Arhiva vijesti

Priopćenje Platforme 112

Zagreb, 6. travnja 2012.

 

Ocjena prvih 112 dana nove vlasti

 

Platforma 112 okuplja šezdeset organizacija civilnog društva koje se niz godina bave zaštitom ljudskih prava, demokratizacijom, izgradnjom mira, suzbijanjem korupcije i zaštitom javnih resursa, posebno okoliša, koje su u 112 zahtjeva, upućenih svim političkim opcijama uoči parlamentarnih izbora, definirale prioritete i konkretne mjere za Hrvatsku u kojoj je vladavina prava uporište djelovanja pojedinaca, institucija i političke elite.

Mi tražimo i očekujemo dosljednost i političku odgovornost nove vlasti, ali i svih drugih političkih aktera i institucija, za stvarna i trajna poboljšanja u pet prioritetnih, međusobno povezanih, područja:

§ stabilne, odgovorne i demokratične institucije vlasti i jednak pristup pravdi

§ kvaliteta demokracije

§ borba protiv korupcije i javni interes

§ ravnopravnost i dostojanstvo svih ljudi

§ nasljeđe rata, suočavanje s prošlošću i izgradnja mira.

 

U ovom priopćenju predstavljamo ocjenu rada nove vlasti u odnosu na naših 112 zahtjeva.

 

Ujedno javno tražimo sastanak s Predsjednikom Vlade, a od Hrvatskog sabora mogućnost održavanja okruglog stola u tjednu nakon prestanka uskršnje stanke kako bismo predstavili i raspravili cjeloviti Izvještaj Platforme 112 s prijedlozima novima vlastima za hitna ali i sustavna poboljšanja vladavine prava i demokracije.

 

U proteklom tromjesečju od formiranja nove vlasti uočili smo naznake pozitivnih promjena u 29 od 112 točaka, što čini četvrtinu svih zahtjeva Platforme 112. Pritom se u najvećem broju slučajeva radi o najavama posve novog pristupa promišljanju više politika, prvenstveno obrazovne i reproduktivne, sigurnosne te vanjske politike. Istovremeno, uočavamo izostanak konkretnih političkih odluka koje donose stvarne promjene, posebno u vezi s gorućim problemima socijalno ugroženih, povratnika i žrtava rata. Prevaga deklarativnog nad operativnim aspektom s jedne je strane razumljiva budući da se radi o početnom razdoblju konstituiranja vlasti, no iskazi političke volje uvjerljivi su samo onda kad se i pretoče u konkretne odluke s institucionalnom podlogom u proračunu i provedbenom planu, i to putem otvorenog procesa koji uključuje i zainteresiranu javnost.

 

Zasad je vidan raskorak između neformalnih najava i otvorenosti političkih dužnosnika većine resora s kojima smo bili u kontaktu i manjkavosti u razradi planova te dosljednoj primjeni procedura za inkluzivno odlučivanje na razini Vlade (nepoštivanje Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnosti) ali i Sabora (hitne zakonodavne procedure i kašnjenje u donošenju novog Poslovnika Hrvatskog sabora kao podloge za uključivanje vanjskih članova u rad svih saborskih odbora). Poštivanje procedura javne komunikacije i konzultacija omogućuje predvidljivost i jednakopravnost u pristupu informacijama i samom odlučivanju te je ključno za vjerodostojnost odluka nove vlasti i toliko potrebnu promjenu političke kultureStoga tražimo da hitna procedura i izostanak javnog savjetovanja napokon postanu dobro obrazložene iznimke, a ne pravilo donošenja zakona te da Vlada obnovi dobru praksu iz doba premijera Račana kada su svi novinari imali jednak pristup članovima Vlade prilikom redovitih konferencija za tisak nakon sjednica Vlade. Očekujemo i znatno veću prisutnost premijera u javnosti jer je njegova odgovornost da građanima obrazloži i pojasni smjer ukupne politike te posebno značajne odluke koje donosi Vlada.

 

Dok cjeloviti izvještaj detaljno opisuje postignuća i propuste, u sažetku ćemo samo ukazati na bitne pozitivne, ali i negativne trendove.

 

Glavni pozitivni pomaci:

– Spremnost na sustavno uvođenje građanskog obrazovanja u osnovne i srednje škole koje je najavljeno kao jedan od političkih prioriteta u resoru obrazovanja, pri čemu su MZOS i AOO iskazali interes za partnerstvo s organizacijama civilnog društva u provedbi pilot projekata. Zalažemo se za postepeni, promišljeni višegodišnji proces s primjerenim proračunskim sredstvima, što u pripremnoj fazi nije osigurano te za dijalog o integraciji obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u sustav visokog obrazovanja.

 

– Vlada je usvojila Akcijski plan Partnerstva za otvorenu vlast 201.2-13. koji sadrži niz mjera, definiranih u dijalogu između vlasti i civilnog društva, za unaprjeđenje transparentosti s naglaskom na upravljanje proračunom, javne nabave, rad javnih poduzeća, financiranje političkih stranaka, javni uvid u imovinu dužnosnika i rukovodećih službenika,. pristup informacijama i sudjelovanje javnosti u oblikovanju javnih politika. Ovaj dokument shvaćamo kao niz konkretnih političkih obaveza za podizanje kvalitete javnog upravljanja i participativne demokracije čiju će provedbu udruge okupljene oko Platformi 112 aktivno podupirati i kritički pratiti.

 

– Otvorenost vlasti (Ministarstva uprave i predsjednika Odbora za ustav, politički sustav i poslovnik) spram prijedloga sustavne i obuhvatne reforme izbornog zakonodavstva i to putem participativnog procesa koji će uključiti akademsku zajednicu, nadležne institucije i civilno društvo. Zasad su osnovane radne skupine za popise birača i politički sustav, no očekujemo da Ministarstvo uprave javnosti i Saboru predstavi cjeloviti prijedlog izborne reforme s definiranim ritmom rada.

 

– Otvoren i pravodoban proces izmjene ustavno neprihvatljivih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju kojima će se napokon ukinuti potpuna zabrana okupljanja na Markovom trgu i provesti odluka Ustavnog suda. Međutim, predloženo rješenje, koje upravo ulazi u prvo čitanje, sadrži manjkavosti koje je nužno otkloniti s obzirom na odluku Ustavnog suda, kvalitetu zaštite ljudskih prava ali i provedivost zakona. Organizacije okupljene oko Platforme 112 zalažu se za:

– primjenu općih odredbi Zakona o javnom okupljanju na prostor Trga sv. Marka u Zagrebu, uz ograničenje prava na javno okupljanje na tom prostoru u skladu sa specifičnim sigurnosnim potrebama svakog pojedinačnog slučaja,

– neograničeno vremensko trajanje okupljanja od 0 do 24h,

– neograničeni broj sudionika javnog okupljanja na tom prostoru ,

– smanjivanje udaljenosti između zgrada institucija i sudionika okupljanja s 10m na 4 m, u skladu s propisima o sigurnosti prometa na cestama,

– ukidanje odredbi o dozvoljenom smjeru dolaska sudionika koje je diskriminatorno za osobe s invaliditetom,

– jednako postupanje prema sudionicima mirnih okupljanja i javnih prosvjeda u odnosu na druge oblike javnog okupljanja,

– smanjenje dužnosti organizatora, voditelja i redara na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu, isključivu nadležnost policijske uprave (a ne privatnih tvrtki) za održavanje reda i mira te naglašavanje pozitivne dužnosti države da štiti i osigurava mirno okupljanje i javni prosvjed.

 

– Priprema novog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji koji suštinski mijenja aktualnu regulativu i to u smjeru ostvarivanja prava žena da odlučuju o vlastitom tijelu i reprodukciji, slobodno od diskriminacije, prisile i nasilja. Ministarstvo zdravlja dosad se uspješno othrvalo ideološkim pritiscima vjerskih zajednica te pacijenticama osiguralo pravo na izbor medicinskog postupka . Međutim, sam proces izrade nacrta zakona koji je povjeren radnoj skupini nije u znatnijoj mjeri uključio udruge pacijentica i pacijenata.

 

– Iskazana je spremnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za uvođenje seksualnog odgoja u škole, i to u skladu sa stručnim standardima, u sklopu zdravstvenog obrazovanja, bez povinovanja pritiscima vjerskih zajednica. Postoji bojazan da će proces uvođenja novih sadržaja biti spor pa je opravdano pitanje hoće li sveobuhvatna seksualna edukacija stvarno zaživjeti u mandatu ove Vlade.

 

– Po prvi su put definirani prioriteti vanjske politike koji se uvelike referiraju na zaštitu i promociju ljudskih prava i izgradnju mira, uključujući i međunarodnu razvojnu pomoć te jačanje civilne u odnosu na vojnu komponentu međunarodnih misija u kojima sudjeluje RH (Afganistan). MVEP je iskazalo spremnost za suradnju s organizacijama civilnog društva oko razvija strategije i provedbe međunarodne razvojne pomoći, ali i oko organiziranja javnih rasprava o hrvatskoj vanjskoj politici.

 

– Po prvi puta je medijska politika, odnosno njezin kronični izostanak, prepoznata kao politički prioritet u resoru kulture, uz posebnu pažnju usmjerenu na strateški pristup, dijalog s novinarskom i audiovizualnom strukom, rješavanje aktualne krize javnih medija i jačanje pozicije neprofitnih medija. Ministrica kulture Andrea Zlatar promptno je reagirala na Apel za vjerodostojnost HRT-a koji je okupio spektar strukovnih i ljudskopravaških organizacija te je pokrenula izmjene zakona u svrhu kadrovskih i programskog zaokreta na HRT-u koji još nije dovršen, pri čemu se zalažemo za transparentnost zakonodavnog postupka i dosljednost provedbe potrebnih promjena.

 

– Zaokret u stavu prema organizacijama civilnog društva kao partnerima, a ne protivnicima resora zaštite okoliša; Ministarstvo, pod vodstvom ministrice zaštite okoliša Mirele Holy, ide u smjeru profiliranja vlastite misije kao jednako važnog resora, i nadamo se autonomnog, u odnosu na druge, povezane, kao što su gospodarstvo, graditeljstvo i dr.

 

– Po prvi puta se jedan važan dokument sigurnosne politike formulira na transparentan način – pomak je ostvaren kroz donošenje transparentne odluke Vlade RH o izradi Nacionalne strategije nacionalne sigurnosti iz koje su jasno vidljivi sudionici i rokovi izrade uz predviđenu javnu raspravu; važan je iskorak odluka da izradu Strategije po prvi put ne koordinira MORH, već MVEP. Ipak, nadležna radna grupa za izradu Strategije dosad nije uspjela ispoštovati zadane rokove; Iz ovog je primjera vidljivo koliko je važno realno planirati vrijeme i kapacitete institucija koje rade na izradi sigurnosnih politika.

 

Istodobno, ističemo i glavne propuste u djelovanju nove vlasti koje smatramo neopravdanima čak i u kontekstu prvih mjeseci mandata, i to posebno zato što se radi o naslijeđenom demokratskom deficitu i nepravdama koje godinama trpe najranjivije skupine društva – siromašni, manjine i žrtve rata.

 

Glavni propusti i problemi:

– Nastavak nepoštivanja Kodeksa dobre prakse savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u donošenju propisa; dominacija hitne zakonodavne procedure, čime se potkopava participativna demokracija – od ukupno 35 prijedloga nacrta zakona tijekom 18 sjednica Vlade zaključno s 29. ožujka, samo je jedan nacrt zakona objavljen na internetskoj stranici ministarstva i prošao je kroz javnu raspravu – Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju! Istodobno, od 54 zakona koji su razmatrani u Hrvatskom saboru, njih 48 prošlo je kroz hitnu proceduru (od preostalih 6, u 5 se slučajeva radi o zakonskim prijedlozima opozicije – Hrvatskih laburista – koji su redom odbijeni, što je nastavak lošeg i arogantnog ponašanja prošle vlasti). Unatoč obrazloženju da se u mnogo slučajeva radilo o tehničkim usklađivanjima u skladu s novim ustrojem institucija, ističemo primjer Zakona o socijalnoj skrbi koji je hitnom procedurom mijenjan, uz obrazloženje da je prethodni zakon bio neprimjenjiv upravo stoga što je i hitno donesen bez adekvatnog doprinosa struke!!! Tražimo dosljednu primjenu Kodeksa i jačanje njegova statusa putem izmjena Poslovnika Vlade.

 

– Potpuno je neopravdan nastavak nerješavanja sada ne samo 11, već 14 slučajeva neovlaštenog ulaganja u imovinu, odnosno povrat imovine i naknadu štete povratnicima. Radi se o detektiranom problemu u kontekstu završetka pregovora u Poglavlju 23; unatoč deklarativnoj otvorenosti nove vlasti, konkretnih pomaka nema – kadrovi iz stare vladajuće garniture koji su kočili rješavanje ovog problema i dalje su na istim ili sličnim pozicijama! Tražimo da država hitno riješi ove slučajeve time što će pripremiti individualne ugovore s vlasnicima imovine te preuzeti odgovornost za naknadu štete, naknadu za duljinu trajanja postupka te naknadu za sve sporove s bivšim privremenim korisnicima te imovine.

 

– Nepravedan i neprovediv sustav besplatne pravne pomoći i dalje je na snazi iako se radi o kroničnom propustu tijekom cijelih pregovora čije se uklanjanje nakon promjene vlasti predstavljalo neupitnim. Čak 99% korisnika nije u stanju samostalno ispuniti zahtjev, a prema podacima devet ovlaštenih udruga pružatelja BPP u 2011., samo je u 1% slučajeva pomoć pružena u sklopu sustava BPP (178 uputnica/rješenja) dok je u 15.265 slučajeva pravna pomoć pružena građanima u potrebi izvan sustava BPP, a recentne izmjene zakona dodatno su ograničile područje djelovanja udruga pružateljica pravne pomoći. Zahtijevamo da uspostava novog sustava besplatne pravne pomoći koji će osigurati pristup pravdi pod hitno postane prioritet Ministarstva pravosuđa, uz učinkovitu provedbu twinning projekta s Litvom i uključivanje udruga pružatelja pravne pomoći koji najbolje poznaju probleme građana u potrebi.

 

– Unatoč najavama, i dalje ne postoji stvarna i dostatna politička volja da Vlada napokon donese odluku kojom se RH odriče naplate parničnih troškova od svih tužitelja koji nisu uspjeli sa zahtjevima za naknadom štete zbog smrti bliske osobe ili za naknadom materijalne štete zbog terorističkih akata. Tom odlukom bi se otklonila sramotna situacija u kojoj država ruši ne samo dostojanstvo, već i egzistenciju obitelji civilnih žrtava rata. Izostanak odluke u oštrom je kontrastu s deklarativnom zainteresiranošću za otpisom parničnih troškova od strane zamjenice Ministra pravosuđa i Glavnog državnog odvjetnika, pri čemu i Ministarstvo branitelja razumije problem, ali ne vidi mogućnost otpisa zbog nedostatnih proračunskih sredstava, dok Ministarstvo vanjskih poslova ne vidi mogućnost otpisa dok Vlada RH ne dobije reparacije od Vlade RS, iako se sadašnja Ministrica vanjskih poslova za vrijeme predizborne kampanje pozitivno odredila prema otpisu troškova i uspostavi Fonda za obeštećenje svih žrtava rata.

 

– Zakon o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije nije ukinut unatoč njegovoj štetnosti koju su višekratno isticale kako predstavnici danas vladajućih stranaka, tako i Državni odvjetnik i Predsjednik Republike. Pritom je ironično da je ovo jedini zakon koji prema procjeni udruga zaslužuje primjenu hitne procedure i posve je neshvatljivo zašto je nadalje na snazi, pa makar ga Glavni državni odvjetnik prema vlastitim riječima ne primjenjivao!

 

– Nema nikakvog pomaka oko složenog pitanja koje je trebalo biti riješeno u sklopu pregovora s EU – jednakog pravnog okvira stambenog zbrinjavanja za sve bivše nositelje stanarskog prava na cjelokupnom teritoriju RH, iako su određeni dužnosnici nove vlasti priznali postojanje problema te najavili određene akcije. S obzirom da se protiv nositelja stanarskih prava i nositelja stambenog zbrinjavanja podižu tužbe za naknadu štete te se provode deložacije nužna je hitna reakcija vlasti kako bi se ova diskriminatorska praksa zaustavila.

– Nazadak, a ne napredak u onemogućavanju bespravne gradnje i devastacije okoliša – Prošla Vlada je nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora na vrhuncu populizma donijela Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kojim se gotovo bez ikakvih kriterija dopušta legalizacija velikog dijela nelegalno izgrađenih objekata. Nova Vlada radi jedan veliki korak natrag i u javnu raspravu upućuje prijedlog izmjena i dopuna ovog Zakona kojim se ukidaju čak i minimalna ograničenja postojećeg Zakona te se omogućava legalizacija na površinama izvan građevinskog područja u zaštićenom obalnom području mora u pojasu do 70 m, na osobito vrijednom poljoprivrednom zemljištu i u zaštićenim šumama. Tražimo ukidanje važećeg Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama i široku javnu i stručnu raspravu u kojoj će se utvrditi jasni kriteriji za legalizaciju i tipizirati nelegalno izgrađeni objekti u svrhu donošenja kvalitetnog zakona koji neće rezultirati devastacijom okoliša.

 

– Nove su vlasti propustile podignuti ljestvicu demokracije pravodobnim izmjenama Zakona u referendumu uoči organiziranja referenduma o ulasku RH u EU. Tako je prvi referendum od nezavisnosti Hrvatske organiziran na brzinu, uz niz nereguliranih pitanja, posebice javnog financiranja informativnih i promidžbenih kampanja i uloge medija; nova vlast šute o zahtjevu udruga i sindikata za olakšavanjem pokretanja referenduma od strane građana (povećanje broja dana za prikupljanje potpisa s 15 na 30 i smanjenje postotka broja potpisa birača na 200 000 ili 5%), uz preciziranje pitanja o kojima se ne može odlučivati putem referenduma (Ustavne vrijednosti). Naime hrvatska je regulativa ne samo u praksi neprovediva već je i među najrestriktivnijima u Europi.

 

Nastavno na ovu opću ocjenu, Platforma 112 će u cjelovitom Izvještaju, koji će biti objavljen 17. travnja 2012., detaljno prikazati djelovanje vlasti u odnosu na svih 112 postavljenih zahtjeva te predložiti prioritete za narednih šest mjeseci i najaviti svoje zagovaračke akcije.

 

U listopadu 2012. bit će objavljen sljedeći Izvještaj Platforme 112, s fokusom na procjenu provedbe svega što je nova vlast obećala da će poduzeti kako bi Hrvatska uistinu postala i opstala kao zemlja vladavine prava.

 

Podsjećamo da je Platforma 112 aktivno uključena i u praćenje obveza proisteklih iz pregovora s EU te će ovaj Izvještaj poslužiti kao nadopuna za izvještaj Europske komisije o nastavku reformi u Poglavlju 23 (travanj 2012) kao i za naredno godišnje Izvješće o napretku (listopad 2012).

 

Za dodatne informacije o Platformi 112 obratite se Milani Romić, Kuća ljudskih prava,milana.romic@gmail.com, 091 337 7742 ili Marini Škrabalo 091 585 6830 te posjetite stranicu http://kucaljudskihprava.hr

Prenosimo izvještaj s konferencije za tisak

Izvještaj s konferencije za tisak povodom dvojbi oko uzroka smrti Igora Benete i zakašnjelog procesuiranja ratnog zločina u Gruborima, koja je održana u Kući ljudskih prava u Zagrebu 2. travnja 2012., a na kojoj su govorili Vesna Teršelič (Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću), Zoran Pusić (Građanski odbor za ljudska prava) i Sandra Benčić (Centar za mirovne studije) pogledajte ovdje.

Okrugli stol u Bjelovaru “Zajedno za prava svih žrtava”

Okrugli stol pod nazivom “Zajedno za prava svih žrtava” će se održati u Bjelovaru, Hotel Central, u četvrtak 29. ožujka s početkom u 17h.

U sklopu projektu “Zajedno za prava svih žrtava” koji se financira iz sredstava Nacionalne Zaklade, Udruga “Pravda” iz Bjelovara, partner na projektu, organizira okrugli stol.

Na okruglom stolu će se govoriti o ključnim pitanjima poput procesuiranja ratnih zločina, procesuiranja terorističkih akata i naknadom materijalne štete, zakonodavnim inicijativama za prava žrtava, kao i predstaviti rezultate istraživanja o potrebama civilnih žrtava rata i vodič za žrtve. Program okruglog stola možete preuzeti ovdje.

Izjava povodom postupka rehabilitacije Draže Mihailovića

Prenosimo izjavu Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, supotpisanu od strane brojnih organizacija civilnog društva iz Srbije, povodom postupka rehabilitacije četničkog vođe u Drugom svjetskom ratu Draže Mihailovića.

Saučesnici zločina

Beograd, 19. mart 2012: Predstavnici civilnog društva protestuju zbog grubog manipulisanja javnošću povodom postupka rehabilitacije Dragoslava Draže Mihailovića, vođe četničkog pokreta tokom Drugog svetskog rata. Reč je o osuđenom ratnom zločincu za zločine protiv čovečnosti počinjene nad Bošnjacima, Hrvatima, ali i nad srpskim narodom.

Pokušaj njegove rehabilitacije poništava antifašističku borbu srpskog i svih drugih jugoslovesnkih naroda. Bili smo jedan od najautentičnijih i najznačajnih narodnooslobodilačkih pokreta i zbog toga poštovani član antihitlerovske koalicije. Poslednjih decenija u Srbiji je, međutim, došlo do revizije i falsifikovanja istorije i marginalizacije partizanskog pokreta čime su se Srbija i srpski narod samoisključili iz fronta evropskih antifašističkih snaga.

U tom smilsu donet je Zakon o izjednačavanju partizana i četnika, a potom i Zakon o rehabilitaciji kojima je pokrenut proces rehabilitacije ličnosti koje su bile na strani kolaboracije sa fašističkom Nemačkom (knez Pavle, Dragiša Cvetković). Na tim osnovama sada se vodi i postupak za rehabilitaciju četničkog vođe i zato skrećemo pažnju državnom rukovodstvu i pravosudnim organima na ključne činjenice:

Prema nepobitnim istorijskim činjenicama i elementarnim pravnim principima pravosudni i ostali državni organi moraju da se ophode sa dužnom pažnjom i zbog sopstvenog stručnog i moralnog autoriteta, a prvenstveno zbog ugleda države.

Sud nije nadležan za uspostavljanje neke nove prošlosti, niti sme da nipodaštava nepobitne činjenice o kojima svedoče brojni dokumenti, ne samo u domaćim nego i u najpoznatijim stranim arhivima.

Neosnovano je da se, pre ocene Ustavnog suda vodi postupak na osnovu zakona za koje je od Ustavnog suda zatraženo da preispita njihovu utemeljenost s obzirom da su nesaglasni sa više elementarnih pravnih principa.

Dragoslav Draža Mihajlović je potpisao instrukciju o istrebljenju muslimanskog življa u Pljevaljskom, Fočanskom i Čajničkom srezu. Izveštaj njegovog potčinjenog Pavla Đurišića svedoči o »potpunom uništenju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti». Nesumnjiva je njegova komandna odgovornost i za masovne zločine nad pripadnicima srpskog naroda, pri čemu su masakri u Vraniću, Drugovcu, Kopljarima samo najdrastičniji primeri masovne upotrebe kame širom Srbije.

Dobro je poznato na kojoj su se strani četnici borili 1943, na Neretvi i Sutjesci, 1944, na Kopaniku, kao i to da je u jesen 1944, Draža odbio da prihvati naređenje kralja Petra II i nastavio da se, zajedno sa ustašama i ostalim kvislinzima, do kraja rata bori na strani nemačkog okupatora i podstiče terorističke akcije u tek oslobođenoj državi. Mnogi četnici stupili su tada u redove Narodnooslobodilačke vojske čime je faktički došlo do rehabilitacije svih koji nisu činili ratne zločine.

Sve to dovoljno je da se svaki pokušaj rehabilitacije Mihajlovića kvalifikuje kao duboko nehuman i nemoralan čin.

Antifašizam je temelj na kome počiva moderna Evropa. Zato je Srbija obavezna da neguje antifašističke vrednosti. To je i osnova za dobrosusedske odnose i doprinos stabilnosti u regionu.

Otuda mi odgovorno tvrdimo da će rehabilitacija Dragoslava Draže Mihailovića i njegovih četnika dodatno osnažiti nepoverenje koje je sa susedima, zbog nedavnih ratova vođenih sa istim ideološkim predznakom na veoma niskom nivou. Istovremeno rehabilitacija Mihajlovića povredila i brojne četničke žrtve srpskog naroda. Oni koji donose odluke treba da budu svesni i toga da rehabilitovanjem zločina koji ne zastarevaju po međunarodnom pravu – postaju saučesnici u tim zločinima.

Savez antifašista Srbije

Helsinški odbor za ljudska prava Srbije

Komitet pravnika za ljudska prava

Gradjanske inicijative

Centar za praktičnu politiku

Žene u crnom

Predsednik koordinacionog odbora IV Vojvodjanske konvencije, Živojin Berisavljević

Centar za kulturnu dekontaminaciju

Grupa “Spomenik”

BKV Fond

Centar za evro-atlantske studije

Nezavisno društvo novinara Vojvodine

MEDIJIMA – Poziv na konferenciju za tisak

U Zagrebu, 21. veljače 2012.

MEDIJIMA

POZIV NA KONFERENCIJU ZA TISAK

Pozivamo Vas na konferenciju za tisak na kojoj ćemo predstaviti nalaze godišnjeg izvještaja o praćenju suđenja za ratne zločine, koja će se održati u Kući ljudskih prava Selska c. 112c, 10000 Zagreb u četvrtak 23. veljače 2012. u 10.00.

Na konferenciji za tisak govorit će:

Mladen Stojanović, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Marko Sjekavica, Građanski odbor za ljudska prava

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Vesna Teršelič, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Zatvaranje pregovaračkih poglavlja o pristupu Republike Hrvatske u Europsku uniju, posebice poglavlja 23. o pravosuđu i temeljnim pravima, dovela je do poboljšanja zakonodavnog okvira u kojem se odvija procesuiranje ratnih zločina i drugih teških oblika kršenja vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom.

Nastavak ranije uočenog trenda neučinkovitosti pravosuđa i u ovoj se godini ogledao kroz nekoliko primjera višestruko ponavljanih kaznenih postupaka. Najeklatantniji takav primjer je postupak protiv optuženog pripadnika hrvatskih postrojbi Mihajla Hrastova, zbog protupravnog ubijanja 13 i ranjavanja 2 neprijateljska vojnika na Koranskom mostu u Karlovcu, koji se vodi već dvadesetu godinu.

Unatoč izvjesnom napretku, vidljivom u procesuiranju odgovornih po zapovjednoj odgovornosti, protiv nekih visoko pozicioniranih vojnih i političkih dužnosnika, na čiju (potencijalnu) odgovornost upućuju iskazi svjedoka i činjenična stanja utvrđena u pojedinim kaznenim predmetima ratnih zločina, ne provode se kazneni postupci.

Događaj koji je najviše obilježio promatrano razdoblje svakako je objava prvostupanjske presude MKSJ-a u kaznenom predmetu protiv optuženih Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača, kojom su Gotovina i Markač proglašeni krivima zbog počinjenja zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja, sudjelovanjem u udruženom zločinačkom pothvatu koji je za cilj imao trajno ukloniti srpsko stanovništvo sa područja tzv. Krajine, i osuđeni na zatvorske kazne u trajanju od 24, odnosno 18 godina zatvora. Značajna degradacija u procesu suočavanja s prošlošću bila je najvidljivija u odnosu političke elite, javne televizije i većine medija prema ovoj presudi, a upravo zastrašujući bio je manjak pijeteta i senzibiliteta za žrtve kaznenih djela koja su bila predmetom opsežnog i dugog kaznenog postupka.

U odnosu na 2010. godinu, na nacionalnom nivou, nismo zabilježili nikakav napredak po pitanju otpisa parničnih troškova tužiteljima koji su izgubili parnice pokrenute protiv Republike Hrvatske radi naknade štete zbog smrti bliske osobe, kao i zbog uništene imovine od strane subjekata za koje odgovara Republika Hrvatska.

Više informacija možete dobiti u Documenti, Selska c. 112c, 10000 Zagreb, tel 01 4572398, 0914572398

Srdačan pozdrav,

Vesna Teršelič

Apel za vjerodostojnost javne televizije

Apel Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske za uspostavu vjerodostojnosti javne funkcije HRT-a  

Poštovani zastupnici i zastupnice novog VII. saziva Hrvatskog sabora,

Poštovani članovi i članice novog saziva Odbora za medije,

Poštovani predsjedniče Vlade RH,

Poštovana ministrice kulture,

Obraćamo vam se apelom i zahtjevom za preuzimanjem odgovornosti za budućnost Hrvatske radiotelevizije, najznačajnijeg medijskog servisa, čijem financiranju ključno doprinose građani Republike Hrvatske no čija se reforma iz državnog u javni medij tijekom proteklog desetljeća nažalost pokazala neuspješnom.

HRT danas nije nezavisan ni od političkih niti komercijalnih interesa. Program se sve više rukovodi zaradom, umjesto da je usmjeren na javni interes, što bespovratno urušava kvalitetu i vjerodostojnost. Sudjelovanje struke i civilnog društva u definiranju programskih odrednica svedeno je ispod razine razumljivog i dopustivog minimuma, tako da program ne uspijeva odgovoriti na svoje javne zadaće, na raznolikost interesa i potrebe gledateljstva. Sustav upravljanja HRT-om nije ni transparentan niti djelotvoran u odnosu na programske ciljeve, financijske i kadrovske potencijale, što za izravnu posljedicu ima nepotrebne troškove, netransparentne poslovne aranžmane u svim segmentima rada te neiskorištenost kompetentnih kadrova i nezadovoljavajući program.

S obzirom da je takvo stanje nastavljeno i nakon donošenja Zakona o HRT-u u prosincu 2010., očito je da njegovo donošenje nije rezultiralo očekivanim učinkom. Na HRT-u se i dalje generira klijentelizam, nekompetentnost i neodgovornost. Posebno je porazno što se model javnog nadzora nad HRT-om putem Programskog vijeća pokazao nedjelotvornim, kako zbog politički kompromitiranog i neodgovornog načina izbora članova, tako i zbog dominacije partikularnih interesa u načinu njegova djelovanja.

Pokazalo se također iluzornim očekivati da će Uprava uvažavati perspektivu programskog vodstva i kreativnih zaposlenika/ca i voditi poslovnu politiku kojom se stvaraju najpovoljniji organizacijski i financijski uvjeti za ostvarenje javnih zadaća HRT-a. Program i reputacija HRT-a su na najnižim mogućim granama, devastiran je ili potpuno ugašen dramski, kulturni, dječji, znanstveno-obrazovni, dokumentarni, regionalni program. Organizacija je pak na rubu jednog nepromišljenog i netransparentnog “restrukturiranja” (temeljem plana koji je usvojen bez primjerenog sudjelovanja programskog rukovodstva i bez javne rasprave) što za posljedicu ima bezlične uštede i urušavanje javnih dobara HRT-a, a ne programski i tehnološki razvoj.

Klijentelističko, nekompetentno i neodgovorno upravljanje HRT-om treba prestati. I to odmah. Stoga očekujemo da Odbor za medije Hrvatskog sabora kao i svi klubovi zastupnika i plenum u najkraćem roku održe tematsku raspravu o stanju na HRT-u te na razini Sabora donesu konkretne odluke nužne da se zaustavi programska i organizacijska devastacija HRT-a.

Predlažemo da matični Odbor za medije Hrvatskog sabora, u suradnji s nadležnim tijelom izvršne vlasti – Ministarstvom kulture, hitno provede nadzor nad kvalitetom upravljanja i programskog rukovođenja HRT-om, utvrdi odgovornosti i sankcije, pokrene nužne smjene vodstva, suspendira provedbu i pokrene postupak revizije Privremenog ugovora između Vlade RH i HRT-a te naročito Plana restrukturiranja HRT-a. Stanje na HRT-u i nužne odluke treba što prije raspraviti na tematskoj sjednici Odbora za medije Hrvatskog sabora otvorenoj za zainteresiranu javnost.

Potrebno je što prije utvrditi sljedeće odgovornosti za upravljanje i programski razvoj HRT-a:

– odgovornost glavnog urednika HTV-a za pokušaj cenzuriranja priloga (Dnevnik emitiran 18.12.2012.) u u kojem je urednik javno odgovorio Programskom vijeću HRT-a na kritike vezane uz prilog o Vukovaru (Dnevnik emitiran 20.11.2011.);

– odgovornost glavnog urednika za nepostojanje aktualne programske orijentacije i sheme za 2012. godinu;

– odgovornost uprave za drastično urušenu vjerodostojnost HTV-a, uključujući i neadekvatnost programskog rukovodstva na HTV-u;

– odgovornost članova Programskog vijeća za izostanak odgovornog nadzora nad programom u proteklih godinu dana (izostanak tematskih rasprava, zahtjevi za istragom izvan nadležnosti Vijeća koji imaju učinak cenzure) i odabir nekompetentne osobe za glavnog urednika HTV-a;

– odgovornost Uprave, Programskoga vijeća i aktualnog sastava Nadzornog odbora za usvajanje Financijskoga plana za 2012. koji favorizira sportski program HTV-a i zanemaruje ostale programe HR-a i HTV-a, što se kosi s temeljnim načelima javnog medijskog servisa i onemogućuje ostvarenje programskih ciljeva HRT-a;

– odgovornost Uprave za netransparentnost i slabosti Plana restrukturiranja;

– odgovornost Uprave za nepostojanje višegodišnje strategije razvoja HRT-a kao javnog servisa;

– smjernice za izmjenu i dopunu Ugovora Vlade i HRT-a kako bi se utvrdile javne potrebe i to putem konzultacija sa strukom i zainteresiranom javnošću;

– smjernice za sastavljanje amandmana na Zakon o HRT-u, a posebno na članak zakona o načinu biranja, zadaćama i mehanizmima sprječavanja sukoba interesa članova Programskog vijeća.

Potrebno je donijeti odluku i dogovoriti proces revizije Zakona o HRT-u s fokusom na problem nedjelotvornosti aktualnog modela upravljanja i javnog nadzora nad HRT-om. Nužno je precizno, a ne dekorativno, utvrditi javne obveze HRT-a te iznaći politički i kulturno djelotvorniji model upravljanja kojim bi se učinkovitije spriječilo i sankcioniralo moguće zlouporabe svih upravljačkih funkcija.

Vezano uz nužne promjene zakona i strateških dokumenata koji uređuju djelovanje HRT-a, obavezno se trebaju provesti konzultacije s ključnim akterima i stručnjacima te pribaviti mišljenje Hrvatskog novinarskog društva, Hrvatskog audiovizualnog centra, Koordinacije za medije Hrvatske udruge producenata i Društva hrvatskih filmskih redatelja, obrazovnih i kulturnih institucija, organizacija za ljudska prava i drugih zainteresiranih udruga i stručnjaka.

Sukladno svemu navedenom tražimo da se i u Hrvatskom saboru i u njegovim nadležnim odborima žurno pokrene rasprava o svim ovim pitanjima i time i na zakonodavnoj i na izvršnoj razini otvori prostor kako za nužne promjene glede stanja na Hrvatskoj radio-televiziji tako i za rješavanje njezinog budućeg statusa kao ustanove od najvećeg javnog interesa u Republici Hrvatskoj.

U Zagrebu, 16. siječnja 2012.

Potpisnice Apela:

Hrvatsko novinarsko društvo (HND)

Hrvatski P.E.N. centar

Kuća ljudskih prava – BaBe!, Centar za mirovne studije, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Koordinacija za medije Hrvatske udruge producenata i Društva hrvatskih filmskih redatelja

Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI)

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

DELFIN

Fantastično dobra institucija – FADE IN

Forum za slobodu odgoja

GONG

JEF Hrvatska

Koalicija udruga u zdravstvu

Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva/portal Kulturpunkt.hr

Mirovna grupa Oaza Beli Manastir

Mreža mladih Hrvatske

Nenad Puhovski, redatelj

Queer Zagreb, Centar za LGBT ravnopravnost

Pravo na grad

Srpski demokratski forum

UDD – Udruga za demokratsko društvo

Udruga za samozastupanje

Udruga Radio mreža (Radionet)

Udruga za nezavisnu medijsku kulturu

Volonterski centar Zagreb

Volonterski centar Osijek

Zagreb Pride

Zelena akcija

ZaMirNET

Priopćenje za medije

Kuća ljudskih prava Zagreb / Human Rights House Zagreb

SVIM MEDIJIMA

16. siječnja 2012.

PRIOPĆENJE NAKON JAVNE RASPRAVE – APEL ZA HRT kako uspostaviti vjerodostojnost javne funkcije HRT-a

Hrvatsko novinarsko društvo, Perkovčeva, Zagreb, 16.1.2012. u 11:00h

 

U Novinarskom domu održana je trosatna javna rasprava povodom Apela za uspostavu vjerodostojnosti javne funkcije HRT-a kojeg su pokrenuli Hrvatsko novinarsko društvo, Kuća ljudskih prava Zagreb, koordinacija za medije Hrvatske udruge producenata i Društva hrvatskih filmskih redatelja uz potporu trideset organizacija civilnog društva.

Rasprava je okupila stotinu novinara, stručnjaka, aktivista, saborskih zastupnika, javnih dužnosnika uključujući i Ministricu kulture Andreu Zlatar Violić, a odazvali su joj se i članovi Uprave HRT-a, glavni urednici HTV-a i HR-a uz izostanak članova Programskog vijeća i Nadzornog odbora HRT-a.

Tijekom rasprave iznesen je niz primjedbi na upravljanje i kvalitetu programa HRT-a s naglaskom na “trgovanje” interesima na relaciji Uprava i Programsko vijeće HRT-a, isključivanje kreativnog osoblja i programskog vodstva iz poslovne politike javne televizije uključujući i donošenje plana restrukturiranja.

 

Nekoliko sudionika i sudionica rasprave naglasili su kako je postojeći Zakon o HRT-u u suštini dobar, ali da se najproblematičniji dijelovi ovoga zakona odnose na način kako se on provodi i tumači u praksi (na primjer način odabira programskog vijeća).

Apelom za uspostavu vjerodostojnosti javne funkcije HRT-a traži se da resorno ministarstvo hitno provede nadzor nad upravljanjem i programskim razvojem HRT-a, a od Odbora za medije Hrvatskog sabora zahtjev za što skorije održavanje tematske sjednice o stanju i mjerama za zaustavljanje programske i organizacijske devastacije HRT-a.

 

Ministrica kulture istaknula je hitno donošenje medijske strategije te je istaknula kako je medijska politika nacionalni politički prioritet koji se treba razvijati uz paralelne zakonske i druge mjere, a sve kako bi se zaustavila katastrofalno stanje u javnim medijima (HINA, Vjesnik, HRT).

 

Posebno je bio kritičan istup saborskog zastupnika Gorana Beusa Richemberg (HNS) kojim je tražio ostavke članova Uprave, Programskog vijeća i Nadzornog odbora HRT-a dok se potpredsjednik Sabora Nenad Stazić posebno naglasio problem osobnih i partikularnih interesa koje dominiraju u radu Programskog vijeća HRT-a neovisno o političkim interesima.

 

Na kraju je bitno naglasiti da je kritika na ovoj javnoj raspravi bilo dosta, no da je cilj ove javne rasprave bilo uvidjeti, zajedničkim dijalogom stručnjaka, nadležnih političara i organizacija civilnog društva, kako situaciju učiniti boljom te kako da HRT kao javno komunikacijsko dobro postane bitan faktor u razvoju demokracije.