Dom daleko od doma – Volontiranje s izbjeglicama/migrantima/tražiteljima azila

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek je ponosan sudionik još jednog Erasmus + projekta, KA2 Strateška partnerstva u području mladih: Home Away From Home: best practices in the integration of refugees, asylum seekers and migrants in European societies i to po prvi puta u ulozi nositelja projekta.

Projekt se bavi pitanjima integracije izbjeglica, azilanata i migranata u Europi kroz promicanje inovativnih aktivnosti mladih i osnaživanje mladih volontera. Glavni ciljevi projekta su dokumentirati i šiti najbolje prakse integracije koju iniciraju mladi te podići kapacitete mladih volontera i stručnjaka za podršku integraciji izbjeglica, tražitelja azila i migranata.

Uz nositelja projekta Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, partnerske organizacije čine: Forum Ziviler Friedensdienst e.V. (Njemačka), The World of NGOS (Austrija), Tumult vzw (Belgija) i The University of Westminster LBG (Ujedinjeno Kraljevstvo).

Projekt traje 31 mjesec, s početkom 01.02.2017. i završetkom 31.08.2019., a više o samom projektu možete saznati na web stranici http://hafh.eu/ .

U sklopu projekta Home Away from Home, razgovarali smo s Debbie Van Kerckem, EVS volonterkom koja trenutno volontira u Volonterskom centru Osijek, te isti razgovor ovdje prenosimo u potpunosti.

Gdje i kako ste volontirali s izbjeglicama/migrantima/tražiteljima azila?

Trenutno, u sklopu EVS programa, volontiram u Volonterskom centru Osijek te ću tu ostati do rujna 2019. godine. Moj volonterski rad sastoji se od posjećivanja maloljetnika bez pratnje smještenih u Osijeku, s kojima dva do tri sata tjedno sudjeluje u raznoraznim aktivnostima. Isto tako, jednom mjesečno posjećujemo Prihvatilište za tražitelje azila u Kutini gdje dijelimo osnovne potrepštine te se igramo s djecom.

Zašto volontirate? Kako to da ste se odlučili volontirati s izbjeglicama/migrantima/tražiteljima azila?

Najbitniji razlog, između ostalih, što sam se uključila u EVS program je taj što je isti uključivao rad s izbjeglicama. Željela sam učiniti nešto kako bih im pomogla budući da čvrsto vjerujem da politika, vlade i birokracija u cijeloj Europi ne čine dovoljno kako bi pomogli ljudima kojima je pomoć potrebna. Kao državljanin Europe, htjela sam pokazati solidarnost koju naše vlade ne žele pokazati.

Što, po Vama, obuhvaća pojam integracije?

Integracija je proces u kojem, s jedne strane, osoba usvaja nova znanja i vještine koja su joj potrebna za stvaranje doma u novoj zemlji dok, s druge strane, domaćinsko društvo prihvaća novu osobu sa svim njezinim različitostima i pritom mu pomaže u usvajanju tih novih znanja i vještina. Smatram da je integracija uspješno završena u trenutku kada se osoba u stranoj zemlji počne osjećati kao kod kuće te kao dio lokalne zajednice u kojoj se nalazi. Naglasila bih da, po meni, integracija ne znači i asimilacija te da osoba može zadržati svoju tradiciju i kulturu, uključujući i korištenje svog jezika, ukoliko ona to želi.

Koji je nabolji, a koji najgori dio volontiranja s izbjeglicama, migrantima i tražiteljima azila?

Najteži dio (najgori je preteška riječ) je jezična prepreka budući da je iznimno teško sporazumijevati se i raditi aktivnosti s ljudima ukoliko ne postoji zajednički jezik. Isto bih tako izdvojila i privremenosti veze koju uspostavljam s tim ljudima, a koja privremenost je neizbježna budući da u Hrvatskoj ostajem samo određeno vremensko razdoblje. Također, budući da je Prihvatilište za tražitelje azila u Kutini tranzitno mjesto, ponekad se pitam utječe li raskidanje veza koje ostvare s djelatnicima i volonterima štetno na njih s obzirom da ponovno gube nešto nakon što su izgubili toliko puno.

Što ste naučili volontirajući s migrantima/izbjeglicama/tražiteljima azila? Na koji način planirate implementirati stečena znanja u svoj daljnji rad?

Naučila sam da osmijeh otvara mnoga vrata. Isto sam tako naučila da je potrebno imati otvoren um i biti fleksibilan budući da nikada ne znate s kim ćete se susresti te u kakvom će raspoloženju ta osoba biti. Ponekad, zbog okolnosti u kojima se nalaze, osobe smještene u prihvatilištu nemaju želje ni za kakvim aktivnosti ili, primjerice, imaju manje energije, osobito tijekom Ramadana. S obzirom na to, kao i na činjenicu da su ti ljudi prošli kroz puno toga, bitno je ne nametati im nešto što ne žele raditi zato što nikad ne znate što se krije iza raspoloženja u kojem se trenutno nalaze. Smatram da su vještine koje sam usvojila vrlo korisne i to ne samo za ovaj konkretan projekt i volontiranje, nego i općenito. Osim toga, iskustvo volontiranja s izbjeglicama/migrantima/tražiteljima azila me naučilo cijeniti i biti zahvalna za ono što imam te me naučilo ne zamarati se stvarima koje nisu bitne. S druge strane, učinilo me manje obzirnom prema netolerantnim ljudima; puno je apatije i rasizma u Europi prema izbjeglicama što me čini iznimno tužnom. Smatram da to potječe od nerazumijevanja i nespremnosti za empatiju.