Arhiva vijesti

Poziv na predstavljanje kampanje za osnivanje REKOM-a

Predstavljanje kampanje za osnivanje REKOM-a održat će se na Pravnom fakultetu u Osijeku, u utorak 19. travnja u 12,00 sati.
O temi će govoriti:

dr. Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Eugen Jakovčić, medijski koordinator Inicijative za REKOM u Hrvatskoj

Ivan Novosel, Inicijativa mladih za ljudska prava

Priopćenje o neprocesuiranim zločinima

B.a.B.e. – Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek – Centar za mirovne studije – Centar za građanske inicijative – Centar za žene žrtve rata – CERD – Delfin – Documenta – Domine – GONG – Građanski odbor za ljudska prava – HOMO – Inicijativa mladih za ljudska prava, Hrvatska – Kuća ljudskih prava – Rakun – Mreža mladih Hrvatske – Nansen dijalog centar – Rehabilitacijski centar za stres i traumu – Udruženje porodice “Protiv zaborava”

 

Osijek, Pakrac, Poreč, Pula, Split, Vukovar, Zagreb,13. travnja 2011.

PRIOPĆENJE O NEPROCESUIRANIM ZLOČINIMA U TIJEKU I NEPOSREDNO NAKON VOJNO REDARSTVENE OPERACIJE “OLUJA”

U povodu donošenja prvostupanjske presude Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (MKSJ) u predmetu Gotovina, Čermak, Markač želimo upozoriti na teško nasljeđe neprocesuiranih zločina počinjenih u tijeku i neposredno nakon vojno redarstvene operacije “Oluja”.

Operacijom “Oluja” definitivno je slomljena pobuna dijela Srba u Hrvatskoj, a time i skršena samoproglašena Republika Srpska Krajina (“RSK”). Time je na tom području ponovno uspostavljen ustavno pravni poredak Republike Hrvatske. Također, ponovno su, kontinentalnom trasom, prometno, spojeni jug i sjever Hrvatske. Tako su ostvarene sigurnosne pretpostavke za život na područjima koja su graničila sa “RSK” te za ostvarivanje prava na povratak prognanika u svoje domove, protjeranih sa tog područja.

Istovremeno, treba imati u vidu i one posljedice ove akcije oličene u paleži i pljački te brojnim nekažnjenima, pa i sustavno prikrivanim ubojstvima civila. Istraživanja koja je proveo Hrvatski helsinški odbor, pokazala su da je u kolovozu i rujnu 1995., u tijeku i nakon završetka vojnih djelovanja, na akcijom integriranome teritoriju ubijeno više od 600 civila i spaljeno više od 22.000 kuća. Iz straha za osobnu sigurnost kao i na nagovor krajinskih vlasti Hrvatsku je tada napustilo više od 150.000 njezinih dotadašnjih stanovnika, uglavnom Srba. Njihov povratak bio je otežan zbog neuspostavljanja mjera sigurnosti i pravne države na tom dijelu teritorija Republike Hrvatske, zakašnjelog procesuiranja ratnih zločina, neučinkovitih programa povratka i presporih državnih gospodarskih mjera poticanja obnove. Sinergija navedenih elemenata rezultirala je trajnim iseljavanjem srpskog stanovništva sa petine hrvatskog teritorija u mjeri koja ima učinke etničkog čišćenja.

Podsjećamo na neke javnosti poznate neprocesuirane zločine:

– U vrijeme trajanja vojno redarstvene akcije “Oluja” 6. kolovoza 1995. u mjestu Golubić kraj Knina ubijeno je najmanje 10 civila. Zločini nisu procesuirani.

– Ubojstva najmanje petoro civila u Mokrom Polju (Knin) započela su 6. kolovoza tijekom akcije “Oluja” i nastavila se nakon završetka vojnog djelovanja. Zločini nisu procesuirani.

– Između 7. i 8. kolovoza 1995. u napadima na izbjegličku kolonu između Gline i Dvora poginulo je nekoliko desetaka civila s područja općina Glina, Topusko, Gvozd i Vojnić. Zločini nisu procesuirani.

– U mjestu Komić (Korenica) 12. kolovoza 1995. ubijeno je devetero civila. Zločini nisu procesuirani.

– 25. kolovoza 1995. u selu Grubori (Knin) ubijeno je šestero civila. Nakon sustavnog prikrivanja zločina, o čemu je pred MKSJ svjedočilo više osoba, ŽDO iz Zagreba podiglo je 15. prosinca 2010. godine optužnicu protiv trojice hrvatskih državljana F. D. (1963.), B. K. (1957.) i I. B. (1973.) zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

– Dana 27. kolovoza 1995. godine, oko 16,00 sati u selu Gošić (Kistanje) ubijeno je sedmoro civila. ŽDO iz Zadra podiglo je optužnicu br. KT-83/96 od 13. veljače 1996, ali zbog nedostatka čvrstih dokaza postupak je vraćen u stadij istrage protiv nepoznatih počinitelja.

– Za vrijeme VRA “Oluja”, pa do konca 1995. godine u selu Kijani (Gračac), prema Izvještaju HHO-a registrirano je 14 ubijenih civila, među kojima devet žena. Zločini nisu procesuirani

– Dana 28. rujna 1995. godine, u selu Varivode (Kistanje) oko 17,00 – 17,30 sati, ubijeno je devetoro civila. Za zločin se sumnjičilo šestoricu pripadnika hrvatskih redarstvenih snaga, no nakon postupka pred Županijskim sudom u Zadru te ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Šibeniku, optuženici su oslobođeni krivnje, čime je istraga vraćena na početak, protiv nepoznatih počinitelja. Ni osam godina nakon završenog postupka pred šibenskim sudom nema novih saznanja te progona počinitelja tog zločina.
Navodeći ove primjere želimo podsjetiti javnost i relevantne vladine institucije na činjenicu da su ti zločini počinjeni i da za njih nitko nije odgovarao te time i na neizvršenu obvezu otkrivanja i procesuiranja počinitelja ratnog zločina nad civilima. Procesuiranje ratnih zločina mora se provoditi dosljedno, bez obzira tko je počinitelj, a tko je žrtva, jer zločin, ma čime on bio potaknut nema ni naciju ni vjeru, nego samo obilježje zla i stoga ničim ne može biti opravdan, kao što se ne može opravdati ni njegovo neprocesuiranje.

Također, s obzirom da obitelji usmrćenih koji su tužili RH tražeći naknadu štete, žive pod prijetnjom ovrhe zbog mogućeg plaćanja parničnih troškova (u 29 nama poznatih postupaka prijeti plaćanje troškova u iznosu od 5.000 do 90.900 kn) nadležne institucije podsjećamo i na obavezu osiguranja pravednog obeštećenja za sve stradalnike i sve obitelji žrtava.

U vezi predstojeće presude MKSJ u predmetu Gotovina, Čermak, Markač podsjećamo da se optužnicom IT 06/90 okrivljenicima kao sudionicima zločinačkog pothvata, po garantnoj zapovjednoj odgovornosti (propuštanje nadređenog), stavljaju na teret progoni, deportacije i prisilna premještanja, pljačkanje javne ili privatne imovine, bezobzirno razaranje, nehumana djela i okrutno postupanje, te ne reagiranja na zločine počinjene na nižim razinama: što uključuje ubijanje civila u općinama Knin (sela Kovačić, Đurići, Žagrović, Grubori), Orlić (sela Orlić, Šarena Jezera/Vrbnik, Uzdolje), Kistanje (selo Kakanj), Ervenik (selo Oton) i Donji Lapac (selo Oraovac). Republika Hrvatska je snažno podupirala osnivanje suda, Statut suda uvrstila u nacionalno zakonodavstvo tako da su i odluke suda sastavni dio njena prava te se iste moraju poštivati. Bez obzira na sadržaj prvostupanjske presude pozivamo na mirno i dostojanstveno prihvaćanje odluke sudskog vijeća MKSJ.

Vesna Teršelič, Documenta, Zagreb
Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek
Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb
Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije, Zagreb
Nela Pamuković, Centar za žene žrtve rata, Zagreb
Mirjana Bilopavović, Delfin, Pakrac
Mirjana Kučer, Domine, Split
Sanja Sarnavka, B.a.B.e., Zagreb
Mario Mažić, Inicijativa mladih za ljudska prava, Hrvatska
Sanja Sarnavka, Kuća ljudskih prava
Biserka Momčinović, Centar za građanske inicijative, Poreč
Ivo Škorić, Mreža za kulturnu suradnju i pomirenje – Rakun
Zdeka Pantić, Rehabilitacijski centar za stres i traumu, Zagreb
Marica Šeatović, Udruženje porodice “Protiv zaborava”, Zagreb
Srđan Antić, Nansen dijalog centar, Osijek
Emina Bužinkić, Mreža mladih Hrvatske
Semina Lončar, CERD, Split
Mirjana Galo, HOMO, Pula
Vesna Kesić, GONG
Drago Pilsel, Zagreb
Ljiljana Gherecke, Vukovar
Ana Kvesić, Vukovar

Dodatni podaci o neprocesuiranim zločinima

 

– U vrijeme trajanja akcije 6. kolovoza 1995. u mjestu Golubić kraj Knina ubijeno je najmanje 10 civila. Vasu Vasića (r. 1920.) i Nikolu Panića (r. 1935.) ubili su vatrenim oružjem – vojska ih je izvela pred kuću i strijeljala. Toga su dana smaknuti i Branko Radinović (r. 1920.), Maša Radujko (r. 1927.) i njen suprug Nikola Radujko (r. 1918.), Tode Marić (r. 1929.), Milka Grubić (stara oko 60 godina), Zorka Kablar (stara oko 80 godina), Milica Šljivar (r. 1936.) i Jeka Opačić (stara oko 80 godina). Zločini nisu procesuirani.

– Ubojstva najmanje petoro civila u Mokrom Polju (Knin) započela su tijekom akcije “Oluja” i nastavila se nakon završetka vojnog djelovanja. Ružica Babić, r. 1926. ubijena je 6. kolovoza 1995. na pragu svoje kuće. Stana Popović, r. 1926. i Mirko Popović, r. 1952. (majka i sin) ubijeni su 7. kolovoza 1995. u svojoj kući, hicima iz vatrenog oružja. Tom prilikom ranjen je i Obrad Popović (suprug i otac). Stevan Sučević, r. 1934. ubijen je 9. kolovoza 1995. Jeka Kanazir, r. 1928. ubačena je u “Pavlovićevu gusternu”. Sahranjena je u Kninu nakon 40 dana. Sava Babić, r. 1913. usmrćena je hicima iz vatrenog oružja 24. kolovoza 1995. ispred svoje kuće. Zločini nisu procesuirani.

– Između 7. i 8. kolovoza 1995. u napadima na izbjegličku kolonu između Gline i Dvorapoginulo je nekoliko desetaka civila s područja općina Glina, Topusko, Gvozd i Vojnić. Među njima su bili Zorojević Aleksa (r. 1928.) iz Donjeg Klasnića – nestao pri napadu na kolonu na području Dvora, Miloš Vladić (1931.) iz Buzete – ubijen na traktorskoj prikolici u koloni između Gline i Dvora; Danica Bulat (r. 1931.) iz Buzete – ubijena na traktorskoj prikolici u koloni između Gline i Dvora, Marija Baždar (r. 1928) iz Buzete – ubijena na traktorskoj prikolici u koloni između Gline i Dvora; Kukulj Milenko (oko 1935.) iz Blatuše – ubijen u koloni na području Dvora; Milić Ljubica (r. 1952.) iz Blatuše – ubijena na cesti Glina – Dvor kada je iz šume pucano po koloni vatrenim oružjem; Milić Đurđica (oko 1967.) iz Blatuše – ubijena na cesti Glina – Dvor kada je iz šume pucano po koloni vatrenim oružjem; Mraović Ana (r. 1905.) iz Bovića – nestala u koloni kod sela Rujevac; Mraović Mile (r. 1931.) iz Bovića – poginuo od granate pri granatiranju kolone kod Gline; Stanojević Stanko (r. 1918.) iz Bovića – ranjen pri granatiranju kolone kod Gline i od tada mu se gubi svaki trag; Komadina Stevan (r. 1930.) iz Bovića – poginuo od granate pri granatiranju kolone kod Gline; Rkman Milica (r. 1915.) iz Brnjavca – nestala na području sela Rujevac pri napadu na kolonu od strane HV-a; Pavlović Maca (r. 1923.) iz Trepče – nestala u koloni kod sela Žirovac; Radanović Danica (r. 1924.) iz Šljivovca – nestala u koloni između Gline i Dvora; Radanović Ranka (r. 1932.) iz Čremušnice – poginula pri granatiranju kolone u selo Ravno Rašće; Radanović Miljka (r. 1922.) iz Čremušnice – poginula pri granatiranju kolone u selo Ravno Rašće. Zločini nisu procesuirani.

– U mjestu Komić (Korenica) 12. kolovoza 1995. ubijeno je devetero civila. Marija Brkljačić-Ugarković, r. 1921. živa je zapaljena u kući. Staka Ćurčić ubijena je istoga dana. Sava Lavrnić, r. 1903. i Petar Lavrnić, star oko 65 godina, majka i sin, također su ubijeni 12. kolovoza 1995., a njihova je kuća zapaljena. Istoga dana ubijeni su i supružnici Mara i Rade Mirković. Mika Pavlica, r. 1904. zapaljena je u kući. Mika Sunajko, r. 1915. ubijena je u blizini Klapavica. Njen suprug Rade Sunajko, r. 1909., ubijen je u blizini kuće G. Mirkovića u Poljicama. Zločini nisu procesuirani.

– 25. kolovoza 1995. kad su pripadnici UN i svjedokinje prišli selu Grubori (Knin) vidjeli su većinu kuća u plamenu i pronašli 5 ubijenih civila. Svjedokinja je rekla da je u štalama gorjela živa stoka. Dozivala je supruga i otrčala do jedne livade gdje je vidjela njihove dvije krave, prostrijeljene su ležale na travi. Nedaleko od tih krava bilo je tijelo Jove Grubora (r. 1930.) grlo mu je bilo prerezano i nedostajalo mu je pola lica. Svjedokinja je zapomagala i otrčala u kuću 80-godišnjeg Miloša Grubora koji je bolestan ležao u krevetu. Zatekla ga je na podu u pidžami, ležao je u lokvi krvi. Pokraj njega su bile ispaljene čahure. Zbog noći UN ih je prevezao u Knin. Sutradan su sa pripadnicima UN nastavili potragu za još četvero mještana. Na zgarištu svoje kuće svjedokinja je vidjela, ispod nagorjele grede, noge. Nakon što je razgrnula pepeo ispod grede našla je svoju 90-godišnju svekrvu Mariju, ležala je na leđima, lice prekriveno rukama, svu opečenu. Na livadi gdje je našla muža našli su još dva leša: 51-godišnju Milicu Grubor izbodenu nožem i izrešetanu rafalima. Nedaleko od nje bio je leš Đure Karanovića (r. 1950.) koji je na vratu imao rane od noža a na grudima rane od rafala. Jovan Grubor star 73 godine zapaljen je sa svojom kućom. Nakon sustavnog prikrivanja zločina, o čemu je pred MKSJ svjedočilo više osoba, ŽDO iz Zagreba podiglo je 15. prosinca 2010. godine optužnicu protiv trojice hrvatskih državljana F. D. (1963.), B. K. (1957.) i I. B. (1973.) zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

– Dana 27. kolovoza 1995. godine, oko 16,00 sati u Gošić (Kistanje) je došao bijeli auto. Čulo se nekoliko pucnjeva iz automatske puške. Poslije desetak minuta isti auto se udaljio iz sela. U zaseoku Borci su tada ubijeni: Dušan Borak (56 godina) i Milka Borak (80 godina), u kući Save Borka ubijeni su Savo Borak (70 godina), Grozdana Borak (70 godina) i Vasilj Borak (70 godina), u susjednoj kući ubijena je Kosovka Borak (77 godina), u kući pored ubijena je Marija Borak (81 godina). ŽDO iz Zadra podiglo je optužnicu br. KT-83/96 od 13. veljače 1996, ali zbog nedostatka čvrstih dokaza postupak je vraćen u stadij istrage protiv nepoznatih počinitelja.

– Za vrijeme VRA “Oluja”, pa do konca 1995. godine u selu Kijani (Gračac), prema Izvještaju HHO-a registrirano je 14 ubijenih civila, među kojima devet žena: Dane Bolta, star 90 godina; Sava Bolta, stara oko 70 godina; Branko Jelača, star oko 67 godina; Marija Jelača, r. 1913.; Milica Jelača, r. oko 1927.; Ana Jelača, stara oko 50 godina; Smilja Jelača, stara oko 90 godina; Dušan Kesić, r. 1939.; Mileva Kolundžić, stara oko 70 godina; Danica Sovilj, stara oko 70 godina; Mara Sovilj, stara oko 75 godina; Mira Sovilj, stara oko 50 godina; Rade Sovilj, r. oko 1947. i Vlado Sovilj, r. 1931., koji se vratio kući iz izbjegličke kolone. Zločini nisu procesuirani

– Dana 28. rujna 1995. godine, u selu Varivode (Kistanje) oko 17,00 – 17,30 sati, ubijeno je devetero civila, gotovo dva mjeseca nakon prekida ratnih djelovanja. Brutalno i bez povoda smaknuto je devet osoba, od kojih je najmlađa imala 60, a najstarija 85 godina. 60-godišnji Jovan Berić, 60-godišnji Špiro Berić, 69-godišnji Rajko Berić, 70-godišnja Mara Berić, 85-godišnji Mirko Pokrajac, 75-godišnji Ljubo Duje Dukić, 70-godišnja Mara Dukić, 71-godišnju Milka Berić i 75-godišnji Jovan Berićizrešetani su mecima, uglavnom na kućnim pragovima. Za zločin se sumnjičilo šestoricu pripadnika hrvatskih redarstvenih snaga, no nakon postupka pred Županijskim sudom u Zadru te ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Šibeniku, optuženici su oslobođeni krivnje, čime je istraga vraćena na početak, protiv nepoznatih počinitelja. Ni osam godina nakon završenog postupka pred šibenskim sudom nema novih saznanja te progona počinitelja tog zločina.

Priopćenje za medije OCD

Osnovne zaključke zajedničkog mišljenja organizacija civilnog društva okupljenih u Inicijativi za praćenje i uključivanje u proces zatvaranja Poglavlja 23 (Pravosuđe i temeljna ljudska prava) o spremnosti RH za zatvaranje Poglavlja 23 možete pogledati ovdje.

Poziv na konferenciju za tisak o suđenjima za ratne zločine u 2010.

MEDIJIMA

POZIV NA KONFERENCIJU ZA TISAK

Pozivamo Vas na konferenciju za tisak posvećenu ključnim nalazima izvještaja o praćenju suđenja za ratne zločine za 2010. godinu koja će se održati u Kući ljudskih prava, Selska cesta 112 c, u Zagrebu u srijedu 23. ožujka 2011. u 11.00.

Na konferenciji za tisak govorit će:

Mladen Stojanović, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Jasna Borojević, udovica Steve Borojevića ubijenog u Sisku 1991. godine

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Vesna Teršelič, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Više informacija možete dobiti u Documenti, Selska c. 112c, 10000 Zagreb, tel 01 4572398, 0914572398

Izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine za 2010. godinu možete pogledati ovdje.

Srdačan pozdrav,

Vesna Teršelič

Posjet biskupa Kevina Dowlinga

Povodom predstojećeg Savjetovanja Pax Christi International za Centralnu i Jugoistočnu Europu koje će biti održano u Vukovaru (27.-29. travnja, 2011.), Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek organizira posjet biskupa Kevina Dowlinga iz Južne Afrike.

U razdoblju 20.-25.veljače 2011.godine biskup Dowling susrest će se s predstavnicima crkvene i svjetovne vlasti te predstavnicima organizacija civilnog društva iz Hrvatske i Srbije.

Biskup Dowling će tijekom ovih susreta podijeliti svoja osobna iskustva borbe protiv aparthejda te na taj način pridonijeti izgradnji mira i stabilnosti u regiji.

Program posjete možete pogledati ovdje.

In memoriam Dragica Koceva, rođ. Bucić; 1947.-2011. godine

Svojim prijateljima i suradnicima javljamo da je 07. veljače 2011. godine preminula članica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, Dragica Koceva. Iscrpila ju je dugotrajna teška bolest. Tugom koju iskazujemo, ujedno slavimo život koji je Dragica živjela i njime, svakoga od nas na poseban način, dotaknula. Iskazujemo joj svoju ljubav i poštovanje!

Dragica Koceva, rođ. Bucić, rodila se 1947. godine u Branjini gdje je provela djetinjstvo i djevojaštvo. Školu je završila u Belom Manastiru. Najduži dio svog radnog vijeka provela je u Muzeju Slavonije gdje je svojim posvećenim radom i kompetencijama doprinosila radu te važne institucije. Dragica je bila članica Centra za mir – Osijek od samog osnivanja 1992. godine. Upravo je ona zalužna za organizacijski temelj i djelovanje. Naime, Dragica je preuzela obvezu registrirati našu udrugu u vrijeme kada se o organizacijama civilnog društva gotovo ništa nije znalo. Njenim radom dobili smo prvi pečat organizacije, besplatan prostor na korištenje u dvorišnoj zgradi Muzeja Slavonije i stručno vođeno knjigovodstvo. U vremenu kada je postavljanje demokracijskih procesa, institucija i djelovanja civilnog društva tek počelo, to je bio pravi pionirski rad.

No, Dragici je to bio već drugi korak. Prvi je bio onaj kada se uspravila i rekla ne nasilju, nepravdi i prijetnjama. Stala je u odbranu svoga dostojanstva i prava na dom za svoju obitelj. Hrabro i ustrajno borila se argumentima ukazujući na odgovornost institucija. I uspjela je! Dragica se nije borila samo za sebe, već je u isto vrijeme, iskazivala solidarnost sa onima koji su bili u sličnoj situaciji. Podršku im je pružala i privatno i javno.

Svojim osobnim primjerom potaknula je mnoge od nas da činimo isto. Samo neki od nas članova i članica Centra za mir su: Lidija, Brankica, Tanja, Vesa, Biserka, Cica, Spasa, Nena, Jelena, Katarina, Marin, Estera…

Za taj poticaj smo ti Dragice naša svim srcem zahvalni.

Nagrada “Krunoslav Sukić” Jadranki Reihl Kir

Nagrada za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava «Krunoslav Sukić»
Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek je 2009. godine utemeljio
Nagradu za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava “Krunoslav Sukić u čast jednog od svojih utemeljitelja, mirovnjaka i humaniste. Nagrada se dodjeljuje pojedincima i pojedinkama za osobit doprinos u zaštiti i promociji ljudskih prava i sloboda te za dosljedno promicanje kulture mira i nenasilja.

 

Svečanost dodjele Nagrade za 2010. godinu održana je na Međunarodni dan ljudskih prava.

Nagrada za 2010. godinu je dodijeljena JADRANKI REIHL KIR.

Jadranki Reihhl Kir dodjeljena je Nagrada za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava “Krunoslav Sukić” za 2010. godinu za njeno nepokolebljivo, odlučno i hrabro inzistiranje na istrazi ubojstva svoga supruga, načelnika osječke policije Josipa Reihl Kira, i dvojice predstavnika lokalne vlasti Milana Kneževića i Gorana Zobundžije te pokušaja ubojstva Mirka Tubića 1. srpnja 1991. godine na kontrolnoj točki između Osijeka i Tenje. Jadranka Reihl Kir nije dozvolila da se to ubojstvo zataška niti da se proglasi činom slijepe osvete koji treba opravdati predratnom atmosferom koja je takve osjećaje raspirivala, nego da se radi o političkom ubojstvu usmjerenom na eliminaciju mirovnih nastojanja njezina supruga. Uspjela je istinu o sudbini Josipa Reihl Kira učiniti dijelom kolektivnog iskustva i principijelnog stava. Jadranka Reihl Kir nikada nije bila žrtvom već svjedokinjom svog vremena, ona nikada nije dopustila da se tragedija pretvori u pravosudnu farsu. Njeno zalaganje da se priznaju mirovni napori ubijenog supruga, da se zaštite ne samo ljudska prava Josipa Reihl Kira, već i ostalih ljudi koji su se u strahotama rata našli u identičnoj situaciji ogromna je inspiracija za brojne žrtve, mirotvorce i ljudskopravaše na ovim prostorima.

 

 

Priznanje za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava “Krunoslav Sukić” dodijeljeno je ANI MATIJEVIĆ.

 

Ana Matijević je za svoj dugogodišnji mirovni rad u lokalnoj zajednici dobila Priznanje za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava “Krunoslav Sukić”. Svoj mirovni put započela je 1991. godine u Bosanskom Brodu, a nastavila kao izbjeglica u Slavonskom Brodu i Njemačkoj. U Tenje dolazi 1999. godine gdje nastavlja svoju mirovnu misiju do današnjih dana pod geslom: “Geste i ljudskost su ono što donosi mir”. U zajednici u kojoj živi prepoznat je Anin doprinos u izgradnji tolerancije i uspostavljanju dijaloga u Tenji i na području grada Osijeka. Neumorno radi na pomirenju nacionalnih zajednica Hrvata i Srba te nastoji, do jučer marginaliziranu Romsku kao i druge manjinske skupine, uključiti u društveni život sela. Veliku pažnju poklanja invalidima, djeci i starijim osobama. Nesebično se trudi da svojim konkretnim primjerima motivira sugrađane na akcije od šireg društvenog značaja. Jedna od Aninih višegodišnjih suradnica kaže: “Ljudi su se počeli mijenjati, djeca se zajedno natječu na turnirima, pokrenule su se folklorne skupine, selo je živnulo, velikim dijelom zahvaljujući našoj Ani, maloj ženi, velikog srca”.

 

Priznanje za nenasilnu akciju dodijeljeno je inicijativi «Ne damo Varšavsku!»

 

«Ne damo Varšavsku!» je inicijativa, akcija, web stranica, slogan!

«Ne damo Varšavsku!» postao je simbol otpora građana koji je toliko puta izrečen na višemjesečnom prosvjedu u Zagrebu tijekom 2010. godine. U akciji je sudjelovalo nekoliko stotina predstavnika organizacija civilnog društva te nekoliko tisuća građana koji su se na taj način usprotivili korupciji, zaobilaženju zakona, samovolji vlasti koja u ovom slučaju nije djelovala u javnom interesu. Uspjela je dobiti prvostupanjska sudska rješenja koja osuđuju neprimjereno ponašanje policije, otvorila je niz diskusija o ulozi policije u hrvatskom društvu, postavila je nove standarde u građanskom nenasilnom otporu u Hrvatskoj. Do kraja je zadržala izvorni građanski, nestranački identitet. Iako su neposredni učinci naizgled upitni, akcija Ne damo Varšavsku na velika je vrata uvela nenasilni, osmišljeni, dugotrajni i kreativni bunt, vratila nadu da je promjena moguća, da Varšavska odnosno Hrvatska pripada svima, a ne samo nekima, te je značajno poljuljala sliku svemoći «izabranih». Varšavska je upozorenje svima koji misle da je privatni interes iznad javnog i da javnost nije sposobna reagirati. Sad znamo da jeste, zahvaljujući emancipatorskom učinku ove akcije čiji će se pravi dosezi i značaj tek s vremenom moći pojmiti. Priznanje je u ime inicijative primio Tomislav Tomašević, član Zelene akcije i Prava na grad.

Za dodatne informacije www.krunoslav-sukic.centar-za-mir.hr

Poziv na press konferenciju!

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek

Trg Augusta Šenoe 1, 31 000 Osijek

Tel/fax: 031 206 886, 031 206 889

E-mail: centar-za-mir@centar-za-mir.hr

Osijek, 25. studeni 2010.

 

MEDIJIMA

 

Cijenjeni i cijenjene

 

Pozivamo Vas na konferenciju za medije na kojoj ćemo najaviti otvaranje izložbe

Tko je tebi Reihl Kir? te tribine koja će se na istu temu održati u Osijeku 29. studenoga u 17.30 sati na Evanđeoskom teološkom fakultetu.

Izložba je posvećena tragičnoj sudbini nekadašnjeg načelnika policijske uprave u Osijeku Josipa Reihl Kira koji je 1991. godine ubijen na jednom od svojih višemjesečnih nastojanja da pregovorima i dogovorima razmakne barikade, zaustavi nepovjerenje i spriječi rastuće nasilje između sugrađana Hrvata i Srba. Time je postao prijetnja ratu.

Izložba je jedna od aktivnosti regionalnog projekta “Manjine za manjine”, kojeg je nositelj Centar za mirovne studije iz Zagreba. Partneri na projektu su Mirovni inštitut iz Ljubljane, Biro za ljudska prava iz Tuzle i Centar za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda koji su ujedno i producenti izložbe. Autorica izložbe je Tanja Simić Berclaz, Metaklinika, Beograd. Financijski je izložbu podržala Europska unija.

Izložba se odvija pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića.

Konferencija za medije će se održati u petak, 26. studenoga 2010. u 10,00 sati u prostorijama Centra za mir – Osijek, Trg A. Šenoe 1 u Osijeku.

Očekujemo Vas s radošću,

Katarina Kruhonja

Za dodatne informacije 098 92 77 882

Poziv na otvorenje izložbe pod naslovom „Tko je tebi Reihl Kir?“

Poštovana/i

Centar za mirovne studije iz Zagreba, u suradnji s Centrom za mir – Osijek,

 

Poziva Vas na na otvorenje izložbe pod naslovom

 

“Tko je tebi Reihl Kir?”

na Evanđeosko teološkom fakultetu U Osijeku

Cvjetkova 32

ponedjeljak, 29. studenog 2010. u 17.30 h

 

 

Izložba je posvećena tragičnoj sudbini nekadašnjeg načelnika policijske uprave u Osijeku Josipa Reihl Kira koji je 1991. godine ubijen na jednom od svojih višemjesečnih nastojanja da pregovorima i dogovorima razmakne barikade, zaustavi nepovjerenje i spriječi rastuće nasilje između sugrađana Hrvata i Srba. Time je postao prijetnja ratu.

Riječima Tanje Simić Berclaz, autorice likovne postavke izložbe:

“Ovo je način odavanja poštovanja mirovnjaku i čovjeku koji je zaista vjerovao da je potrebniji svojoj zemlji i svojim sugrađanima nego što je njegov život bio potreban njegovoj obitelji. Zašto i na koji način se ovo ubistvo dogodilo te kakve su bile posljedice ove smrti na preko dvadeset milijuna ljudi poznato je, ali ‘ko je bio Josip Tvrtko Reihl-Kir, intimno, i da li je ličio na nas, koji se nismo usudili da svoje živote položimo u odbranu izgubljenog? Šta ga je gonilo? Kakva je vera, kakva je strast za bližnjega, koja (ponekog) čoveka tako žestoko šiba napred, i kad mu nasilna smrt, bez maske, gleda pravo u oči?”

Izložba je jedna od aktivnosti regionalnog projekta “Manjine za manjine”, kojeg je nositelj Centar za mirovne studije iz Zagreba. Partneri na projektu su Mirovni inštitut iz Ljubljane, Biro za ljudska prava iz Tuzle i Centar za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda koji su ujedno i producenti izložbe. Autorica izložbe je Tanja Simić Berclaz, Metaklinika, Beograd. Financijski je izložbu podržala Europska unija.

Izložba se odvija pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića.

Pozivamo Vas da nakon otvaranja izložbe sudjelujete i u razgovoru na temu

 

Tko nam je danas Reihl Kir?,

koji će se u istom prostoru održati u 18.30 sati

 

Za sve dodatne informacije budite slobodni kontaktirati Mirjanu Mikić Zeitoun, mob. 091 5349 453.