Rušenje katoličke crkve u Glini

Postupak protiv Ranka Birača, za kazneno djelo uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika iz čl. 130. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva iz Siska KT-56/97 od 16. srpnja 2007. Ranka Birača se tereti da je u vremenskom razdoblju od 2. kolovoza 1994. do 31. prosinca 1994. u Glini, za vrijeme oružane pobune i agresije na RH, nakon što je Zaključkom Izvršnog savjeta opštine Glina, tzv. Republike Srpske Krajine, imenovan za nosioca aktivnosti na poslovima rušenja i odvoženja građevinskog materijala katoličke crkve Svetog Ivana Nepomuka u Glini u kojoj su se prije okupacije Gline održavali vjerski obredi za hrvatsko pučanstvo, organizirao potpuno rušenje ranije oštećenih zidova crkve i svojim kamionom sudjelovao u odvoženju otpadnog materijala u staro korito rijeke Gline, tako da je crkva sravljena sa zemljom, a na tom mjestu ostala je livada, pa je time počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava uništavanjem kulturnih i povijesnih spomenika.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: K-RZ-1/12

Vijeće: Sudac Tomislav Juriša, predsjednik Vijeća, sudac Vladimir Vinja, član Vijeća, sudac Petar Šakić, član Vijeća

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva Sisak broj KT-56/97 od 16. srpnja 2007. godine

Zastupnik optužbe: Marijan Zgurić, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Sisku

Kazneno djelo: uništavanje kulturnih i povjesnih spomenika, čl. 130. st. 1. OKZRH

Optuženik: Ranko Birač, in absentia

Branitelj optuženika: Saša Novak, odvjetnik iz Zagreba

 

IZVJEŠTAJI S RASPRAVE

RUSENJE KATOLICKE CRKVE U GLINI izvjestaji s rasprave

PRESUDA

Nepravomoćnom presudom Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu okrivljenik je proglašen krivim i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 2 godine.

PRIKAZ POSTUPKA I MIŠLJENJE O POSTUPKU

Županijski sud u Zagrebu 17. rujna 2012. godine okrivljenog Ranka Birača proglasio je krivim i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Proglašen je krivim jer je od 2. kolovoza 1994. do 31. prosinca 1994. godine u Glini, nakon što je zaključkom Izvršnog savjeta Opštine Glina, tzv. Republike Srpske Krajine, imenovan za nositelja aktivnosti na poslovima rušenja i odvoženja građevinskog materijala katoličke crkve Sv. Ivana Nepomuka u Glini, organizirao potpuno rušenje ranije oštećenih zidova crkve i svojim kamionom sudjelovao u odvoženju otpadnog materijala u staro korito rijeke Gline, tako da je crkva sravnjena sa zemljom, a na tom području je ostala livada.

Tijek postupka i presuda

Županijski sud u Zagrebu u lipnju 2012. godine odlučio je da će se opt. Ranku Biraču suditi u odsutnosti.

Posredstvom međunarodne pravne pomoći saslušan je u Beogradu. Porekao je počinjenje ovog kaznenog djela. Poznato mu je da je crkva Sv. Ivana Nepomuka od 1991. do 1994. godine bila pet puta minirana. Prolazeći pored nje, vidio je da su zidovi bili oštećeni, no s tim nije imao nikakve veze. U rujnu 1994. godine vojska mu je naložila da svojim kamionom preveze šutu i zidove koji su bili porušeni. Šutu je odvozio u staro korito rijeke Gline i bacao je na deponij. Vidio je pripadnike vojske kako miniraju temelje crkve. Ponovno je u prosincu 1994. godine, zajedno sa drugim prijevoznicima, angažiran da prevozi šutu. Ostaci zidova predstavljali su opasnost za okolne kuće i za prolaznike. Bio je član Izvršnog savjeta općine, koji je donio odluku o odvoženju ostataka crkve, ali nije bio nazočan na sjednici na kojoj je taj zaključak donijet, naveo je u svojoj obrani.

Dokazni postupak započet je i dovršen na jednom ročištu glavne rasprave. Saslušani su svjedoci Juraj Jerneić, Mirko Mitrović i Zlatija Arapović te su pročitani iskazi svjedoka Dušana Dimitrovića, Đure Krnjajića i Ferhada Muhamedarića. Pročitana je „Informacija“ o nasipanju puteva, rušenju crkve, Rješenje Konzervatorskog zavoda Zagreb iz listopada 1994. godine, „Mišljenje o stepenu oštećenosti katoličke crkve u Glini“ iz srpnja 1992. godine, Zahtjev za ustupanje inženjerijske jedinice iz travnja 1992. godine i Izvod iz kaznene evidencije za okrivljenoga.

Nije bilo sporno da je u Glini za vrijeme oružane agresije na RH u potpunosti srušena katolička crkva Sv. Ivana Nepomuka i da je otpadni materijal odvožen na različite lokacije. No, iz iskaza svjedoka Jerneića bilo je razvidno kako se nije radilo samo o otpadnom materijalu, šuti, već i o vrijednim sakralnim predmetima kao što su zvona, anđeli sa oltara, kaleži, sam oltar, što je značajno za utvrđivanje samog motiva za rušenje crkve. Iako je okr. Birač u svojoj obrani isticao kako je on bio samo izvođač radova zadužen za odvoz šute i otpadnog materijala, sud je ipak utvrdio kako je on bio organizator i nositelj aktivnosti, što je proizlazilo iz pročitanih materijalnih dokaza.

Sud je zaključio da je okr. Birač kao član Izvršnog vijeća bio sukreator odluke o rušenju crkve. U „Mišljenju o stepenu oštećenosti crkve“, koje je stručna služba uputila Izvršnom vijeću, procijenjeno je da crkva ne predstavlja opasnost po okolinu, iako je okrivljenik u svom iskazu tvrdio suprotno. Stručna grupa je procijenila da se dijelove objekta koji nisu bili srušeni može koristiti za restauraciju te da ih ne treba rušiti. Bez obzira na to, vrijedni sakralni objekti nisu sačuvani već su odvezeni i uništeni. To upućuje na činjenicu kako je motiv Izvršnog vijeća bio rušenje crkve do temelja te zatiranje svega što je ona predstavljala hrvatskom narodu, a izvršitelj te odluke bio je upravo okrivljenik. Iz iskaza svjedoka sud je nesporno utvrdio da je okr. Birač odvozio građevinski materijal svjestan činjenice da je crkva Sv. Ivana Nepomuka bila kulturni i povijesni spomenik, a organiziravši potpuno rušenje i odvoženje građevinskog materijala i sakralnih predmeta na otpad uništio je kulturni i povijesni spomenik.

Prilikom donošenja odluke o visini kazne sud je olakotnom okolnošću ocijenio činjenicu da je okrivljenik bio neosuđivana osoba, da je od počinjenja kaznenog djela prošlo 18 godina, a u obzir je uzeta i činjenica da je otac dva djeteta i obiteljski čovjek. Otegotnom okolnošću uzeta je pobuda zbog koje je ovo kazneno djelo počinjeno.

Posebna važnost ovog postupka jest u tome što je riječ o jedinom, od našeg Monitoring tima evidentiranom slučaju procesuiranja i kažnjavanja počinitelja kaznenog djela uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika. Ratove prilikom raspada bivše Jugoslavije obilježilo je masovno uništavanje kulturnih i povijesnih spomenika. Baština nije bila samo kolateralna žrtva oružanog sukoba, već se njezinim sustavnim uništavanjem provodila politika etničkog čišćenja protivnika. Ova metoda ratovanja, zabranjena međunarodnim pravom, primjenjivana je kako od srpskog i crnogorskog agresora na RH, tako i od strane hrvatskih postrojbi, uperena protiv kulturnog identiteta vlastitih građana srpske nacionalnosti. Ukazujemo da je gotovo u potpunosti izostao kazneni progon počinitelja ove vrste kaznenih djela te očekujemo da će predmetni kazneni postupak predstavljati početak drukčije prakse.