Zločin u Berku (opt. Milorad Momić)

Postupak protiv Milorada Momića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Opt. Miloradu Momiću stavljeno je na teret da je u razdoblju od 2. rujna 1991. godine do kraja jeseni 1991. godine, kao pripadnik TO, sa ostalim pripadnicima TO, u zajedničkom cilju da preostalo civilno stanovništvo nesprske narodnosti natjeraju na napuštanje sela i područja Berka učine srpskim etničkim područjem, dio nesrpskog stanovništva, oko 120 civila, koji su ostali u selu zatvorili u halama poljoprivrednog kombinata VUPIK-a u selu i potom odveli u za to predviđeni i osnovani logor u kućama Marice i Petra Penavića i Mate Mitrovića, sudjelovao u svim aktivnostima kojima je cjelokupno civilno stanovništvo izvrgnuto sustavnom psihičkom i fizičkom zlostavljanju, sve do usmrćenja nekih od njih, nekima su prijetili da će ih ubiti, psihički ih zlostavljali često im pucajući iznad glave, dovodili zatvorenike u logor i tukli, odvodili na ispitivanje u podrum kuće Mate Mitrovića, gdje su ih tukli. U cilju ostvarivanja navedenih ciljeva:

– točno neutvrđenog dana u jesen 1991. godine u logoru u Berku tukao rukama Anđu Rušnov, Danicu Rušnov i Maru Kujundžić,

– dana 5. rujna 1991. godine u Berku, sa Ilijom Čučkovićem i u dogovoru sa njim, s vojnog transportera, ispred njezine kuće ubio jednim rafalom iz oružja Katu Garvanović, pa da je time počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Preciziranu optužnicu od 12. listopada 2011. godine možete pogledati ovdje.

Optužnica je izmijenjena podneskom od 31. kolovoza 2012. Izmjenom se Momiću stavlja na teret da je 2. rujna 1991. u selu Orolik, kao pripadnik Teritorijalne obrane Berak, zajedno sa više pripadnika paravojnih postrojbi zadao više udaraca rukama i nogama Stanku Penaviću, mještaninu Berka prethodno zarobljenom i dovedenom u Orolik, uslijed čega je Stanko Penavić izgubio svijest i zadobio prijelome više kostiju, te mu je izbijeno 8 zuba.

Optuženika se više ne tereti za ranije inkriminacije (zlostavljanje Anđe i Danice Rušnov i Mare Kujundžić te usmrćenje Kate Garvanović). Izmijenjenu optužnicu možete pogledati ovdje.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Vukovaru

Broj predmeta: K -53/11

Optuženik: Milorad Momić (nalazi se u pritvoru u Osijeku, iz Francuske izručen 2. rujna 2011. godine, tvrdi da je samo francuski državljanin – francusko državljanstvo primljen je 2006. godine – na temelju podataka iz tiska sadašnje ime mu je Guy Monier)

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120/1 OKZ RH

Vijeće za ratne zločine: sudac Nikola Bešenski, predsjednik Vijeća; sudac Milan Kojić, član Vijeća; sutkinja Irena Lenić, članica Vijeća

Zastupnik optužbe: Vlatko Miljković, zamjenik županijskog državnog odjetnika u Vukovaru

Optužnica: ŽDO iz Vukovara, br. K-DO-42/01 od 5. travnja 2006. godine, precizirana u odnosu na optuženika podneskom br. K-DO-42/01 od 12. listopada 2011. godine te izmijenjena 31. kolovoza 2012. godine

Branitelj: Tomislav Filaković, odvjetnik iz Osijeka (izabrani branitelj)

Žrtve:

– po prvotnoj optužnici:

– ubijena: Kata Garvanović;

– tučene: Anđa Rušnov, Danica Rušnov, Mara Kujundžić

– po optužnici izmijenjenoj 31. kolovoza 2012.:

– zlostavljan: Stanko Penavić

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

BERAK (opt. Milorad Momić) – izvještaji s praćenja glavne rasprave

PRESUDA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru dana 21. prosinca 2013. godine proglasilo je opt. Momića krivim i izreklo mu kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Presudu pogledajte ovdje.

Dana 11. ožujka 2014. godine održana je sjednica Žalbenog  vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prvostupanjska presuda Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru je ukinuta i predmet je vraćen na ponovno raspravljanje.

PRIKAZ I MIŠLJENJE NAKON PRPVEDENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru 21. prosinca 2013. godine opt. Milorada Momića proglasilo je krivim i osudilo na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Opt. Milorad Momić jedan je od 35 osoba optuženih optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru br. K-DO-42/01 od 5. travnja 2006. godine. S obzirom da je bio nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, za njim je bila raspisana međunarodna tjeralica zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civila izvršenog 1991. godine u Berku. Osim Republike Hrvatske, međunarodnu tjeralicu za njim je raspisala i Republika Srbija, zbog ratnog zločina počinjenog ubojstvom šestorice Bošnjaka sredinom srpnja 1995. godine u Godinjskoj Bari, kod Trnova, u blizini Srebrenice.

Milorad Momić uhićen je 31. siječnja 2011. godine u francuskim Alpama. Do uhićenja je živio pod imenom Guy Monier. U ožujku 2011. godine, Sud u Grenobleu donio je odluku o njegovom izručenju Republici Hrvatskoj. Dana 2. rujna 2011. godine je izručen. Od uhićenja do izručenja bio je u ekstradicijskom pritvoru. Tijekom glavne rasprave pred Županijskim sudom u Vukovaru nalazio se u pritvoru u Osijeku. Vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru i pritvoru za vrijeme glavne rasprave uračunato je u izrečenu kaznu zatvora, temeljem odredbi čl. 45. OKZ RH.

Rješenjem Izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Vukovaru br. Kv-169/11 od 6. listopada 2011. godine, kazneni postupak protiv Milorada Momića razdvojen je od postupka protiv ostalih optuženih ranije spomenutom optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, podignutom 2006. godine. Njome je Momiću stavljeno na teret da je s dvojicom pripadnika srpskih paravojnih formacija ubio Zlatka Mitrovića, njegovog oca (ime nije navedeno) i Katu Garvanović, te da je u logoru tukao zatočene stanovnice Berka Anđu Rušnov, Danicu Rušnov i Maru Kujundžić.

Na početku glavne rasprave, dana 3. studenoga 2011. godine, pročitana je optužnica precizirana 12. listopada 2011. godine. Njome mu se stavljalo na teret da je od 2. rujna pa do kraja 1991. godine sudjelovao, s poimence navedenim pripadnicima TO Berak, u zatočenju 120 civila nesrpske nacionalnosti u logor u Berku, gdje su bili fizički i psihički zlostavljani. Stavljeno mu je na teret da je u podrumu kuće Mate Mitrovića tukao Anđu Rušnov, Danicu Rušnov i Maru Kujundžić te da je, zajedno s još jednim pripadnikom TO Berak, dana 5. rujna 1991. godine, pucajući s vojnog transportera ubio Katu Garvanović.

Optužnica je ponovo izmijenjena 31. kolovoza 2012. godine. Opt. Miloradu Momiću stavljeno je na teret da je 2. rujna 1991. godine, kao pripadnik TO Berak, u Oroliku, zajedno s još 11 pripadnika TO, zarobljenom Stanku Penaviću zadao veći broj udaraca rukama i nogama, na kojima je imao obuvene vojničke čizme. Oštećeni Stanko Penavić je pri tom izgubio svijest te zadobio prijelom VII. – IX. rebra lijevo, prijelom lijeve zigmatične kosti i izbijanje 8 zubi.

Kod svake izmjene optužnice, opt. Milorad Momić se izjasnio da razumije što mu se stavlja na teret te da se ne osjeća krivim.

Za ovaj je predmet karakteristično da je opt. Milorad Momić izručen zbog ubojstva tri osobe i premlaćivanje tri stanovnice Berka – inkriminacije od kojih je tužiteljstvo odustalo tijekom trajanja postupka. Pri njegovu izručenju, zlostavljanje zarobljenog oštećenika Stanka Penavića nije se spominjalo niti mu se stavljalo na teret.

Nepravomoćna osuđujuća presuda temelji se na iskazima svjedoka, preživjelih zarobljenih hrvatskih vojnika, koji su zajedno s oštećenim Stankom Penavićem kritičnog dana, 2. rujna 1991. godine, bili u Oroliku i vidjeli opt. Milorada Momića. U presudi se naglašava da je opt. Milorad Momić postupao nečovječno i činio nasilje protiv života i tijela, jer je zajedno s poimenično navedenim pripadnicima srpskih paravojnih formacija tukao oštećenog Stanka Penavića i nanio mu ozljede. Time je postupio suprotno odredbi čl. 3. st. 1. i 2. t. a Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine. Jedan svjedok je iskazao da je vidio opt. Milorada Momića kako tuče oštećenog Stanka Penavića. Vijeće za ratne zločine zaključilo je da je oštećeni Stanko Penavić u kritično vrijeme bio „mještanin Berka koji je nakon zarobljavanja odveden u Orolik ….“. Vijeće je zaključilo da oštećenik nije imao svojstvo ratnog zarobljenika u kritično vrijeme, jer „nije uhićen u „direktnom“ oružanom sukobu između mještana Berka i mještana Orolika“.

Nadalje, u presudi se navodi da je opt. Milorad Momić svojim činjenjem povrijedio odredbe čl. 27. st. 1. i čl. 32. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, te odredbe čl. 4. st. 1. i 2. t. a Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije (Protokola II – nemeđunarodni oružani sukob).

Vijeće za ratne zločine je u citiranoj nepravomoćnoj presudi zaključilo da je opt. Milorad Momić postupao kao supočinitelj s poimenično nabrojanim pripadnicima srpskih paravojnih formacija. Vijeće je ispustilo iz optužnice navod da je optuženik pripadnik TO Berak, jer nije sa sigurnošću moglo utvrditi njegovu pripadnost točno određenoj paravojnoj formaciji. Vijeće je smatralo da to nije od značaja za utvrđivanje njegove odgovornosti za počinjeno djelo. „Naime, navedeno djelo (ratni zločin protiv civilnog stanovništva) može počiniti osoba koja kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naredi ili u konkretnom slučaju počini djelo…“

Kao olakotne okolnosti, cijenjene su optuženikova ranija neosuđivanost te činjenica da je otac jednog djeteta. Vijeće nije pronašlo otegotne okolnosti.

U izvršenju djela opt. Milorad Momić je postupao kao supočinitelj, što podrazumijeva „blaži oblik“ počinjenja kaznenog djela.

„U srpnju 2012. godine, ŽDO iz Osijeka je, temeljem odredbi Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima od Tužiteljstva za ratne zločine Republike Srbije, preuzelo kazneni progon Milorada Momića (državljanina Republike Hrvatske i Republike Francuske), te je protiv njega donijelo nalog o provođenju istrage zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH.

Postoji osnova sumnje da je osumnjičenik 16. ili 17. srpnja 1995. u mjestu Godinjske Bare u blizini Trnova (Republika Bosna i Hercegovina), kao pripadnik postrojbe „Škorpioni“ koja je bila pridružena Vojsci Republike Srpske u oružanom sukobu protiv Armije BiH; protivno odredbama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava; zajedno s još nekoliko pripadnika iste postrojbe, pucanjem iz vatrenog oružja u leđa usmrtio šest uhićenih pripadnika bošnjačke narodnosti. Nakon usmrćenja mlt. D.S. (1979.), mlt. S.F. (1978.), mlt. A.A. (1978.), J.D. (1970.), S.I. (1960.) i S.S. (1959.) njihova su tijela polivena benzinom i zapaljena.

Osumnjičenik se nalazi u pritvoru zbog kaznenog postupka koji se protiv njega vodi pred Županijskim sudom u Vukovaru, također zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH, a nakon izručenja od strane Ministarstva pravosuđa Republike Francuske. Stoga će se, radi vođenja ovog postupka, a zbog načela specijaliteta, zatražiti dodatna zamolba za izručenjem i za navedeno kazneno djelo.“ – Priopćenje Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 6. srpnja 2012. godine.

PONOVLJENI POSTUPAK

Dana 3. veljače 2015. godine započela je rasprava u ponovljenom postupku protiv opt. Milorada Momića , kojemu optužnica ŽDO iz Osijeka br. K-DO-35/14, od 10. listopada 2014. godine , stavlja na teret daje počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, iz čl. 120.st.1. OKH RH.

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku:
Zvonko Vrbar, predsjednik Vijeća, sudac za ratne zločine
Ružica Šamota, članica Vijeća, sutkinja za ratne zločine
Ante Kvesić, član Vijeća, sudac za ratne zločine

Odvjetnik Tomislav Filaković, postavljeni branitelj

Oštećenik Stanko Penavić

Nakon što je Predsjednik Vijeća otvorio zasjedanje, objavio predmet rasprave i sastav Vijeća, utvrđena je istovjetnost Optuženika. Opt. Milorad Momić je rekao da je primio i razumio pouku o pravima.

Zamjenik ŽDO iz Osijeka pročitao je optužnicu.

Optuženik je izjavio da je optužbu razumio, te se ne smatra krivim za djelo koje mu se stavlja na teret. Predsjednik Vijeća upozorio je Optuženika, uskladno odredbi čl. 418.st.3. ZKP, da će se sve što kaže prilikom izvođenja dokaza smatrati njegovom obranom.

Zamjneik ŽDO iz Osijeka održao je uvodni govor, navodeći da će izvođenjem dokaza, kako ispitivanjem svjedoka, tako i izvođenjem materijalnih dokaza, dokazati da je opt. Milorad Momić, kao pripadnik TO Berak, u kritično vrijeme oštećeniku Stanku Penaviću nanio tjelesne ozljede opisane u optužnici, te je na taj način svojim radnjama ostvario bina obilježja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Branitelj Optuženika izjavio je da će sukladno zakonskim ovlastima svoj uvodni govor održati nakon što optužba u ovom postupku izvede svoje dokaze.

U dokaznom postupku saslušani su:

Oštećenik Stanko Penavić ostao je kod svojih iskaza, danih tijekom istage, na djelomičnoj rekonstrukciji, kao i tijekom ranijih glavnih rasprava u ovom predmetu. Danas je ponovio da je bio zarobljen 2. rujna 1991. godine, tijekom napada srpskih paravojnih jedinica i bivše JNA na Berak. Zarobljen je na leniji od tri osobe, među kojima je bio Optuženik. Sve tri osobe bile su naoružane. Opt. Milorad Momić imao je mitraljez M-53. Optuženik je bio naoružan puškom, koja je ostala na mjestu gdje je zarobljen. Optuženik je oštećenom Stanku Penaviću oduzeo pištolj. Osobe koje su zarobile, stavile su Oštećenika u automobil i odvezle u Orolik. Odmah po dolasku u Orolik, Ošećenik je izvučen iz automobila, oko njega je bilo desetak osoba. Osjetio je udarac u glavu, ali ne zna točno je li udaren kundakom puške, šakom ili nečim drugim. Oštećenik je od udarca pokleknuo, osobe koje su bile oko njega su ga nastavile tući. Od udaraca je imao slomljenu zagmatičnu kost, izbjeno mu je nekoliko zubi, bol u prsnom košu i u glavi. Oštećenik je izgubio svijest. Probudio se iz nesvjestice pod orahom, gdje je ležao sa ostalim zarobljenicima iz Berka. Vitomir Garvanović je bio ranjen u lijevu nadlakticu, curila mu je krv, gubio je svijest. Zbog toga je Oštećenik zatražio da Vitomiru Garvanoviću netko pruži prvu pomoć.

Oštećenik je rekao da su nakon zaustavljanja automobila, kojim je dovezen u Orolik, iz automobila izašli vozač i suvozač, potom je izašla osoba s njegove desne strane, a potom je on izvučen iz automobila. «Ja u osom svom događanju nisam primijetio da bi mi udarce zadao Milorad Mimić, iako je nedvojbeno da je on u tom trenutku bio tu» .

Svjedok Zvonko Štibić ostao je kod svojih iskaza izistrage, kao i s glavne rasprave. Danas je rekao da nije vidio nanošenje povreda oštećenom Stanku Penaviću, no, čuo je događaj, budući je bio ispod oraha, sa ostalim zarobljenicima iz Berka. Čuo je viku da je dovezen Stanko Penavić, čuo je da tuku Stanka Penavića, no, kako nije smio podizati glavu, nije vidio tko tuče Stanka Penavića. Zna da je opt. Milora Mimić budo tamo, sve ih je obišao i pogledao ih. U trenutku kada ih gleda, opt. Milorad Momić bio je naoružan puškomitraljezom tzv. «garonjom». Vitomir Garvanović je bio ranjen, no, cijelo vrijeme je bio pri svijesti. Za opt. Milorada Momića Svjedok je rekao da je bio obučen u civilnu odjeću, ne zna što je imao na nogama. Nadalje, rekao je da su on i ostali mještani Berka bili zarobljenik oko 9,00 sati ujutro, u Orolik su dovedeni oko 15,30 sati. Opt. Milorad Momić ih je obišao i pogledao nako što je doveden Stanko Penavić.

Svjedok Vitomir Garvanović, ostao je kod svojih iskaza iz istrage, djelomične rekonstrukcije i glavnih rasprava. Danas je rekao da je bio ranjen u desnu ruku dana 2. rujna 1991. godine. Nakon toga je bio zarobljen sa grupom od 13 pripadnika ZNG. Zarobili su ih Dimitrije Stupkin, osoba nadimkom «Luks», osoba prezimenom Šoljić, Milan Martić i druge osobe iz Orolika, koje sve poznaje, jer je išao u osnovnu školu u Orolik. Nakon zarobljavanja u Orolik su dovedeni oko 10,00 sati prije podne. Smješteni su u dvorište ambulante u Oroliku, svi zarobljenici su morali ležati potrbuške, osim njega, koji je ležao na leđima, jer je bio ranjen. «Nakon toga, u prijepodnevnim satima, j sam primijetio da je u dvorište ambulante došao Milorad Momić, naoruđan puškomitraljezom koje je naslonio na stepenište ambulante, anakon toga sam primijetio da je doveden i Stanko Penavić, te da su ga osobe počele tući. Vidio sam da su ga počeli tući Pribičević, Grcić i opt. Milorad Momić. Ovo udaranje Stanka Penavića trajalo je oko 10 – 15 minuta, nakon čega su mu ove osobe naredile da skine maskirne hlače koje su oni bacili na dvorište, a Penavića su bacili među nas koji smo ležali tu pod orahom. Nakon toga su nas tjerali da oodemo do nogometnog igrališta, gdje smo bili zatvoreni u svlačionici.»

«Na upit zamjenika ŽDO u Osijeku, svjedok iskazuje: Ja sam vidio kada su dovezli u vozilu Stanka Penavića, jer je to vozilo stalo na cesti, nakon čega su ih tog vozila izveli Stanaka Penavića. U tom trenutku kada se to vozilo zaustavilo, oko tog vozila nije bilo drugih osoba, jer su sve naoružane osobe bile u dvorištu, gdje smo se mi nalazili i gdje su kasnije doveli Stanaka Penavića, gdje su Stanka Penavića ove osobe počele tući, kako sam već prethodno rekao. Ja sam vidio da su ih tog vozila izašli Pribičević, Grčić i opt. Momić, dakle, osobe koje su kasnije tukle Stanka Penavića.»

Branitelj opt. Milorada Momića stavio je primjedbu na istinitost iskaza ovoga Svjedoka, budući da je u suprotnosti s iskazom oštećenika Stanka Penavića.
Svjedok Predrag Kegelj, ostao je kod svog iskaza sglavne rasprave. Danas je rekao da nije vidio kada su doveli Stanka Penavića. Čuo je da je Stanko Penavić došao kad su ga doveli kod ostalih zarobljenika, «a čuo sam da je došao i opt. Milorad Momić, a kada su ga doveli do nas, vidio sam da je Penavić pretučen. Ja se sada ne mogu sjetiti je li Stanko Penavić, kad su ga doveli kod nas, bio pri svijesti ili nije bio pri svijesti.»

Svjedok Mladen Kegelj, ostao je kod svog iskaza s glavne rasprave. Danas je rekao da nije mogao točno vidjeti tko je sve bio u automobilu kojim je dovezen Stanko Penavić. Vidio je da je iz toga automobila, s mjesta suvozača, izašao opt. Milorad Momić. Sa zadnjeg sjedala je izašao Stanko Penavić. Svjedok je vidio da su odmah nakon što je Oštećenik izašao iz automobila bio tučen. Okolo je bilo puno ljudi. Svjedok je vidio Veljka Grčića i osoba nadimkom «Pampur» i Radoslav Jovanović, puno drugih, koji su odmah počeli tući Stanka Penavića. «Kako su ga svi počeli tući kada je izašao ih automobila, ja nisam vidio na koji način i kkako ga je tukao opt. Milorad Momić. Kada je Stanko Penavić pao na zemlju, onda su ga tukli nogama»… «Nakon što su pretukli Stanka Penavića, Momić je došao do našeg kruga u kojem smo ležali po proteku od 15 min i tada nas je nogom kvrcnuo da provjeri tko je tko od nas koji smo ležali.» … «Ja sam vidio da je Milorad Momić po izlasku iz automobila otišao do stepenica ambulante, ostavio tamo puškomitraljez i vratio se prema mjestu gdje su tukli Stanka Penavića, no, međutim, ja nisam vidio je li on i na koji način također udario i tukao Stanka Penavića.»

Svjedok Ivica Juratovac ostao je kod svog iskaza s glavne rasprave. Danas je rekao da su oštećenika Stanka Penavića dovezli u dvorište u Oroliku sat ili sat i pol nakon što su on i ostali zarobljenici iz Berka dovedeni. Nije mu poznat način dovođenja Stanka Penavića, budući da je ležao potrbuške, nije smio dizati glavu. Nije vidio niti čuo tko je doveo Stanka Penavića u krug ispod drveta, gdje su ležali ostali zarobljenici. Ne može se sjetiti kako je bio odjeven opt. Milorad Momić, ali se sjeća da je bio naoružan puškomitraljezom. Vidio je Optuženika u dvorištu ambulante u Oroliku (dvorištu gdje su ležali zarobljenici)

Svjedok Tomislav Mrkonjić je ostao kod svog iskaza s glavne rsprave. Danas je rekao: «Ja opt. Milorada Momića u tom trenutku nisam vidio među osoba koje su tukle Stanka Penavića, jer smo morali glavu držati pognutu, no, međutim ja sam čuo njegov glas, a isti glas sam poznavao od ranije. Ja sam čuo u tom trenutku da se Momić pojedincima među nama obraća psovkama, a Predragu u Mladenu (Kegelj) je govoo da ih neće spasiti ni pancirka. Kad su Stanka Penavića izvukli iz automobila,on je sav bio krvav, i nije davao znakove da može hodati i miati se, a to je sve trajalo od 3 – 5 minuta. Prvi puta sam čuo glas Milorada Mimića kada je došao automobil.»

Branitelj je stavio primjedbu na iskaz ovoga svjedoka u cijelosti, budući da se njegov današnji iskaz razlikuje od prijašnjeg iskaza.
Sljedeće ročište za raspravu određeno je za dan 18. veljače 2015. godine u 9,00 sati.