Pravomoćno presuđena

Zločin u Dardi, Jagodnjaku i Švajcarnici (opt. Miodrag Balint)

Postupak protiv Miodraga Balinta, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Broj predmeta: K-59/03

Raspravno Vijeće: sudac Damir Krahulec, predsjednik Vijeća; sutkinja Hedviga Reisz, članica Vijeća; suci porotnici Ljerka Vugerniček, Branko Anić i Alojzije Bačmaga, članovi Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KT-118/96 od 21. srpnja 2003. godine. Optužnicu možete pogledati ovdje.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženik: Miodrag Balint, prisutan

Branitelj optuženika: Dragutin Mijoč, odvjetnik iz Osijeka

Žrtve – fizički zlostavljani: Ivan Žemljić, Željko Posert, Dragan Horvat, Josip Bobek, Slavko Posavec, Husnija Spahić i Adam Mesar

 

PRESUDA (SAŽETAK)

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 2. ožujka 2004. godine opt. Miodrag Balint proglašen je krivim što je u razdoblju od 22. do 31. kolovoza u Dardi, Jagodnjaku i Švajcarnici, kao pripadnik srpskih paravojnih postrojbi civilno stanovništvo nesrpske nacionalnosti uhićivao bez pismenog rješenja, a prilikom ispitivanja građana bezobzirno ih tukao.

Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 7 godina.

Presudu Županijskog suda u Osijeku broj K-59/03-78 od 2. ožujka 2004. godine pogledajteovdje.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske 1. veljače 2005. godine odbio je žalbu opt. Miodraga Balinta kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.

Presudu VSRH broj I Kž 967/04-5 od 1. veljače 2005. godine pogledajte ovdje.

Zločin granatiranjem Osijeka, Višnjevca i Josipovca (opt. Miloš Lončar)

Postupak protiv Miloša Lončara, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Broj predmeta: K-18/02

Raspravno Vijeće: sudac Dragan Poljak, predsjednik Vijeća; sudac Nikola Sajter, član Vijeća; suci porotnici Milan Balaš, Ivica Tot i Paula Bertić, članovi Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-83/2001 od 19. veljače 2002. godine. Pogledajte je ovdje. Optužnica je djelomično izmijenjena na ročištu za glavnu raspravu od 12. lipnja 2002.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženik: Miloš Lončar, prisutan

Branitelj optuženika: Stevan Doboš, odvjetnik iz Osijeka

 

PRESUDA (SAŽETAK)

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 12. lipnja 2002. godine optuženi Miloš Lončar proglašen je krivim što je od rujna 1991. do svibnja 1992. u okupiranoj Baranji, stupivši u tzv. Teritorijalnu obranu Istočne Slavonije i Baranje, kao pripadnik jedne topničke postrojbe, u zajedničkom djelovanju s drugim sličnim postrojbama, postupajući po naredbama “komande – štaba”, u više navrata izdavao operativne zapovijedi da se s paljbenog položaja u blizini Darde otvara topnička vatra, iako je mogao znati da se ove odnose na napad na naselja, uslijed čega je u gradu Osijeku i prigradskim naseljima Josipovcu i Višnjevcu stradao velik broj civila, velik broj civila je teško tjelesno ozlijeđen, a došlo je i do uništenja i oštećenja većeg broja stambenih, gospodarstvenih, prosvjetnih, kulturnih, vjerskih i infrastrukturnih objekata te je počinjena materijalna šteta velikih razmjera.

Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 10 godina.

Presudu Županijskog suda u Osijeku broj K-18/02-110 od 12. lipnja 2002. godine pogledajte ovdje.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske 6. svibnja 2003. godine odbio je žalbe državnog odvjetnika i opt. Miloša Lončara kao neosnovane te je potvrdio prvostupanjsku presudu.

Presudu VSRH broj I Kž-791/02-6 od 6. svibnja 2003. godine pogledajte ovdje.

Zločin u Branjini (opt. Miloš Horvat)

Postupak protiv Miloša Horvata, za kazneno djelo genocida iz čl. 119. OKZ RH.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Broj predmeta: K-64/97

Raspravno Vijeće: sutkinja Ružica Šamota, predsjednica Vijeća; sudac Igor Gojtan, član Vijeća; suci porotnici Zvonko Omrčen, Antun Čeliković i Željko Kuže, članovi Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KT-93/94 od 23. studenoga 1995. godine, objedinjena 17. ožujka 1997., činjenično izmjenjena 20. lipnja 1997. Kazneno djelo: genocid iz čl. 119. OKZ RH

Optuženik: Miloš Horvat, prisutan

Branitelj optuženika: Nedjeljko Rešetar, odvjetnik iz Osijeka

 

PRESUDA (SAŽETAK)

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 25. lipnja 1997. godine opt. Miloš Horvat proglašen je krivim što je od kolovoza do prosinca 1991. u baranjskom selu Branjini, s većinskim hrvatskim stanovništvom, zajedno sa još 24 osobe srpske narodnosti iz Branjine osnovao tzv. Štab teritorijalne obrane i kao član tog tijela sudjelovao u donošenju odluka i provođenju aktivnosti kojima je cjelokupno hrvatsko stanovništvo izvrgnuto sustavnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju:

– ograničavanjem slobode kretanja uvođenjem propusnica i policijskog sata;

– prisilnim novačenjem uz prijetnju izgonom;

– noćnim pucanjima po kućama Hrvata, bacanjem ručnih bombi i ispaljivanjem tromblonskih mina;

– tjeranjem na obavljanje fizičkih poslova bez ikakve naknade;

– bezrazložnim uhićivanjem, zatvaranjem, ispitivanjem i fizičkim zlostavljanjem muškaraca;

– uzimanjem muškaraca kao taoca pri izvođenju vojnih akcija protiv Hrvatske vojske pod prijetnjom da će za svakog poginulog pripadnika srpskih postrojbi biti pogubljena petorica Hrvata;

– paljenjem kuća i gospodarskih objekata Hrvata;

– naoružavanjem seoskih Rome i poticanjem da pucaju po kućama Hrvata, pljačkaju ih i pale;

– pljačkanjem po kućama vrjednije pokretne imovine;

– protjerivanjem uz prijetnje da će nastradati ako se ne isele;

– prisiljavanjem da pri protjerivanju potpisuju izjave kako svu svoju imovinu dobrovoljno ostavljaju Štabu, drugim nelegalnim tijelima ili osobama srpske nacionalnosti;

pri čemu je Miloš Horvat osobno:

– s oružjem osiguravao prisilnu radnu akciju u kojoj je više Hrvata moralo po kućama protjeranih Hrvata prikupljati stoku koju je Štab prisvojio;

– kao dežurni član Štaba davao Hrvatima dozvole za izlazak iz sela;

– prisustvovao ispitivanjima;

– iz kuće prognanog Hrvata Ivana Batine pljačkao njegovu imovinu;

– prijetio Hrvatima;

– za potrebe Štaba oduzimao novac i jednom Hrvatu oduzeo osobni automobil.

Uslijed opisanih zlostavljanja gotovo sve hrvatske obitelji morale su napustiti svoje kuće i imanja, ostaviti svoju imovinu i prijeći na slobodni dio Republike Hrvatske.

Opt. Milošu Horvatu je zbog počinjenja kaznenog djela genocida izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 godina.

 

Presudu Županijskog suda u Osijeku broj K-64/97-53 od 25. lipnja 1997. godine pogledajteovdje.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske 16. prosinca 1998. godine odbio je kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. Miloša Horvata te je potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Presudu VSRH broj I Kž-468/1997-6 od 16. prosinca 1998. godine pogledajte ovdje.

Zločin u vukovarskom naselju Lipovača (opt. Mile Vukelić i dr.)

Postupak protiv Mileta Vukelića, Nedeljka Markovića, Dragana Bogdanovića, Miroslava Matijevića, Branka Sušića, Miroslava Bogdanovića i Pere Pjevaljčića.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Vukovaru

Broj predmeta: K-88/98

Raspravno Vijeće: sudac Miroslav Šovanj, predsjednik Vijeća; suci Željko Marin i Berislav Matanović, članovi Vijeća; suci porotnici Ivica Domažinović, Marko Kukrika, Martin Nedeljković i Ante Perić, članovi Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj DO-K-70/98 od 9. prosinca 1998.godine. Pogledajte je ovdje.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženici: Mile Vukelić, prisutan; Nedeljko Marković, Dragan Bogdanović, Miroslav Matijević, Branko Sušić, Miroslav Bogdanović i Pero Pjevaljčić, odsutni

Branitelji optuženih: Antun Babić, Damir Grgurić, Boris Banić, Zlatko Cvrković, Ivan Lukić, Mijo Maćaš i Stjepan Šporčić

Žrtva – ubijen: Ivan Kunc

PRESUDA (SAŽETAK)

Presudom Županijskog suda u Vukovaru od 25. lipnja 1999. godine okrivljenici su proglašeni krivima što su dana 10. rujna 1991. u Lipovači, nakon okupacije tog dijela Vukovara, kao pripadnici pričuvnog sastava tzv. JNA, odveli iz Mjesne zajednice civila Ivana Kunca, opt. Pero Pjevaljčić mu rekao da se udalji 5-6 metara, potom su stali u streljački stroj i pucali u navedenog civila iz dugog oružja, nanijevši mu ozljede od kojih je odmah umro.

Pored toga Mile Vukelić proglašen je krivim i zbog toga što je u rujnu 1998. u svojoj kući neovlašteno držao streljivo i eksplozivne tvari.

Optuženom Pjevaljčiću je zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 godina, a svakom od ostalih optuženika u trajanju od 12 godina.

Miletu Vukeliću je zbog počinjenja kaznenog djela nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 godina i 3 mjeseca.

Presudu Županijskog suda u Vukovaru broj K-88/98 od 25. lipnja 1999. godine pogledajteovdje.

VSRH je 14. prosinca 2000. godine preinačio presudu suda prvog stupnja zbog kaznenog djela nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 1. KZ te je u tom dijelu optužbu protiv Mileta Vukelića odbio. Uslijed toga preinačena je odluka suda prvog stupnja u odluci o kazni pa je Vukelić osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.

Žalba Mileta Vukelića u ostalom dijelu te žalbe ostalih okrivljenika i državnog odvjetnika su odbijene pa je u preostalom dijelu presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Presudu VSRH broj I Kž-737/1999-3 od 14. prosinca 2000. godine pogledajte ovdje.

Zločin u Ernestinovu

Suđenje protiv optuženog Milana Stojisavljevića za kazneno djelo ratnog zločina protiv civila pred Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku, RH, 2005. Donesena pravomoćna presuda.

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Monitori nisu pratili suđenje.

PRESUDA

Dana 17. lipnja 2005. godine predsjednik Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku je proglasio presudu. Optuženi Milan Stojisavljević je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od 6 godina. U izrečenu kaznu uračunat mu je i pritvor koji je produžen do pravomoćnosti presude.

Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio je presudu Županijskog suda u Osijeku, kojom je optuženi Milan Stojisavljević osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina.

Presudu VSRH broj I Kž 896/05-8 od 24. siječnja 2006. pogledajte ovdje. 

Zločin u Bučju (opt. Milanko Stanisavljević)

Postupak protiv Milanka Stanisavljevića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Požegi

Broj predmeta: K. 52/95

Raspravno vijeće: sudac Tihomir Božić, predsjednik Vijeća; sutkinja Ivanka Pilon-Vukelić, članica Vijeća; suci porotnici Ivan Stastny, Drago Franić i Marijan Zvonarić, članovi Vijeća

Optužnica: Okružnog državnog odvjetništva Požega broj KT-51/95-11 od 14. rujna 1995.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženik: Milanko Stanisavljević, prisutan

Branitelj optuženog: Dragan Milačić, odvjetnik iz Zagreba

PRESUDA (SAŽETAK)

Presudom Županijskog suda u Požegi od 13. listopada 1995. godine opt. Milanko Stanisavljević proglašen je krivim što je u razdoblju od 19. kolovoza do 14. prosinca 1991., dobrovoljno se priključivši srpskim paravojnim formacijama, kao stražar u koncentracijskom logoru i zatvoru “Bučje”, gdje su protuzakonito dovođene i zatvarane osobe hrvatske nacionalnosti s ciljem da im se nanose velike patnje, osobno sudjelovao u zastrašivanju, protuzakonitom dovođenju i zatvaranju u koncentracijski logor, na nočin što je Zlatka Erlbeka i Marijana Smitha tukao batinama, električnim kablovima, nogama i drugim sredstvima, osobno odvodio zatvorenike u grupama na prinudni rad te zajedno sa drugim stražarima izgladnjivao zatvorenike, što je dovelo do teškog narušenja njihova zdravlja, ozljeda tjelesnog integriteta i velikih psihičkih patnji.

Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 10 godina.

Presudu Županijskog suda u Požegi broj K. 52/95-11 od 13. listopada 1995. godine pogledajte ovdje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske 16. travnja 1996. odbio je žalbe državnog odvjetnika i opt. Milanka Stanisavljevića kao neosnovane i potvrdio je presudu suda prvog stupnja.

Presudu VSRH broj I Kž 837/1995-3 od 16. travnja 1996. pogledajte ovdje.

Zločin u Mirkovcima i Vukovaru

Postupak protiv Mihajla Sopke, Branka Drče, Milana Paripovića, Mile Kneževića i Mile Pavkovića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH

OPĆI PODACI O POSTUPKU PROVEDENOM U ODSUTNOSTI OKRIVLJENIH

Županijski sud u Osijeku

Broj predmeta: K-38/95

Raspravno vijeće: sutkinja Ružica Šamota, predsjednica Vijeća; sutkinja Mira Čavajda, članica Vijeća; suci porotnici Snježana Čarapović, Ante Dumančić i Josip Ciprovac, članovi Vijeća

Optužnica: Okružnog državnog odvjetništva Osijek broj KT-88/94 od 11. travnja 1995. i 24. listopada 1995.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH

Optuženici: Mihajlo Sopka, Branko Drča, Milan Paripović, Mile Knežević, Mile Pavković i Mile Tešić – odsutni

Braniteljica optuženih: Slavica Garac, odvjetnica iz Osijeka

Žrtva – fizički i psihički zlostavljan: Ivica Šitum

PRESUDA (SAŽETAK)

Presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-30/95-41 od 7. listopada 1996. okrivljenici su proglašeni krivima što su 24. i 25. svibnja 1992. u Mirkovicima i Vukovaru, nakon što je na liniji razdvajanja kod Vinkovaca zarobljen pripadnik pričuvnog sastava HV-a Ivica Šitum, ispitivali ga, prijetili mu i fizički i psihički ga zlostavljali, uslijed čega je ošt. Šitum više puta padao u nesvijest, uslijed fizičkog zlostavljanja zadobio teške fizičke ozljede, a uslijed psihičkog posttraumatske reakcije na stres.

Svaki okrivljenik osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.

Navedenu presudu možete pogledati ovdje.

Presuda je postala pravomoćna 8. ožujka 1997. godine.

OPĆI PODACI O OBNOVLJENOM POSTUPKU

Na temelju zahtjeva osuđenih Milana Paripovića i Mile Pavkovića obustavljeno je izvršenje kazne zatvora i dozvoljena je obnova postupka u odnosu na njih dvojicu.

Županijski sud u Vukovaru

Broj predmeta: K-14/01

Raspravno vijeće: sudac Nikola Bešenski, predsjednik Vijeća; sudac Stjepan Margić, član Vijeća; suci porotnici Milenko Božičković, Radoslav Šijaković i Stanko Vukojević, članovi Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj K-DO-16/01 – u naravi dio iz optužnice Okružnog državnog odvjetništva Osijek broj KT-88/94 od 11. travnja 1995., koja je bila precizirana 7. listopada 1996., a koji se odnosi na optužene Paripovića i Pavkovića

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH

Optuženici: Milan Paripović i Mile Pavković – prisutni

Branitelj optuženih: Nediljko Rešetar, odvjetnik iz Osijeka

Žrtva – fizički i psihički zlostavljan: Ivica Šitum

PRESUDA (SAŽETAK)

Presudom Županijskog suda u Vukovaru od 21. svibnja 2001. godine djelomično je stavljena izvan snage presuda Županijskog suda u Osijeku K-30/95 od 7. listopada 1996. godine, pravomoćna 12. veljače 1997., u odnosu na osuđene Milana Paripovića i Milu Pavkovića.

U odnosu na ostale osuđenike navedena presuda ostala je neizmijenjena.

Opt. Mile Pavković i opt. Milan Paripović oslobođeni su optužbe da su 24. svibnja 1992. godine prethodno zarobljenog Ivicu Šituma u sjedištu tzv. Milicije SAO Krajine u Vukovaru, zajedno s Milom Kneževićem, zlostavljali tako što su naređivali i davali drugim prisutnim pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi da fizički i psihički zlostavljaju Ivicu Šituma.

Presudu Županijskog suda u Vukovaru od 21. svibnja 2001. pogledajte ovdje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske 8. studenoga 2005. odbio je žalbu državnog odvjetnika izjavljenu protiv dijela presude Županijskog suda u Vukovaru broj K-14/01 od 21. svibnja 2001. godine kojom je Mile Pavković oslobođen od optužbe, te je u tom dijelu potvrdio presudu suda prvog stupnja. Obustavljen je kazneni postupak protiv opt. Milana Paripovića s obzirom da je isti u međuvremenu preminuo, pa je žalba državnog odvjetnika protiv oslobađajućeg dijela presude u odnosu na njega postala bespredmetna.

Presudu i Rješenje VSRH broj I Kž 531/01-7 od 8. studenoga 2005. godine pogledajte ovdje.

Zločin u Sremskoj Mitrovici i Vukovaru

Postupak protiv Žarka Amidžića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH i kazneno djelo teškog ubojstva iz čl. 91. st. 1. t. 3. KZ-a.

OPTUŽNICA

Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru je optužnicom broj DO-K-8/98 od 6. travnja 1998. godine i 3. veljače 2000. godine, koja je precizirana 16. svibnja 2000. godine, optužilo Žarka Amidžića za počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 91. st. 1. t. 3. KZ-a i kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Vukovaru

Broj predmeta: K-34/98

Sudsko vijeće: sudac Nikola Bešenski, predsjednik Vijeća; sudac Berislav Matanović, član Vijeća; suci porotnici Marijan Bataković, Mato Lasić i Marko Lukić, članovi Vijeća

Optuženik: Žarko Amidžić, prisutan

Branitelj optuženoga: Vojislav Ore, odvjetnik iz Vukovara

PRESUDA (SAŽETAK)

Raspravno vijeće Županijskog suda u Vukovaru 1. lipnja 2000. godine donijelo je presudu kojom je Žarko Amidžić proglašen krivim što je u siječnju i veljači 1992. godine u zarobljeničkom logoru u Sremskoj Mitrovici ispitivao i fizički zlostavljao zarobljene pripadnike Zbora narodne garde i civile, a među njima i pripadnike ZNG-a Franu Kožula, Hrvoja Mađarevića, Ivana Marića, Ivana Borasa i Pavu Sabljaka udarajući ih gumenom palicom – “penrekom” pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 godina.

Istom presudom Amidžić je oslobođen optužbe da je točno neutvrđenog dana u siječnju 1998. godine u dvorištu kuće u vlasništvu Andrije Gašpara u Vukovaru postavio poteznu minu, koju je 21. siječnja 1998. ušavši u dvorište svoje kuće aktivirao Andrija Gašpar, zadobivši pri tom teške i po život opasne ozljede, od kojih je preminuo 29. siječnja 1998. godine, dok su Ksenija Gašpar, Tomislav Gašpar i Zdenka Đuranić zadobili lake tjelesne ozljede, pa da je time počinio kazneno djelo teškog ubojstva iz čl. 91. st. 1. t. 3. KZ-a.

Presudu Županijskog suda u Vukovaru broj K-34/98 od 1. lipnja 2000. godine pogledajteovdje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je 6. rujna 2000. godine odbio kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženog Amidžića te je potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Presudu VSRH broj I Kž-487/00-3 od 6. rujna 2000. godine pogledajte ovdje.

Zločin u Vukovaru (opt. Žarko Tkalčević)

Postupak protiv Žarka Tkalčevića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.
OPTUŽNICA
Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podiglo je 21. svibnja 1996. godine optužnicu broj KT-42/96 kojom je Žarku Tkalčeviću stavilo na teret počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH. Optužnicu možete pogledati ovdje.
Činjenični opis optužnice izmijenjen je dopisom od 22. veljače 2001. godine.
OPĆI PODACI
Županijski sud u Vukovaru
Predmet: K-38/99
Sudsko vijeće: sudac Ante Zeljko, predsjednik Vijeća; sudac Stjepan Margić, član Vijeća; suci porotnici Štefanka Andrić, Zoran Bračić i Mirko Kovačić, članovi Vijeća
Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH
Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KT-42/96 od 21. svibnja 1996. godine
Optuženik: Žarko Tklačević, prisutan
Branitelj optuženog: Nediljko Rešetar, odvjetnik iz Osijeka
PRESUDA (SAŽETAK)
Presudom Županijskog suda u Vukovaru od 11. travnja 2001. godine opt. Žarko Tkalčević proglašen je krivim što je od početka rujna do 18. studenoga 1991. godine, na području Negoslavaca, kao potporučnik tzv. JNA i zapovjednik minobacača call. 120 mm i zamjenik zapovjednika topničke postrojbe u sastavu pješadijskog bataljuna gardijske brigade iz Beograda, zapovjedao vojnicima da sa vatrenih položaja iz minobacača pucaju svakodnevno na Mitnicu, dio grada Vukovara, bez izbora vojnih ciljeva, pri čemu je od ispaljenih granata ranjen i poginuo veliki broj civila, razrušeno i uništeno mnogo kuća, stanova, privrednih i kulturnih objekata, kao i počinjena materijalna šteta velikih razmjera. Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine.
Presudu županijkog suda u Vukovaru od 11. travnja 2001. godine pogledajte ovdje.
Vrhovni sud Republike Hrvatske 19. studenoga 2003. godine odbio je žalbe državnog odvjetnika i opt. Žarka Tkalčevića kao neosnovane te je potvrdio prvostupanjsku presudu.
Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj IKž-532/01-5 od 19. studenoga 2003. godine pogledajte ovdje.

Zločinu Kneževu i Duboševici (opt. Zdravko Jovanović)

Postupak protiv Zdravka Jovanovića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPTUŽNICA

Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podiglo je 20. prosinca 2002. godine optužnicu broj K-DO-83/2002, protiv Zdravka Jovanovića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Optužnicu možete pogledati ovdje.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Predmet: K-82/02

Sudsko vijeće: sudac Dragan Poljak, predsjednik Vijeća; sudac Ante Kvesić, član Vijeća; suci porotnici Zdenka Lubina, Stjepan Biber i Josip Božić, članovi Vijeća

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-83/2002 od 20. prosinca 2002. godine

Optuženik: Zdravko Jovanović, prisutan

Braniteljica optuženog: Sandra Kralj, odvjetnica iz Osijeka

Žrtve – protupravno uhićeni, ispitivani te fizički i psihički zlostavljani: Ivo Svalina i Tadija Jakšić

PRESUDA (SAŽETAK)

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 29. travnja 2003. godine opt. Zdravko Jovanović proglašen je krivim što je koncem 1991. i početkom 1992. godine, u baranjskim selima Kneževu i Duboševici, kao član tzv. Štaba TO Kneževo sudjelovao u bezrazložnim i nezakonitim uhićenjima, zatvaranju, ispitivanju te fizičkom i psihičkom zlostavljanju civilnog hrvatskog stanovništva.

Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 godina.

Presudu Županijskog suda u Osijeku broj K-82/02-84 od 29. travnja 2003. godine pogledajte ovdje.

Presudom VSRH od 27. travnja 2004. godine odbijena je kao neosnovana žalba opt. Zdravka Jovanovića i potvrđena je presuda suda prvog stupanja.

Presudu VSRH broj I Kž 663/03-3 od 27. travnja 2004. pogledajte ovdje.