Pred Županijskim sudom u Splitu, završen je ponovljeni prvostupanjski postupak protiv osmorice optuženika, pripadnika Vojne policije Hrvatske vojske, za kazneno djelo ratnoga zločina nad civilima u Vojno-istražnom centru Lora. Prvostupanjska, osuđujuća, presuda na kazne zatvora od 6- 8 godina donesena je 2. ožujka 2006. godine. Presuda je potvrđena od VSRH te postala pravomoćnom 6. veljače 2007. godine.
Dana 29. prosinca 2009. godine proveden je obnovljeni postupak protiv Josipa Bikića, ranije u odsutnosti pravomoćno osuđenog na 6 godina zatvora. U obnovljenom postupku izrečena mu je kazna u trajanju od 4 godine.
Prethodni postupak: Rješenjem Vrhovnoga suda Republike Hrvatske br. I Kž-259/03, od 25. ožujka 2004. godine, ukinuta je oslobađajuća presuda donijeta u ranijem postupku, prvenstveno radi nepotpunog utvrđenih činjenica. Ovim Rješenjem Vrhovni sud RH-a naložio je, da se ponovljeni postupak provede pred potpuno izmjenjenim Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Splitu, koje je trebalo ponovno izvesti sve dokaze sa prvoga suđenja, te saslušati svjedoke iz SiCG-a i BiH-a, koji nisu saslušani na prvomu suđenju.
OPTUŽNICA (SAŽETAK)
Optužnica Županijskog državnog odvjetništva iz Splita, broj KTO 131/02 od 25. ožujka 2002. godine, tereti optužene pripadnike 72. bojne Vojne policije HV-e da su, u razdoblju od ožujjka do rujna 1992. u Vojno-istražnom centru "Lora" u Splitu - Tomislav Duić kao zapovjednik, Tonči Vrkić kao njegov zamjenik; Miljeno Bajić, Josip Bikić i Davor Banić, kao pripadnici interventne grupe - voda, te Emilio Bungur, Ante Gudić i Anđelko Botić kao stražari, zajedno sa do sada neidentificiranim osobama, bez ikakvog pravnog osnova, držali veći broj zatočenih civilnih ososba, uglavnom srpske nacionalnosti, zbog sumnje da su sudjelovali u neprijateljskim djelovanjima protiv RH. Pri tome su vrijeđali njihovo ljudsko dostojanstvo, ponižavali ih, fizički i psihički zlostavljali, mučili i tjelesno kažnjavali - sve do usmrćenja nekih od njih: Gojka Bulovića i Nenada Kneževića.
IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA
Pred Vijećem za ratne zločine u sastavu Spomenka Tonković (predsjednica), Ljiljana Stipišić (članica) i Damir Primorac (član), optužnicu zastupa Michelle Squiccimarro, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika iz Splita.
Postupak je trajao od 20. rujna 2005. do 2. ožujka 2006. godine.
U pridruženim dokumentima su detaljni izvještaji s rasprava.
- L Opći podaci.doc
- L 12.-15. rujna 2005.doc
- L 19-23. rujna 2005.doc
- L 26-30. rujna 2005.doc
- L 24.-27. listopad 2005.doc
- L 7-11.studeni 2005.doc
- L 21.-22. studeni 2005.doc
- L 23.- 25. studeni 2005.doc
- L 17. do 19.1.06..doc
- L 9. 02. 2006.doc
- L 20 - 22.02. 2006..doc
- L 27-28.veljače 2006.doc
Obnovljeni postupak protiv Josipa Bikića vođen je pred Vijećem za ratne zločine u sastavu: sudac Neven Cambij, predsjednik Vijeća, sutkinja Marija Majić, članica Vijeća te sudac Davor Svalina, član Vijeća.
Optužnicu je zastupao Michele Squiccimarro, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Splitu.
Optuženog Bikića branio je odvjetnik Željko Gulišija.
Izvještaj sa glavne rasprave u obnovljenom postupku protiv okr. Josipa Bikića možete pročitati ovdje.
IZJAVE ZA JAVNOST
Izjava povodom praćenja suđenja za zločin u «Lori» od 20. prosinca 2005.
Član Vijeća sudac Damir Primorac, je po zapisima promatrača, dana 23. studenoga 2005. godine, u više navrata, neverbalno komunicirao prema braniteljima/cama, što nije uobičajeno u sudskom procesu jer se može interpretirati na različite načine. Smatramo da je formulacija: « Mogla bi se staviti primjedba na objektivnost člana Vijeća Damira Primorca ….»ishitrena. U analizi s ključnim nalazima s praćenja suđenja, koji smo nedavno objavili, nismo na takav način interpretirali zabilježeno ponašanje. Stoga smo, uz ispriku sucu g. Damiru Primorcu izmijenili interpretaciju na Web stranici, i dalje, upozoravajući na ponašanje koje smo uočili. Ovaj primjer pokazuje koliko bi važno bilo da sudski procesi za ratne zločine budu popraćeni i video zapisima.
PRESUDA
Opt. Tomislav Duić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina Opt. Tonči Vrkić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina Opt. Davor Banić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 7 godina Opt. Miljenko Bajić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina
Opt. Josip Bikić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina
Opt. Emilio Bungur osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina Opt. Ante Gudić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina
Opt. Anđelko Botić osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina
Dana 17. svibnja 2006. pokrenut je žalbeni postupak pred Vrhovnim sudom RH.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je 6. veljače 2007. godine donio presudu i rješenje kojim se odbijaju žalbe opt. Tomislava Duića, Tončija Vrkića, Miljenka Bajića, Josipa Bikića, Davora Banića, Emilia Bungura, Ante Gudića i Anđelka Botića, te državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje se presuda suda prvog stupnja. Odbacuje se žalba Anite Bikić, supruge opt. Josipa Bikića kao nepravodobna.
Nakon predaje Josipa Bikića, koji je u odsutnosti pravomoćno osuđen na 6 godina zatvora, u odnosu na njega obnovljen je postupak.
Dana 29. prosinca 2009. provedena je glavna rasprava i objavljena je presuda. Ranija presuda je ukinuta u dijelu odluke o kazni te je okr. Bikiću izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 godine.
Presudu od 29. prosinca 2009. pogledajte ovdje.
Ponovljeni kazneni postupak protiv optuženika Tomislava Duića, Tonča Vrkića, Davora Banića, Miljenka Bajića, Josipa Bikića, Emilia Bungura, Ante Gudića i Anđelka Botića za ratni zločin protiv civila počinjen u Vojnom zatvoru Lori 1992. godine proveden je profesionalno i korektno. Manjkavost izmijenjene optužnice je u tomu što nije dostatno specificirala koje se inkriminacije stavljaju točno određenom optuženiku na teret.
Javnost suđenja je bila osigurana, atmosfera i sigurnost u sudnici je za svjedoke i optuženike bila zadovoljavajuća. Suradnja pravosuđa i policije RH, Srbije i Bosne i Hercegovine radi dovođenja svjedoka iz Srbije i Bosne i Hercegovine dobro je funkcionirala i predstavlja iskorak u novu praksu sudovanja za ratne zločine u Republici Hrvatskoj koja pogoduje utvrđivanju materijalne istine i ostvarivanju pravde za žrtve.
Ovaj je sudski proces obilježen ponašanjem nekih branitelja i braniteljica koji su načinom ispitivanja i komentarima napadali dostojanstvo svjedoka kao osoba. Svoje su političke stavove i prosudbe iznosili u sudnici i stavljali ih iznad vrijednosti zaštićenih međunarodnim humanitarnim pravom čime nisu pridonosili obrani svojih branjenika.
U pridruženom dokumentu je sažeti prikaz suđenja i rasprava.







