Zločin u Petrinji (okr. Borislav Mikelić)

 

Obnovljeni postupak protiv Borislava Mikelića, ranije u odsutnosti osuđenog na 20 godina zatvora.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom ŽDO Zagreb br. K-DO-45/12 Borislavu Mikeliću se stavlja na teret da je kao začetnik oživotvorenja velikosrpskog memoranduma SANU, u SAO Krajini, na Čavić brdu formirao tzv. Štab četničkih formacija, a potom pripremao i koordinirao akcije oružane pobune, izdao naređenje za napad na grad Petrinju i ostala mjesta, naredio napad na pripadnike ZNG i MUP i ostalo nesrpsko civilno stanovništvo, progon istih, otuđenje pokretne imovine, uništavanje stambenih zgrada, gospodarskih i sakralnih objekata, naređivao nelegalna uhićenja pripadnika hrvatske nacionalnosti, koji su potom odvođeni u kasarnu “Vasilije Gaćeša” gdje su bili psihički i fizički zlostavljani, tijekom tih napada ubijen je Bučar Štef, a Drakulić Nikola, Banadinović Anđelina, Đurač Rajko, Herelić Ramiz, Vujatović Đuro i Bunjan Ivo zadobili su tjelesne ozljede, te su porušene zgrade u Petrinji: Općinski sud Petrinja, crkva Sv. Katarine, crkva Sv. Lovre, pa da je na taj način počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. OKZ RH.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: K-rz-7/2011

Vijeće: sudac Željko Horvatović, predsjednik Vijeća, sudac Ratko Šćekić, član Vijeća, sudac Zdravko Majerović, član Vijeća

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj K-DO-45/12, preuzeta od ŽDO Sisak/Okružnog javnog tužilaštva iz Siska KT-9/93 od 10. ožujka 1993.

Zastupnik optužbe:

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120 st. 1. OKZRH

Optuženik: Borislav Mikelić, nedostupan

Branitelj optuženika: Silvije Degen, odvjetnik iz Zagreba

Žrtve:

– ubijen: Štef Bučar

-zadobili tjelesne ozljede: Nikola Drakulić, Anđelina Banadinović, Rajko Đurač, RamizHerelić, Đuro Vujatović i Ivo Bunjan

 

O RANIJEM TIJEKU POSTUPKA

Presudom Okružnog suda u Sisku broj K-13/93 od 9. lipnja 1993. proglašeni su krivima 1-okrivljeni Borislav Mikelić, 2-okrivljeni Dušan Jović, 3-okrivljeni Milan Muidža, 4-okrivljeni Dušan Kačar, 5-okrivljeni Ilija Nišević, 6-okrivljeni Milan Milanković, 7-okrivljeni Ilija Belajac, 8-okrivljeni Simo Karaica i 9-okrivljeni Stanko Divjakinja za počinjenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva te su osuđeni na kaznu zatovra u trajanju od 20 godina svaki. Svim optuženicima se sudilo u odsutnosti i svi su bili zastupani po jednom branitelju, koji je, prema navodima iz presude, ustanovio da izvedeni dokazi upućuju na zaključak da su optuženici doista počinili kazena djela za koja ih se teretilo. Navedena presuda svojim obrazloženjem ne navodi dostatne podatke o dokazima te razlozima utvrđenja krivnje.

Možete je pogledati ovdje.

Presuda za osuđene Dušana Jovića, Milana Muidžu, Dušana Kačara, Iliju Niševića, Milana Milankovića, Iliju Belajca, Simu Karaicu i Stanka Divjakinju je stavljena van snage nakon što je u postupku obnovljenom po zahtjevu ŽDO u Sisku izmijenjena pravna kvalifikacija kaznenog djela u kazneno djelo oružane pobune, pa je primjenom Zakona o općem oprostu protiv navedenih osoba obustavljen kazneni postupak.

Rješenje o obustavi možete pogledati ovdje.

Županijski sud u Sisku je svojim rješenjem br. Kv-147/10 od 26. travnja 2011. prihvatio zahtjev osuđenog Borislava Mikelića i, u odnosu na njega, dopustio obnovu kaznenog postupka pravomoćno okončanog presudom Okružnog suda u Sisku br. K-13/93 od 9. lipnja 1993.

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

PETRINJA (OKR. BORISLAV MIKELIC) izvjestaji s pracenja obnovljenog postupka

 

SUDSKA ODLUKA Nakon odustanka tužiteljstva od optužbe postupak protiv Borislava Mikelića je krajem svibnja 2012. obustavljen.

 

PRIKAZ I MIŠLJENJE O POSTUPKU

Dana 31. svibnja 2012. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu obustavilo je kazneni postupak protiv Borislava Mikelića, jer je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu odustalo od optužbe prije započinjanja glavne rasprave, zakazanoj po rješenju o obnovi postupka. Zahtjev za obnovom postupka podnio je Borislav Mikelić, 1993. u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora.

Ovaj kazneni predmet jedan je od primjera obnova pravomoćno okončanih kaznenih postupaka iniciranih po samim optuženicima, koji i dalje nisu dostupni hrvatskom pravosuđu, a što je omogućeno izmjenama Zakona o kaznenom postupku iz 2008. godine.

Analiza presude Okružnog suda u Sisku koja je 9. lipnja 1993. donesena u odsutnosti Mikelića i drugih okrivljenika, potvrđuje problem nekvalitetnog optuživanja i presuđivanja devedesetih godina, godina rata i poraća. Postupak karakterizira nekvalitetna grupna optužnica (u ovome predmetu protiv devet okrivljenika), u kojoj krivnja nije dovoljno individualizirana, potpuno pasivna uloga branitelja imenovanog po službenoj dužnosti koji je zastupao sve optuženike, za 90-e godine uobičajno osuđivanje na maksimalne kazne te neulaganje žalbe na prvostupanjsku presudu od strane branitelja optuženika.

Postupak vođen na Okružnom sudu u Sisku 1993. godine obilovao je neprofesionalnošću. S obzirom da se vodio u odsutnosti optuženih, neobjektivnošću je pridonijela i nemogućnost saslušanja optuženih, kao i nemogućnost predlaganja i izvođenja njihovih dokaznih prijedloga.

 

Tijek postupka

Optužnica

Optužnicom Okružnog javnog tužilaštva iz Siska broj KT-9/93 od 10. ožujka 1993. Borislav Mikelić i još osam osoba optuženi su da su na području grada Petrinje počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Prvooptuženom Borislavu Mikeliću stavljeno je na teret da je kao začetnik oživotvorenja velikosrpskog memoranduma SANU u SAO Krajini, formirao tzv. Štab četničkih formacija, a potom pripremao i koordinirao akcije oružane pobune, izdao naređenje za napad na grad Petrinju i ostala mjesta, naredio napad na pripadnike ZNG-a i MUP-a i ostalo nesrpsko civilno stanovništvo, progon istih, otuđenje pokretne imovine, uništavanje stambenih zgrada, gospodarskih i sakralnih objekata, naređivao nelegalna uhićenja pripadnika hrvatske nacionalnosti, koji su potom odvođeni u kasarnu „Vasilije Gaćeša“ gdje su bili psihički i fizički zlostavljani. Tijekom navedenih napada ubijena je jedna osoba, a šestero ih je ozljeđeno.

 

Presuda u odsutnosti

Okružni sud u Sisku je 9. lipnja 1993. proglasio krivima svu devetoricu optuženih: Borislava Mikelića, Dušana Jovića, Milana Muidžu, Dušana Kačara, Iliju Niševića, Milana Milankovića, Iliju Bjelajca, Simu Karaicu i Stanka Divjakinju. Osuđeni su na maksimalne kazne: 20 godina zatvora svaki. Svim optuženicima se sudilo u odsutnosti i svi su bili zastupani po jednom branitelju, koji je prema navodima iz obrazloženja presude ustanovio da izvedeni dokazi upućuju na zaključak da su optuženici doista počinili kaznena djela kojima ih se tereti. Navedena presuda svojim obrazloženjem ne navodi dostatne podatke o dokazima te razlozima utvrđenja krivnje. Branitelj, iako je na to bio obvezan, nije se žalio na osuđujuću presudu pa je presuda već istekom roka za žalbu postala pravomoćna.

 

Obnova postupka za osmoricu suosuđenika

Presuda za sve osuđenike, osim prvoosuđenog Borislava Mikelića, stavljena je izvan snage 2009. godine. Naime, Županijsko državno odvjetništvo u Sisku zatražilo je obnovu postupka u odnosu na osuđene Dušana Jovića, Milana Muidžu, Dušana Kačara, Iliju Niševića, Milana Milankovića, Iliju Bjelajca, Simu Karaicu i Stanka Divjakinju. Nakon što je zahtjev usvojen i postupak obnovljen, ŽDO u Sisku izmijenilo je pravnu kvalifikaciju kaznenog djela – u kazneno djelo oružane pobune, pa je primjenom Zakona o općem oprostu Županijski sud u Sisku obustavio kazneni postupak.

 

Rješenje o obnovi kaznenog postupka za Borislava Mikelića

Županijski sud u Sisku je rješenjem od 26. travnja 2011. prihvatio zahtjev osuđenog Borislava Mikelića i dopustio obnovu kaznenog postupka u odnosu na njega.

Zahtjev za obnovu kaznenog postupka osuđeni Mikelić podnio je u odsutnosti, sukladno odredbi čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP-a. U zahtjevu su iznesene nove činjenice i dokazi za koje je osuđenik smatrao da bi u obnovljenom postupku dovele do njegovog oslobađenja od kaznene odgovornosti ili blaže osude. ŽDO u Sisku je Mikelićev zahtjev smatralo neosnovanim. U postupku odlučivanja o zahtjevu za obnovu sud je saslušao tri svjedoka koji su osuđenog poznavali prije rata te su svojim iskazima potvrdili da je isti doživio prometnu nesreću, da je u inkriminirano vrijeme bio na liječenju i da ga u inkriminirano vrijeme nisu viđali u Petrinji, kao i da nemaju saznanja da je osuđeni sudjelovao u akcijama organiziranja i koordiniranja oružane pobune u Petrinji. Sud je izvršio uvid u materijalne dokaze predložene po osuđeniku te je slijedom izvida utvrdio da okolnosti navedene u zahtjevu za obnovom nisu razmatrane tijekom pravomoćno okončanog postupka, a da su podobne da dovedu do oslobađenja osuđenika za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120 st. 1. OKZRH ili njegove osude po blažem zakonu. Zbog toga je obnova postupka dopuštena.