Zločin u Saborskom

 

Postupak protiv Zdravka Pejića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civlnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optuženiku se stavlja na teret da je 12. studenoga 1991. kao pripadnik tzv. TO Plaški, nakon što su srpske postrojbe napadom na Saborski i okolne zaseoke zauzele ta mjesta, kad su prilikom pretrage kuća iz podruma jedne kuća u zaseoku Šolaje izvedene četiri civilne osobe, u dvorištu te kuće muža i ženu Nikolu i Katu Dumančić, oboje hrvatske nacionalnosti, izdvojio i odmaknuo u stranu te ih usmrtio hicima iz automatske puške.

Optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj K-DO-4/03 od 22. prosinca 2011. pogledajte ovdje.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Rijeci

Predmet:

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Ika Šarić, predsjednica Vijeća, sudac Zoran Sršen, član Vijeća, sutkinja Srebrenka Šantić, članica Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj K-DO-4/02 od 22. prosinca 2011.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. stavak 1. OKZ RH

Tužitelj: Nenad Bogosavljev, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Rijeci

Optuženik: Zdravko Pejić, nedostupan

Braniteljica: Ružica Spasojević, odvjetnica po službenoj dužnosti

Žrtve – ubijeni: Nikola i Kata Dumančić

 

IZVJEŠTAJI S RASPRAVE

SABORSKO izvještaji s glavne rasprave

 

PRESUDA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Rijeci 23. rujna 2013. godine proglasilo je krivim opt. Zdravka Pejića i izreklo mu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

 

PRIKAZ I MIŠLJENJE O PRVOSTUPANJSKOM POSTUPKU

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Rijeci 23. rujna 2013. godine objavilo je (nepravomoćnu) presudu kojom je optuženi Zdravko Pejić proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina.

Proglašen je krivim što je 12. studenoga 1991. godine kao pripadnik tzv. Teritorijalne obrane Plaški, nakon što su srpske postrojbe napadom na Saborsko i okolne zaseoke zauzele ta mjesta, kad su prilikom pretrage kuća iz podruma jedne kuće u zaseoku Šolaje izvedene četiri civilne osobe, u dvorištu te kuće muža i ženu Nikolu i Katu Dumančić, oboje hrvatske nacionalnosti, izdvojio i odmaknuo u stranu te ih usmrtio hicima iz automatske puške.

Optuženom Zdravku Pejiću suđeno je u odsutnosti na temelju rješenja Županijskog suda u Rijeci od 12. rujna 2012. godine. Mjesto njegovog prebivanja je nepoznato.

Oštećena Jelena Benić, kćerka pokojnog Nikole Dumančića, s imovinsko-pravnim zahtjevom upućena je u parnicu.

 

Tijek postupka

Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu za predmetno kazneno djelo optužilo je Zdravka Pejića 22. prosinca 2011. godine. Nakon što se Županijski sud u Karlovcu oglasio stvarno nenadležnim, spis je ustupljen Županijskom sudu u Rijeci. ŽDO u Rijeci preuzelo je i preciziralo optužnicu. Glavna rasprava započela je 2012. godine.

Tijekom dokaznog postupka ispitano je 16 svjedoka. Duje i Naranča Šolaja, koji su svjedočili ubojstvu Kate i Nikole Dumančića, nisu ispitani kao svjedoci u istrazi ili na glavnoj raspravi, jer su oboje u međuvremenu preminuli. Supruga opt. Zdravka Pejića iskoristila je blagodat nesvjedočenja.

Vijeće je poklonilo vjeru iskazu svjedoka Predraga Kneževića. Svjedok, jedan od pripadnika rezervnog sastava milicije tzv. SAO Krajine, pred istražnim sucem u Karlovcu iskazivao je o okolnostima stradavanja Kate i Nikole Dumančić, kao i o napadu na Saborsko, koji je prethodio stradavanju Dumančićevih. Svjedok Knežević je na raspravi djelomično odstupio od iskaza u istrazi, tvrdeći da nije siguran da je opt. Pejić kritičnog dana bio u akciji „čišćenja“ terena i u grupi koja je došla pred kuću Duje i Naranče Šolaje, u čijem podrumu se skrivao bračni par Dumančić, pa mu je predočen iskaz iz istrage. Vijeće je poklonilo vjeru svjedokovom iskazu jer je smatralo kako nema razloga lažno teretiti opt. Pejića.

Kako bi provjerilo navode svjedoka Kneževića, Vijeće je odlučilo ispitati još nekoliko članova rezervnog sastava milicije tzv. SAO Krajine i pripadnika TO Plaški. Predsjednica vijeća i zamjenik županijskog državnog odvjetnika ispitali su ih u Beogradu. Neki od tih svjedoka ranije su bili saslušani zamolbenim putem. Vijeće je utvrdilo da je jedan od svjedoka, pripadnik rezervnog sastava milicije koji se nalazio pred kućom Šolaje, poznavao bračni par Dumančić, te je zaključilo da je vjerojatno on naveo opt. Pejića na njihovo usmrćenje prokazivanjem da se radi o Hrvatima. Vijeće smatra da su pojedini svjedoci znali mnogo više nego što su iskazali, a prešućivali su okolnosti događaja i/ili govorili suprotno kako bi od sebe otklonili mogućnost kaznenog progona.

Vijeće je zaključilo da su iskazi drugih svjedoka potkrijepili iskaz ključnog svjedoka o nacionalnoj pripadnosti pokojnih, njihovom civilnom statusu, o njihovom skrivanju u podrumu kuće obitelji Šolaja, koji su bili srpske nacionalnosti, o stanju u Saborskom i okolici u razdoblju koje je prethodilo inkriminiranom događaju. Većina svjedoka ispitanih u Beogradu potvrdili su da je opt. Pejić usmrtio Katu i Nikolu Dumančić, odnosno da su o tome čuli priče po selima, ali i da se pričalo kako je optuženi počinio i neka druga ubojstva.

S obzirom da se sudsko-medicinski vještaci nisu mogli izjasniti o točnom uzroku smrti, jer nisu raspolagali cijelim skeletima pokojnih, da na njima nije bilo mekih tkiva, a da na kostima kojima su raspolagali nisu pronašli ozljede, Vijeće je, uzimajući u obzir činjenice koje je utvrdilo tijekom postupka, zaključilo da su pokojni usmrćeni upravo rafalima ispaljenima iz automatske puške opt. Pejića.

Tijekom dokaznog postupka Vijeće je izvršilo uvid u velik broj materijalnih dokaza, poput zapisnika o sekciji s lokacije Popov Šanac, dokumentaciju Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, dopise MUP-a, izvještaje Štaba civilne zaštite, pravomoćnu presudu Županijskog suda u Karlovcu za opt. Nikolu Medakovića, …

Na strani opt. Zdravka Pejića Vijeće nije našlo niti jednu olakotnu okolnost koja bi utjecala na odluku o visini kazne, dok su ranija osuđivanost, razlog i način usmrćenja civila Kate i Nikole Dumančić cijenjene kao otegotne okolnosti pri određivanju visine kazne.

 

Mišljenje o provedenom postupku

Protek vremena i različiti iskazi svjedoka otežali su utvrđivanje činjeničnog stanja. Kako bi sa sigurnošću utvrdilo okolnosti usmrćenja bračnog para Dumančić, Vijeće je odlučilo neposredno ispitati pojedine svjedoke u Beogradu. Iako je ta okolnost pridonijela da prvostupanjski postupak traje duže, mišljenja smo da se ipak, s obzirom da je riječ o jednom događaju i jednom optuženiku, postupak mogao brže okončati.

Uz ostale postupke provedene za zločine počinjene u Saborskom (protiv Milana Ogrizovića i protiv Nikole Medakovića i dr.), ovaj postupak pridonio je dodatnom rasvjetljavanju događaja u Saborskom u studenome 1991. godine.

Ne niječući žrtve, smatramo da ova presuda visinom kazne bitno odskače od presude Boži Bačeliću, pripadniku hrvatskih postrojbi 2013. godine na Županijskom sudu u Splitu nepravomoćno osuđenom na 5 godina i 10 mjeseci za zločin koji je po načinu počinjenja (pucajući iz automatske puške) i posljedicama (usmrćenje starijeg bračnog para te jednog ratnog zarobljenika) usporediv sa zločinom za koji je osuđen Zdravko Pejić.