ODLUKA ŽALBENOG VIJEĆA MKSJ U PREDMETU STANIŠIĆ I SIMATOVIĆ

Žalbeno vijeće MKSJ dana 15. prosinca 2015. godine poništilo je prvostupanjsku presudu Raspravnog vijeća MKSJ, kojom su oslobođeni Jovica Stanišić, bivši zamjenik načelnika i načelnik Službe državne bezbjednosti (SDB) MUP Republike Srbije, i Franko Simatović, bivši zamjenik načelnika Druge uprave Službe državne bezbjednosti MUP Republike Srbije i specijalni savjetnik u SDB.

Žalbeno vijeće je naložilo ponovno suđenje optuženicima Stanišiću i Simatoviću, po svim točkama optužnice.

Tužiteljstvo MKSJ je u svojoj optužnici Stanišića i Simativića optužilo da su od travnja 1991. do 31. prosinca 1995. godine, kroz svoje sudjelovanje u udru ženom zločinačkom pothvatu (UZP), počinili zlo čine u Srpskoj Autonomnoj Oblasti Krajina i Srpskoj Autonomnoj Oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem u Hrvatskoj, kao i u općinama Bijeljina, Bosanski Šamac, Doboj, Sanski Most, Trnovo i Zvornik u Bosni i Hercegovini. Zajednički cilj navodnog UZP bio je prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba, prvenstveno Hrvata, bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, s velikih područja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

U optužnici se navodi da je taj UZP uključivao počinjenje ubojstva kao kršenja zakona ili običaja ratovanja i kao zlo čin protiv čovječnosti, kao i deportacije, druga nehumana djela (prisilno premještanje) i progon (putem ubojstava, deportacije i drugih nehumanih djela (prisilno premještanje)) kao zločine protiv čovječnosti. Stanišić i Simatović se također terete da su planirali, naredili i/ili na drugi način pomagali i podržavali planiranje, pripremu ili izvršenje kaznenih djela navedenih u optužnici.

Raspravno vijeće MKSJ je dana 30. svibnja 2013. zaključilo da su mnoge od zločina navedenih u optužnici zaista počinile razne srpske snage na gore navedenim lokacijama. Međutim, Raspravno vijeće, većinom glasova, nije utvrdilo krivicu ni Stanišića ni Simatovića za počinjenje tih kaznenih djela sudjelujući u UZP, Vijeće je zaključilo da nije izvan razumne sumnje dokazano da su posjedovali potrebnu namjeru da doprinesu ostvarivanju zajedničkog zločinačkog cilja. Raspravno vijeće je također zaključilo da nije utvrđeno izvan razumne sumnje da su Stanišić ili Simatović planirali ili naredili ove zločine, i, većinom glasova vijeća, da su pomagali i podržavali ove zločine. Slijedom toga, Raspravno vijeće je, većinom glasova, Stanišića i Simatovića oslobodilo krivice po svim točkama optužnice.

Tužiteljstvo je uložilo žalbu na presudu Raspravnog vijeća navodeći tri žalbena razloga.