Pravomoćno presuđena

PRAVOMOĆNA PRESUDA ZA ZLOČIN U ERDUTU

Zločin u Erdutu – suđenje u odsutnosti

Kazneni postupak protiv okr. Zorana Vučićevića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optuženom Zoranu Vučićeviću se stavlja na teret da je 22. studenoga 1991. kao pripadnik pararedarstvenog odjeljenja milicije Erdut po naredbi zapovjednika Bože Bolića, mučio i nečovječno postupao prema civilnom stanovništvu, bračnom paru iz Aljmaša. Dakle, postupajući protivno odredbama čl. 3., 13., 27. i 32. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. i protivno odredbi čl. 75. Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol 1). Optuženik je, prema naredbi zapovjednika milicije Bože Bolića, prilikom ispitivanja oštećenog u zgradi milicije udarao bejzbol palicom, zadavši mu pritom najmanje 30-ak snažnih udaraca, a potom, nakon što je Bolić naredio oštećenom da razodjene, oštećenom kliještima za orahe stiskao testise. U istu prostoriju potom je dovedena i supruga oštećenika kojoj je prilikom ispitivanja bejzbol palicom zadano šest udaraca, čime je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – označenog i kažnjivog po čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Prvostupanjski postupak: Optuženik je dana 07. kolovoza 2017. oglašen krivim i osuđen na 3 (tri) godine zatvora. Protiv ove presude žalbe su uložili državni odvjetnik i optuženik.

Presuda Vrhovnog suda RH.:

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlučujući o ovim žalbama, u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2020., donio presudu kojom je kao neosnovane odbio žalbe državnog odvjetnika i optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu.

PRAVOMOĆNA PRESUDA ZA ZLOČIN U DONJEM HRASTOVCU

Zločin u Donjem Hrastovcu (opt. Milorad Božić i dr.) – suđenje u odsutnosti, ponovljeni postupak

Kazneni postupak protiv Milorada Božica i Cvije Baždara optuženih za ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120 st. 1 OKZ RH i ratnih zarobljenika čl. 122 OKZ RH.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 19. lipnja 2020. presudom odbio kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženog Milorada Božića i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Dana 16.05.2019. nakon provedenog ponovljenog postupka, I opt. Milorad Božić osuđen je na 20 godina zatvora; II opt. Cvijo Baždar oslobođen je optužbe. Ponovljeni postupak je proveden nakon što je Vrhovni sud Republiku Hrvatske ukinuo prvosostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci donesenu u ožujku 2017.

Dana 8. veljače 2016. godine započelo je suđenje protiv Milorada Božića i Cvije Baždara za zločine u Donjem Hrastovcu.

Okrivljenike se tereti da su u rujnu 1991. godine u Donjem Hrastovcu sudjelovali u ubojstvu troje civila i petero ratnih zarobljenika pripadnika MUP-a. Okrivljenicima se sudi u odsutnosti pred Županijskim sudom u Rijeci.

Tijekom tri rasprave održane u veljači i travnju ispitano je 11 svjedoka. Sljedeća rasprava zakazana za 10. svibnja 2016. godine.

13.3.2017. Županijskom sudu u Rijeci proglasio krivim Milorada Božića i osudio ga na 20 godina zatvora, drugooptuženi Cvijo Baždar je oslobođen je optužbi za isti kritični događaj, ubojstva osmorice civila i policajaca. Obojica su nedostupni hrvatskom pravosuđu i nalaze se najvjerojatnije u Srbiji, čiji su državljani.

Predsjednica sudskog vijeća sutkinja Jesenka Kovačić navela je da je utvrđeno da je Milorad Božić, zajedno sa sad pokojnim Živkom Lončarom, po naredbi njihova tadašnjeg zapovjednika u postrojbi pričuvnog sastava JNA Nike Borojevića, u kamion ukrcao trojicu civila i uhićenu petoricu pripadnika MUP-a, da su ih odvezli na lokaciju Čede Simić baru te ubili iz vatrenog oružja.

POTVRĐENA PRVOSTUPANJSKA PRESUDA ZA ZLOČIN U MEDAČKOM DŽEPU (OKR. JOSIP KRMPOTIĆ)

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE:
Vrhovni sud Republike Hrvatske, na sjednici održanoj dana 05. ožujka 2020. godine, potvrdio je nepravomoćnu prvostupanjsku odsudjujucu presudu, kojom je okr. Josip Krmpotic, tempore criminis zapovjednik Izviđačke satnije IX. gardijske brigade Hrvatske vojske u akciji “Džep 93”, osudjenom na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine.

OPTUŽNICA (SAŽETAK):
Prema navodima optužnice okr. Josip Krmpotić je rujnu 1993. tijekom vojne akcije “Džep 93”, kršeći odredbe međunarodnog prava, u mjestu Lički Čitluk, dopustio podređenim pripadnicima Hrvatske vojske da u njegovoj nazočnosti, iz osobnog naoružanja, usmrte četvoricu neidentificiranih ratnih zarobljenika, pripadnika tzv. Vojske RSK te zapovjedio paljenje i rušenje kuća lokalnog stanovništva srpske nacionalnosti na širem području mjesta Lički Čitluk, Počitelj i Njegovan.

Dakle, na teret mu se stavljalo počinjenje dva kaznena djela: ratni zločin protiv civilnog stanovništva, čl.120.st.1. OKZ RH i ratni zločina protiv ratnih zarobljenika, čl. 122. OKZ RH.

Optužnica je podignuta u prosincu 2012. godine. Rasprava u tom kaznenom predmetu započela je u lipnju 2013. godine.

NEPRAVOMOĆNA PRESUDA:
Dana 13. listopada 2016. godine, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu, donijelo je prvostupanjsku nepravomoćnu presudu kojom je okr. Josip Krmpotić proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina nad civilima, čl. 120.st.1. OKZ RH. Prolašen je krivim da nije spriječio podčinjene vojnike u paljenju i uništavanju kuća te pomoćnih objekata na području tri sela u Medačkom džepu: Ličkog Citluka, Počitelja i Njegovana. Nepravomoćno je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine.

U izrečenu kaznu uračunava se i vrijeme koje je tijekom istrage proveo u istražnom zatvoru. Na kaznu odmjerenu ispod zakonskog minimuma od 5 godina, utjecele su, po riječima Predsjednika vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu, brojne olakotne okolnosti, poput dosadašnje neosuđivanosti, obiteljskih prilika, sudjelovanja u Domovinskom ratu.

Za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima, odnosno nesprečevanje podređenih u ubojstvu četvorice ratnih zarobljenika neutvrđenog identiteta, čl.122. OKZ RH okrivljenik je oslobođen optužbe, uslijed nedostatka dokaza. Navodi optužnog akta u odnosu na ovu točku nisu bili dostatno dokumentirani.

RADOVAN KARADŽIĆ PRAVOMOĆNO OSUĐEN NA DOŽIVOTNU KAZNU ZATVORA

Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (u daljem tekstu MMKS) objavio je dana 20. ožujka 2019. godine, pravomoćnu presudu, kojom je okr. Radovana Karadžića osudilo na doživotnu kaznu zatvora. Time je izmijenjena prvostupanjska presuda Raspravnog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu MKSJ), od 24. ožujka 2016. godine u odnosu na visinu kazne. Prvostupanjskom nepravomoćnom presudom Karadžić je bio proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 40 godina.

Ne nepravomoćnu presudu (2016. godine) žalbe su uložili Okrivljenik i Tužiteljstvo. Okrivljenik je tražio oslobađajuću presudu, a Tužiteljstvo preinaku prvostupanjske presude i osudu na doživotnu kaznu zatvora.

Ukratko o tijeku postupka:
U studenom 1995. godine Tužilaštvo MKSJ podiglo je optužnicu protiv okr. Radovana Karadžića i okr. Ratka Mladića,: U međuvremenu optužnica je razdvojena, te je izmijenjena i precizirana za svakog od okrivljenika.

Prvostupanjski postupak protiv okr. Radovana Karadžića započeo je listopadu 2009. godine, Okrivljeniku se sudilo po 11 tačaka optužnice:
– 2 točke za genocid
– 5 točaka za zločine protiv čovječnosti: progon, ubojstva, istrebljenja, deportacije i prisilno premještanje
– 4 točke za kršenje zakona i običaja ratovanja: ubojstva, djela nasilja s primarnim ciljem širenja terora među civilnim stanovništvom, protupravne napade na civile i uzimanje
taoca

Tužilaštvo je dokaze počelo izvoditi dana 13. travnja 2010. godine, a završilo dana 25. svibnja 2012. godine. Dana 16. listopada 2012. godine obranu je počeo iznositi okr. Radovan Karadžić. Tijekom postupak okr. Karadžić se sam branio, iskazujući da se ne osjeća krivim za zločine koje mu se Optužnicom stavlja na teret.

Dana 24. ožujka 2016. godine Raspravno vijeće MKSJ, objavilo je prvostupanjsku presudu kojom je okr. Radovan Karadžić proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 40 godina. Proglašen je krivim za sudjelovanje u četiri udružena zločinačka pothvata u kojima su počinjeni zločini:
– genocid na području Srebrenice 1995. godine
– progone i ubojstva Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini
– teroriziranje stanovništva Sarajeva granatiranjem i snajperskom vatrom
– uzimanje pripadnika UN za taoce

Nepravomoćnom presudom oslobođen je krivice po optužbi za genocid počinjen 1992. u sedam općina Bosne i Hercegovine.

Žalbeni postupak preuzeo je MMKS. Žalbeni postupak je završen u travnju 2018. godine.

Okr. Radovan Karadžić je u vrijeme podizanja optužnice bio predsjednik Republike Srpske. Na toj funkciji je bio do 1996, kada se pod pritiskom međunarodne zajednice morao povući s te funkcije. Od tada do 21. srpnja 2008. godine, kad je uhićen u vozilu gradskog prometa u Beogradu, se krio. Desetak dana kasnije prebačen je u Den Haag u pritvorsku jedinicu MKSJ.

Prvobitna tužba protiv Karadžića i Mladića je u međuvremenu razdvojena, a odvojene optužnice su dopunjavane i mijenjane nekoliko puta.

PRAVOMOĆNA PRESUDA PROTIV OKR. DRAGANA VASILJKOVIĆA, OSUĐEN NA 13 I POL GODINA ZATVORA

Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je presudu u predmetu protiv Dragana Vasiljkovića zbog kaznenog djela iz čl. 122. i dr. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske djelomično je prihvaćena žalba opt. Dragana Vasiljkovića.

Drugostupanjskom presudom ispravljena je pogreška, koja se sastojala u povredi kaznenog zakona time što su u osuđujućem dijelu presude krivnja opt. Dragana Vasiljkovića utvrđena u odnosu na dva kaznena djela, a ne četiri, kako je to učinjeno prvostupanjskom presudom, a što je dovelo i do blaže kazne. Time je u osuđujućem dijelu presude usklađen i opseg utvrđene odgovornosti optuženika s aktom o izručenju, te je opsegom uopće moguće njegove kaznene odgovornosti u ovom postupku.

Istom presudom pravomoćno je osuđen okr. Draganu Vasiljkoviću na 13 godina i 6 mjeseci zatvora.

Integralnu presudu pod poslovnim brojem Kž-rz-4/2018-10 možete pročitati na internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

PRAVOMOĆNA PRESUDA ZA GRANATIRANJE ŠIBENIKA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu, osudilo je bivšeg časnika JNA, okr. Milana Pavlovića, nakon prizananja krivnje, na četiri i pol godine zatvora.
Okrivljenik je priznao krivicu. Nakon izricanja prvostupanjske presude odrekao se prava na žalbu, stoga je presuda odmah nakon objave postala pravomoćna.

Okrivljenik je izručen Republici Hrvatskoj iz Crne Gore u srpnju 2017. godine.

Prvostupanjski postupak je započeo dana 27. ožujka 2018. na Županijskom sudu u Splitu čitanjem optužnice. Okrivljenik je ranije suđen na Županijskom sudu u Šibeniku, u odsutnosti. Proveden je kazneneni postupak protiv šestorice nedostupnih pripadnika JNA. Prvookrivljeik u tom predmetu bio je Ratko Mladić i dr. Okr. Milan Pavlović je dana 8. srpnja 1992. pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku specificirana je u odnosu na okr. Milana Pavlovića dana 21. prosinca 2017. Optužnim aktom na teret mu je stavljeno sudjelovanje u združenom napadu na civile, kao i na civilne, kulturne, industrijske i gospodarske objekte. Okrivljenik je u svojstvu zapovjednika topničke baterije, skupa s Ratkom Mladićem, Slavkom Lisicom i četvoricom visokih časnika JNA, napad na Šibenik i okolicu izveo između 16. – 23. rujna 1991. Tijekom napada smrtno je stradala ženska osoba, a znatnu destrukciju doživijeli su brojni spomenici kulture u gradu.

PRAVOMOĆNA OSUĐUJUĆA PRESUDA VOJISLAVU ŠEŠELJU

Mehanizam za međunarodne kaznene sudove, Žalbeno vijeće, u čijoj je nadležnosti bilo rješavanje po žalbi Tužiteljstva MKSJ na oslobađajuću presudu izrečenu okr. Vojislavu Šešelju, objavilo je dana 11. travnja 2018. godine da je delimično ukinulo oslobađajuću presudu Vojislavu Šešelju i odbacilo ostatak žalbe Tužteljstva.

Žalbeno vijeće osudilo je okr. Vojislava Šešelja na 10 godina zatvora.

Kazna od deset godina izrečena je okrivljenika za poticanje progona (prisilno raseljavanje), deportacije i druga nehumana djela (prisilno premještanje) kao zločina protiv čovječnosti; za činjenje progona (kršenje prava na sigurnost) kao zločina protiv čovječnosti nad Hrvatima u Hrtkovcima u Vojvodini.

Proglašeno je da je kazna odslužena, jer je okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunato vrijeme koje je proveo u pritvorskoj jedinici za vrijeme kaznenog postupka, koji je vođe protiv njega, suglasno odredbama Pravilnika o postupku i dokazima. Vrijeme koje je proveo u pritvorskj jedinici tijekom kaznenog postupka: od 24. veljače 2003. godine do 6. studenog 2014. godine.

PRAVOMOĆNA PRESUDA ZA ZLOČINA NA OVČARI

ZLOČIN NA OVČARI

Sudovi:
Okružni sud Beograd – Odjeljenje za ratne zločine
Apelacioni sud Beograd – Odjeljenje za ratne zločine
Vrhovni kasacioni sud Republike Srbije
Ustavni sud Republike Srbije

Optužnica:
Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije podiglo je optužnicu KT RZ 3/03 od 4. prosinca 2003. godine

Okrivljenici:
Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Ivan Atanosijević, Predrag Milojevuić Đorđe Šošić, Miroslav Đanković, Saša Radak, Milan Vojnović, Jovica Perić, Nada Kalaba, Milan Lančužanin, Goran Mugoša, Predrag Dragović, Predrag Madžarac, Marko Ljuboja, Vujo Zlatar, Slobodan Katić, Milorad Pejić

Okrivljenici Milorad Pejić i Saša Radak naknadno su pronađeni i stavljeni na optužnicu.

Tijekom prvog suđenja 2004.i 205. godine postupak u odnosu na okr. Milana Bulića je razdvojen zbog bolesti. Protiv njega je prerađena optužnica KT RZ 4/03 od 24. svibnja 2005. godine. Prvostupanjska presuda Okružnog suda Beograd od 30. siječnja 2006. godine proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina (zlostavljanje ratnih zarobljenika pred hangarom i u hangaru na Ovčari). Drugostupanjska presuda Apelacionog suda Beograd od 1. ožujka 2007. godine umanjena kazna na 2 godine zbog teške bolesti. Okrivljenik je je umro.

Nakon što je Damir Sireta izručen iz Norveške (2008. godine), tužilaštvo je podiglo optužnicu br. KT RZ 4/03 od 17. listopada 2008. godine. Prvostupanjskom presudom Okružnog suda Beograd od 23. lipnja 2009. godine proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina (zlostavljanje i sudjelovanje u ubijanju ratnih zarobljenika s Ovčare). Drugostupanjskom presudom Apelacionog suda Beograd d 24. lipnja 2010. godine umanjena mu je kazna na 15 godina zatvora.

Okrivljenici su tijekom prvostupanjskog postupka bili u pritvoru.

Optužba:
Okrivljenicima se stavlja na teret zarobljavanje, zlostavljanje i ubijanje 200 ratnih zarobljenika na poljoprivrednom dobru na Ovčari dana 20/21. studenoga 1991. godine, čl. 144. u vezi čl. 22. KZ SRJ. Do početka kaznenog postupka 2004. godine bile su identificirane 193 žrtve. U međuvremenu je identificirano svih 200 žrtava toga zločina.

Presude:
1) Presuda Okružnog suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine br. K.V. 1/2003 od 12. prosinca 2005. godine
Okrivljenici: Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Predrag Milojević, Ivan Atanasijević, Predrag Dragović, Miroslav Đanković, Đorđe Šošić i Milan Lančužanin proglašeni su krivima i osuđeni na svaki na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina

Okrivljenici: Jovica Perić, Milan Vojnović i Vujo Zlatar proglašeni su krivima i svaki je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Okrivljenik Predrag Mađarac proglašen je krivim, a kako je u vrijeme izvršenja djela bio mlađa punoljetna osoba, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.

Okrivljenica Nada Kalaba proglašena je krivom i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina.

Okrivljenik Goran Mugoša proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.

Okrivljenici Marko Ljuboja i Slobodan Katić oslobođeni su optužbe da bi počinili navedeno kazneno djelo.

2) Presuda Apelacionog suda u Beogradu (nemam broj) od 14. prosinca 2006. godine prvostupanjska nepravomoćna presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje

3) Presuda Okružnog suda u Beogradu, br. Kv 4/2006. od 12. ožujka 2009. godine
Okrivljenici: Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Ivan Atanasijević, Predrag Milojević, Đorđe Šošić, Saša Radak proglašeni su krivima i svaki osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Okrivljenik Milan Vojnović proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Okrivljenik Jovica Perić proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina.

Okrivljenica Nada Kalaba proglašena je krivom i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina.

Okrivljenik Milan Lančužanin proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina (uzeta je u obzir činjenica da je u međuvremenu obolio od moždanog udara i da je osoba s invaliditetom).

Okrivljenici Goran Mugoša i Predrag Dragović proglašeni su krivima i svaki osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.

Okrivljenici: Predrag Mađarac, Marko Ljuboja, Vujo Zlatar, Slobodan Katić i Milorad Pejić oslobođeni su optužbe da bi počinili rečeno kazneno djelo.

4) Presuda Apelacionog suda u Beogradu – Odjeljenje za ratne zločine, br. Kz1 Po2 – 1/2010 od 23. lipnja 2010. godine
Uvažena je žalba Tužilaštva za ratne zločine Srbije u odnosu na kaznu okrivljenice Nade Kalabe, kojoj je kazna povećana na 11 godina.

Uvažena je žalba okrivljenika Ivana Atanasijevića, te mu je smanjena kazna zatvora na 15 godina.

5) Odluka Ustavnog suda Republike Srbije br. Uz 4461/2010 od 30. siječnja 2014. godine
Uvažena je ustavna žalba okr. Saše Radaka protiv presude Apelacionog suda u Beogradu br. Kz1 Po2 1/10 od 23. lipnja 2010. godine. Utvrđeno je da mu je povrijeđeno pravo na nepristran sud kao sastavni dio prava na pravično suđenje. Naloženo je Apelacionom sudu da ponovo odlučuje o žalbi na prvostupanjsku presudu iz 2009. godine. Učinci ove Odluke odnosili su se na sve okrivljenike.

6) Presuda Vrhovnog kasacionog suda Republike Srbije br. Kzz K3 2/2014 od 19. lipnja 2014. godine
Sud je odlučivao o zahtjevu za zaštitu zakonitosti okrivljenika Miroslav Đankovića, Miroljuba Vujovića, Stanka Vujanovića, Nade Klabe, Đorđa Šošića, Predraga Milojevića, Saše Radaka, Milana Vojnovića, Predraga Dragovića i Milana Lančužanina, koji su uložili protiv presude Okružnog suda u Beogradu br. Kv 4/06 od 12. ožujka 2009. godine i Apelacionog suda u Beogradu br. Kz1 Po2 1/10 od 23. lipnja 2010. godine.

Svi okrivljenici su uložili izvanredni pravni lijek pobijajući navedene presude zbog sudjelovanja i višestruke uloge suca u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, te moguće pristranosti.

Presudom je ukinuta presuda Apelacionog suda u Beogradu u odnosu na osuđujući dio. U odnosu na oslobađajući dio te presude utvrđena je povreda zakona, ali Sud nije dirao u pravomoćnost presude.

7) Odluka Apelacionog suda u Beogradu (nemam broj) od 10. svibnja 2016. godine
Nakon niza izvanrednih pravih lijekova okrivljenika i njihovih branitelja, predmet je vraćen u žalbeni postupak. Sud je odlučio od Mehanizma za kaznene sudove zatražiti transkripte s iskazima svjedoka insajdera, koji je dao iskaz pred MKSJ u kaznenom predmetu protiv okrivljenika Mileta Mrkšića, Veselina Šljivančanina i Miroslava Radića. Iskaz je dao i pred Okružnim sudom u Beogradu u predmetu za zločina počinjen na Ovčari. Sud je zatražio transkripte kako bi mogao usporediti iskaze svjedoka o istom događaju, zločinu počinjenom na Ovčari.

8) Presuda Apelacionog suda u Beogradu, Odjeljenje za ratne zločine, br. Kz1 Po2 2/2014 od 24. studenoga 2017. godine
O ovoj presudi javnost je pisala u siječnju 2018. godine.

Presudom je potvrđena prvostupanjska osuđujuća presuda Okružnog suda u Beogradu br. Kv 4/06 od 12. ožujka 2009. godine.

U odnosu na okrivljenike: Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Predrag Milojević – osuđeni na 20 godina zatvora.

U odnosu na okr. Gorana Mugošu – osuđen na 5 godina zatvora.

Usvojena je žalba okrivljenika Miroslava Đankovića i Saše Radaka, te im je smanjena kazna zatvora svakom na 5 godina.

Usvojena je žalba Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije, povećana je kazna zatvora za okr. Nadu Kalabu na 11 godina zatvora.

Usvojena je žalba okr. Ivana Atanasijevića, te mu je smanjena kazna zatvora na 15 godina.

Usvojena je žalba okrivljenika Jovice Perića, Milana Vojnovića, Milana Lančužanina i Predraga Dragovića, preinačena je citirana prvostupanjska presuda, oslobođeni su optužbe da bi počinili navedeno kazneno djelo.

Okr. Đorđe Šošić u međuvremenu je umro i protiv njega je postupak pravomoćno obustavljen.

ZAKLJUČNO:
Za zločin počinjen 20/21. studenoga 1991. godine do danas su pravomoćno osuđeni okrivljenici:
Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Predrag Milojević – 20 godina

Damir Sireta, Ivan Atanasijević – 15 godina

Nada Kalaba – 11 godina

Miroslav Đanković, Saša Radak, Goran Mugoša – 5

Milan Bulić – 2 godine

Pravomoćno su oslobođeni optužbe okrivljenici:
Jovica Perić, Milan Vojnović, Milan Lančužanin, Predrag Dragović, Marko Ljuboja, Vujo Zlatar, Milorad Pejić, Predrag Mađarac, Slobodan Katić

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE POTVRDIO OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU ZA ZLOČIN POČINJEN U SELIMA UZ UNU KOD HRVATSKE KOSTAJNICE

Žalbeno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske svojom presudom br. I-Iž.482/2015, od 9. studenoga 2017. godine, potvrdilo je oslobađajuću presudu Županijskog suda u Zagrebu, br. K-rz-3/13, od 8. svibnja 2015. godine.

Citiranim presudama oslobođeni su krivice okrivljenici P.Đ. i D.Č. (kome se sudilo u odsutnosti) i Lj.Č. da bi počini ratni zločin protiv civilnog stanovništva u selima uz Unu kod Hrvatske Kostajnice.

Ovaj kazneni predmet započeo je 2010. godine pred Županijskim sudom u Sisku. Presude koje je ukidao Vrhovni sud Republike Hrvatske, a koje su donesene, bile su osuđujuće.

Zločin u Petrinji (opt. Željko Rađenović i dr.)

 

Postupak protiv Željka Rađenovića, Nikole Plavljanića, Ljubana Zorića i Đure Krnjajića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. st. 1. OKZ RH.

 

OPĆI PODACI

Okružni sud u Sisku

Broj predmeta: K-29/92

Raspravno vijeće: sudac Željko Barać, predsjednik Vijeća, sutkinja Alemka Sladić, članica Vijeća, suci porotnici Ivan Zlovolić, Mirko Švaljek i Ivan Kasaić, članovi Vijeća

Optužnica: Okružnog javnog tužilaštva Sisak broj KT-176/92 od 4. prosinca 1992. godine

Kazneno djelo: ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. st. 1. OKZ RH

Optuženici: Željko Rađenović, Nikola Plavljanić, Ljuban Zorić i Đuro Krnjajić, nedostupni

Branitelji optuženih: Ivo Rafaj, odvjetnik iz Siska

Žrtva – zlostavljan: Joso Mlađenović

Presudom Okružnog suda u Sisku broj K-29/92 od 22. siječnja 1993. godine optuženici su proglašeni krivima što su tijekom rujna i listopada 1991. godine, kao sudionici u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske, u Vatrogasnom domu u Petrinji uhićenog civila Josu Mlađenovića tukli i mučili, nanijevši mu teške tjelesne povrede.

Optuženici Željko Rađenović, Nikola Plavljanić i Ljuban Zorić osuđeni su na kazne zatvora od po 10 godina svaki, a opt. Đuro Krnjajić na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.

Presudu Okružnog suda u Sisku pogledajte ovdje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj I Kž 661/1993-3 od 12. svibnja 1994. djelomično je uvažio žalbu opt. Željka Rađenovića, preinačio je presudu u odnosu na njega u odluci o kazni tako da ga je za kazneno djelo iz čl. 120. st. 1. OKZRH (čl. 142. st. 1. OKZRH stare numeracije) osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

Žalba optuženog Rađenovića u ostalom dijelu te žalbe ostale trojice optuženika odbijene su kao neosnovane te je prvostupanjska presuda u tim dijelovima ostala nepreinačena.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

 

OBNOVLJENI POSTUPAK U ODNOSU NA OKR. ŽELJKA RAĐENOVIĆA

Okr. Rađenović zatražio je obnovu postupka.

Glavna rasprava u obnovljenom postupku održana je 20. listopada 2014. godine na Županijskom sudu u Zagrebu. Ispitana su četvorica svjedoka, koji nisu potvrdili navode optužnog akta. Tužitelj je odustao od kaznenog progona, a Vijeće je odbilo optužbu, prethodno stavljajući izvan snage raniju osuđujuću presudu.