Arhiva vijesti

PRIOPĆENJE NAKON TRIBINE PLATFORME 112

SVIM MEDIJIMA: U dvorani HND-a održana je 21.11.2011. javna tribina organizacija civilnoga društva okupljenih u Platformi 112 – Za Hrvatsku vladavine prava s predstavicama nekoliko stranaka, koalicija i nezavisnih lista koje izlaze na parlamentarne izbore 2011. Pozivu na sudjelovanje odazvali su se: Vesna Pusić (HNS, Kukuriku koalicija), Dražen Horvat (HSP), Mirela Holy (SDP, Kukuriku koalicija), Branko Vukšić (Hrvatski laburisti/Stranka rada), Dorica Nikolić (HSLS), Saša Milošević (SDSS). Nekoliko minuta prisustvovao je i Drago Pilsel (Savez za građansku i etičku Hrvatsku). Raspravu su moderirali novinarka Ivana Dragičević-Veličković i aktivist Eugen Jakovčić.

Nakon uvodnog izlaganja Sandre Benčić (CMS), otvorena je rasprava u kojoj su predstavnici stranaka/koalicija/nezavisnih lista obrazlagali svoja stajališta prema pojedinim zahtjevima, a na osnovi upitnika koji su im prethodno poslani na ispunjavanje. OsimKukuriku koalicije, koja je ustvrdila da su pitanja prekompleksna za jednoznačne odgovore, sve su druge prisutne stranke prethodno dostavile ispunjene upitnike. HDZ, HSS, HDSSB i HSP1861 nisu ni ispunile upitnik niti su se odazvale pozivu, što znači da ne vide smisao u uspostavi dijaloga s organizacijama civilnoga društva Platforme 112.

I ispunjeni upitnici i održana rasprava pokazali su visok stupanj konsenzusa oko velikog broja zahtjeva Paltforme 112, što pokazuje da se u pitanjima demokracije, vladavine prava i zaštite ljudskih prava gubi granica između lijevih i desnih stranaka, što prepoznajemo kao bitan pomak u razvoju demokratske kulture u Hrvatskoj. Spornim za HSP ostaje pitanje istospolnih brakova i posvajanja djece, čemu se protive, no istovremeno podržavaju uklanjanje homofobnih sadržaja iz školskih udžbenika. Zanmljivo je da prihvaćaju i ideju osnivanja REKOM-a (Regionalne komisije za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava na teritoriju bivše SFRJ).

Najvišu razinu neslaganja sa zahtjevima iskazao je HSLS, pravdajući to činjenicom da se radi o zahtjevima koji iziskuju proračunska davanja za što, po njima, država trenutno nema sredstava.

Vidljivo je da Kukuriku koalicija nije poduprla neke od zahtjeva kojima je cilj unaprjeđenje sudioničke demokracije, kao što su smanjenje broja potpisa za građanski referendum, okupljanje na Markovom trgu te obavezno provođenje javne rasprave kod donošenja javnih politika i zakona koje bi regulirali poslovnici Vlade i Sabora.

Današnja rasprava dala je prilično jasnu sliku odnosa nekih političkih stranaka/koalicija/neovisnih lista prema ključnim pitanjima za daljni razvoj vladavine prava i zaštite ljudskih prava u Hrvatskoj te pokazala na što će se morati u sljedećem sazivu Sabora obratiti posebna pozornost, odnosno u kojem pravcu moraju ići zagovaračke akitivnosti organizacija civilnoga društva koje su posvećene unaprjeđenju demokracije i zaštite ranjivih skupina.

Sigurno je da će, ma kako saziv novog Sabora izgledao, jaki građanski i medijski nadzor biti i nadalje nužan korektiv vlasti.

Podsjetnik: Platforma organizacija za zaštitu i promociju ljudskih prava u Hrvatskoj, okupljena povodom praćenja stanja ljudskih prava i vladavine prava u kontekstu završetka pregovora Republike Hrvatske s Europskom unijom zahtijeva drugačiju Hrvatsku – Hrvatsku u kojoj vladavina prava uporište djelovanja pojedinaca, institucija i političke elite.

Uoči parlamentarnih izbora, ovim putem strankama i nezavisnim listama upućujemo poziv da se prije izlaska građana i građanki na birališta javno očituju po svakome od navedenih zahtjeva koje smo na temelju našeg dugogodišnjeg djelovanja i iskustva izdvojili u pet prioritetnih, međusobno povezanih, područja:

  • Stabilne, odgovorne i demokratične institucije vlasti i jednak pristup pravdi
  • Kvaliteta demokracije
  • Borba protiv korupcije i javni interes
  • Ravnopravnost i dostojanstvo svih ljudi
  • Nasljeđe rata, suočavanje s prošlošću i izgradnja mira

Platformu 112 – za Hrvatsku vladavine prava čine sljedeće organizacije:

-B.a.B.e.,

– Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI),

– Centar za LGBT ravnopravnost,

– Centar za mirovne studije (CMS),

– Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek,

– Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću,

– GONG,

– Kuća ljudskih prava,

– Pravo na grad,

– Srpski demokratski forum,

– Transparency International Hrvatska,

– Udruga za društvenu afirmaciju osoba s duševnim smetnjama – Sjaj,

– Udruga za nezavisnu medijsku kulturu,

– Udruga za promicanje inkluzije,

– Udruga za promicanje istih mogućnosti,

– Udruga roditelja djece s posebnim potrebama “Put u život – PUŽ”,

– Udruga za samozastupanje,

– Zbor istraživačkih novinara,

– Zelena akcija.

Platforma 112

SVIM MEDIJIMA, 10. studenoga 2011.

Organizacije za zaštitu i promociju ljudskih prava u Hrvatskoj, okupljene povodom praćenja stanja ljudskih prava i vladavine prava u kontekstu završetka pregovora Republike Hrvatske s Europskom unijom, zahtijevaju drugačiju Hrvatsku – Hrvatsku u kojoj je vladavina prava stvarno uporište djelovanja pojedinaca, institucija i političke elite.

 

Uoči parlamentarnih izbora, ujedinili smo se u “Platformu 112 za Hrvatsku vladavine prava” te strankama i nezavisnim listama upućujemo poziv da se, prije izlaska građana i građanki na birališta, javno očituju o naših 112 konkretnih zahtjeva grupiranih u pet prioritetnih područja, koji će, ukoliko se ostvare, osigurati vladavinu prava.

Kako bismo široku javnost upoznali s našim zahtjevima, pozivamo Vas na konferenciju za novinare
u nedjelju 13. studenoga 2011. u 10:30
u Kući ljudskih prava, Selska cesta 112c, Zagreb.

 

Platformu 112 čine BaBe!, Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI), Centar za LGBT ravnopravnost, Centar za mirovne studije (CMS), Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, GONG, Kuća ljudskih prava, Pravo na grad, Srpski demokratski forum, Transparency International Hrvatska, Udruga za društvenu afirmaciju osoba s duševnim smetnjama – Sjaj, Udruga za nezavisnu medijsku kulturu, Udruga za promicanje inkluzije, Udruga za promicanje istih mogućnosti, Udruga roditelja djece s posebnim potrebama “Put u život – PUŽ”, Udruga za samozastupanje, Zbor istraživačkih novinara, Zelena akcija.

 

S poštovanjem,

Milana Romić, programska voditeljica Kuće ljudskih prava

tel: +385 1 6413 710

fax: +385 1 4662 606

e-mail: kontakt@kucaljudskihprava.hr

 
Više o Platformi 112 pročitajte u pridruženim dokumentima:

Platforma 112 – osnovne informacije

Platforma 112 za Hrvatsku vladavine prava

MEDIJIMA

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću | Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek |
Građanski odbor za ljudska prava

MEDIJIMA

U Zagrebu, 11. listopada 2011.

POZIV NA KONFERENCIJU ZA TISAK

Pozivamo Vas nakonferenciju za tisak posvećenu osvrtu na učinkovitost procesuiranja ratnih zločina, koju ćemo održati nakon sutrašnje objave Izvještaja Europske Komisije o napretku Hrvatske.

Konferencija za tisak održat će se u prizemlju Kuće ljudskih prava, Selska 112c, u Zagrebu, u četvrtak 13. listopada u 11.00 sati.

Na konferenciji za tisak govorit će:

Vesna Teršelič, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću,

Veselinka Kastratović, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek,

Mladen Stojanović, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek,

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava,

Milena Čalić Jelić, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću.

Teme o kojima ćemo govoriti su:

– Političke poruke u vezi procesuiranja ratnih zločina u kontekstu predizborne kampanje,

– Neistraženi ratni zločini – problemi i perspektive,

– Naknade štete civilnim žrtvama rata – problemi i perspektive,

– Dosadašnja regionalna suradnja na procesuiranju ratnih zločina i nužnost njena intenziviranja,

– Zakon o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije,

– Dosadašnje kazneno procesuiranje seksualnog zlostavljanja kao vida izvršenja ratnih zločina,

– Pojačan monitoring procesuiranja ratnih zločina.

Istovremeno će se u Bruxellesu održati konferencija za tisak koju organizira Amnesty International.

Više informacija možete dobiti u Documenti, Selska 112c, 10000 Zagreb, tel. 014572398, 0914572398

Prenosimo priopćenje za medije Documente

– M E D I J I M A –

 

Zagreb, 15. rujna 2011

Ur. broj: 253 – 2011

 

 

PRIOPĆENJE ZA MEDIJE POVODOM PREDSTAVLJANJA

POVELJE ZA PRIZNAVANJE SVAKOG STRADALNIKA/CE ORUŽANOG NASILJA

 

 

 

Države širom svijeta imaju jasnu, ali u većini slučajeva neispunjenu odgovornost za potpuno i transparentno izvještavanje o ubijenima i nestalima u oružanom nasilju. Ovo je središnja poruka nove inicijative Povelja za priznavanje svakog stradalnika/ce oružanog nasilja, koja je javnosti predstavljena u četvrtak, 15. rujna 2011. na Britanskoj Akademiji u Londonu, i koju je već usvojilo više od 40 humanitarnih organizacija i organizacija koje se bave ljudskim pravima iz zemalja cijelog svijeta. Među njima je i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, kao (za sada) jedina organizacija iz Hrvatske članica međunarodne Mreže za dokumentiranje stradalnika/ca.

Glavni zahtjevi ove Povelje su malobrojni, ali s dalekosežnim posljedicama. Oni zahtjevaju da države osiguraju da svaki stradalnik/ca oružanog nasilja bude:

· ažurno evidentiran/a

· ispravno identificiran/a

· javno prepoznat/a.
Ovi zahtjevi prema državama su formulirani pod utjecajem iskustva i saznanja međunarodne mreže nevladinih organizacija i znanstvenih institucija koje se bave dokumentiranjem stradalih u prošlim ili aktualnim oružanim sukobima koji se vode širom svijeta. Povelju su, prije nego što je javno predstavljena, već prihvatile brojne humanitarne organizacije i organizacije civilnog društva iz 26 zemalja koje smatraju da otvoreno i sveobuhvatno dokumentiranje stradanja, koje je puno poštovanja prema žrtvama oružanog nasilja, – a koje uključuje i prisilne nestanke – predstavlja pitanje koje se proteže kroz nekoliko područja relevantnih za njihov rad te je u skladu s njihovim humanitarnim principima.

U organizaciji Oxford Research Group, predstavljanju ovog događaja na Britanskoj Akademiji je predsjedao njezin Predsjednik, Sir Adam Roberts, a prisustvovali su članovi mreže za dokumentiranje stradalnika/ca, članovi drugih organizacija potpisnica, predstavnici britanske Vlade, diplomatskog zbora, akademske zajednice i medija. Povelja je puštena u javnost s ciljem prikupljanja šire potpore civilnog društva i širokog spektra organizacija, kako bi se države obvezale da je uključe na svoje dnevne redove. Jedan od važnih potencijala Povelje da utječe na državne aktere je činjenica da su njezini zahtjevi za dokumentiranjem stradalnika/ca čvrsto utemeljeni u međunarodnom pravu, što ih iz tog razloga čini obavezama države (posebno, ali ne isključivo, kada je država jedna od strana u oružanom sukobu).

Hamit Dardagan, jedan od direktora Oxford Research Group programa Svaki stradalnik/ca (Every Casualty), koji je sastavio Povelju i istražio njezinu pravnu osnovu, govoreći na predstavljanju događaja na Britanskoj Akademiji, naznačio je neke njezine ciljeve i kontekst:

“Oružano nasilje nastavlja ubirati ljudske žrtve širom svijeta, a prevelik broj njegovih žrtava umire u nerazjašnjenim okolnostima, neimenovani i nepriznati, dok njihova bol i tragedija njihovog gubitka trajno izostaju iz javnih zapisa. Nitko ne razumije poteškoće u dokumentiranju takvih smrti bolje od nekih ljudi okupljenih u ovoj prostoriji, jer se mi bavimo ovim poslom i pokušavamo prevladati ove poteškoće. Ovo je u snažnom kontrastu s mnogim državama koje, umjesto da poduzmu svaki napor da ispune ovu obavezu, pronalaze izgovore da to izbjegnu te na taj način pruže sebi dozvolu da o punom rasponu stradanja govore kao o nečemu što je istinski nespoznatljivo i da se odnose prema ovom problemu kao neophodno političkom.

“Vrlo je prigodno da se ova Povelja javno predstavlja na Britanskoj Akademiji, centru Ujedinjenog Kraljevstva u području humanističkih i društvenih znanosti, jer je domena u kojoj se stradalnici/ce oružanog nasilja pojavljuju ona trenutne stvarnosti te povijesna činjenica. Ako se ispune jednostavni zahtjevi ove Povelje, tada ćemo o ovom pitanju moći češće diskutirati kao o pitanju istine – istine koja se odnosi na žrtve koje su imale ime i identitet i istine kao neizbježne za sve nas, kao što je ona to već za one koji tuguju za svojim najmilijima.”

 

Primjeri takvog dokumentiranja koji su predstavljeni na otvaranju ovog događaja uključuju “Kosovsku knjigu pamćenja, 1998.” koju je danas predstavila Sandra Orlović, zamjenica direktorice Fonda za humanitarno pravo, Srbija i Bekim Blakaj, direktor Fonda za humanitarno pravo, Kosovo. Ova knjiga je prvi dio većeg projekta kojem je cilj ispričati priču svake žrtve sukoba iz svih od zajednica na Kosovu od 1998. do 2000., te stati na kraj dugotrajnim raspravama i međusobnom nepovjerenju po pitanju stvarnog opsega stradanja za vrijeme ovog sukoba.

U svom govoru na predstavljanju, Sandra Orlović je rekla: “Neshvatljivo je da čak stoljeće nakon što je rođeno međunarodno humanitarno pravo države ne uspijevaju dokumentirati mnoge od onih čija je patnja potaknula stvaranje međunarodnog humanitarnog prava – žrtve oružanih sukoba. One ostaju nedokumentirane, neimenovane, njihovi životi zaboravljeni i još jednom obezvrijeđeni, kao što je to bilo i u slučaju samog nasilja. Kosovska knjiga pamćenja 1998. je jasan i snažan odgovor na ovu sramotnu tradiciju zapostavljanja”.

Bekim Blakaj je dodao:

“Milijuni ljudi su ubijeni ili nestali za vrijeme oružanih sukoba u povijesti. Njihove obitelji i najmiliji će ih se zauvijek sjećati, međutim, većini ljudi su oni samo statistički podaci i brojevi. Iz tog je razloga naša obaveza, kao članova civilnog društva, da ih dokumentiramo, da zabilježimo njihovu patnju i učinimo je javnom, u nadi da pogreške iz prošlosti neće biti ponovljene u budućnosti.”

Okupljenima se također obratio Wissam Tarif, izvršni direktor INSAN-a, organizacije koja objavljuje rezultate detaljnih istraživanja smrti sirijskih prosvjednika. Sirijski režim je vrlo otežao lokalnim i međunarodnim monitorima, uključujući UN, da dokumentiraju stradalnike/ice. Tarif je predstavio INSAN-ovo poslijednje saznanje o broju usmrćenih, opisao njihove metode istraživanja u Siriji te ukazao na dobre i loše prakse i utjecaj potonjih na javno mišljenje i donositelje političkih odluka.

Wissam Tarif je rekao:

“Stradalnici/ce oružanog nasilja nisu brojevi, to su stvarni ljudi koji su imali snove, patnje i radosti. Oni su iza sebe ostavili obitelji i prijatelje – mnogi od kojih su ljuti, mnogi tužni. Prepoznavanje stradalnika/ca oružanog nasilja znači prepoznavanje bolje budućnosti. Kroz čitavu našu povijest počinili smo mnoge vrste nasilja. Ali ciklus nasilja se ne može vječno nastaviti.

Pomirenje i komisije za pomirenje su otvorile grobnice i ekshumirale tijela u pokušaju da pronađu istinu. Ova Povelja bi trebala skratiti agoniju ne poznavanja istine, spriječiti odgađanje pravde, te pridonijeti završetku negiranja istine.”

 

Ovo su samo dva od mnogih projekata (poput projekta “Dokumentiranje ljudskih gubitaka u Hrvatskoj 1991-1995” na čemu već dvije godine intenzivno radi istraživački timDocumente) koji rade na javnom priznavanju konačne cijene koju su mnogi pojedinci, većinom civili, platili u oružanim sukobima širom svijeta. Povelja također namjerava doprinijeti zakašnjelom priznavanju njihovog rada, koji može imati jedino koristi od toga da ga države i šira javnost bolje razumiju.

Vesna Teršelič, voditeljica Documente

Povelju pogledajte ovdje.

Otvoreno pismo predsjednici Vlade RH, Vladi RH, Hrvatskom saboru i parlamentarnim političkim strankama

B.a.B.e. — Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek — Centar za mirovne studije — Centar za građanske inicijative — CESI — Delfin — Documenta — GONG — Građanski odbor za ljudska prava — Homo — Kuća ljudskih prava — Luč — Međunarodni rehabilitacijski centar za žrtve mučenja — MIRamiDA Centar — Srpski demokratski forum — Zelena akcija — Ženska soba 

U Benkovcu, Berku, Grožnjanu, Osijeku, Pakracu, Poreču, Puli, Zagrebu, Vukovaru 8. rujna 2011.

 

Otvoreno pismo predsjednici Vlade RH, Vladi RH, Hrvatskom saboru i parlamentarnim političkim strankama povodom političkih izjava koje dovode u pitanje presude međunarodnih i domaćih sudova i antifašizam
Oglašavamo se povodom niza neprimjerenih istupa ili izostanka očekivane reakcije predstavnika Vlade RH, te pozivamo Vladu RH, zastupnice i zastupnike Hrvatskog sabora i parlamentarne političke stranke da se suzdrže od izjava koje dovode u pitanje presude pravosuđa i antifašizam kao jednu od izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske.
1) Izjava predsjednice Vlade RH na svečanosti u Kninu

Premijerka Jadranka Kosor je u svom govoru povodom obilježavanja Dana domovinske zahvalnosti i Dana pobjede, te 16. godišnjice Vojno-redarstvene akcije “Oluja” 5. kolovoza 2011., uputila pozdrav “svim hrvatskim generalima” s vrlo jasnom porukom da pozdrav upućuje i onim generalima koji su okrivljeni ili osuđeni za ratne zločine. Nitko od prisutnih najviših državnih dužnosnika nije se tome usprotivio. Generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču upravo je istjecao rok za žalbu na prvostupanjsku nepravomoćnu presudu MKSJ-a.

Takav istup s političke pozornice predstavlja nepoštovanje Suda, a može se tumačiti i kao pritisak na pravosuđe te nagovještaj nepriznavanja eventualno osuđujućih, pravomoćnih sudskih presuda. Kako te riječi nije izrekla građanka u svoje ime, niti političarka u ime stranke, već predsjednica Vlade, može se izvući zaključak da RH ne priznaje presudu, odnosno, ne poštuje MKSJ (iako smo jedna od država koja ga je osnovala), da visoki dužnosnici/a nastavljaju slabo obaviještenoj javnosti plasirati poluistine o tome za koje zločine su generali Gotovina i Markač okrivljeni, odnosno nepravomoćno osuđeni te da se na pragu ulaska u EU ne poštuju europski principi poštovanja pravosuđa, nemiješanja u rad pravosudnih organa, poštovanja ljudskih i manjinskih prava, konačno, uvažavanja i solidarnosti sa žrtvama. Štoviše, upravo zbog toga, u ovoj osjetljivoj fazi postupka pred MKSJ kada će se razmatrati žalbe nepravomoćno osuđenih generala, ovakav istup s najviše političke razine može im naškoditi.

Vođa oporbe Zoran Milanović je na HTV-u eksplicitno odbio osuditi premijerkine riječi u Kninu. Za mnoge oporbene političare glavna zamjerka tom pozdravu je bila njegova navodna neiskrenost. Time su zorno pokazali koliko je među političarima rašireno neshvaćanje da su takve geste štetne za afirmiranje nezavisnosti pravosuđa i dokle seže njihova spremnost na odstupanje od postulata pravne države.

 

2) Izjava ministra unutarnjih poslova povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima

“Ako mi kažu da sam antifašist, to je za mene uvreda”, rekao je ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko u Dubrovniku u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima zanemarujući da ga na objektivno, cjelovito i nepristrano sagledavanje povijesnog razdoblja Drugog svjetskog rata i antifašizma te trajnu afirmaciju antifašističkih vrijednosti obavezuje Ustav RH i Deklaracija Hrvatskog sabora.

 

3) Reakcija predsjednice Vlade RH na kritike iz susjedne Republike Srbije

Premijerka Jadranka Kosor je 26. kolovoza 2011. poručila da “neki političari ni u Hrvatskoj ni u Srbiji još uvijek nažalost nisu shvatili nakon dvadeset godina samostalnosti Republike Hrvatske da hrvatski narod ni hrvatski premijeri neće više nikada dolaziti u Beograd pitati za savjet, molbu za dopuštenje da čine ovo ili ono ili da dobiju zabranu da čine ovo ili ono. Ta su vremena zauvijek, na sreću, prošla”. Govoreći u maskirnoj uniformi HV-a i koristeći ratnu retoriku u znaku političke komunikacije devedesetih premijerka nas je na tren vratila u vrijeme neposredno nakon rata. Stvorila je dojam prividne ratne opasnosti od vanjskog neprijatelja, gurajući u drugi ili treći plan istinske probleme poput siromaštva, korupcije i neučinkovitosti institucija.

 

4) Izjava potpredsjednika Hrvatskog sabora povodom 20. obljetnice Specijalne policije

Na proslavi 20. godišnjice Specijalne jedinice policije “Alfe” 3. rujna su u prisutnosti predstavnika Hrvatskog sabora, Vlade RH i izaslanika Predsjednika RH dodijeljene plakete generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču te ponovno upućeni pozdravi od strane visokih državnih dužnosnika, ovog puta od strane potpredsjednika Sabora Ivana Jarnjaka, čemu nije protuslovio nitko od prisutnih političara.

Nekim hrvatskim građanima pozdravi upućeni “svim generalima”, dakle i onima koji su nepravomoćno i pravomoćno osuđeni za ratni zločin, negiranje antifašizma i ratna retorika mogu biti izraz najdubljeg domoljublja. No, domoljublje znači poštivanje ljudskih prava i institucija demokratske države, kakvom se Hrvatska smatra, a to znači i poštivanje odluka pravosudnih tijela. Stoga, Vlada RH mora zastupati domoljublje koje isključuje zlouporabu sile protiv civilnoga stanovništva, ranjenih i zarobljenih.

Omalovažavajući hrvatsko i međunarodno pravosuđe Predsjednica Vlade RH daje prednost osobnom političkom probitku i probitku svoje stranke nauštrb izgradnji demokratičnih institucija, podilazeći time radikalnim nacionalističkim političkim opcijama, umjesto da gradi popularnost na promicanju vrijednosti izgradnje mira i poštivanja ljudskih prava koje se (trudila) promicati u komunikaciji s EU institucijama i partnerima iz zemalja članica.

 

Pozivamo Predsjednicu Vlade, kao i sve političke stranke, da u nastavku predizborne kampanje poštuju institucije pravne države i Ustav RH te odustanu od politizacije ratnih i poslijeratnih stradanja i okrenu pogled prema rješavanju sadašnjih stvarnih problema.

 

 

Vesna Teršelič, Documenta, Zagreb
Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek
Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb
Mirjana Galo, Homo, Pula
Biserka Momčinović, Centar za građanske inicijative, Poreč
Ljubo Manojlović, Srpski demokratski forum, Zagreb
Paula Zore, Ženska soba, Zagreb
Zdenka Pantić, Međunarodni rehabilitacijski centar za žrtve mučenja, Zagreb
Mirjana Bilopavlović, Delfin, Pakrac
Goran Božičević, MIRamiDA Center, Grožnjan
Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije, Zagreb
Dragica Aleksa, Luč, Berak
Sanja Sarnavka, B.a.B.e., Zagreb
Sandra Benčić, Kuća ljudskih prava, Zagreb
Gordana Obradović, CESI, Zagreb
Jelena Berković, GONG
Tomislav Tomašević, Zelena akcija, Zagreb
Miroslav Varga, Osijek
Eugen Frković, Benkovac
Željan Mrak, Osijek
Suzana Kunac, Zagreb
Ljiljana Gehrecke, Vukovar
Tin Nuić, Zagreb
Drago Pilsel, Zagreb

Održana radionica “Praćenje i vrednovanje javnih politika”

RADIONICA

” Praćenje i vrednovanje javnih politika”

 

U Donjoj Stubici od 7. do 9. rujna 2011.godine u organizaciji Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek i partnerskih organizacija Centar za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć Vukovar i Srpski demokratski forum održana je radionica «Praćenje i vrednovanje javnih politika» u sklopu IPA projekta 2008 «Inicijativa organizacija civilnoga društva za promjene u antidiskriminacijskoj politici».

Radionicu je vodila trenerica Maja Horvat, mag.str.politologije.

jezercica_001_LR

Svrha radionice bila je povećati znanja i vještine za praćenje javnih politika, analizu prikupljenih podataka i izvještavanje – formiranje nalaza i preporuka za promjenu politika.

Edukacija je bila namijenjena organizacijama civilnog društva koje već rade ili žele raditina promjenama javnih politika u području suzbijanja diskriminacije i besplatne pravne pomoći (udruge registrirane za pružanje besplatne pravne pomoći).

Na radionici je sudjelovalo 13 udruga s ukupno 19 sudionika.

Tijekom radionice sudionici su stekli specifična znanja o načelima javne politike, fazama policy ciklusa, akterima i instrumentima javnih politika, metodološkom postupku za evaluaciju i praćenje provedbe, kriterijima za vrednovanje, različitim izvorima i metodama prikupljanja i analize podataka, odabiru izvora podataka i istraživačkih metoda, analizi dokumenata, elementima izvještavanja, strukturi izvještaja, izradi sažetka izvještaja s preporukama za djelovanje, te prezentaciji izvještaja.

Na primjeru Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći sudionici su utvrdili kriterije za vrednovanje i ključna pitanja na koja tražimo odgovor, indikatore praćenja, izvore podataka, različite metode prikupljanja podataka, te definirali zajedničke obveze i rokove.

Stjecanjem specifičnih znanja i vještina vezano za praćenje i vrednovanje javnih politika, organizacije sudionice osnažile su svoje analitičke kapacitete koji će im omogućiti izradu profiliranih izvještaja na kojima će temeljiti buduće zagovaračke aktivnosti.

jezercica__LRjezercica_003_LR

 

Priopćenje povodom međunarodnog dana nestalih osoba

B.a.­B.e. — Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek — Centar za mirovne studije — Centar za gr­ađanske inicijative — CESI — Delfin — Documenta — Građanski odbor za ljudska prava — Homo — Kuća ljudskih prava — MIRamiDA Centar — Srpski demokratski forum — UPIM

—————————————————————————————————————–

 

 

Grožnjan, Osijek, Pakrac, Poreč, Pula, Zagreb, Vukovar, 29. kolovoza 2011.

 

 

 

PRIOPĆENJE POVODOM MEĐUNARODNOG DANA NESTALIH OSOBA

 

 

Svaka obitelj ima pravo saznati gdje su njihovi najbliži. Međunarodni dan nestalih osoba je svjetski godišnji događaj kojim se 30. kolovoza svijet prisjeća osoba koje su nestale kao posljedica oružanih sukoba, zločina protiv čovječnosti ili kršenja ljudskih prava, a čije su sudbine i mjesta ukopa nepoznati.

 

Za obitelji nestalih u ratu prolaze godine nadanja i očekivanja te nastojanja da se putem pokrenutih postupaka traženja nestalih ili traženja posmrtnih ostataka, ostvari osnovno humanitarno pravo svake obitelji da sazna sudbinu svojih članova.

 

Iako je poduzetim mjerama i aktivnostima nadležnih tijela Republike Hrvatske (Uprave za zatočene i nestale Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti) i međunarodnih organizacija (Hrvatski Crveni križ, Međunarodna komisija za nestale osobe) riješena većina slučajeva nestalih i nasilno odvedenih osoba tijekom i neposredno nakon Domovinskog rata (u posljednjih pet godina iz 143 masovne i 1.200 pojedinačnih grobnica ekshumirano je 4.678, a identificirano 3.748 posmrtnih ostataka), pitanje nestalih i nasilno odvedenih osoba i danas je najaktualnije humanitarno pitanje ratnih posljedica u Republici Hrvatskoj.

 

Naime, još se 1.804 osobe vode kao nestale, dok je za više od 400 osoba još uvijek otvoren zahtjev za traženje posmrtnih ostataka. Prema podacima Međunarodne komisije za nestale osobe u regiji se još uvijek traži oko 13.800 osoba. Njihovi posmrtni ostaci leže razbacani po masovnim grobnicama, grobovima i jamama širom post-jugoslavenskih zemalja, dok članovi/ice njihovih obitelji već dva desetljeća traže istinu o sudbini svojih najmilijih.

 

Zato još jednom pozivamo nadležne institucije u Hrvatskoj i susjednim zemljama da intenziviraju potragu za svim nestalim osobama te ubrzaju lociranje potencijalnih grobišta, ekshumaciju evidentiranih grobnica i lokacija sahrane te identifikaciju pronađenih posmrtnih ostataka.

 

Smatramo nužnim istražiti, utvrditi i javno iznijeti činjenice o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i sudbinu nestalih. Svi društveni akteri trebali bi posvećeno raditi na vraćanju dostojanstva žrtava, uspostavljanju odgovornosti i pravde, izgradnji povijesnog pamćenja na temelju činjenica, i sprječavanju ponavljanja zločina u budućnosti. Važno je i nužno javno priznati štetu koja je nanesena žrtvama i utvrditi odgovarajuću naknadu, kao i podići memorijale kojima se priznaje patnjei odaje počast svim žrtavama.

 

Sve osobe koje su preživjele mučenja, silovanja, premlaćivanja, nezakonita zatvaranja i njihove obitelji, kao i obitelji nasilno odvedenih i nestalih građana i građanki trebaju dodatne mehanizme kojima će se barem približiti pravednijem ishodu za žrtve i stradalnike. Stoga i ovom prilikom upozoravamo na značaj i ulogu buduće regionalne komisije (REKOM) koja nepristranim istraživanjem povijesnih izvora može biti važan iskorak u rasvjetljavanju sudbine nestalih i vraćanju dostojanstva svim žrtvama.

 

Za organizacije civilnog društva:

 

 

Vesna Teršelič, Documenta, Zagreb

Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb

Mirjana Bilopavlović, Delfin, Pakrac

Iva Zenzerović, Centar za mirovne studije, Zagreb

Sanja Sarnavka, B.a.B.e., Zagreb

Sandra Benčić, Kuća ljudskih prava, Zagreb

Mirjana Galo, Homo, Pula

Ljubo Manojlović, Srpski Demokratski Forum, Zagreb

Goran Božičević, MIRamiDA Center, Grožnjan

Biserka Momčinović, Centar za građanske inicijative, Poreč

Gordana Obradović, CESI, Zagreb

Mirjana Dobranović, UPIM, Zagreb

Ljiljana Gehrecke, Vukovar

Drago Pilsel, Zagreb

Miroslav Varga, Osijek

Sven Milekić, Zagreb

Medijima: Poziv na konferenciju za tisak

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek | Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću |Građanski odbor za ljudska prava


MEDIJIMA

POZIV NA KONFERENCIJU ZA TISAK

Pozivamo Vas na konferenciju za tisak povodom polugodišnjeg izvještaja o praćenju suđenja za ratne zločine, presude Županijskog suda u Osijeku u ponovljenom prvostupanjskom kaznenom postupku za zločin u Marinom selu te procesuiranja ratnih zločina protiv civilnog stanovništva u Sisku koja će se održati u Kući ljudskih prava Selska c. 112c, 10000 Zagreb u srijedu 20. srpnja 2011. u 11.00.

Na konferenciji za tisak govorit će:

Mladen Stojanović, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Veselinka Kastratović, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Vesna Teršelič, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Marko Sjekavica, Građanski odbor za ljudska prava

Više informacija možete dobiti u Documenti, Selska c. 112c, 10000 Zagreb, tel 01 4572398, 0914572398

Priopćenje povodom uhićenja Ratka Mladića

PRIOPĆENJE POVODOM UHIĆENJA RATKA MLADIĆA

Povodom uhićenja Ratka Mladića, nakon njegovog dugogodišnjeg bijega i skrivanja od pravosudnih tijela, Građanski odbor za ljudska prava, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek žele naglasiti važnost ovog događaja za sve ljude koji smatraju da zločin ne smije ostati bez kazne i izraziti svoju nadu da će njegovo uhićenje i privođenje pred lice pravde omogućiti bar djelomičnu satisfakciju žrtvama. Žalimo što je do uhićenja došlo devetnaest godina od počinjenja zločina za koje se Ratko Mladić tereti te se nadamo skorom uhićenju posljednjeg haaškog bjegunca Gorana Hadžića.

Želimo podsjetiti da je Ratko Mladić, još 1995. godine, optužen pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (dalje: MKSJ) za kaznena djela genocida (genocid, supočiniteljstvo u genocidu – čl. 4. Statuta MKSJ), zločine protiv čovječnosti (progon, istrjebljenje, ubojstvo, deportacija, druga nehumana djela (prisilno premještanje) definirana čl. 5. Statuta MKSJ-a) te za kršenje zakona i običaja ratovanja (ubojstva, okrutno postupanje, napadi na civile, uzimanje talaca) počinjeni na teritoriju Bosne i Hercegovine najkasnije od 12. svibnja 1992. pa do najmanje 22. prosinca 1996. Optužnicom ga se tereti da je kao neposredni počinitelj sudjelovao u udruženom zločinačkom podhvatu u BiH s ciljem da se eliminiraju ili trajno uklone, silom ili drugim sredstvima bosanski Muslimani, bosanski Hrvati i drugo nesrpsko stanovništvo s velikih djelova BiH i to skupa s generalima Miloradom Talićem, Stanislavom Galićem (Stanislav Galić pravomoćno je 30. studenog 2006. osuđen pred MKSJ na doživotni zatvor za kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja na Sarajevo), Dragomirom Krstićem (19. travnja 2004. godine pravomoćno osuđen na 35 godina zatvora, između ostalog, i za pomaganje i podržavanje u genocidu), Momčilom Krajišnikom (pravomoćno osuđen na 20 godina zatvora) i drugim članovima rukovodstva bosanskih Srba te Slobodanom Miloševićem i drugim vojnim i političkom ličnostima iz tadašnje SFRJ, odnosno Republike Srbije.

Haaški sud (MKSJ) je u presudi kojom je Milan Martić pravomoćno osuđen na 35 godina zatvora za zločine počinjene u Hrvatskoj, utvrdio da je Ratko Mladić, zajedno sa drugim osobama, sudjelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu, čija je zajednička svrha bila počinjenje zločina deportacije i prisilnog premještanja: “prisilno uklanjanje većeg dijela hrvatskog, muslimanskog i drugog nesrpskog stanovništva približno s jedne trećine teritorija Hrvatske i velikih dijelova Bosne i Hercegovine, s ciljem da ta područja postanu dio nove države pod srpskom dominacijom”. Tom presudom obuhvaćeni su zločini počinjeni u Hrvatskoj Kostajnici, Cerovljanima, Hrvatskoj Dubici, Baćinu, Saborskom, Poljanku, Lipovači, Škabrnji, Nadinu i Zagrebu. Ovakvo izričito navođenje Ratka Mladića u kontekstu navedenog udruženog zločinačkog poduhvata ne povlači direktno njegovu kaznenu odgovornost, ali svakako predstavlja utvrđenje činjenica.

Ratko Mladić osuđen je (u odsutnosti) i procesuiran i od strane pravosudnih tijela RH.
1. Za napade na selo Kijevo, područja općina Sinj, Vrlika, sela Maljkovo, Potravlje, Šatrić i Dabar, područje Šibenika Županijski sud u Šibeniku proglasio je Ratka Mladića krivim za planiranje i izdavanja naredbi za napade na selo Kijevo, područja općina Sinj, Vrlika, sela Maljkovo, Potravlje, Šatrić i Dabar, područje Šibenika te osudio u odsutnosti na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.
2. Protiv istoga je pred ŽS u Splitu podignuta optužnica zbog planiranja i organiziranja rušenja brane i hidroelektrane Peruča.
3. Protiv R. Mladića se vode i istražne radnje od strane ŽDO Zadar, zbog napada na civilne i druge objekte u gradu Zadru, napade na Donji Zemunik, Zadar, Posedarje, Slivnicu Donju i Gornju, Pridragu, Rupalj, Galovac, Kali na otoku Ugljanu.
4. Istražne radnje protiv R. Mladića provodi i ŽDO Slavonski Brod zbog izravne zapovijedi raketiranja Požege.

Iz gore navedenih razloga pozdravljamo njegovo uhićenje, kojim se osigurava nazočnost optuženika u kaznenom postupku radi početka suđenja pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, a potom i pred sudovima Republike Hrvatske, što predstavlja bitan korak prema ostvarivanju pravde za žrtve, postizanju pomirenja i veliki doprinos dokidanju nekažnjivosti počinitelja najtežih zločina protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom.

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Vesna Teršelič, Documenta-Centar za suočavanje s prošlošću

Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Reagiranja aktivistica civilnog društva na ubojstva Bin Ladena i članova obitelji Gadafi

KRŠĆANSKI KAUBOJI

Hvala Bogu da smo ga ubili
Mi nismo imali sve dokaze –
Mi ga nismo našli naoružanog –
Mi nismo znali kako bismo ga i gdje zatvorili –
Mi ga nismo našli na našoj teritoriji –

Zato smo ga ubili
Imali smo imali pravo
Jer smo se jako razljutili
Ubili smo ga jer smo čuli glas
Koji je bio najglasniji od svih drugih glasova
Glas OSVETE

A kako nije fino
Reći da se osvećujemo
Ponavljamo stalno
Na svim ekranima kojima vladamo
Da je to pravda

Umjesto savjesti, ponudili smo obrede
Dijelom
Drugim dijelom smo odlučili
Baciti ga u more

Jer smo se bojali
Da će njegovo mjesto okupljati
One kojih se bojimo toliko
Da smo zaboravili
Vrijednosti u koje su nas krstili (Osveta)

Kada bi se moglo iskreno podijeliti u javnosti ono što se desilo od ubojstva Osama Bin Ladena u njegovom obiteljskom skrovištu u

Pakistanu, onda bi naša molitva danas bila priznanje naše osvete. Jer da se ne radi o jednom, kako mi mislimo, islamskom fundamentalistu da li bismo tek tako primili na znanje da je jedna zemlja bez poteškoće spustila svoje helikoptere napunjene specijalcima u drugu i likvidirala pred cijelom njegovom obitelji jednog nenaoružanog muškarca kojeg se iznad svega bojimo jer ga vidimo kao inicijalnu kapsulu svakog budućeg terorističkog napada u našoj (zapadnoj) hemisferi.
Namjesto priznanja slušamo i gledamo, primamo u sebe legitimacije i glorifikacije osvete koju smo, da bismo je prikrili, prozvali pravdom.

Nema u osveti ni pravde ni mira. I ako su u ičemu prijetnje Al Quaide točne, onda je istina da će naše današnje likovanje nad ubojstvom njihove vođe, zato jer je u suštini nepravedno likvidirati čovjeka, uroditi našim suzama u budućnosti. Nema nikakvog opravdanja, niti u prethodnim žrtavma ni u 11. rujna, nema demokracije ni ljudskih prava koji bi u bilo kojoj svojoj fus noti dozvolilo osvetu. Mi nemamo Boga na našoj strani ako se osvećujemo. Ta pisano je: ” Osveta će biti moja” Samo je Bog taj koji ima pravo na taj posljednji sud, samo on ima ulogu Suca koju je upravo uzurpirala američka administracija likvidacijom lika od kojeg premire od straha toliko da ga ne može ni pokopati. Upravo zato što nije na njoj konačan sud, ona to ne umije te djeluje nemušto i sramotno.

Neuvjerljivo zvuče razlozi zašto se nenaoružanog Bin Ladena nije moglo suditi, kao što s pravom traži njegova obitelj. A za budućnost me brine što se širi ozračje mržnje i netrpeljivosti. Grijeh je ovako likvidirati čovjeka, bilo kojeg pa i “najljućeg” neprijatelja. Osobni grijeh i grijeh struktura. Mi ćemo na tom grijehu struktura ispaštati, naša djeca također. Ovim potezom uplatili smo si buduće godine nemira i nesigurnosti – s kamatama. Nismo mi, ovdje u Europi, Hrvatskoj, mi katolici neki drugi za arapski svijet. Svi smo mi za njih kršćani, kao što su oni svi za nas muslimani.

Mi kršćani još se nismo uspjeli složiti, da li bi Isus, naš uzor zbog kojeg uopće jesmo kršćani, odobrio sve naše dosadašnje ratove. Malo nam je 2000 godina, treba nam vremena. Ali smo se složili da nam je zabranjena osveta. I to ne samo u izvršenju nego i u želji, namjeri.

Mi smo pozvani na drugačije ponašanje od onog koje slijedi kaubojsku logiku. Koja sudeći po ovom činu ovako izgleda: kada mene, kako ja mislim, nedužnoga netko napadne, jako se razljutim i imam samim tim pravo neograničeno vraćati većim zlom na zlo sve se sjećajući sa samozadovoljstvom prvotne povrede koju nisam uspio iscijeliti.

Kršćani nisu kršteni u tu logiku. Naprotiv, nešto drugo nas uči vjera. Već u Starom zavjetu je protiv osvete smišljeno pravilo “oko za oko, zub za zub” kako bi spriječio naplatu iznad načinjene štete. A Novi zavjet ga je usavršio uputom da na udarac okreneš drugi obraz ili na traženje jedne haljine dadneš i drugu, posljednju. Pravilo je usavršeno time što ima povjerenja u kreativnost kršćana i potiče ih na transformaciji sukoba u kojoj će svaka strana voditi računa o čuvanju obraza svog protivnika umjesto da ga raznese sačmaricom.

Zato, tko god sebe smatra dostojnim kršćanskog imena, neće ni pomisliti na zadovoljstvo što je likvidiran terorist, a pogotovo ovim načinom. Međureligijski suživot uključuje i sukobe. Ali se oni nikako ne mogu uskladiti s likvidacijom protivnika i njenom legitimacijom Na tom putu neka nam je vodilja misao Martin Luther Kinga ml., koji mi je upravo povodom ovog događaja proslijedio fra Ivo Marković, mirotvorac iz Sarajeva : “Oplakivat ću gubitak tisuća dragocjenih života, ali se neću radovati ničijoj smrti makar bila neprijateljeva. Uzvraćanjem mržnje na mržnju mržnja se umnaža produbljujući tminu noći u kojoj se već ne vide zvijezde. Tmina se ne može osloboditi svoga mraka, to može samo svjetlost učiniti. Mržnja ne može dokinuti mržnju, to može samo ljubav”

Ubojstvo Bin Ladena i prateća legitimacija osvete povlači za sobom za nas vrlo opasnu kulturu mržnje i predrasuda. Mi ne možemo kao građani i građanke neposredno utjecati na politiku velikih sila, ali možemo prepoznati u svom govoru i mišljenju predrasude. Pitanje koliko sam sama kliconoša nasilja nije moralno nego praktično pitanje. Čim više sebe vidim, to više ću moći djelovati protiv širenja kulture osvete i nasilja.

..

Ovo je šansa da se pitamo, što mi možemo učiniti da izrazimo to uvjerenje? Kako možemo otvarati mostove između pojedinaca i grupa konkretno kršćanskih i islamskih identiteta, između ljudi koje će ova osveta i te kako razdvajati?

Na nama kao kršćanima je da priznamo kako je osveta grijeh, a ne kršćansko ponašanje i da konkretno djelujemo tako da svojim koracima budemo poput protuotrova ovom otrovu.

Ana Raffai

PONUKANA TEKSTOM ANE RAFFAI

Iako već duže ne dajem glasa od sebe (ali čitam sve što tko napiše i dobijem preko IZMIR-a), ponukao me je ovaj tekst da napišem ono što već danima osjećam i sa čim se patim. Ja doduše jesam kršćanka ali ne aktivna, deklariram se kao ateista (ne znam kako bih to stavila u rodno spolni oblik, valjda ateistkinja), ali temeljne vrijednosti humanosti, poštenja, čestitosti, dobrote,… prihvaćam i pokušavam živjeti.

Od dana kada su izvršeni zračni napadi u kojima je stradao sin i unuci Gadafija, od dana kada je ubijen Bin Laden, doslovce mi je muka. Ne zato što se bojim osvete. Odgajana sam na kulturi osvete i poznato mi je koliko se ljudi koji baštine osvetu muče s tim. Mučan je osjećaj kada živiš tugu koja ti se gomila u srcu i kada sebe prisiljavaš tražiti razloge zašto nekome učiniti nešto. Iako ta pravila nikada nisam prihvatila, a bila je to teška borba, ne bojim se u ovom trenutku osvete. Bojim se naše pasivnosti i nespremnosti da javno osudimo i kažemo da rečena ubojstva nisu ništa drugo do zločin. Nitko doista nema pravo uzeti sebi za pravo i posegnuti za nečijim životom.

Prešutjeti takvo ponašanje znači pristajanje na jedan takav obrazac ponašanje i “dijeljenja pravde”. Posebno mi je mučno pomisliti da je netko posegnuo za životima troje djece i da nitko za to neće odgovarati. Mučno je i to što sam gledajući prilog na TV osjetila likovanje izvjestitelja. Zgrozila sam se nad takvim ponašanjem. Nitko se niti u jednom trenutku nije sjetio da su ljudski životi bespovratno uništeni, da je počinjen zločin prema nevinoj djeci.

Ubojstvo Bin Ladena na žalost je smjerokaz za nove zločine, a samo po sebi je zločin. Upadanje specijalaca i ubojstvo čovjeka, bez mogućnosti da mu se u nepristranom i poštenom sudskom postupku sudi, na žalost je poništenje svih žrtava koje mu se stavljaju na teret. Žrtva tim činim ubojstva nije dobila satisfakciju, nije dobila zasluženo priznanje. Jer učinjeno je isto što je učinjeno i tim žrtvama, ubojstvo je ubojstvo kako ga god tko htio zvati. Mučna mi je izjava našeg Predsjednika koji se “našao na pravom mjestu u pravo vrijeme”. Moj strah ima ishodište u sveopćoj šutnji običnih ljudi kojom su popraćena ubojstva o kojima govorim. Pitam se jesu li građani naše zemlje doista zaboravili strašno iskustvo rata koje smo okusili u zadnjem desetljeću 20. stoljeća? Koje smo lekcije naučili ili nismo ništa naučili? Koji obrazac prenosimo našoj djeci, što im imamo reći kako se ponašati? Osim toga, bojim se da spirala smrti može ponovo zaplesati svoj ubojiti ples nad ovim prostorima, za koje sigurno znam da još uvijek nisu razriješene traume Drugog svjetkog rata. Povrede iz Domovinskog rata tek trebamo razumjeti, prihvatiti pa tek onda vidjeti što s njima. Cijenim sve one koji iskreno rade na saniranju povreda. Kroz ove duge godine bivanja u NVO (ili kako se to dana voli reći OCD), naslušala sam se i nagledala traumatiziranih ljudi. Usput sam lizala i vlastite povrede i rane. Kada vidim ravnodušnost spram patnje doista se uplašim.

Tekst koji me je ponukao da se oglasim poklonio mi je vjeru i nadu, ohrabrio me da se oglasim i kažem ono što me ovih dana duboko kao čovjeka ojađuje i tjera na vrištanje. Sviđa mi se što čitam razum i iskrenost.

Veselinka Kastratović