ZLOČIN U AHMIĆIMA

Sudsko vijeće Suda Bosne i Hercegovine donijelo je 29. travnja 2008. godine prvostupanjsku presudu, kojom je optuženi Paško Ljubičić proglašen krivim za zločin protiv čovječnosti nad civilnim stanovništvom u području Srednje Bosne u razdoblju od siječnja do srpnja 1993. godine te mu je izrečena kazna od 10 godina zatvora.

Žalba na presudu nije uložena.

‘Slučaj Ljubičić’ je jedan od jedanaest predmeta prebačenih sa Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) na Sud BIH prema pravilu 11bis o ustupanju predmeta od strane Haškog tribunala domaćim sudovima. Sud je prilagođenu optužnicu prihvatio 21. prosinca 2006. godine, a glavna rasprava je započela 11. svibnja 2007. godine.

Od predaje hrvatskim vlastima odnosno MKSJ-u do proglašenja presude okrivljenik je proveo u pritvoru šest i pol godina. U pritvoru Suda Bosne i Hercegovine nalazio se od 22.rujna 2006. godine.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnica tereti optuženog Paška Ljubičića da je od siječnja do kraja srpnja 1993. godine sudjelovao u sklopu širokog ili sistematskog napada snaga Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na bošnjačko civilno stanovništvo u općinama Vitez i Busovača. Optužnica navodi da je optuženik u tom periodu vršio dužnost zapovjednika Četvrte bojne Vojne policije, koja je funkcionirala u Operativnoj zoni središnja Bosna (OZSB) HVO-a, te je formalno i de facto imao kontrolu nad pripadnicima Vojne policije HVO-a u OZSB.

Optužnica navodi da je optuženik naredio pripadnicima Četvrte bojne Vojne policije da izvrše napad na civilno bošnjačko stanovništvo u Busovači, i sam u tom napadu sudjelovao, a kojom je prilikom dvadeset i sedam (27) bošnjačkih civila lišeno života, izvršeno je pljačkanje i uništavanje kuća i poslovnih objekata Bošnjaka.
Optužnica dalje stavlja na teret optuženom da je, u jutarnjim satima 16. travnja 1993. godine, sudjelovao u planiranju te naređivao pripadnicima Četvrte bojne Vojne policije da napadnu sela Ahmiće, Nadioke, Piriće i Šantiće. Optužnica navodi da je tom prilikom naređeno da se pobije cjelokupno vojno sposobno bošnjačko stanovništvo, te da se istjera cjelokupno bošnjačko stanovništvo i njihove kuće unište. Za vrijeme ovog napada ubijeno je oko 100 bošnjačkih civila, cjelokupno bošnjačko stanovništvo iz tih sela je protjerano, njihove kuće su uništene, mnogima su nanesene duševne i fizičke povrede, a u selu Ahmići su minirane dvije džamije.
Prema navodima optužnice, od siječnja do srpnja 1993. godine, pripadnici Četvrte bojne Vojne policije HVO-a su, uz znanje i po naređenju Paška Ljubičića, izvršili protuzakonito zarobljavanje bošnjačkih civila iz općina Vitez i Busovača, koji su bili izvan borbene sposobnosti, odveli ih u zatvoreničke objekte gdje su ih tukli i podvrgavali ostalim oblicima teškog fizičkog i psihičkog zlostavljanja.
Optužnica dalje navodi da su pripadnici Četvrte bojne Vojne policije HVO-a koristili zatočene bošnjačke civile kao živi štit, te ih prisiljavali na obavljanje prinudnih radova za pripadnike HVO-a na prvim borbenim linijama.
Optužnica tereti Paška Ljubičića za sljedeća kaznena djela:
· zločin protiv čovječnosti iz članka 172. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) u svezi sa sljedećim točkama:
a) ubojstvo
h) progon
e) zatvaranje (proizvoljno i protuzakonito uhićenje i zatvaranje u zatvoreničke centre
f) mučenje (premlaćivanje i druga teška fizička i psihička zlostavljanja) i
k) druga nečovječna djela (premlaćivanje i druga teška fizička i psihička zlostavljanja, držanje u neljudskim uvjetima, prisilni rad i korištenje živoga štita).
· ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 173. KZ BiH u svezi sa sljedećim točkama:
a) napad na civilno stanovništvo i civilne objekte i
f) uništavanje i pljačkanje imovine.
· povreda zakona ili običaja rata iz člana 179. KZ BiH u svezi sa sljedećom točkom:
d) uništavanje ili namjerno oštećenje ustanova namijenjenih vjerskim potrebama (uništenje džamija),
a sve u svezi sa člancima 29., 31., i 35., te sa člankom 180. stavkom 1. i 2. KZ BiH.

OPĆI PODACI

Sud Bosne i Hercegovine

Broj predmeta: X-KRO/06/241

Optužnica broj: KT-RZ 140/06

Optužnica potvrđena: 18.12. 2006. godine. Sud BiH je prilagođenu optužnicu prihvatio 21. prosinca 2006. godine.

Optuženi: Paško Ljubičić

Krivično djelo: zločin protiv čovječnosti iz članka 172. KZ BiH; ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 173. KZ BiH; povreda zakona ili običaja rata iz članka 179. KZ BiH, a sve u svezi sa člancima 29., 31., i 35., te sa člankom 180. st. 1. i 2. Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine.

Sudsko vijeće: 
Šaban Maksumić, Predsjednik Vijeća
Merja Helena Halme-Korhonen, članica Vijeća
Marie Tuma, članica Vijeća

TužilaštvoDavid Schwendiman

Branitelji: 
Tomislav Jonjić, odvjetnik iz Zagreba
Branka Praljak, odvjetnica iz Travnika

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Na ročištu za izjašnjavanje o krivnji, pred sucem za prethodno saslušanje Suda Bosne i Hercegovine, optuženi se nije izjasnio o krivnji. Stav obrane je bio da se optuženi ne treba izjašnjavati o krivnji na prilagođenu optužnicu, koju je prihvatio Sud Bosne i Hercegovine, ukoliko se već izjasnio pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Obrana je izrazila stav da je prihvaćena optužnica teža za optuženog od prvobitno podignute optužnice pred MKSJ-om.

Tijekom postupka konstantno se „provlačilo“ pitanje opravdanosti određivanja mjere pritvora. Obrana je zahtijevala da se optuženika pusti na slobodu uz primjenu bilo kojih mjera osiguranja prisustva na raspravi, što je Sudsko vijeće odbijalo obrazlažući da „postoji opasnost od bjekstva“. S obzirom da optuženik posjeduje dvojno državljanstvo, BiH i Republike Hrvatske, ovakva odluka Suda se smatrala opravdanom.

Većina ročišta je bila javna, samo na nekoliko svjedočenja su korištene zaštitne mjere poput isključenja javnosti, zatim, upotrebe pseudonima, distorzija slike, i ostale uobičajene mjere. Sedam svjedoka optužbe koristilo je neke od zaštitnih mjera. Neki svjedoci su davali različite izjave Haškim istražiteljima počevši od onih datih Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, a neki se svjedoci nisu mogli sjetiti određenih događaja i prezimena pojedinih osoba zbog “velike vremenske distance“, što je umanjivalo značenje njihovih iskaza, jer ih se smatralo nepotpunima.

Suđenje je pratio regionalni tim za praćenje suđenja za ratne zločine. Prenosimo izvještaje promatrača Documenta-e i Istraživačko dokumentacionog centra Sarajevo.

 

PRESUDA

Sudsko vijeće Suda Bosne i Hercegovine donijelo je 29. travnja 2008. godine prvostupanjsku presudu, kojom je optuženi Paško Ljubičić proglašen krivim za zločin protiv čovječnosti nad civilnim stanovništvom u području Srednje Bosne u razdoblju od siječnja do srpnja 1993. godine te mu je izrečena kazna od 10 godina zatvora.

Presuda je rezultat sporazuma o priznanju krivnje sklopljenog između Tužilaštva Bosne i Hercegovine i optuženog Paške Ljubičića i njegovih odvjetnika koji je Sud prihvatio. Optuženi Paško Ljubičić je priznao djela koja mu se stavljaju na teret u izmjenjenoj optužnici i obavezao se na suradnju u nastojanju da se sazna potpuna istina o zločinima u Srednjoj Bosni.

U izmijenjenoj optužnici koja je Sudu BiH dostavljena zajedno sa Sporazumom o priznanju krivice, Paško Ljubičić se teretio samo za jednu točku, zločini protiv civilnog stanovništva čl.173. KZ BiH, u vezi sa zločinima izvršenim u selu Ahmići, za pomaganje i poticanje planiranja i izvršenja zločina, a po komandnoj odgovornosti je odgovoran za zločine koji su počinili njegovi podređeni nad kojima je imao stvarnu kontrolu.

Optuženik je izjavio da se osjeća krivim i da u potpunosti prihvaća odgovornost zbog toga što nije odbio naredbu Tihomira Blaškića. Također, optuženik se obavezao na saradnju s Tužilaštvom Bosne i Hercegovine i sa Haškim tribunalom riječima: “Pomoći ću da se sazna što se dešavalo“.

Predstavnici Haškog tribunala su sa Sporazumom upoznati prije nego ga je Sudsko vijeće prihvatilo.

Nakon čitanja presude optuženik je pušten iz pritvora dok mu ne bude upućen poziv na izdržavanje preostalog dijela kazne. Šest i pol godina, koliko je proveo u pritvoru, bit će mu uračunato u izrečenu kaznu.

Protiv ove presude dozvoljena je žalba vijeću Apelacionog odjeljenja Suda. S obzirom da je presuda donesena na osnovi sporazuma o priznanju krivnje okrivljenika, žalba na krivičnopravnu sankciju nije dozvoljena.

Prvostupanjska presuda od 29.04.2008.

Žalba na presudu nije uložena.

 

MIŠLJENJE

Nakon sedam godina nijekanja, optuženi Paško Ljubičić priznao je odgovornost za pomaganje i poticanje planiranja i izvršenja zločina nad civilima u Ahmićima koji su počinili njegovi podređeni, između ostaloga i zato što nije odbio prenijeti naređenje o napadu na Ahmiće i okolna sela koje mu je izdao Tihomir Blaškić. Tužilaštvo je dogovorilo priznanje za dio optužnice koji se odnosi na ‘provjerene’ zločine i dokaze koji su uglavnom već bili predočeni na prvostepenom suđenju Tihomiru Blaškiću pred MKSJ, a odustalo od teže dokazivih navoda optužnice.

Monitori istraživačko dokumentacionog centra presudu u visini od deset godina ne smatraju primjerenom u odnosu na težinu zločina. Osim toga, porodice žrtava i šira javnost nisu upoznati sa detaljima Sporazuma ni Anexa sporazuma koji se odnose na činjenice i radnje zločina koje optuženi Ljubičić priznaje, te na prihvatanje obaveze na suradnju sa Tužilaštvom. Dakle, u praksi je izostalo javno preuzimanje odgovornosti i pokajanje bez čega se ne može očekivati da ovakav proces pridonese zadovoljenju potrebe žrtva za pravdom, niti da ima učinak na javnu osudu zločina i opću prevenciju kršenja međunarodnog humanitarog prava. Nasuprot tomu, po našem mišljenju, doprinosi percepciji javnosti o „trgovini“ u korist optuženoga što je izazvalo niz negativnih reakcija žrtava iz Ahmića.

Iskrenost Ljubičićeva priznanja i pokajanja, kao i vjerodostojnost Tužilaštva biti će provjerena tek u budućnosti – suradnjom na rasvjetljavanju činjenica i dokazivanju odgovornosti naredbodavcima i počiniteljima svih teških zločina počinjenih u Lašvanskoj dolini.