom pravu, odnosno u onom koje će biti uređeno predstojećom novelom Zakona o kaznenom postupku. Glavni naglasci su:

  • Kada je riječ o procesnoj obvezi provođenja učinkovite istrage, treba spomenuti da je RH osuđena pred ESLJP zbog neučinkovite istrage u dvadesetak različitih slučajeva nasilja, od kojih su dva slučaja teških djela rasno motiviranog nasilja, odnosno ZM: Šečić protiv HR i Škorjanec protiv HR. Oba slučaja su posebno teška, jer je ESLJP u oba slučaja osim izostanka učinkovite istrage utvrdio i povrede članka 14 Konvencije, odnosno prisustvo diskriminacije.
  • Presuda Šečić protiv HR jedna je od prvih presuda uopće protiv RH pred ESLJP, prva izrečena za neučinkovitu istragu, a odmah je obuhvaćala i diskriminaciju. Pripadnik romske nacionalnosti je napadnut od strane osoba koje su bile identificirane kao Skinheadsi. Pretučen je, prijavio je kazneno djelo, ali policijska istraga nije odmakla dalje od faze izvida, tako da slučaj nije došao na sud, i u trenutku kada je donesena presuda ESLJP već je nastupila zastara. Iako je bilo evidentno da je napad bio motiviran etničkom pripadnošću žrtve, i postojali su iskazi svjedoka o tome, policija nije obavila ni jedan obavijesni razgovor, čak kada se i jedan od počinitelja u novinskom intervjuu hvalio da je sudjelovao u tom napadu. ESLJP je u ovoj presudi, kao i u drugim predmetima nakon nje, presudio da državne vlasti u istrazi nasilja imaju obvezu učiniti razumne korake kako bi raskrinkale rasistički motiv, odnosno otkrile jesu li u počinjenju djela ulogu igrale etnička mržnja i predrasude. Sud traži da država učini najbolje, a ne apsolutne napore, odnosno trebaju učiniti ono što je razumno u okolnostima slučaja. ESLJP time ne stavlja pred države nerazmjeran teret: npr. U slučaju Šečić se od države očekivalo da učini prvu radnju, a to je obavijesni razgovor s građanima. Nadalje, ovdje je sud je utvrdio da je država to obvezatna učiniti i kada su povredu prema članku 3 učinili privatni pojedinci, a ne samo agenti države. Sud naglašava da bi jednako postupanje u slučajevima koji  imaju ili nemaju rasne konotacije značilo bi ne vidjeti specifičnu narav tih djela koja su osobito destruktivna u odnosu na temeljna prava. Ako se ne postupa različito u situacijama koje su na ovaj način različite, to može dovesti do neopravdanog postupanja prema žrtvi po članku 14 Konvencije, koji zabranjuje diskriminaciju.
  • Nakon presude Šečić država je provela niz promjena, pa je tako izmijenjen Zakon o policiji, uveden je Protokol o postupanju u slučajevima zločina iz mržnje, ustrojen je posebni policijski odjel za suzbijanje zločina iz mržnje, provođena je sustavna edukacija, ubrzo zatim je usvojen i novi ZKP koji je uveo pojam žrtve i niz procesnih i izvanprocesnih prava za žrtve nasilja kao posebnu kategoriju žrtava kaznenih djela.
  • Unatoč tome, svjedočimo slučaju Škorjanec, gdje je RH ponovno osuđena zbog neprovođenja učinkovite istrage u slučaju u kojem je očito postojao rasni motiv. ESLJP je ponovno istaknu da vlasti moraju preuzeti sve razumno u okvirima pojedinačnog slučaja što jamči učinkovitu istragu, što znači (a) prikupiti i osigurati dokaze; (b) poduzeti sva praktična sredstava otkrivanje istine, te (c) donijeti obrazloženu nepristranu i objektivnu odluku. Posebno je važno da državne vlasti ne smiju zanemarivati činjenice i indicije, one koje možda ne vode izravno otkrivanju rasističke motivacije kaznenog djela, međutim koje omogućuju logički zaključak da je zaista postojao rasistički motiv, i koji stoga traži posebnu revnost zbog težine i prirode tih djela. ESLJP ponavlja da su Policija, DORH i sudovi dužni poduzeti sve korake da se razotkrije rasistička motivacija djela.
  • Kada je riječ o pravima žrtava, ZKP iz 2013. godine uvodi niz novih procesnih i izvanprocesnih prava žrtava. Žrtva, osim prava biti informirana o tijeku postupka, sada može i sama sudjelovati u prikupljanju i iznošenju dokaza, što je osobito važno u slučajevima ZM u kojima je presudno rano prikupiti i konzervirati dokaze koji ukazuju na motiv mržnje. Aktivna uloga žrtve u postupku omogućuje da ona i sama traži informacije o istrazi od državnog odvjetništva, da se prituži višem državnom odvjetniku ili sucu istrage ako smatra da se s istragom odugovlači itd. Naime ESLJP traži da istraga bude promptna, temeljita, transparentna i mora uključivati žrtve, a da bi bila smatrana učinkovitom.
  • Novost je i to da žrtva, u slučaju kada državno odvjetništvo pogrešno odluči, može sama preuzeti kazneni progon. Jačaju se i procesne zaštite žrtava kroz individualnu procjenu prava žrtava, posebne načine ispitivanja radi izbjegavanja kontakta počinitelja i žrtve, mjere opreza i druge mjere. Kada je riječ o izvanprocesnim pravima, osim inicijalne potpore i informiranja koje pruža u pravilu policija, uvodi se široki sustav podrške žrtvama, u kojem veliku ulogu imaju i organizacije civilnog društva (OCD).
  • Naime, sa stajališta sudjelovanje žrtve u progonu, izuzetno je važna aktivna uloga žrtve. Znači potrebno je pomoći i podržati žrtvu i u prvim trenutcima kada ona donosi odluku o tome da to djelo prijavi, kroz fazu progona kada žrtva treba aktivno sudjelovati u izvođenju dokaza i imati ulogu svjedoka u postupku, pa do mjera procesne zaštite koje vode učinkovitom progonu i razotkrivanju motiva mržnje. Važno je poduprijeti žrtvu da aktivno sudjeluje u postupku, da bi sama mogla pomoći u utvrđivanju i progonu zločina iz mržnje.

Tena Šimonović Einwalter, zamjenica pučke pravobraniteljice, osvrnula se na ulogu Pučkog pravobranitelja u ovom okviru, te  se detaljnije osvrnula na postojeće podatke o ZM, osobito njihovom praćenju u okviru Radne skupine za praćenje zločina iz mržnje. Glavni naglasci su:

  • Ističe problem nedovoljnog prijavljivanja, koji je proširen i izvan Hrvatske – ODHR (Ured za demokratske institucije i ljudska prava pri OSS-u) to ističe kao ključni problem. Događa se iz niza razloga, od jezičnih barijera, nepovjerenja u institucije, straha od odmazde. Zato je vrlo važna suradnja s civilnim društvom, jer će osobito pripadnici manjinskih skupina zbog loših ranijih iskustava imati manje povjerenja u institucije, pa OCDi mogu biti ti kojima će oni vjerovati, i koji mogu pomoći služeći kao most prema organima progona koji imaju ovlasti provođenja konkretnih koraka. Sličnu ulogu mogu imati i pravobraniteljske institucije.
  • Uloga Pučkog pravobranitelja je da nadzire, prati, potiče i educira u ovom području. Kao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije prati pojavnost zločina iz mržnje kao najtežeg oblika diskriminacije, i u svom godišnjem izvješću se referiran na ovu problematiku u poglavlju koje se izravno odnosi na ZM, te u poglavlju koje prati govor u javnom prostoru, koji uključuje i govor mržnje.
  • Ovo područje promatraju kao kontinuitet od Zakona o suzbijanju diskriminacije, kao zakona koji omogućuje vođenje građanskih i prekršajnih postupaka, preko prekršajnih odredbi drugih zakona, do krajnjih slučajeva koji će biti predmetom KZ, odnosno biti definirani kao ZM.
  • U kontekstu Radne skupine za praćenje ZM, u kojoj sudjeluje predstavnica Pučkog pravobranitelja, zamjetni su određeni problemi u praćenju ZM, koji slijede iz načina njihovog prikupljanja. Naime, podatke prikuplja MUP, DORH i Ministarstvo pravosuđa, a objedinjuje ih i objavljuje Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina (ULJPPNM). Svaki od spomenutih sustava ove podatke prikuplja u kontekstu vlastitih mandata i poslova, pa nužno i u različitim fazama postupka, pa su podatci često parcijalni, te ih je teško objediniti i interpretirati.
  • U 2016. je Radna skupina prikupila podatke o 32 slučaja ZM, od čega je 17 bilo pojedinačnih prijava iste osobe koja je pisala grafite. Bitno je primijetiti da je najviše djela bilo motivirano rasnim i etničkim podrijetlom. Također, broj službeno registriranih ZM je zanemariv u usporedbi sa sivim brojkama koje službena statistika ne registrira.
  • DORH izvještava o 27 slučajeva u kojima je postupao u 2016.godini. Razlika u odnosu na podatke MUP-a proizlazi iz činjenice da MUP nije uvije podnosio kaznene prijave već izvješća, ne temelju kojih je onda DORH odlučivao o tome je li riječ o kaznenom djelu. Podatci o daljnjem postupanju DORH-a mogu se pronaći u njihovom godišnjem izvješću.
  • Ministarstvo pravosuđa izvještava o 21 sudskom postupku pokrenutom u 2016, u kojima je doneseno 8 presuda, od čega 7 osuđujućih. Radilo se o 4 slučaja zločina iz mržnje zbog nacionalnog podrijetla, 2 zbog spolne orijentacije, i 1 zbog vjere. Nitko od počinitelja nije kažnjen bezuvjetnim zatvorom ili novčanom kaznom. Jedna oslobađajuća presuda odnosila se na zločin počinjen iz mržnje na temelju nacionalne pripadnosti.
  • Pučki pravobranitelj u svom mandatu ima 12 diskriminacijskih osnova, koje uključuju rasno i etničko podrijetlo, boju kože, te vjeru.
  • Postoje i podaci o nasilju nad Srbima koje su prikupili Srpsko narodno vijeće i Klub zastupnika srpske manjine u Saboru. Postoje razlike u viđenjima prihvatljive metodologije za prikupljanje podataka o zločinu iz mržnje između civilnog društva i državnih institucija, ali slična razlika u metodologiji postoji i u drugim državama EU. Ne bi trebalo odbacivati podatke koje prikupljaju OSD-i o govoru mržnje i zločinima iz mržnje, osobito u svjetlu činjenice da su žrtve sklonije obratiti se njima za pomoć.
  • Na temelju praćenja ovog područja, čini se da se motiv mržnje još nedovoljno prepoznaje i da se javljaju teškoće pri kvalifikaciji djela. Vjerojatno je potrebna sveobuhvatnija i kontinuirana obuka Policije, DORH-a i sudaca o europskim i međunarodnim standardima u suzbijanju diskriminacije, koja bi obuhvaćala i to kako prepoznati motiv mržnje, te standarde dokazivanja. Pučka pravobraniteljica u svojem izvješću za 2016. godinu iznosi 3 preporuke za unaprjeđenje prakse u ovom području: (1) Preporuka da ULJPPNM organizira stručne skupove kako bi se raspravili međunarodni standardi u ovom području; (2) Da ULJPPNM uskladi Protokol o postupanju u slučajevima ZM sa standardima zajedničke metodologije prijavljivanja i praćenja podataka o ZM i javnom poticanju na nasilje i mržnju EU; te (3) preporuka ULJPPNM-u, Ministarstvu  pravosuđa i Policijskoj akademiji da nastave s edukacijom u ovom području. Naime, osim ECRIja (Ekspertne skupine Odbora Vijeća Europe protiv rasizma i netolerancije), i cijeli niz međunarodnih tijela i institucija je uputilo slične preporuke Hrvatskoj, npr.  3 Univerzalno periodičko izvješće o Hrvatskoj UN-ovog Odbora za ljudska prava.

Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, se osvrnula na dva pitanja koja se sa stajališta njene prakse čine ključnima, a koje su prethodne govornice također naglasile. To su: problem stručne edukacije službenih osoba koje dolaze u doticaj sa žrtvama diskriminacije i nasilja, te problem ujednačavanja službenih statistika. Naglasci su:

  • Pravobraniteljica je iznijela statistiku o pritužbama građana koje je zaprimila tijekom 2016. godine, a koje su sadržane i u njenom izvješću. Riječ je o pritužbama koje se odnose na diskriminacijske osnove spolne orijentacije, bračnog i obiteljskog statusa, te rodnog identiteta. Od oko 85-90 slučajeva, koliko ih godišnje zaprimi, na spolnu orijentaciju i na bračni status se odnosi jednak postotak, 4.5-5%, dok je najmanje pritužbi na osnovi rodnog identiteta, od 0.5-1.5%.
  • Statistike su prilično neuravnotežene kada je riječ o broju kaznenih u odnosu na broj prekršajnih postupaka. Po posljednjim podatcima Ministarstva pravosuđa za 2016. godinu, kada je riječ o spolnoj orijentaciji, bilo je samo 4 slučaja postupaka povezanih sa ZM, od čega su dva završila uvjetnim osuđujućim presudama, dok su dva slučaja još u tijeku. Usporedimo to sa statistikom MUP-a, vidimo da su oni registrirali 133 prekršajna djela čiji opis sadrži neke elemente poticanja i pozivanja na mržnju. Od toga je bilo oko 97 djela koja se odnose na pripadnike homoseksualne populacije kao žrtve.
  • Vođenje evidencije o ZM je osobito teško u slučajevima prekršajnih postupaka, budući se ne bilježi automatski ni o kojim se prekršajima radi, po kojim osnovama, i prema kojim je skupinama usmjerena mržnja, već se podatci ručno prikupljaju iz opisa pojedinačnih prekršajnih djela.
  • Izvjesno je da djela s elementima mržnje ima daleko više no što se evidentira u službenim statistikama. Ne smijemo zaboraviti da je Hrvatska među zemljama EU u gotovo samom vrhu po broju slučajeva nasilja prema osobama homoseksualne orijentacije.
  • Dijalog s policijom i dionicima iz pravosuđa pokazuje da postoji nedovoljna suradnja između Policije i DORH-a, gdje DORH učestalo odbacuje tako kvalificirati djela koja Policija prijavljuje kao zločin iz mržnje. Policija tada te slučajeve upućuje u prekršajni postupak, ne bi li ona ipak bila sankcionirana. To je jedan od razloga nerazmjera, gdje ima 10 puta više prekršaja no kaznenih djela s elementima ZM. Pravobraniteljica je održala konzultacije na visokoj razini u Ministarstvu pravosuđa, da bi prenijela svoje preporuke o tome da je potrebno uspostaviti usku i koordinativnu suradnju između Policije i DORH-a u ovim posebno osjetljivim slučajevima, te da je nužno dogovoriti između ove dvije institucije standarde odlučivanja o tome je li riječ o djelu koje treba biti upućeno u kazneni ili prekršajni postupak.
  • Kada je riječ o slučajevima s elementima ZM upućenima u prekršajni postupak, treba napomenuti da prekršajni sudovi imaju punu ovlast određivati svoju materijalnu nadležnost, odnosno izuzeti se iz provođenja ovakvih postupaka, i ukazati strankama da djelo ima elemente kaznenog djela. Međutim, ovi sudovi u pravilu ne smatraju da je na njima da na to ukazuju, već prekršajne postupke do kraja odrađuju kao takve.
  • Potrebno je unaprijediti Protokol o postupanju u slučajevima ZM i u dijelu u kojem definira uloge dionika, i u dijelu koji se odnosi na prikupljanje i praćenje statističkih podataka.
  • Osobito je potrebno unaprijediti i sustavno provoditi edukaciju svih dionika. Pravobraniteljica navodi slučaj u kojem je postupala, a koji ilustrira potrebu za edukacijom. Riječ je o slučaju kojeg joj je uputila OCD koja se bavi pravima žena temeljem novinskog članka naslovljenog “Mjesecima tukao kćer i huškao psa da izgrize lezbu”, gdje je udruga smatrala da je vjerojatno riječ o obiteljskog nasilja s elementima ZM. Riječ je o ocu 60godišnjaku koji je fizički i psihički maltretirao svoju kćer, i koji je prilikom privođenja prijetio i službenim osobama. Pravobraniteljica je Policiju upozorila na Zakon o ravnopravnosti spolova i odredbe koje se odnose na ZM, i tražila očitovanje o tome koje su mjere poduzeli protiv počinitelja. Podneseno je nekoliko kaznenih prijava, prvenstveno zbog obiteljskog nasilja i zbog prijetnji koje su izrečene službenim osobama. Na upit zašto nije podnesena prijava za ZM, Policija se očitovala da razlog za to je “prilikom zaprimanja kaznene prijave, kao ni tijekom poduzimanja izvida, žrtve se nije ni u jednom trenutku izjasnila da je homoseksualne orijentacije”. Činjenica da postoje primjetni elementi mržnje prema pripadnicima zaštićene skupine je naime razlog za identifikaciju ZM, bez obzira na to je li se žrtva sama identificirala kao pripadnica te skupine.

Branka Meić Salie, savjetnica Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, osvrnula se na iskustva Ureda sa ZM. Budući gospođa Meić Salie nije u zadanom vremenu stigla iznijeti cijelo pripremljeno izlaganje, šaljemo ga u prilogu u obliku PPT prezentacije. Glavni naglasci su:

  • Pitanje ZM u odnosu na osobe s invaliditetom je relativno novo područje promišljanja i djelovanja u Hrvatskoj. Prije 4 godine, u suradnji s ENIL-om (European Network on Independent Living) i ODIHR-om, a potaknuti slučajem Đorđević protiv HR pred ESLJP, provedena je inicijalna obuka za sve dionike.
  • Obično polaznici obuke u početku tvrde da se nisu susretali s ZM prema osobama s invaliditetom, ali kada ih se pita o konkretnim okolnostima zločina na kraju zaključe da takvih zločina ima mnogo, i da su već zabilježeni u sustavu, ali ne i registrirani kao ZM. Kada je riječ o incidentima motiviranima mržnjom, koji ne dostižu razinu prekršaja ili kaznenog djela, oni su svakodnevni.
  • Slijedom toga, Pravobraniteljica razmišlja o tome da počne sustavno bilježiti i pratiti slučajeve kriminaliteta počinjenog prema osobama s invaliditetom, jer takvu statistiku još nitko ne vodi.
  • Upozorava na niz terminoloških problema i nesuglasica u ovom području, npr. korištenje termina zločin koji laike navodi na zaključak da djelo mora biti osobito teško da bi se na ovakav način kvalificiralo; ili termin mržnje, koji navodi na zaključak da prava mržnja mora biti izražena pri počinjenju; također, tzv. formalistički fetišizam, odnosno inzistiranje na preuskim interpretacijama zakonskih odredbi i klasifikacija.
  • Iznosi i primjedbu na tekst KZ, u kojem primjećuje da perzistira stara paradigma odnosa prema osobama s invaliditetom, koja ih a priori definira kao nemoćne, nesposobne za brigu o sebi, i vrijedne sažaljenja, pa se time šalje kriva poruka. Kao primjer navodi djelo prisile koje se ne goni po službenoj dužnosti, osim ako je počinjeno iz mržnje, prema djetetu, osobi s invaliditetom ili članu obitelji. To je problematično jer su osobe s invaliditetom dva puta zaštićena kategorija, kao žrtve zločina iz mržnje i još jednom samo zato što su osobe s invaliditetom. Smatra da bi osobe s invaliditetom trebale biti definirane u terminima ZM s ostalim zaštićenim skupinama, a ne spominjani posebno, jer se time šalje pogrešna poruka da su te osobe automatski ranjive.

Prof. Munivrana Vajda je ponudila pojašnjenje posljednje primjedbe, ustvrdivši da namjera zakonodavca nije bila reći da su osobe s invaliditetom same po sebi ranjive ili neravnopravne, što se može iščitati iz odredbi KZ. Kada KZ spominje ranjive osobe, riječ je o osobama koje su ranjive zbog dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje, ili trudnoće, bez osobitog spominjanja invaliditeta. Invaliditet se spominje samo u članku 138, koji regulira spomenuto djelo prisile, ali se ovdje osobe s invaliditetom ne promatraju nužno kao žrtve zločina iz mržnje, već kao osobe kojima je zbog svojih osobina teže ostvariti sudsku zaštitu po privatnoj tužbi, pa je ovdje omogućeno da državni odvjetnik to učini umjesto nje. Isto vrijedi i za npr. djecu i trudnice. Dakle, nije namjera zakonodavca istaknuti invaliditet žrtve, već ponuditi adekvatan odgovor na probleme s kojima se čitav niz skupina može susresti u ostvarivanju zakonske zaštite.

Prof. Ivičević Karas je kasnije u tijeku rasprave u odnosu na ovu temu napomenula da spomenute kvalifikatorne okolnosti u odnosu na invaliditet neće automatski biti primijenjene, već će sud u svakom pojedinačnom slučaju, a u odnosu na okolnosti počinjenja djela, procjenjivati jesu li bile relevantne ili ne. Namjera zakonodavca ni u kojem slučaju nije bila isticati invaliditet kao automatski razlog za posebnu ranjivost oštećenika.

Sanja Juras, koordinatorica Lezbijske udruge Kontra, je predstavila rad svoje i srodnih udruga posvećenih zaštiti i promicanju prava LGBT osoba, u području zločina iz mržnje. Naglasci iz njezinog izlaganja su:

  • Sadašnji zakonski okvir je ocijenila vrlo dobrim, primijetivši da često zemlje s najboljim zakonskim okvirom imaju najlošiju praksu: u njih ubraja i Hrvatsku.
  • Izložila je povijest pravnog zagovaranja kojeg su u području zločina iz mržnje provodile LGBT udruge. Uz pomoć Odbora za ljudska prava Hrvatskog Sabora, u KZ je 2006 na inicijativu udruga Kontra i Iskorak uveden zločin iz mržnje kao otegotna okolnost, te kvalificirani oblik kod teškog ubojstva. Tek 2013. godine je KZ proširio broj djela s kvalificiranim oblicima povezanima s ZM. Ono što je bilo problematično s tom verzijom KZ jest to što je nasilničko ponašanje izbačeno iz KZ, pa samim time neki oblici nasilja više nisu spadali u kazneno djelo, ili se barem tako u praksi tumačilo. Na zahtjev Kontre i udruga koje okupljaju nacionalne manjine nasilničko je ponašanje ponovno vraćeno u kaznenopravnu sferu. Međutim, kako navode i pravobraniteljice, većina slučajeva s elementima ZM rješava se u prekršajnoj sferi, što predstavlja veliki problem za žrtve, a i onemogućava postizanje društvenog cilja suzbijanja ovij djela koja imaju osobito teške posljedice po žrtve, zajednice kojima pripadaju, a i cijelo društvo.
  • U odnosu na Radnu skupinu za praćenje ZM, problem kojeg primjećuje jest da u nju nisu uključeni predstavnici udruga koje se izravno bave pravima manjina koje su izravno izložene zločinu iz mržnje, ali ga malo prijavljuju, poput LGBT osoba i predstavnika nacionalnih manjina. Ove udruge često imaju podatke koje državne institucije nemaju, jer se oštećene osobe ne odlučuju otkrivati takva djela službenim osobama zbog straha od otkrivanja njihove spolne orijentacije, od odmazde, te zbog nepovjerenja u institucije koji je često nažalost utemeljen.
  • Slaže se s već izrečenim o potrebi boljeg prikupljanja i bilježenja podataka o slučajevima ZM. Napominje da ne poznajemo prave razmjere ZM, ali da je FRA (Agencija EU za temeljna prava) provela istraživanje 2013. godine koje se bavilo nasiljem nad ovom populacijom, koje je pokazalo da je u zemljama članicama 25% ispitanika bilo napadnuto ili su dobili prijetnje nasiljem u godini prije istraživanja. Stanje u HR je daleko gore. Indikativno je da je 60% ispitanika iz HR u tom istraživanju bilo spolno uznemiravano ili diskriminirano zbog spolne orijentacije ili rodnog identiteta, što je drugi najveći postotak u EU, iza Latvije.
  • Na temelju slučajeva koji su im prijavljeni, opazili su probleme na svim razinama u odnosu na sankcioniranje ZM: i kod Policije, i DORH-a, i u sudstvu. Ono što najčešće primjećuju u postupanju policije je vrijeđanje žrtvi, odbijanje zaprimanja prijava, izostanak istrage, gubitak dokaza, te podnošenje prekršajnih prijava u slučajevima s očitim elementima ZM. Kod državnih odvjetništava primjećuju neutemeljeno odbacivanje kaznenih prijava, dok je o odnosu na sudove najveći problem to što ovakvi slučajevi najčešće završavaju na prekršajnim sudovima, koji nisu pravo mjesto rješavanja ZM, i tu dolazi do ponovne viktimizacije, i čestog oslobađanja počinitelja ili dosuđivanja minornih kazni.
  • Izložila je nekoliko slučajeva u kojima su žrtve bile LGBT osobe, i koji ukazuju na probleme koje imaju u dobivanju zaštite u slučaju ZM počinjenom protiv njih. U slučaju Gorana Hadžića iz 2010. godine (koji je sam želio da se njegov slučaj objavi, kako bi ukazao na ove probleme), počinitelji su za tešku tjelesnu ozljedu (presretanje, prijetnje smrću pri udaranje nogama po glavi koje je rezultiralo frakturom nosa, hematomima po licu, te neurokirurškom obradom), uz ranije kažnjavanje za nasilna djela, osuđeni na objedinjenu kaznu od samo 7 mjeseci zatvora.
  • Slučaj iz 2015 ukazuje na većinu problema koji postoje u praksi. Mladića u Splitu je prvo vrijeđalo zbog seksualne orijentacije, a zatim fizički napalo 5 napadača, gdje je dobio napuknuće vilice, oštećenja 4 zuba i hematome glave. Policija, došavši na mjesto događaja, nije uzela iskaze ni od jednog svjedoka, a ni njihove podatke, a nije ni provjerila postoje li snimke događaja u lokalu. Odmah su podnijeli prekršajne prijave protiv trojice od 5 počinitelja, spriječivši njihovo kazneno gonjenje. Aktivistici koja ga je pratila pri davanju iskaza nisu dopustili da bude prisutna i tako pruži potporu žrtvi. Osobito je zabrinjavajuće što je policijska službenica nazvala oca žrtve, koji je već bio nasilan prema njemu, i rekla mu da provjeri što mu sin radi. Policija je namjeravala pozvati oca i na obavijesni razgovor, ali je to spriječila intervencija udruge i Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Prije ročišta na prekršajnom sudu, žrtva je morala pola sata čekati u malom hodniku s trojicom okrivljenika i dvojicom njihovih prijatelja. Sudac je zabranio aktivistici udruge koja je pružala potporu žrtvi da prisustvuje ročištu, s izgovorom zaštite privatnosti žrtve. U sudnici je žrtva morala sjediti toliko blizu počiniteljima da su im se koljena dodirivala. Potpuno zastrašen ovakvim postupanjem policije i suda, žrtva je odustala od daljnjeg postupka.
  • Europskom sudu za ljudska prava trenutno su komunicirana tri slučaja koja se odnose na zločin iz mržnje prema LGBT osobama. Prvi je slučaj fizičkog napada na lezbijku, koji je procesuiran prekršajno, a izrečena je kazna od 300 kuna; drugo je slučaj aktivista iz Splita koji je kontinuirano napadan (npr. deset puta tijekom 2013/14), od čega je policija podnijela samo jednu kaznenu prijavu, koju je DORH potpuno neutemeljeno odbacio iako je bila riječ o fizičkom napadu za koji je postojala i medicinska dokumentacija, nakon čega je pokrenut prekršajni postupak u kojem je samo jedan od trojice napadača osuđen na to da se ispriča žrtvi i obavi 30 sati društveno korisnog rada; treći je slučaj lezbijke koju je policija zlostavljala navodnim ispitivanjem njene umiješanosti u nepostojeće ubojstvo tijekom 4 godine, a zbog službene ogluhe na kaznenu prijavu protiv njih je slučaj završio na ESLP.

U raspravi koja je uslijedila, izneseno je sljedeće:

  • Ivičević Karas se je referirala na ono što je rečeno u raspravi o odnosu na relativne uloge policije i državnog odvjetništva u otkrivanju i kvalificiranju djela ZM. Policija je apsolutno u poziciji da kvalificira djelo: ona mora biti u stanju na temelju elemenata djela raspoznati postoje li elementi koji bi ukazivali na počinjenje djela iz mržnje. Policija ima otkrivačku ulogu u najranijoj, najosjetljivijoj fazi, ona nerijetko prva dolazi u doticaj sa žrtvom, o mora poduzeti sve što je potrebno da se djelo otkrije, prikupe dokazi kroz izvide, i podnese prijava DORH-u. Međutim, takva uloga policije ne oslobađa DORH odgovornosti, jer ako oni odbiju lošu ili nepotpunu kaznenu prijavu, imaju na raspolaganju sve alate i sredstva da razriješi situaciji, pa čak i da sami poduzmu dokazne radnje. Jasno je da je edukacija u ovom području potrebna svima, uključujući i sud, jer je uloga suda da sve provjeri i otkloni moguće pogreške.
  • Kada je riječ o pravima žrtava, novim KZ-om žrtve dobivaju čitav niz procesnih i izvanprocesnih prava, te se uspostavlja izvanprocesna i izvaninstitucionalna podrška žrtvama koja bi im trebala pomoći da koriste ta prava. Osobitu ulogu u tome bi trebale imati organizacije civilnog društva. Frustrirajuće je to da žrtva mora biti ta koja će gurati institucije na djelovanje, ali je tako uvijek na početku primjene novih sustava.
  • Policija također smatra edukaciju ključnom. U tijeku je intenzivni program obuke o pravima žrtava, postoji suradnja s OCD-ima u obuci policijskih službenika, kao i preventivne akcije prema pripadnicima skupina koje su izložene ZM. Policija također procjenjuje da su sive brojke velike, te smatra da je potrebno podizati svijest među građanima da takva djela prijavljuju. Naglašeno je da je suradnje s OCD-ima u obuci policijskih inspektora odlična, i da je daljnja suradnja s njima također dobra. Međutim, potrebna je obuka temeljne policije, koja prva dolazi u doticaj sa žrtvama.
  • Na pitanje iz publike o tome kako je moguće da sustavi unutarnje kontrole u relevantnim službama nisu uspjeli otkloniti ili sankcionirati ovakve propuste, ponuđeno je više odgovora. Prvo, postoje individualni propusti, u kojima je manjak edukacije uvijek jedan od faktora. Propusti se događaju i na višim razinama, i oni mogu ukazivati na neki sustavni problem, ili nedostatak u zakonu, u njegovoj primjeni ili tumačenju. Međutim, nekada je teško shvatiti kako je moguće da su se neki od slučajeva dogodili, ali ipak jesu: slučajevi pred ESLJP ukazuju da se oni zaista i događaju. Drugo, kada se i primijeti i upozori na neki propust u službi, čak i u drastičnim slučajevima, veliki su sustavi skloni zaštiti svojih djelatnika i pronalaze opravdanja za njih. Pravobraniteljske institucije imaju zadaću djelovati u takvim slučajevima, što i čine, provođenjem ispitnih postupaka, praćenjem i zagovaranjem sustavnih rješenja.

Preporuke facilitatora:

Tijekom rasprave su spomenuti mnogi aspekti javne politike u odnosu na zločin iz mržnje, od kojih je nekoliko očito moguće formulirati kao preporuke, i oko njih postoji, čini se, šire slaganje sudionika okruglog stola:

  1. Potrebno je provesti akcije podizanja svijesti o zločinu iz mržnje među građanima, i osobito pripadnicima skupina izloženih ZM, radi boljeg razumijevanja ove pojave, njene štetnosti, te radi većeg prijavljivanja slučajeva ZM. U tome bi trebali sudjelovati svi dionici javne politike.
  2. Potrebna je sveobuhvatna edukacija pripadnika svih službi koje dolaze u dodir sa žrtvama ZM, osobito pripadnika temeljne policije, državnih odvjetnika i sudaca, radi učinkovite istrage i procesuiranja ovih djela i zaštite prava žrtava.
  3. Policija i državno odvjetništvo trebaju zajednički dogovoriti, usvojiti i primjenjivati smjernice za otkrivanje, dokazivanje i postupanje u slučajevima zločina s elementima mržnje, radi ispravne kvalifikacije i kasnijeg procesuiranja djela.
  4. Potrebno je nadograditi postojeći sustav evidentiranja, izvještavanja i praćenja slučajeva zločina iz mržnje. Podatke je potrebno učiniti usporedivima, omogućiti praćenje tijeka i ishoda pojedinačnih slučajeva, identifikaciju i klasifikaciju relevantnih osnova, te ustanoviti sustav koji bi zločine s elementima mržnje u prekršajnim postupcima na usporediv način evidentirao i pratio.
  5. Istovremeno, potrebno je ostvariti sustavan dijalog s organizacijama civilnog društva koje prikupljaju podatke o prevalenciji slučajeva ZM među skupinama osobito izložena ovom zločinu, kako bi i njihovi podatci mogli biti korišteni za potrebe unaprjeđenja javne politike u ovom području. Pri tome podatke o incidentima potaknutima mržnjom, koji ne zadovoljavaju zakonske definicije prekršaja ili kaznenog djela također treba uzeti u obzir kao komplementarne službenim podatcima, i indikativne za razmjere i pojavnost ovog društvenog problema.
  6. Potrebno je unaprijediti suradnju svih dionika, službenih i onih iz civilnog sektora, na uspostavi i unaprjeđenju, te osiguranju široke dostupnosti podrške žrtvama kaznenih djela općenito, a zločina iz mržnje posebno.

Facilitirala raspravu i sastavila sažetak

Heidi Eterović, voditeljica projekta, HPC

DIO IZVJEŠĆA O STANJU LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA MEDIJA U RH O ISTRAŽIVANJU I PROCESUIRANJU ZLOČINA IZ MRŽNJE

Izvješće o stanju ljudskih prava i slobode medija u Hrvatskoj, napisao povjerenik Vijeća Europe Nils Muižnieks na temelju podataka prikupljenih tijekom boravka u Hrvatskoj od 25. do 29. travnja 2016. godine.

Informacije o stanju ljudskih prava Povjerenik je dobio od raznih državnih institucija (DORH,  vladinih tijela, Ured Pučke pravobraniteljice, u razgovoru s tada istaknutim državnim dužnosnicima).

U Izvješću se između ostalog analizira i stanje s procesuiranjem zločina iz mržnje. Broj procesuiranih i istraženih slučajeva zločina iz mržnje upućuje na zaključak da u Hrvatskoj još nije zaživjela svijest o nužnosti suzbijanja ovakve vrste kaznenih djela koja su teška kršenja ljudskih prava. Osvrnuo se i na broj istraženih i procesuiranih predmeta govora mržnje.

izvor informacija: tportal.hr

ODRŽAN TRENING “PROCJENA UČINAKA JAVNIH POLITIKA NA LJUDSKA PRAVA: UVOD U METODOLOGIJU”

Dana 28. i 29. travnja 2016. godine, u organizaciji Hrvatskog pravnog centra iz Zagreba, održan je trening “Procjena učinaka javnih politika na ljudska prava: uvod u metodologiju”.

Trening je održan u hotelu “Arcotel Allegra” u Zagrebu. Predavačica je bila gđa Marjan W”ijers iz Nizozemske, savjetnica i trenerica iz organizacije “Rights4Change”, konzultantica iz područja ljudskih prava mnogim međunarodnim organizacijama (UNHCR; UNDP, EK…).

Na treningu su sudjelovale zaposlenice Centra Veselinka Kastratović i Sanja Krčmarek. Uključile su se u rad grupe koja je radila na temi : zločin iz mržnje.

Sljedeći sastanak grupe za zločin iz mržnje, gdje će se dogovarati metodologija rada i prvi koraci na zagovaranju, bit će održan 24. svibnja 2016. godine u Zagrebu.

OČITOVANJE O INCIDENTU U VUKOVARU (14.2.2016. GODINE)

Novinari “Nove TV” posjetili su prostorije Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, i napravili prilog s očitovanje o incidentu, koji se dogodio u ranim jutarnjim satima dana 14. velječ 2016. godine u Vukovaru.

Toga jutra trojica mladića, od toga dvojica mlađe punoljetne osobe i jedna punoljena osoba, napali su i teško fizički ozlijedili jednog mladića, koji je također mlađa punoljetna osoba.Napadači i žrtva su različite nacionalne pripadnosti.

S obzirom da je Centrar nedavno proveo projekt “Stručno osposobljavanje pravosudnih i policijskih djelatnika o zločinu iz mržnje”, te da je u sklopu toga Projekta imao i panel diskusiju o zločinu iz mržnje u Vukovaru, i to dana 12. veljače 2016. godine, novinari “Nova TV” su zamolili za mišljenje o počinjenom zločinu.

Voditeljica Projekta dala je kraći intervju u povodu toga incidenta, te govorila o provedenom Projektu, zainteresiranosti javnosti za temu o zločinu iz mržnje, te najavila nove ideje i moguće projekte na temu zločina iz mržnje.

Intervju možete pogledati na slijedećem linku.

PROTOKOL O POSTUPANJU U SLUČAJU ZLOČINA IZ MRŽNJE (2011. godine)

PROTOKOL O POSTUPANJU U SLUČAJU ZLOČINA IZ MRŽNJE

Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje temelji se na obvezama koje za Republiku Hrvatsku proizlazepotpisivanjem međunarodnih dokumenata, kao što su: Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasnediskriminacije, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe i dr. Donošenje ovogadokumenta temelji se na obvezi Republike Hrvatske koja proizlazi iz Pregovaračkog stajališta Republike Hrvatskeza Poglavlje 23. „Pravosuđe i temeljna prava“, podmjerilo 9.2.1. vezano za uspostavu evidencije rezultata uslučajevima diskriminacije i zločina iz mržnje te je u skladu s ciljevima i mjerama iz Nacionalnog programa zaštite ipromicanja ljudskih prava 2008.-2011., a odnose se na obvezu osiguravanja sustava praćenja i vođenja statističkih
pokazatelja o kaznenim djelima diskriminacije i kaznenim djelima u vezi zločina iz mržnje.

I. U V O D
Članak 1.
Zločini iz mržnje prate se s posebnom pozornošću obzirom da se počinjenjem takvih kaznenih djela i drugih kažnjivih radnji ugrožavaju osnovne ljudske slobode i temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske.

Članak 2.
Svrha je Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje (u daljnjem tekstu: Protokol) osigurati uvjete zadjelotvoran i cjelovit rad nadležnih tijela koji sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupakavođenih zbog zločina iz mržnje (u daljnjem tekstu: nadležna tijela) radi unaprjeđenja sustava praćenja zločina izmržnje.

Članak 3.
Ovim Protokolom se želi zaštititi žrtva zločina iz mržnje i njezina temeljna ljudska prava zagarantirana UstavomRepublike Hrvatske i međunarodnim dokumentima.

Članak 4.
Ovaj Protokol o postupanju nadležnih tijela u slučaju zločina iz mržnje temelji se na zakonima i podzakonskimaktima, a sadrži :
– obveze nadležnih tijela koji sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje,
– način i sadržaj suradnje između nadležnih tijela koji sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultatapostupaka vođenih zbog zločina iz mržnje,
– ostale aktivnosti i obveze nadležnih tijela koji sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje a odnose se na izobrazbu i edukaciju o suzbijanju zločina izmržnje.

II. OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA
(1) Ministarstvo unutarnjih poslova

Članak 5.
Ministarstvo unutarnjih poslova će poduzimati mjere u svrhu zaštite žrtava zločina iz mržnje, suzbijanja zločina iz mržnje i sprječavanja širenja mržnje prema osobama zbog njihove rase, boje kože, spola, spolne orjentacije, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja, naobrazbe, društvenog
položaja, dobi, zdravstvenog statusa i drugih osobina.

Članak 6.
Ministarstvo unutarnjih poslova odnosno Ravnateljstvo policije i policijske uprave nadležne su za prikupljanjeinformacija, kriminalističko istraživanje i prijavljivanje osoba koje su počinile kazneno djelo zločina iz mržnje ili prekršaj počinjen iz mržnje.

Ministarstvo unutarnjih poslova će postupati sukladno pozitivnim zakonskim propisima i internim naputcima te ćeposebno prikupljati podatke o skupinama, pripadnicima skupina i pojedincima koji u svom djelovanju iskazujusklonost činjenju kaznenih djela odnosno prekršaja koji se mogu karakterizirati kao zločin iz mržnje s ciljemprevencije i sprječavanja zločina iz mržnje.

Članak 7.
U slučaju zaprimanja dojave o zločinu iz mržnje ili zaprimanja zahtjeva za pružanje pomoći osobi izloženoj bilokojem obliku ili modalitetu zločina iz mržnje, policijski službenik dužan je postupati na sljedeći način:
1. Žurno i bez dogode uputiti na mjesto događaja policijske službenike radi pružanja intervencije, tj. provjeredojave ili zahtjeva. Temeljem uvida u zatečeno stanje odmah poduzimati mjere i radnje u cilju trenutne zaštite ipružanja potrebne zdravstvene i druge pomoći osobi oštećenoj zločinom iz mržnje te sprječavanja počinitelja u daljnjem počinjenju zločina iz mržnje.

2. Pribaviti podatke i prikupiti obavijesti potrebne za razjašnjavanje i dokazivanje prekršajnog ili kaznenog djelapočinjenog iz mržnje a za koje se postupa po službenoj dužnosti, s posebnim naglaskom na utvrđivanje sljedećeg:
(a) pripadnost oštećene osobe skupini čija pripadnost je bila motiv zločina iz mržnje,
(b) motiv počinjenja zločina iz mržnje i pripadnost počinitelja skupini,
(c) posljedica,
(d) način utvrđivanja događaja motiviranog mržnjom,
(e) kvalifikacija događaja.

3. U utvrđivanju gore navedenih podataka, postupanje ćese temeljiti na zaštiti privatnosti i osobnih podatakasudionika događaja.

4. U cilju što kvalitetnije obrade konkretnog slučaja, uspostaviti suradnju s drugim čimbenicima koji bi u konkretnom slučaju zločina iz mržnje mogli pomoći, primjerice s organizacijama civilnoga društva, vjerskim zajednicama te stručnjacima koji se bave navedenom problematikom.

5. Posebno označavati predmete zločina iz mržnje.

6. Unositi podatke o kaznenom djelu odnosno prekršaju, počinitelju i oštećenim osobama te motivu, u postojeću Evidenciju zločina iz mržnje.

7. Pratiti stanje po predmetima od saznanja za događaj pa sve do završetka postupka (track record), poglavito uprekršajnom postupku gdje Ministarstvo unutarnjih poslova nastupa s pozicije ovlaštenog tužitelja.

(2) Pravosudna tijela

Članak 8.
Pravosudna tijela (kazneni i prvostupanjski prekršajni sudovi i/ili državno odvjetništvo) će u predmetima vezanim za zločine iz mržnje postupati žurno i s posebnom pozornošću.

Članak 9.
Pravosudna tijela će predmete vezano uz zločine iz mržnje, posebno označavati.
Pravosudna tijela će o zločinima iz mržnje voditi evidencije i dostavljati ih Ministarstvu pravosuđa.

Članak 10.
Nakon optuženja, državno odvjetništvo će postupati sukladno obvezi koja proizlazi iz internog akta1 Državnogodvjetništva Republike Hrvatske vezano za slučajeve zločina iz mržnje.

Članak 11.
Kako je u Kaznenom zakonu određen pojam zločina iz mržnje, državno odvjetništvo obvezno je voditi evidenciju osvim predmetima u kojima je mržnja, iz razloga navedenih u članku 89. stavak 36. Kaznenog zakona, motiv izvršenja.

Državno odvjetništvo, kao nadležno tijelo za vođenje posebne evidencije o zločinima iz mržnje, prikupljat će slijedeće podatke:
– Broj predmeta, broj osumnjičenih osoba i naznaka kaznenog djela,
– Državno-odvjetnička odluka,
– Pravomoćna presuda

Članak 12.
U sudskim postupcima osigurat će se mjere radi zaštite fizičkog integriteta žrtve i njezine daljnje viktimizacije.

U zaštiti žrtava i svjedoka u sudskom postupku, bit će uključeni odjeli za pružanje podrške žrtvama i svjedocima.

Članak 13.
Kazneni i prvostupanjski prekršajni sudovi, kao nadležno tijelo za vođenje posebne evidencije o zločinima iz mržnje, prikupljat će slijedeće podatke:
– Broj predmeta, broj okrivljenih osoba i naznaka kaznenog djela odnosno prekršaja,
– Pravomoćna presuda i sankcija.

1 Naputak Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 09. kolovoza 2006. godine, broj: O-11/06.

(3) Ministarstvo pravosuđa

Članak 14.
Ministarstvo pravosuđa će objedinjavati statističke pokazatelje dostavljene od strane pravosudnih tijela o zločinimaiz mržnje.

Članak 15.
Ministarstvo pravosuđa će prikupljene podatke dostavljati svakih šest mjeseci Uredu za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, do kraja mjeseca za prethodno polugodišnje razdoblje.

(4) Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske

Članak 16.
Ured za ljudska prava je središnje tijelo za prikupljanje i objavu podataka o zločinima iz mržnje te za suradnju sorganizacijama civilnoga društva i međunarodnim organizacijama.
Ured za ljudska prava po potrebi organizira preventivne kampanje radi osvješćivanja javnosti i sprječavanja širenjazločina iz mržnje.

Članak 17.
Ured za ljudska prava će koordinirati radom Radne skupine za praćenje zločina iz mržnje te poticatimeđuinstitucionalnu suradnju u sustavu praćenja zločina iz mržnje.

Ured za ljudska prava je tijelo ovlašteno za suradnju s Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju te drugimmeđunarodnim organizacijama vezano uz pitanja zločina iz mržnje.

III. NAČIN I SADRŽAJ SURADNJE

Članak 18.
Provedba ovog Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje pretpostavlja žurnu uspostavu suradnje nadležnihtijela koji sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje, radi unaprjeđivanja sustava praćenja zločina iz mržnje.

Članak 19.
Obveze nadležnih tijela koji sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje jesu:
1. Održavati redovite sastanke predstavnika nadležnih tijela u cilju praćenja i prevencije zločina iz mržnje teizvještavati o postignućima u rješavanju pojedinih slučajeva zločina iz mržnje.

2. Sačiniti statističko izvješće o praćenju zločina iz mržnje, na sljedeći način :
(a) Ministarstvo unutarnjih poslova će svakih šest mjeseci, a najkasnije do 10. u sljedećem mjesecu dostavitiDržavnom odvjetništvu Republike Hrvatske ispunjeni obrazac o podacima za zločine iz mržnje za prethodno razdoblje (Prilog 1).

(b) Državno odvjetništvo će nadopuniti postojeći obrazac državno-odvjetničkim podacima i proslijediti do 20. u mjesecu Ministarstvu pravosuđa za prethodno polugodišnje razdoblje.

(c) Ministarstvo pravosuđa će nadopuniti postojeći obrazac s podacima prikupljenim od sudova (sudske odluke isankcije) i proslijediti Uredu za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske do kraja mjeseca za prethodno polugodišnje razdoblje.

(d) Prvostupanjski prekršajni sudovi će dostaviti ispunjeni obrazac za statističko praćenje prekršajnih djela posebno označenih vezano uz motiv mržnje Ministarstvu pravosuđa, do 20. u mjesecu za prethodno polugodišnjerazdoblje. Ministarstvo pravosuđa će proslijediti obrazac Uredu za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske dokraja mjeseca za prethodno polugodišnje razdoblje (Prilog 2).

Članak 20.
Na osnovi prikupljenih podataka od nadležnih tijela iz članka 19. ovoga Protokola, koji programski djeluju u slučajevima zločina iz mržnje, Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske objedinit će statističke podatke o zločinima iz mržnje.

Članak 21.
Sva su tijela u postupku dužna štititi prava žrtve izložene zločinu iz mržnje, sukladno Međunarodnom paktu ograđanskim i političkim pravima, Odluci Organizacije za europsku sigurnost i suradnju br. 9/2009 o suzbijanju zločina iz mržnje, smjernicama Europske unije, kao i ostalim međunarodnim propisima.

Članak 22.
Prema žrtvama zločina iz mržnje, s ciljem izbjegavanja sekundarne viktimizacije, potrebno je postupati obzirno, nanačin kojim se poštuje njihovo dostojanstvo.

Nadležna tijela će, na osobni zahtjev stranku-žrtvu zločina iz mržnje, izvijestiti o tijeku i/ili ishodu postupka.

IV. OSTALE AKTIVNOSTI I OBVEZE

Članak 23.
U skladu s mjerama propisanim Nacionalnim planom za borbu protiv diskriminacije 2008.-2013., Nacionalnim programom zaštite i promicanja ljudskih prava 2008.-2011. te Memorandumom o sporazumijevanju s Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju vezano uz obuku policijskih službenika, nužno je raditi na razvoju svijesti o sprječavanju širenja zločina iz mržnje te senzibilizirati javnost za navedenu problematiku.

Nužno je poticati žrtve da prijavljuju slučajeve zločina iz mržnje uz osiguravanje njene sigurnosti od strane nadležnih tijela i organizacija civilnoga društva.

Članak 24.
Provodit će se dodatna izobrazba službenika koji postupaju po predmetima zločina iz mržnje.

V. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 25.
Sva nadležna tijela iz ovog Protokola obvezna su svoje podzakonske akte uskladiti s odredbama ovog Protokola.

Članak 26.
Svako državno tijelo koje sudjeluje u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje dužno je postupati u skladu s odredbama ovog Protokola.

Članak 27.
Sudionici ovog Protokola, obvezni su informirati sva tijela iz svog djelokruga o donošenju ovog Protokola te poduzeti mjere radi njegove dosljedne primjene.

Članak 28.
Obrazac za statističko praćenje kaznenih djela vezano uz zločine iz mržnje (u svezi s člankom 89. stavkom 36. Kaznenog zakona) i Obrazac za statističko praćenje prekršajnih djela posebno označenih vezano uz motiv mržnje sastavni su dio ovog Protokola.

ODRŽANA PANEL DISKUSIJA O ZLOČINU IZ MRŽNJE

Dana 12. veljače 2016. godine, u prostorijama Europskog doma za ljudska prava u Vukovaru, održana je panel diskusija o zločinu iz mržnje, provedbi projekta “Stručno osposobljavanje pravosudnih i policijskih djelatnika o zločinu iz mržnje”, o Protokolu o postupanju u slučaju zločina iz mržnje.

Ujedno, predstavljena su razmišljanja o mogućem nastavku rada na edukaciji o zločinu iz mržnje, kako prema pravosuđu, tako i prema drugim nadležnim institucijama, koje rade sa žrtvama i počiniteljima, te koje mogu zajendički osmišljavati rad na prevenciji tih zločina.

NAJAVA PANEL DISKUSIJE O PROJEKTU STRUČNOG OSPOSOBLJAVANJA O ZLOČINU IZ MRŽNJE

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, u sklopu projekta “Stručno osposobljavanje pravosudnih i policijskih djelatnika o zločinu iz mržnje”, organizira  panel diskusiji „Zločin iz mržnje u hrvatskom kaznenom pravu i praksi“.

Panel diskusija će se održati u petak, 12. veljače 2016. godine u Europskom domu Vukovar, Ljudevita Gaja 12, Vukovar, s početkom u 12 sati.

Cilj  diskusije je upoznati širu zajednicu Vukovara o provedbi projekta, problematici zločina iz mržnje u hrvatskom kaznenom pravu i praksi te predstaviti „Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje“.