Zajedno za prava svih žrtava rata – Civilne žrtve rata (srpanj’13.)

Osnovana Udruga civilnih žrtava u Đakovu

U ožujku 2013. godine osnovana je Udruga civilnih žrtava Domovinskog rata, što okuplja obitelji 24 civilne žrtve rata s područja Đakovštine.

Predsjednica udruge izabrana je Marijana Adrić, čija je pokojna majka, Štefica Lučić, civilna žrtva rata, a otac poginuli hrvatski vojnik.

Udruga traži preko hrvatskog konzulata u R.Srbiji popis imena i prezimena pilota koji su ratne 1991. i 1992. godine iz zrakoplova učestalo raketirali grad i okolicu, usmrtivši deset nedužnih civila – na njihovim radnim mjestima, u kućama, dvorištima, vozilima Hitne pomoći, u bolnicama, na ulici… Ostale civilne žrtve rata poginule su u neprijateljskom raketiranju i granatiranju grada i okolice.

Iz DORH-a su ih uputili na činjenicu da (zasad) postoje presude dvama oficirima tzv. JNA za ratni zločin, tj. Miljkoviću i Nikoliću.

(prenosimo iz medija)

Javna rasprava o obeštećenju civilnih žrtva rata, Zagreb 17.lipanj 2013.

17.LIPNJA 2013. godine u Zagrebu je održana javna rasprava povodom činjenice da će se ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju, 1. srpnja 2013., započeti s primjenjivanjem Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela koji uređuje pravo na novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela nasilja počinjenih s namjerom uz primjenu sile ili povredom spolnog integriteta ili dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom kojim je prouzročena smrt, teška tjelesna ozljeda ili teško narušenje zdravlja jedne ili više osoba pri čemu Republika Hrvatska naknadu daje na načelima društvene solidarnosti i pravednosti.

Od 1. srpnja ove godine žrtve različitih oblika nasilja u Hrvatskoj moći će potraživati naknadu štete od svojih počinitelja, odnosno od države, uz uvjet da zahtjev za odštetom podnesu u roku 6 mjeseci nakon počinjenja kaznenog djela, istaknuto na današnjoj raspravi u organizaciji Documente – Centra za suočavanje s prošlošću.

Po zakonskim odredbama, to se odnosi samo na žrtve koje će teškim kaznenim djelima biti izložene nakon 1. srpnja, a ratno je razdoblje od prije dvadesetak godina – isključeno.

Iz Documente stoga traže preispitivanje mogućnosti da se Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela proširi odredbama o naknadi štete civilnim žrtvama rata kojima, po ocjeni voditeljice Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, Vesne Teršelič, nisu priznate patnje i naknade zbog neučinkovitosti procesuiranja ratnih zločina u Hrvatskoj.

“Od 1. srpnja zakonski će biti osnovan fond za naknadu štete žrtvama nasilja kakav nikada nije uspostavljen za civilne žrtve rata u Hrvatskoj kojih je, prema istraživanju Documente, između 4 i 8 tisuća”, upozorila je Emina Bužinkić iz Documente.

Obitelji usmrćenih u ratu, koje su podnijele tužbu na hrvatskim sudovima, u 89 posto slučajeva izgubile su parnicu, te danas plaćaju visoke parnične troškove između 5 i 110 tisuća kuna. Oni, pak, koji su podnijeli tužbu zbog materijalnih gubitaka u ratu, plaćaju i do 200 tisuća kuna troškova sudovima zbog izgubljene parnice, rekla je Bužinkić.

Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela donesen je na temelju Europske konvencije o kompenzaciji žrtava kaznenih djela nasilja, koja obvezuje države članice na osiguranje kompenzacije štete u slučajevima namjernih kaznenih djela i usmrćenja uslijed počinjenja nasilnih djela.

U Zagrebu, 17.lipnja 2013. godine.

Dostupnost pravde za žrtve silovanja u ratu

17.01.2013. u Kulturno informativnom centru (KIC, Preradovićeva 5, Zagreb) održana je tribina o problemima u procesuiranju zločina silovanja u ratu pred domaćim pravosuđem u Hrvatskoj te o mogućim rješenjima. Na tribini su sudjelovali:   Milena Čalić Jelić, Documenta (o analizi slučajeva u kojima su pred domaćim sudovima bili procesuirani seksualni zločini kao dio optužnice), Mario Mažić, Inicijativa mladih za ljudska prava (o pravnim ograničenjima i mogućim rješenjima te o naprednijoj praksi), Višnja Ljubičić, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova (o obvezi države da omogući pristup pravdi svim svojim građanima/kama) te moderatorica: Danijela Stanojević, novinarka.

U Republici Hrvatskoj odvijaju se suđenja za ratne zločine počinjene u ratu u 1990 – ima. U posljednjih nekoliko godina suđenja su uznapredovala u kvaliteti, zakonski okvir je prilagođen nešto višim standardima, a sva su suđenja prebačena na četiri velika županijska suda (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek) pri kojima su osnovani posebni Odjeli za ratne zločine.
Međutim, zakonski okvir i praksa procesuiranja zločina silovanja u ratu još uvijek u ozbiljnoj mjeri onemogućuju pristup pravdi žrtava seksualnih zločina. Inicijativa mladih za ljudska prava stoga je izradila analizu standarda procesuiranja seksualnih zločina pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, analizu domaćeg okvira te specifična područja u nekim drugim nacionalnim jurisdikcijama. Iz analize je razvidno kako treba prilagoditi hrvatski zakonski okvir naprednijoj međunarodnoj praksi.

Istraživački izvještaj o civilnim žrtvama u RH

9. studenoga 2012. u Zagrebu na konferenciji :”CIVILNE ŽRTVE RATA U HRVATSKOJ”  u sklopu projekta “Zajedno za prava svih žrtava – Osnaživanje organizacija civilnog društva za istraživanje činjenica i zagovaranje obeštećenja” koje na svom području provode organizacije civilnog društva poput Delfian iz Pakraca, Pravde iz Bjelovara, Miramide iz Grožnjana, Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, te nositelj projekta Documenta – Zagreb izdan je PRIRUČNIK (Istraživački izvještaj) o Civilnim žrtvama rata u Hrvatskoj, s preporukama, praksom, potrebama. Možete preuzeti ovdje.

Sjednica Vijeća za socijalnu pravdu, Ured Predsjednika RH

10.RUJNA 2012. godine u ZAGREBU, održana je sjednica Vijeća Predsjednika RH za socijalnu pravdu. Tematska sjednica održana je u Uredu Predsjednika , u središte rasprave stavila je obespravljenost civilnih žrtava.

Vijeće za socijalnu pravdu pod predsjedanjem predsjednika Republike Ive Josipovića zaključilo je kako je potrebno da Hrvatski sabor i vlada učine korak naprijed u zaštiti žrtava rata, svakog pojedinca bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, kao i materijalnog obeštećenja te na ispravljanja nanesenih nepravdi.

Više o sjednici Vijeća za socijalnu pravdu – možete preuzeti kroz izvještaj ovdje.

www.civilnezrtve.hr

Prava civilnih žrtava rata – Uvod

Žrtvama se smatraju osobe koje su, pojedinačno ili unutar skupine, pretrpjele štetu koja uključuje fizičku ili materijalnu povredu, emotivnu patnju, materijalni gubitak ili ozbiljnu povredu njihovih temeljnih prava putem akata ili propusta koji predstavljaju teška kršenja međunarodnog prava o ljudskim pravima. Pojma žrtve uključuje i članove uže obitelji ili štićenike neposredne žrtve i osobe koje su pretrpjeleštetu u nastojanju da pomognu žrtvama u nevolji ili da sprječe njihovu viktimizaciju.

Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata traži da žrtva bude žrtva te da, kada se govori o naknadama, jednako vrijedi život ili invaliditet djeteta i civila kao i branitelja. Tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj je poginulo 402 djece, a ranjeno 1044. (podaci Radne skupine za izradu registra djece poginule uslijed razaranja u RH), no to nosu konačne brojke i potreban je ažuriranost.

Predstavnice Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata upozoravaju da status poginule djece nije do danas reguliran nikakvim zakonskim dokumentom. Smatraju da su roditelji te djece, obespravljeni. Zakon propisuje imovinski cenzus te im je i jedna kuna bilo kakvog primanja prepreka za ostvarivanje bilo kojeg materijalnog prava. Prava članova obitelji poginule djece i prava ranjene djece u domovinskom ratu uređena su Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invlailda rata.>>> Stradalnici traže iste osnovice i naknade po gubitku člana obitelji ili gubitku noge ili ruke, tj, ranjavanju.

~Civilne žrtve 1991.-1995.~

Civilne žrtve rata su osobe koje su pojedinačno ili unutar skupine pretrpjele određenu štetu. Štetom se nazivaju fizičke i mentalne povrede, emotivna patnja, materijalni gubici ili druge ozbiljne povrede njihovih prava putem akata ili propusta koji predstavljaju teška kršenja međunarodnog prava o ljudskim pravima ili ozbiljne povrede međunarodnog humanitarnog prava. Pojam žrtve uključuje i članove uže obitelji ili štićenike neposredne žrtve i osobe koje su pretrpjele štetu u nastojanju da pomognu žrtvama u nevolji ili da spriječe njihovu viktimizaciju.

Civilne žrtve rata su:

  • neposredno ubijeni u ratu,
  • neposredno ranjeni u ratu,
  • umrli od posljedica rata, tijekom ili nakon rata, kao što su bolest, pothranjenost ili bespravnost – posljedice koje se uobičajeno ne očekuju u slučaju odsustva rata,
  • žrtve jednostranog sukoba u slučajevima kada država vrši nasilje nad svojim građanima,
  • žrtve silovanja i drugih oblika ratnog seksualnog zločina,
  • izbjeglice i prognanici/interno raseljene osobe,
  • umrli od ratnih ozljeda nakon rata.

Broj civilnih žrtava rata u Hrvatskoj nije poznat, procjenjuje se na između 4.000 i 8.000 osoba. Tek manji dio njih imaju status civilne žrtve rata i time ostvaruju pripadajuća socijalna prava (invalidnina, opskrbnina, tuđa njega i pomoć u kući i sl.). Većina stradalnika nema informaciju o pravima i mogućnostima ostvarivanja socijalnih prava. Članovi obitelji ubijenih još uvijek čekaju na procesuiranje zločina počinjenih u ratu. Brojne žrtve koje su podnijele zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe, istu nisu ostvarile, a danas plaćaju visoke parnične troškove. Slučajevi seksualnog zlostavljanja civila i logoraša uglavnom nisu procesuirani, a žrtve nemaju osiguranu psihosocijalnu i drugu potporu. Gotovo 2.000 osoba stradale su u ratu i nakon rata od mina, a značajan dio prostora još uvijek nije razminiran. Na područjima na kojima se nisu odvijale ratne operacije, uništen je velik broj stambenih objekata, a postupci za naknadu materijalne štete uglavnom su rezultirali naplatom parničnih troškova za žrtve.

Većina stradalnika/ca danas nema odgovarajuću potporu države i društva u cjelini. Većina preživjelih treba javno priznanje patnje, psihosocijalnu pomoć, društvenu solidarnost. Žrtve zaslužuju moralnu i materijalnu satisfakciju.

Civilne žrtve rata imaju pravo na odgovarajuće, učinkovito i brzo obeštećenje. Oblici obeštećenja su:

RESTITUCIJA – povratak u situaciju koja je prethodila kršenju prava: vraćanje slobode, uživanje ljudskih prava, identitet, obiteljski život i državljanstvo, povratak u mjesto prebivališta, vraćanje na posao i povrat imovine

KOMPENZACIJA ili NAKNADA ŠTETE za:

  • povredu tjelesnog integriteta i duševne boli,
  • izgubljenu priliku za zapošlavanje, obrazovanje i socijalne povlastice,
  • materijalnu štetu i gubitak zarade, uključujući i gubitak radne sposobnosti,
  • moralnu štetu,
  • troškove pravnog zastupanja, liječenja, psihološkog savjetovanja i socijalnih službi,
  • svaku gospodarski procjenjivu štetu.

REHABILITACIJA – medicinska i psihološka pomoć te pravna i socijalna pomoć

SATISFAKCIJA treba sadržavati:

  • prekid kontinuiranih povreda,
  • verifikaciju činjenica te potpuno i javno objavljivanje istine,
  • potragu za nestalima,
  • sudsko i administrativno kažnjavanje osoba odgovornih za povrede,
  • službenu deklaraciju ili sudsku odluku kojom se ponovno uspostavlja dostojanstvo, ugled i prava žrtve i osoba blisko povezanih sa žrtvom,
  • komemoracija i odavanje počasti žrtvama,
  • javna isprika i prihvaćanje odgovornosti i dr.

JAMSTVA ZA NEPONAVLJANJE

Pravo na zaštitu kao civilna žrtva rata u RH kroz upravni postupak

U Republici Hrvatskoj civilni status žrtve, kako za civilne invalide Domovinskog rata, tako i za zaštitu članova obitelji čiji su najbliži poginuli ili nestali tijekom Domovinakog rata, ostvaruje se kroz upravni postupak prema odredbama Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (pročišćeni tekst)

Civilni invalid rata je osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je dobila:

1.   zlostavljanjem, odnosno lišenjem slobode od strane terorista ili pripadnika Jugoslavenske narodne armije od 17. kolovoza 1990;

2.   u svezi s ratnim događajima (bombardiranje, eksplozija ratnog materijala, zalutali metak i sl.);

3.   od eksplozije zaostalog ratnog materijala nakon završetka ratnih operacija;

4.   u svezi s diverzantskim, odnosno terorističkim akcijama kojima se ugrožava sigurnost ili ustavni poredak Republike Hrvatske;

5.   zlostavljanjem odnosno lišenjem slobode od strane okupatora ili njegovih pomagača za vrijeme drugog svjetskog rata.

Civilni invalid je i osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 60% zbog bolesti a bolest je, pogoršanje bolesti, odnosno pojava bolesti neposredna posljedica zlostavljanja odnosno lišenja slobode od strane terorista ili pripadnika Jugoslavenske narodne armije od 17. kolovoza 1990.

Civilni invalid koji po osnovi bolesti stekne i koristi prava po ovom Zakonu najmanje pet godina zadržava svojstvo civilnog invalida ako mu se oštećenje organizma smanji ispod 60%, ali ne niže od 20%.

Članak 9. Prava utvrđena ovim Zakonom ne mogu ostvariti osobe koje su, u Domovinskom ratu, oštećenje organizma dobile kao pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija, odnosno koje su osuđene pravomoćnom sudskom presudom zbog sudjelovanja u neprijateljskim vojnim i paravojnim formacijama ili zbog ugrožavanja ustavnog poretka i sigurnosti Republike Hrvatske, kao i članovi njihovih obitelji.

Po pitanju prava civilnih invalida rata po osnovi oštećenja organizma govori članak 14. Zakona, navodeći koja se prava mogu ostvariti : osobna invalidnina, dodatak za njegu i pomoć druge osobe,ortopedski dodatak, profesionalnu rehabilitaciju,kupališno i klimatsko liječenje, pomoć u troškovima liječenja i nabavi ortopedskih pomagala.

Člankom 16. uređuje se osobna invalidnina po tabličnom pregledu:

Skupina

Postotak

II.

73,00

III.

55,00

IV.

41,00

V.

29,00

VI.

18,00

VII.

12,00

VIII.

6,00

IX.

4,00

X.

3,00

 

POSTUPAK

Sukladno članku 75. Zakona, o pravima po ovom Zakonu u prvom stupnju rješava nadležni ured državne uprave u županiji, odnosno nadležno upravno tijelo Grada Zagreba, a u drugom stupnju Ministarstvo rada i socijalne skrbi.

O pravima po ovom Zakonu za osobe koje nemaju prebivalište na teritoriju Republike Hrvatske u prvom stupnju rješava nadležno upravno tijelo Grada Zagreba, a u drugom stupnju nadležno ministarstvo.

DOKAZNA SREDSTVA

Rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 8. stavka 1. ovog Zakona utvrđuje se pisanim dokazima; potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdana od nadležne vojne jedinice ili ustanove, nadležnog tijela državne uprave, medicinska dokumentacija o liječenju za oštećenje organizma nastalo u vremenu od 30. svibnja 1990. do dana prestanka neprijateljstava, medicinska dokumentacija o liječenju neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, a najkasnije tri mjeseca od dana prestanka neprijateljstava.

* Pema dosadašnjim odlukama, isčitava se praksa Ustavnog suda RH da medicinska dokumentacija izdana od druge države ne može poslužiti kao pisano dokazno sredstvo.

ROKOVI

Zakonom nije postavljeno vremensko ograničenje za podnošenje zahtjeva osim za priznavanje prava na obiteljsku invalidninu po osnovi osobe koja je umrla od bolesti dobivene iz članka 8. stavka 2. ovog Zakona. Zahtjev se mogao podnjeti u roku od godine dana od dana zlostavljanja, odnosno otpuštanja iz zatočeništva, najkasnije od pet godina od dana smrti te osobe.

 

Naknade šteta za imovinu uništenu terorističkim aktima

U razdoblju 1991.-1995. nepoznati počinitelji uništili su ili oštetili velik broj stambenih i poslovnih objekata hrvatskih građana u područjima na kojima se nisu odvijale ratne operacije. (Na području Udruge “Pravda” – partnera na projektu uništeno je preko 650 takvih objekata)

Kako počinitelji nisu otkriveni, žrtve tih terorističkih akata su naknadu štete tražile privatnim tužbama protiv države. Sve te tužbe pozivale su se na članak 180. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) da bi Hrvatski sabor isti članak ukinuo 1996. godine, a svi sudski postupci za naknadu štete prekidaju se do donošenja novog zakona.

Članak 180. glasio je : “Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem imovine fizičke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara društveno politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.” (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 7/1996))

Novi zakon usvojen je nakon sedam i pol godina u ljeto 2003. kao Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (ZOŠT) koji je ograničio pravo na naknadu štete na naknadu one štete gdje je posljedica smrt, tjelesne povrede ili oštećenje zdravlja.

Prekinuti postupci za nadoknadu materijalne štete nastavljeni su po novom zakonu, članku 8. koji određuje da se materijalna šteta nadoknađuje shodno odredbama Zakona o obnovi. (Zakon o obnovi (NN 24/1996) na snazi od 3. travnja 1996., Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obnovi (NN 57/2000) na snazi od 17. lipnja 2000) ….(pročišćeni text ovdje)

PROBLEM

Od primjene novog zakona te ponovnog pokretanja postupaka, Općinski sudovi u RH su se oglašavali nenadležnim, upućivali tužitelje na upravni postupak ili odbijali tužbene zahtjeve te nalagali tužiteljima plaćanje visokih parničnih troškova (u nekim predmetima i do 200 000 kuna).

Realizacija prava na obnovu, u praksi, za veći broj vlasnika nekretnina uništenih terorističkim činom, onemogućeno je u traženju kumulativnog ispunjenja svih preduvjeta za ostvarivanje prava na obnovu (članak 4. i 5. Zakona o obnovi >>>) a osobito prebivališta podnositelja u oštećenom/srušenom objektu 1991. godine., zahtjev da u mjestu prebivanja nema drugu useljivu, u ratu neoštećenu kuću ili stan, izjava da će se korisnik obnove vratiti u objekt i u njemu živjeti.

Obnova obuhvaća samo stambene objekte ne i poslovne.

Ustavni sud rješenjem U-I-2921/2003 nije prihvatio prijedloge za pokretanje postuoka za ocjenu suglasnosti ZOŠT-a s Ustavom RH.

Po ocjeni Ustavnog suda, Vlada RH je 2009. donjela Odluku o otpisu troškova parničnog postupka dosuđenih RH u određenim predmetima, čime je djelomično ispravljenja nepravda nanesena žrtvama terorističkih akata.

Statistički prikaz civilnih žrtava rata u periodu od 2000-2011. MZSS

Civilni invalidi Domovinskog rata Korisnici obiteljske invalidnine
31.prosinca 2000. 2.603 485
31. prosinca 2001. 2.729 485
31. prosinca 2002. 2.722 433
31. prosinca 2003. 2.707 422
31. prosinca 2004. 2.686 424
31. prosinca 2005. 2.647 415
31. prosinca 2006. 2.576 388
31. prosinca 2007. 2.588 384
31. prosinca 2008. 2.537 378
31. prosinca 2009. 2.500 359
31. prosinca 2010. 2.459 349
31. prosinca 2011. 2.413 336

 

ZAKLJUČAK:

Kao što je razvidno iz navedenih podataka, najveći broj civilnih invalida Domovinskog rata, kao i članova obitelji nestalih ili ubijenih civila, je ostvario svoja prava u periodu prije 2000. g. U posljednjih 10 godina broj civilnih žrtava, koji su ostvarili prava prema Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata je smanjen (broj civilnih invalida za 7.3%, dok korisnika obiteljske invalidnine za 30,7%).