Zločin u Osijeku

Dana 08. svibnja 2009. godine objavljena je presuda Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu kojom su optuženici Branimir Glavaš, Ivica Krnjak, Gordana Getoš Magdić, Dino Kontić, Tihomir Valentić i Zdravko Dragić proglašeni krivima za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog u Osijeku 1991. godine.

VSRH je 02. lipnja 2010. okrivljenicima smanjio zatvorske kazne koje su im izrečena prvostupanjskom presudom, pa je tako presudom VSRH Branimir Glavaš osuđen na 8 godina zatvora, Ivica Krnjak na 7, Gordana Getoš Magdić na 5, Dino Kontić na 3 godine i 6 mjeseci, Tihomir Valentić na 4 godine i 6 mjeseci te Zdravko Dragić na 3 godine i 6 mjeseci.

U postupku su spojene optužnice ŽDO-a iz Zagreba broj K-DO-105/06 od 25. travnja 2007. godine, podignuta protiv okrivljenog Branimira Glavaša, i optužnica ŽDO-a iz Osijeka broj K-DO-76/06 od 16. travnja 2007. godine podignuta protiv prvooptuženika Glavaša i ostalih šest optuženika.

No, kako je u međuvremenu, rješenjem od 5. lipnja 2008. godine razdvojen postupak protiv IV-opt. Mirka Sivića, protiv preostalih optuženika kojima se sudi u ovome postupku, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu dostavilo je objedinjenu i izmijenjenu optužnicu, broj: K-DO-105/06, od 30. rujna 2008.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnica br. K-DO-105/06 od 09. svibnja 2007. godine, podignuta od strane ŽDO-a u Zagrebu, tereti optuženoga Branimira Glavaša da je u razdoblju od srpnja do rujna 1991., tijekom obrane šireg područja Osijeka, a obnašajući dužnost sekretara Općinskog sekretarijata za narodnu obranu i dužnost zapovjednika 1. bojne osječkih branitelja, iako je znao da je to nezakonito, zapovijedao svojim podređenima, pa su isti neovlašteno lišavali slobode i zlostavljali civilne osobe, tako da su pripadnici 1. bojne osječkih branitelja, pored ostalog:

uhitili i priveli u podrumske prostorije navedenog sekretarijata Nikolu Vasića, gdje su ga udarali, zadavši mu ozljede glave i tijela,

u jednoj od garaža sekretarijata priveli Čedomira Vučkovića i Đorđa Petkovića te ih cijeli dan udarali, a u večernjim satima pripadnik navedene postrojbe Zoran Brekalo istočio je kiselinu iz akumulatora i natjerao Čedomira Vučkovića da je popije, pa je isti zbog jakih bolova provalio vrata na garaži te izišao van na dvorište, nakon čega je Krunoslav Fehir u njega ispalio nekoliko hitaca zadavši mu prostrijelnu ozljedu trbuha i prostrijelnu ozljedu desne podlaktice, ali je smrt Čedomira Vučkovića nastupila od otrovanja sumpornom kiselinom, pa je optuženi Branimir Glavaš, došavši na dvorište, vidio što se dogodilo i naložio prisutnim pripadnicima navedene bojne da likvidiraju i Đorđa Petkovića,

uhitili, te u hodnik ispred njegova ureda u navedenom sekretarijatu priveli Ratka i Smilju Berić te tukli njihovu kćer Snežanu Berić, prijetili da će ih ubiti, dok je optuženi Branimir Glavaš Ratku i Smilji Berić rekao: “Pozdravite se s kćerkom zauvijek”.

Branimir Glavaš osobno prisustvovao zlostavljanju dvojice nepoznatih civila zatvorenih u jednoj od garaža navedenog sekretarijata, udarajući i sam jednog od njih.

Optuženiku se stavlja na teret da je za vrijeme oružanog sukoba naredio, a i propustio spriječiti, iako je bio dužan, da se civilno stanovništvo ubija, prema njemu nečovječno postupa i da se primjenjuju protuzakonita zatvaranja, te da se civilima nanose ozljede tijelesnog integriteta, pa je time počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva – opisano i kažnjivo po članku 120. stavku 1., u svezi s člankom 28. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Optužnica broj K-DO-76/06 od 16. travnja 2007. godine, podignuta od strane ŽDO-a iz Osijeka, tereti optužene Branimira Glavaša, Ivicu Krnjaka, Gordanu Getoš-Magdić, Mirka Sivića, Dinu Kontića, Tihomira Valentića i Zdravka Dragića da su tijekom studenog i prosinca 1991. godine u Osijeku, prvoopt. Branimir Glavaš, obnašajući dužnost sekretara Općinskog sekretarijata za narodnu obranu i djelujući kao stvarni, a od 7. prosinca 1991. i kao formalni zapovjednik obrane grada Osijeka, drugoopt. Ivica Krnjak kao zapovjednik posebne postrojbe za diverzantsko-izviđačke namjene Operativne zone Osijek, trećeopt. Gordana Getoš-Magdić kao zapovjednica voda u toj postrojbi, a ostali okrivljenici kao pripadnici njenog voda, nakon što je tijekom ljeta 1991. godine Branimir Glavaš zapovjedio drugoopt. Ivici Krnjaku i trećeopt. Gordani Getoš-Magdić da iz redova provjerenih i pouzdanih osoba osnuju postrojbu za posebne, izviđačko-diverzantske, namjene pod njegovim nadzorom, te nakon što su oni tu postrojbu osnovali, u više navrata zapovijedao im da protuzakonito lišavaju slobode civile srpske i druge narodnosti, zlostavljali ih i usmrćivali. Drugoopt. Ivica Krnjak i trećeopt. Gordana Getoš-Magdić su prihvaćali naredbe, sami sudjelovali u izvršenjima pojedinih zapovijedi, te ih dalje prosljeđivali sebi podređenim pripadnicima postrojbe, među kojima, sada pokojnom Stjepanu Bekavcu te četvrtoopt. Mirku Siviću, petoopt. Dini Kontiću, šestoopt. Tihomiru Valentiću, sedmoopt. Zdravku Dragiću i drugim, za sada nepoznatim, vojnicima, neosnovano civile uhićivali, zlostavljali i odvodili do rijeke Drave i tamo ih ubijali, pa su tako:

a. Stjepan Bekavac, četvrtoopt. Mirko Sivić te nepoznati suborac, dobivši zapovijed da usmrte nepoznatog muškarca zatočenog u kući u Dubrovačkoj 30, istog preuzeli, vezali ga samoljepivom trakom, odvezli na obalu Drave u blizini Tvrđe, ispalili u njega više hitaca i gurnuli ga u rijeku Dravu,

b. Stjepan Bekavac te šestoopt. Tihomir Valentić, sedmoopt. Zdravko Dragić i trećeopt. Gordana Getoš-Magdić odveli iz obiteljske kuće Branka Lovrića, lišili ga slobode i zatvorili u kuću u Dubrovačkoj ulici broj 30, a nepoznati pripadnici naprijed navedene postrojbe odveli ga na obalu rijeke Drave i usmrtili,

c. Stjepan Bekavac te šestoopt. Tihomir Valentić i sedmoopt. Zdravko Dragić, po zapovijedi, sačekali Aliju Šabanovića ispred njegove stambene zgrade, uhitili ga te ga odvezli i zatočili u podrumu kuće br. 30 u Dubrovačkoj ulici, nakon čega su Stjepan Bekavac i četvrtookr. Mirko Sivić, po zapovijedi, otišli u tu kuću te ga ispitivali i šakama udarali u trbuh, prsa i glavu, da bi ga potom nepoznati pripadnici navedene postrojbe odvezli na obalu rijeke Drave, tamo ga pucajući usmrtili, te ga bacili u rijeku Dravu,

d. prema zapovijedi, Stjepan Bekavac te šestoopt. Tihomir Valentić i sedmoopt. Zdravko Dragić, odveli Radoslava Ratkovića i prevezli ga do kuće broj 30 u Dubrovačkoj ulici, vezali mu ruke samoljepivom trakom, tukli ga i ispitivali, te ga potom odvezli na obalu rijeke Drave kod Tvrđe, kamo je petoopt. Dino Kontić radi likvidacije Radoslava Ratkovića dovezao sedmoopt. Zdravka Dragića i u prisutnosti drugoopt. Ivice Krnjaka, Stjepan Bekavac sedmooptuženomu Zdravku Dragiću dao pušku “MGV” rekavši mu da puca u Ratkovića, pa je ovaj (Dragić) ispalio i pogodio Ratkovića u obraz, uslijed čega je pogođeni pao u vodu, da bi tada netko od prisutnih gurnuo u ruke sedmoopt. Zdravku Dragić pušku «kalašnjikov», te je on ispalio prema Ratkoviću još jedan hitac, ali je Radoslav Ratković preživio i isplivao iz Drave, nakon čega je po zapovijedi prvoopt. Branimira Glavaša trećeopt. Gordana Getoš-Magdić naložila nepoznatom pripadniku svoje postrojbe da ode u Opću bolnicu Osijek i Radoslava Ratkovića usmrti, ali isti nije uspio zbog prisutnih policijskih djelatnika u bolnici,

e. za sada nepoznati pripadnici navedene postrojbe primili zapovijedi da uhite i usmrte više drugih civilnih osoba:

uhitili Jovana Grubića, vezali ga samoljepivom trakom, doveli na obalu rijeke Drave, te ga usmrtili udarcem tupo-tvrdim predmetom i bacili ga u rijeku Dravu,

iz kuće odveli dr. Milutina Kutlića, vezali ga samoljepivom trakom, doveli ga na obalu rijeke Drave i pucajući usmrtili, te ga bacili u rijeku Dravu,

iz kuće odveli Svetislava Vukajlovića, vezali ga samoljepivom trakom, doveli ga na obalu rijeke Drave, te ga pucajući usmrtili i bacili u rijeku Dravu,

uhitili Petra Ladnjuka, odveli ga na obalu rijeke Drave te ga usmrtili i bacili u rijeku Dravu,

uhitili nepoznatu žensku osobu, vezali je samoljepivom trakom, odveli je na obalu rijeke Drave, te ju pucajući usmrtili i bacili u rijeku Dravu,

uhitili Milenka Stanara, tukli ga, zatim svezali konopcem i usmrtili bacivši ga sa željezničkog mosta u rijeku Dravu,

iz kuće odveli Bogdana Počuču, vezali ga samoljepivom trakom, doveli ga na obalu rijeke Drave te ga pucajući usmrtili i bacili u rijeku Dravu,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, prvoopt. Branimir Glavaš, drugoopt. Ivica Krnjak i trećeopt. Gordana Getoš-Magdić, naredili da se ubija civilno stanovništvo i nečovječno postupa prema njemu, a četvrtopt. Mirko Sivić, petoopt. Dino Kontić, šestoopt. Tihomir Valentić i sedmoopt. Zdravko Dragić ubijali civilno stanovništvo i nečovječno postupali prema njemu, pa su time počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisano i kažnjivo po članku 120. stavku 1. OKZ-a RH.

Dana 04. studenog 2008. godine pročitana je objedinjena i izmijenjena optužnica ŽDO u Zagrebu broj K-DO-105/06 od 30. rujna 2008. god. kojom su objedinjeni inkriminirani događaji za koje su se optuženici teretili u optužnici ŽDO-a u Osijeku broj K-DO-76/06 od 16. travnja 2006.g. i optužnici ŽDO-a u Zagrebu broj K-DO-105/06 od 09. svibnja 2007. godine.

ŽDO je s obzirom na rješenje raspravnog Vijeća broj Kv-rz-10/08, K-rz-1/07 od 05. lipnja 2008. godine, kojim je u odnosu na četvrtooptuženika Mirka Sivića postupak razdvojen, izmijenilo i objedinilo optužnicu protiv prvooptuženog Branimira Glavaša, drugooptuženog Ivice Krnjaka, trećeoptužene Gordane Getoš-Magdić, petooptuženog Dine Kontića, šestooptuženog Tihomira Valentića i sedmooptuženog Zdravka Dragića.

Prvooptuženik se i izmijenjenom optužnicom tereti po dvije osnove: kao nalogodavac zločina i odgovorna osoba koja zločine nije spriječila.

Stavlja mu se na teret propuštanje poduzimanja mjera radi sprečavanja nezakonitih postupanja pripadnika njemu podređene postrojbe tzv. “prištapske čete, Branimirove osječke bojne itd.” prema civilnom pučanstvu, poglavito srpske nacionalnosti te izdavanje zapovjedi da se civilne osobe neovlašteno lišavaju slobode, zatvaraju, zlostavljaju i usmrćuju.

Izmijenjenom i objedinjenom optužnicom prvooptuženik se ne tereti za osobno sudjelovanje u zlostavljanju dvojice nepoznatih civila zatvorenih u jednoj od garaža pri SNO-u niti za zlostavljanje Smilje, Rajka i Snežane Berića u prostorijama SNO-a, 06. rujna 1991. godine.

Izmijenjenom i objedinjenom optužnicom nepoznati pripadnici tajne grupe unutar SUS-a više se ne terete za uhićenje i usmrćivanje Petra Ladnjuka, Milenka Stanara i nepoznate muške osobe.

Objedinjenu i izmijenjenu optužnicu broj K-DO-105/06, od 30. rujna 2008., možete pogledati ovdje.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: K-rz-1/07

Vijeće za ratne zločine: sudac Željko Horvatović, Predsjednik Vijeća; sutkinja Rajka Tomerlin Almer, članica Vijeća; sutkinja Sonja Brešković Balent, članica Vijeća; sudac Mirko Klinžić, dopunski član Vijeća

Optužnica: K-DO-105/06 od 09. svibnja 2007. godine, podignuta od strane ŽDO-a u Zagrebu, i optužnica K-DO-76/06 od 16. travnja 2007. godine, podignuta od strane ŽDO-a iz Osijeka.

Zastupnici optužbe: Jasmina Dolmagić, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika iz Zagreba, i Miroslav Kraljević, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku (odlukom Glavnog državnog odvjetnika privremeno upućen u ŽDO u Zagrebu)

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisan i kažnjiv po članku 120. stavku 1. OKZ-a RH.

Branitelji:

– odvjetnici Dražen Matijević, Ante Madunić i Veljko Miljević, izabrani branitelji prvooptuženoga Branimira Glavaša

– odvjetnici Domagoj Rešetar, izabrani branitelj, i Zoran Stjepanović, branitelj po službenoj dužnosti drugoopt. Ivice Krnjaka

– odvjetnici Antun Babić i Tajana Babić, izabrani branitelji trećeopt. Gordane Getoš-Magdić

– odvjetnik Radan Kovač, izabrani branitelj petoopt. Dine Kontića

– odvjetnik Boris Vrdoljak, branitelj šestoopt. Tihomira Valentića

– odvjetnik Dragutin Gajski, branitelj po službenoj dužnosti sedmoopt. Zdravka Dragića

Punomoćnica oštećenog Radoslava Ratkovića, odvjetnica Ljiljana Banac.

U siječnju 2008. godine ukinut je pritvor provooptuženome Glavašu, a u rujnu 2008. i ostalim optuženicima.

Svim okrivljenicima i okrivljenici je određen pritvor sukladno čl. 102. st. 1. t. 4. ZKP-a, zbog težine kaznenoga djela.

U odnosu na prvooptuženika pritvor je odlukom izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu ukinut 11. siječnja 2008., jer je optuženik utvrđivanjem zastupničkog mandata na konstituirajućoj sjednici Hrvatskog sabora stekao imunitet sukladno odredbama sadržanim u članku 75. st. 1. i 3. Ustava Republike Hrvatske i odredbama čl. 23. do 28. Poslovnika Hrvatskog sabora. Mandatno-imunitetno povjerenstvo Hrvatskog sabora je većinom glasova donijelo odluku da za vrijeme trajanja zastupničkog mandata uskraćuje odobrenje za pritvaranje zastupnika B. Glavaša, ovu odluku potvrdio je Sabor većinom glasova.

Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 17. siječnja 2008. donijelo rješenje kojim je odbilo žalbu državnog odvjetnika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2008. godine broj Kv-rz-1/08 (K-rz-1/07). Time je rješenje o ukidanju pritvora postalo pravomoćno te se okrivljeni B. Glavaš u nastavku postupka brani sa slobode.

Ustavni sud RH je 17. rujna 2008. godine donio odluku kojom su usvojene ustavne tužbe optuženih Gordane Getoš Magdić, Tihomira Valentića i Zdravka Dragića, te je ukinuto rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kž-449/08-3 od 28. srpnja 2008. godine i rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj: Kv-rz-12/08 (K-rz-1/07) od 4. srpnja 2008. godine, kojim je podnositeljima ustavne tužbe (navedenim optuženicima) nakon podignute optužnice, produljen pritvor.

Istoga dana navedeni optuženici su izašli iz pritvora.

Odluku Ustavnog suda RH pogledajte ovdje.

Također, Ustavni sud RH je 17. rujna 2008. godine donio i odluku kojom je usvojena i ustavna tužba optuženog Mirka Sivića, te je ukinuo rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kž-439/08-3 od 23. srpnja 2008. godine i rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj: Kv-rz-13/08 (K-rz-1/08) od 7. srpnja 2008. godine, kojim je podnositelju ustavne tužbe nakon podignute optužnice produljen pritvor.

Odluku Ustavnog suda pogledajte ovdje.

Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu 18. rujna je ukinulo pritvor i preostaloj dvojici optuženika za ratne zločine u Osijeku – Ivici Krnjaku i Dini Kontiću.

Dana 24. studenog 2008. godine, izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu je, na prijedlog predsjednika Vijeća za ratne zločine, suca Željka Horvatovića, nakon što je drugooptuženi Ivica Krnjak samoinicijativno napustio glavnu raspravu, odredilo drugooptuženiku pritvor, temeljem čl. 102. st. 3. ZKP-a (“pritvor se može odrediti i protiv okrivljenika koji, iako uredno pozvan, izbjegava doći na glavnu raspravu”). No, već je 26. studenog, na prijedlog branitelja drugooptuženika, Vijeće za ratne zločine ukinulo pritvor, temeljem čl. 101. st. 2. ZKP-a.

IZVJEŠTAJI SA PRAĆENJA

Izvještaji za 2007. godinu

Izvještaji za 2008. godinu

Izvještaji za 2009. godinu

Glavna rasprava započela je 15. listopada 2007. godine.

05. studenog 2007. g. glavna rasprava je započela ispočetka zbog izmjene dopunske članice Vijeća.

Prvooptuženi Glavaš je 8. studenoga 2007. stupio u štrajku glađu. Po mišljenju tima medicinskih vještaka bio je procesno sposoban. Štrajk je prekinuo nakon što mu je ukinut pritvor. Prvooptuženiku Glavašu pritvor je ukinut rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu i to u trenutku utvrđivanja njegovog zastupničkog mandata na konstituirajućoj sjednici Hrvatskog sabora, čime je stekao imunitet sukladno odredbama sadržanim u članku 75. st. 1. i 3. Ustava RH i odredbama čl. 23. do 28. Poslovnika Hrvatskog sabora, dakle prije odluke Mandatno-imunitetnog povjerenstva da mu se imunitet u odnosu na pritvaranje ne ukine.

Svi optuženici i optuženica su se izjasnili da se ne osjećaju krivima za djela kojima ih optužnica/e tereti/e. Na njihovo traženje, svoju su obranu iznijeli na početku dokaznog postupka.

Trinaest (13) svjedoka saslušano je kako bi Sud utvrdio jesu li točne tvrdnje trećeoptuženice Gordane Getoš Magdić, četvrtooptuženika Mirka Sivića i sedmooptuženika Zdravka Dragića da su njihovi iskazi dani u fazi predistrage iznuđeni od strane policije. Na tim njihovim iskazima, koje su u međuvremenu opovrgli, zasniva se činjenični temelj optužnice K-DO-76/06 od 16. travnja 2007. Nakon saslušanja ovih svjedoka i izvođenja materijalnih dokaza Sud je odlučio da navedene iskaze prihvati kao pravno valjane. Odluka je potvrđena od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, time je postala pravomoćna.

Izvođenje drugih dokaza se, uglavnom, odnosi na dokazivanje dijela optužnice u kojem se tereti prvooptuženika Branimira Glavaša da je kao zapovjednik I. bojne osječkih branitelja, poznatije kao “Branimirova bojna”, “zaštitna četa” i “prištapska četa”, naredio da se civilno stanovništvo ubija, da se nečovječno postupa prema njemu i da se primjenjuju protuzakonita zatvaranja. Tužiteljstvo nastoji dokazati da je prvooptuženik bio zapovjednik spomenute postrojbe, dok branitelji prvooptuženika nastoje dokazati da je zapovjednik navedene postrojbe bio Nikola Jaman.

Uočljivo je da neki svjedoci optužbe na glavnoj raspravi u ključnim detaljima različito iskazuju, nego li su iskazivali u istražnom postupku. Na temelju njihovih iskaza precizirani su pojedini navodi optužnog akta, kao na primjer da je prvooptuženik bio zapovjednik tzv. “zaštitne čete”. No, na glavnoj raspravi ti svjedoci tvrde da je zapovjednik navedene postrojbe bio Nikola Jaman. Neki su svjedoci u prilog ove tvrdnje nudili i opsežnu dokumentaciju koju u fazi istrage nisu spominjali. Ovakav trend nagnao je optužbu na, više puta tijekom glavne rasprave ponavljanu opservaciju, da se svjedoke “obrađuje” kako bi opovrgnuli svoja ranija svjedočenja. Državno odvjetništvo, također, upozorava da je dokument kojim obrana potkrepljuje navode o ulozi Nikole Jamana fabriciran. Naredba za mobilizaciju i opremanje zaštitne čete, koji je u spis priložila obrana (i to u dva navrata: uz podnesak od 1. lipnja 2006. i uz podnesak od 22. veljače 2007.) nema znaka pečata i sadrži tekst dopisan rukom koji glasi: “uručena zapovijed Nikoli Jamanu, dana 20. 06. 1991. g.” Po tome se razlikuje od istog dokumenta koji je pribavljen službenim putem, a sadrži znak pečata tadašnjeg Sekretarijata za narodnu obranu i nema dopisani tekst.

Javnost je temeljem članka 293. st. 4. ZKP-a (radi zaštite osobnog i obiteljskog života okrivljenice/svjedoka) bila isključena sa nekoliko ročišta glavne rasprave. Sudsko vijeće je temeljem odredbe sadržane u članku 294. st. 2. ZKP-a monitorima i monitoricama OESS-a, Documente, Centra za mir Osijek, Građanskom odboru za ljudska prava dopustilo da kao stručna javnost ostanu u sudnici.

Zatvorena za javnost bila su ročišta na kojima je: a) svoju obranu iznosila trećeoptuženica Gordana Getoš Magdić u djelu u kojemu je okrivljena govorila o načinu na koje je ispitivana u prostorijama policijske uprave osječko-baranjske; b) svjedočio svjedok-oštećenik Nikola Vasić i c) svjedočio krunski svjedok Krunoslav Fehir.

Putem video-veze je 23. lipnja 2008. saslušan svjedok-oštećenik Radoslav Ratković koji se tijekom iskazivanja nalazio na teritoriju Republike Srbije. Ispitivanje je obavljeno izvanraspravno, budući da se radi o jednom od oblika pružanja međunarodne pravne pomoći.

Vijeće je odbijalo učestale zahtjeve branitelja okrivljenika/ce za ukidanje pritvora. Vrhovni sud je kao neosnovane odbio žalbe branitelja na ranija rješenja o produljenju pritvora, a u kojima su se pozivali na odredbe Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, Ustava RH, kao i na svrhe pritvora i njegove zamjene nekom od mjera opreza. Stav je Suda da pozivanje na skorašnje slučajeve određenih kaznenih predmeta ne može predstavljati argument koji bi utjecao na drugačiju odluku Suda u pogledu ukidanja pritvora, kao što to ne može biti niti štrajk glađu okrivljenoga. Dakle, da Hrvatski sabor,a kasnije i Ustavni sud RH, nisu drugačije odlučili, optuženici bi se nalazili u pritvoru.

29. kolovoza 2008. godine je rasprava odgođena, jer drugookrivljeni Ivica Krnjak nije imao branitelja. Njegov odabrani odvjetnik Domagoj Rešetar je izvijestio Sud o nemogućnosti dolaska zbog bolesti, a drugom je branitelju, odvjetniku Petru Šali, okrivljenik uskratio punomoć 4. kolovoza. Vijeće je na prijedlog Državnog odvjetništva, sukladno odredbi članka 65. stavak 6. ZKP-a, odlučilo da se od Predsjednice Suda zatraži da drugooptuženiku Ivici Krnjaku postavi branitelja po službenoj dužnosti, budući da se složilo s procjenom Tužiteljstva kako su postupci branitelja drugooptuženika, odvjetnika Domagoja Rešetara, bili usmjereni na odugovlačenje kaznenog postupka. Odvjetnica Vesna Zaninović Vujasinović dodijeljena je kao braniteljica po službenoj dužnosti drugookrivljenom Ivici Krnjaku, i dana 01. rujna 2008. godine podnijela je zahtjev za odgodu rasprave kako bi se mogla pripremiti za obranu. Budući da je po službenoj dužnosti u istom predmetu već branila četvrtooptuženika Mirka Sivića, a postupak je u odnosu na njega razdvojen, složila se sa Predsjednikom Vijeća da je već tada imala prigodu izvršiti uvid u spis, te joj je odobren jedan dan za dodatnu pripremu. Sutradan je, međutim, zatražila dodatni rok od deset dana, a kada je Vijeće odbilo takav zahtjev napustila je sudsku dvoranu ističući da joj profesionalna etika i odvjetnički kodeks ne dopuštaju da i dalje zastupa svog branjenika, te da o tome ide izvijestiti Predsjednicu Suda. Kažnjena je novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna, jer je bez odobrenja napustila sudnicu.

S obzirom da je drugooptuženik Ivica Krnjak ostao bez branitelja, a radi se o obveznoj obrani, glavna rasprava je odgođena do daljnjega.

Kako se glavna rasprava nije mogla održati do 07. rujna 2008. godine, bilo je evidentno da će morati početi iznova, jer će prekid trajati dulje od dva mjeseca.

U rujnu je Ustavni sud RH usvojio ustavne tužbe optuženih Gordane Getoš Magdić, Tihomira Valentića i Zdravka Dragića, kao i Mirka Sivića, u odnosu na koga je postupak razdvojen te su ukinuta rješenja prema kojima je podnositeljima ustavne tužbe (navedenim optuženicima) produljen pritvor, a izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu je ukinulo pritvor i preostaloj dvojici optuženika za ratne zločine u Osijeku – Ivici Krnjaku i Dini Kontiću.

Zbog odgode koja je trajala duže od dva mjeseca glavna rasprava je 04. studenog 2008. godine započela ispočetka čitanjem optužnice.

Pročitana je objedinjena i izmijenjena optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-105/06 od 30. rujna 2008. godine.

Očitujući se o krivnji svi optuženici i optuženica su se izjasnili da se ne osjećaju krivim za kazneno djelo za koje ih se tereti. Na njihovo traženje, svoju obranu na početku dokaznog postupka su iznijeli prvooptuženi Branimir Glavaš i petooptuženi Dino Kontić.

Sukladno čl. 310. st. 1. Zakonu o kaznenom postupku, zbog odgode glavne rasprave koja je trajala duže od dva mjeseca, svi dokazi koji su izvedeni na prijašnjoj glavnoj raspravi morali su se ponovno izvesti.

Sud je prihvatio većinu predloženih personalnih dokaza obrane i zastupnika optužbe. Tako će tijekom dokaznog postupka biti saslušani svjedoci čije ispitivanje je Vijeće u prijašnjoj glavnoj raspravi odbilo, Vladimir Šeks, primjerice, kao i svjedoci koji su prvi puta predloženi, primjerice Josip Katančić.

Svjedoci koje je obrana predložila na okolnost ispitivanja trećeoptužene Gordane Getoš Magdić i sedmooptuženog Zdravka Dragića u PU osječko-baranjskoj, Vijeće je odbilo uz obrazloženje da je o tome već pravomoćno odlučeno.

Neposredno ispitani svjedoci na prijašnjoj glavnoj raspravi nisu ponovo neposredno saslušavani, već su, sukladno čl. 331. st. 1. t. 5. ZKP-a, s obzirom da su ranije ispitani pred istim vijećem, njihovi iskazi mogli biti pročitani temeljem odluke Vijeća i bez suglasnosti stranaka. Tako je dokazni postupak u iznova započetoj glavnoj raspravi već nakon pet održanih ročišta, 14. studenog 2008. godine, dostigao fazu dokaznog postupka prijašnje glavne rasprave od 07. srpnja 2008. godine.

Temeljem gore navedene zakonske mogućnosti pročitani su iskazi 26 svjedoka. Pročitani su i iskazi pet (5) svjedoka koji su na prijašnjoj glavnoj raspravi saslušani izvanraspravno. Radi se o svjedocima Svjetlani Petković, Zdenki Petković, Antunu Koširu, Krunoslavau Ižakoviću i Radoslavu Ratkoviću.

Od kada je glavna rasprava započela iznova održano je 23 ročišta, od kojih su 2 bila izvanraspravna, pet puta je glavna rasprava odgađana dok je javnost bila isključena s 2 ročišta. Saslušano je 37 svjedoka i pročitani su iskazi 7 svjedoka dani tijekom istražnog postupka. Radi se o svjedocima koji su u međuvremenu preminuli (svjedoci Vjenceslav Bill i Gordan Čačić) ili je njihov dolazak na sud bio nemoguć ili znatno otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih uzroka (svjedoci Snežana Berić, Dragan Jovančević, Josip Hanzer, Šime Ivašković i Silva Butković Soldo).

I dalje se izvođenjem materijalnih i personalnih dokaza nastoje obraniti/demantirati navodi optužnog akta, da je prvooptuženik bio zapovjednik tzv. “zaštitne čete”. Tužiteljstvo nastoji dokazati da je usprkos izvedenim materijalnim dokazima u kojima je Nikola Jaman naveden kao formalni zapovjednik, prvooptuženik zapovijedao pripadnicima navedene čete u ključnim akcijama vojnog karaktera, iako je bio izvan regularnog zapovjednog lanca. Ovo se, naravno, odnosi na razdoblje do 7. prosinca 1991. godine, kada je prvooptuženik postao formalni zapovjednik obrane grada Osijeka.

Kako se optužnim aktom drugooptužnik tereti da je kao zapovjednik posebne postrojbe za diverzantsko-izviđačke namjene Operativne zone Osijek, kasnije službeno nazvane Samostalna uskočka satnija (SUS), tijekom studenog i prosinca 1991. god. prihvaćao, sudjelovao te prosljeđivao zapovjedi prvooptuženika koje su se odnosile na neovlašteno lišavanje slobode, zatvaranje, zlostavljanje i usmrćivanje civilnih osoba, podređenim pripadnicima u tu svrhu osnovane tajne grupe, obrana kao ključni argument navodi prisegu koju su pripadnici SUS-a polagali prigodom formalnog ustroja SUS-a u veljači 1992. godine, dakle, nakon inkriminiranog razdoblja. No, neki svjedoci optužbe izjavili su da su SUS-u pristupili još tijekom listopada/studenog, a neki i ranije, 1991. godine, u vrijeme kada, prema navodima obrane, SUS nije postojao.

Neki svjedoci, bivši pripadnici SUS-a potvrdili su navode optužnog akta ustvrdivši da je trećeoptuženica bila zapovjednica četvrtog, tajnog voda vodu u okviru Samostalne uskočke satnije smještenog u Keršovanijevoj ulici, u Osijeku.

I nadalje neki svjedoci optužbe na glavnoj raspravi u ključnim detaljima mijenjaju svoje iskaze u odnosu na iskaze koje su dali tijekom istražnog postupka (jedan od svjedoka ispitan na glavnoj raspravi zanijekao je postojanje tzv. ” killer voda” kojim je zapovijedala optuženica Getoš).

Nitko od do sada ispitanih svjedoka nije teretio optuženike Dinu Kontića, Tihomira Valentića i Zdravka Dragića.

Na glavnoj raspravi ispitan je i sudski vještak medicinske struke koji je obrazlažući nalaz i mišljenje zaključio da je Čedomir Vučković umro nasilnom smrću uslijed akutnog trovanja sumpornom kiselinom. Podsjetimo, prema navodima iz optužnog akta Čedomir Vučković je bio prisiljen popiti kiselinu u garaži osječkog Sekretarijata za narodnu obranu, a prvooptuženik kao odgovorna osoba zločin nije spriječio.

Javnost je temeljem članka 293. st. 4. ZKP-a (radi zaštite osobnog i obiteljskog života svjedoka) te tijekom ispitivanja krunskog svjedoka bila isključena s dva ročišta glavne rasprave. Sudsko vijeće je temeljem odredbe sadržane u članku 294. st. 2. ZKP-a monitorima i monitoricama OESS-a, Documente, Centra za mir Osijek, Građanskom odboru za ljudska prava dopustilo da kao stručna javnost ostanu u sudnici.

Zatvorena za javnost bila su ročišta na kojima su: a) pročitani iskazi svjedoka Nikole Vasića i Ivana Fereneca kao i iskaz krunskog svjedoka Krunoslava Fehira, svi dani tijekom prijašnje glavne rasprave; b) tijekom svjedočenja ugroženog svjedoka pod pseudonimom “zaštićeni svjedok 06”.

Ugroženi svjedok je ispitan 16. prosinca 2008. godine putem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka (audio – video konferencija) prikrivanjem izgleda svjedoka. Lik svjedoka i glas su se tijekom ispitivanja izmijenili, a svjedok je tijekom ispitivanja bio prostorno odvojen od prostorije u kojoj se održavala glavna rasprava.

Predsjednik Vijeća je zbog narušavanja reda i nepokoravanja njegovim nalozima pribjegavao izricanju stegovnih mjera, uglavnom drugooptuženiku. Tako je optuženi Ivica Krnjak na glavnoj raspravi dana 18. studenog 2008. god. tijekom čitanja iskaza svjedokinje Snežane Berić najprije upozoren, a potom i udaljen iz sudnice do kraja ročišta.

Nakon samoinicijativnog napuštanja sudnice zbog odbijanja prijedloga za dopunskim medicinskim vještačenjem, nije se slagao s nalazom prema kojem je bio sposoban pratiti suđenje, drugooptuženiku je rješenjem izvanraspravnog Vijeća Županijskog suda u Zagrebu na prijedlog Predsjednika Vijeća određen pritvor temeljem članka 102. st. 3. ZKP-a. Ovakav postupak optuženika sud je okvalificirao kao opstrukciju daljnjeg vođenja postupka te kao izbjegavanje nazočnosti u predmetnom kaznenom postupku.

PRESUDA

Dana 08. svibnja 2009. godine objavljena je presuda kojom su svih šestoro optuženihproglašeni krivima.

Opt. Branimiru Glavašu utvrđene su kazne zatvora u trajanju od 5 i 8 godina te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 godine.

Opt. Ivici Krnjaku izrečena je kazna zatvora u trajanju od 8 godina.

Opt. Gordani Getoš Magdić izrečena je kazna zatvora u trajanju od 7 godina.

Optuženima Dini Kontiću, Tihomiru Valentiću i Zdravku Dragiću izrečene su kazne zatvora u trajanju od po 5 godina.

Navedenu presudu pogledajte ovdje.

PRESUDA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

Javni dio žalbene sjednice VSRH održan je 31. svibnja, 1. i 2. lipnja 2010. godine. Izvještaj sa sjednice možete pogledati ovdje.

VSRH je 02. lipanja 2010. okrivljenicima smanjio zatvorske kazne koje su im izrečena prvostupanjskom presudom, pa je tako presudom VSRH Branimir Glavaš osuđen na 8 godina zatvora, Ivica Krnjak na 7, Gordana Getoš Magdić na 5, Dino Kontić na 3 godine i 6 mjeseci, Tihomir Valentić na 4 godine i 6 mjeseci te Zdravko Dragić na 3 godine i 6 mjeseci.

Presudu VSRH možete pogledati ovdje.

Odluka Suda BiH

Sud BiH potvrdio je presudu Vrhovnog suda RH u odnosu na osuđenog Glavaša i preuzeo izvršenje presude, s obzirom da se Glavaš od početka svibnja 2009. nalazio u bijegu u BiH, čiji je i državljanin, što je spriječavalo njegovo izručenje Hrvatskoj. Sjednica vijeća Suda BiH održana je 20. rujna 2010.

Presudu Suda BiH broj SU-10-431/10 od 20. rujna 2010. možete pogledati ovdje.

Istovremeno s potvrđivanjem presude Glavašu je određen pritvor. Na rješenje o određivanju pritvora dozvoljena je žalba, kao i na presudu o potvrđivanju zatvorske kazne.

Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je 14. prosinca 2010. prvostupanjsku presudu.

ODLUKA USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, odlučujući o podnesenim ustavnim tužbama okr. Branimira Glavaša i drugih , donio je Odluku kojom je  ukinuo je presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž 84/10-8, od 2. lipnja 2010. godine, i predmet vratio Vrhovnom sudu na ponovni postupak.

ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO IZ ZAGREBA

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je dana 30. siječnja 2015. godine sucu istrage Županijskog suda u Zagrebu prijedlog za određivanje istražnog zatvora protiv Branimira Glavaša, zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. OKZ-a RH. Određivanje istražnog zatvora predloženo je na temelju članka 123. stavka 1. točka 1. i stavka 2. Zakona o kaznenom postupku.

ODLUKA IZVANRASPRAVNOG VIJEĆA ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU

Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu, dana 6. veljače 2015. godine, odbilo je prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu za određivanje istražnog zatvora protiv optuženog Branimira Glavaša. Odluka vijeća sa pisanim obrazloženjem će biti izrađena slijedeći tjedan kada će se i objaviti na našoj web stranici. Protiv te odluke državno odvjetništvo ima pravo žalbe Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u roku od tri dana od zaprimanja pisanog otpravka.

ZAPAŽANJA PROMATRAČA

Zapažanja promatrača tijekom praćenja prvostupanjskog postupka pred Županijskom sudom u Zagrebu pogledajte ovdje.

MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON ZAVRŠENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA

Mišljenje promatračkog tima možete pročitati u pridruženom dokumentu.

ANALIZU ODLUKE USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE MOŽETE PREUZETI OVDJE >>> ANALIZA ODLUKE USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE