Pravomoćno presuđena

Zločin u Perušiću

Na Županijskom sudu u Zadru 17. siječnja 2011. započela je glavna rasprava u predmetu Nikole Munjesa, 1995. godine u odsutnosti osuđenog na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH, počinjenog u Perušiću u rujnu 1991. godine.

Okr. Nikola Munjes 04. veljače 2011. je na Županijskom sudu u Zadru nepravomoćno osuđen na devet godina zatvora.

VSRH ukinuo je presudu Županijskog suda u Zadru. Predmet je potom delegiran Županijskom sudu u Splitu.

Nakon provedenog ponovljenog postupka, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu 30. studenoga 2012. godine Munjesa je proglasilo krivim i izreklo mu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.

Sjednica žalbenog vijeća VSRH održana je 20. veljače 2013. godine. Prvostupanjska presuda je potvrđena.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom Okružnog državnog odvjetništva Zadar broj KT-9/95 od 27. lipnja 1995. optuženika se tereti da je 22. rujna 1991. u Perušiću kod Benkovca, kao pripadnik milicije tzv. Republike Srpske Krajine, protivno pravilima međunarodnog prava, prilikom vođenja dvojice mještana hrvatske nacionalnosti u “Stanicu milicije Benkovac” zbog sumnje da surađuju sa HV, tukao ih i prijetio im.

Optužnicu Okružnog državnog odvjetništva Zadar broj KT-9/95 od 27. lipnja 1995. godine možete pogledati ovdje.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zadru

Broj predmeta: K – 52/10

Vijeće za ratne zločine: sudac Boris Radman, predsjednik Vijeća, sutkinja Dijana Grancarić, članica Vijeća, sudac Ante Anić, član Vijeća

Optužnica: Okružnog državnog odvjetništva Zadar broj KT-9/95 od 27. lipnja 1995. godine

Zastupnik optužbe: Radovan Marjanović, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zadru

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženik: Nikola Munjes, izručen iz Crne Gore, u pritvoru Zatvora u Zadru nalazi se od 20. listopada 2010.

Branitelj optuženog: Slaven Dmitrović, odvjetnik iz Zadra

Žrtve – zlostavljani: Duje Pešut i Grgo Pešut

Županijski sud u Splitu

Broj predmeta: Krz-7/11

Vijeće: sudac Bruno Klein, predsjednik Vijeća, sudac Damir Romac, član Vijeća, sudac Neven Cambi, član Vijeća

Optužnica Okružnog državnog odvjetništva Zadar broj KT-9/95 od 27. lipnja 1995. godine

Zastupnik optužbe: Radovan Marjanović, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Zadru

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

PERUSIC izvjestaji s pracenja sudjenja

PERUSIC izvjestaji s pracenja ponovljenog sudjenja

PRESUDA

Okr. Nikola Munjes presudom Županijskog suda u Zadru K-36/95 od 09. listopada 1995. pravomoćno je u odsutnosti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina. Povodom okrivljenikovog zahtjeva za obnovom postupka (nakon što je izručen iz Crne Gore), Rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zadru broj Kv-280/10 (K-36/95) od 09. studenog 2010. dopuštena je obnova postupka.

Navedeno rješenje možete pogledati ovdje.

Okr. Nikola Munjes 04. veljače 2011. je na Županijskom sudu u Zadru nepravomoćno osuđen na devet godina zatvora, čime mu je potvrđena presuda istog suda kojom je ranije osuđen u odsutnosti.

Presudu možete pogledati ovdje.

VSRH ukinuo je presudu Županijskog suda u Zadru. Nakon provedenog ponovljenog postupka, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu 30. studenoga 2012. godine Munjesa je proglasilo krivim i izreklo mu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.

Presudu pogledajte ovdje.

Sjednica žalbenog vijeća VSRH održana je 20. veljače 2013. godine. Izvještaj sa sjednice pogledajte ovdje. Prvostupanjska presuda je potvrđena. Presudu VSRH pogledajte ovdje.

PRIKAZ I MIŠLJENJE NAKON PROVEDENOG PONOVLJENOG POSTUPKA

Nakon provedenog (obnovljenog) kaznenog postupka Županijski sud u Splitu 30. studenoga 2012. godine stavio je van snage presudu Županijskog suda u Zadru od 9. listopada 1995. godine u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni. Umjesto 9 godina, izrečenih ranijom presudom, okrivljeni Nikola Munjez osuđen je na 5 godina zatvora.

O ranijem tijeku postupka

Presudom Županijskog suda u Zadru od 9. listopada 1995. godine okr. Munjez bio je osuđen jer je 22. rujna 1991. godine u Perušiću kod Benkovca, kao pripadnik milicije tzv. RSK, sudjelujući zajedno s više drugih pripadnika milicije u prijetnjama i fizičkom zlostavljanju mještana hrvatske nacionalnosti, prilikom susreta s Dujom Pešutom, kojeg su zajedno s Grgom Pešutom vodili u Stanicu milicije Benkovac zbog sumnje da surađuje s hrvatskom vojskom, bez ikakvog povoda Duju Pešuta stao tući nogama i kundakom puške, a potom ga ugrizao za vrat govoreći da će se napiti ustaške krvi, pa mu je zatim vojničkim bajunetom zarezao vrat i iz rane pio krv te ga nastavio udarati kundakom po glavi, a kada je Grgo Pešut prigovorio takvom postupanju, rekavši da će ubiti pravedna čovjeka, kazao Grgi Pešutu „da se ustaše i zmije mogu samo tako uništiti“ pa je potom jedan od pripadnika milicije i njega s cijevi puške udario u predio prsiju.

Postupak pred Županijskim sudom u Zadru vodio se u odsutnosti okrivljenoga. Nakon što je na temelju međunarodne tjeralice uhićen u Crnoj Gori i izručen Hrvatskoj, zatražio je obnovu kaznenog postupka.

Obnovljeni postupak, koji se također vodio na Županijskom sudu u Zadru, okončan je donošenjem presude 4. veljače 2011. godine. Presuda od 9. listopada 1995. godine u cijelosti je ostavljena na snazi. Sud nije utvrdio drugačije činjenično stanje u odnosu na ono utvrđeno u postupku vođenom u odsutnosti.

Nakon što je VSRH u studenome 2011. godine ovu presudu ukinuo, predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako se Županijski sud u Zadru oglasio stvarno nenadležnim, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Splitu.

Ponovljeni postupak pred Županijskim sudom u Splitu

Nakon provedene glavne rasprave, Županijski sud u Splitu je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti. Sud je otklonio dvojbu o identitetu osobe koja je zlostavljala Duju Pešuta. Okrivljenik je, naime, u svojoj obrani tvrdio da nema veze sa počinjenjem djela, da je 22. rujna 1991. godine proveo u milicijskom stacionaru i po Benkovcu, a inkriminirano je ponašanje prebacivao na druge osobe. Zbog nedosljednosti i konfuznosti u iskazima okrivljenoga Sud nije njegovu obranu prihvatio kao vjerodostojnu.

U ponovljenom postupku ispitani su svjedoci Duje Pešut, Ante Pešut i Grgo Pešut. Svjedoci Duje i Grgo Pešut opisali su ponašanje Nikole Munjeza prema njima kritične zgode. Duje Pešut je na ponovljenoj raspravi ponovio kako mu je njegov brat Ante Pešut rekao da se osoba koja ga je zarezala bajunetom po vratu zove Nikola Munjez. Duje Pešut je izjavio da je prethodno mislio da se ta osoba preziva Cupač, jer je sestra okrivljenoga udana Cupač. Tim obrazloženjem u ponovljenom postupku otklonjena je dvojba oko prezimena počinitelja. Svjedok Grgo Pešut, koji je kritičnog dana sa bratom Dujom vožen u vozilu milicije tzv. SAO Krajine, rekao je da nije vidio lice osobe koja je tukla Duju i zarezala ga nožem, jer su i njega tukli i nije ih smio gledati. No Ante Pešut je odmah prepoznao okrivljenika na predočenim fotografijama.

Svjedoci Mirko Tokić i Zorka Tokić opisali su događaje u kojima su zlostavljani. Na predočenim fotografijama prepoznali su Nikolu Munjeza. Iako se njihovi iskazi nisu odnosili na inkriminirani događaj od 22. rujna 1991. godine, ipak su potvrdili devijantno ponašanje okrivljenoga.

Iskaze svjedoka Zorana Opačića, Boška Cupača, Slobodana Pupovca, Branka Alavanje i Dragiše Pupovca, koje je kao svjedoke predložila obrana, a ispitani su u Beogradu posredstvom video konferencijske veze, sud nije prihvatio kao vjerodostojne zbog odmaka vremena te očitog odlaska branitelja okrivljenoga u Srbiju kako bi kontaktirao sa svjedocima, uputio ih u predmet postupka i na određeni način pripremio ih za svjedočenje.

Okrivljeni Nikola Munjez u počinjenju kaznenog djela postupao je s izravnom namjerom. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je bio ubrojiv.

Obrazlažući odluku o kazni, istaknuto je kako u postupku koji je vođen u odsutnosti Sud nije raspolagao podacima potrebnim za ocjenu olakotnih i otegotnih okolnosti. One su utvrđene tek tijekom obnovljenog postupka, kojemu je okrivljenik prisustvovao. U postupku vođenom u odsutnosti okrivljenoga on nije bio u mogućnosti dati svoju obranu. Zbog činjenice da je prvostupanjska presuda iz 1995. godine postala pravomoćna bez mogućnosti da odluku o njoj donese VSRH (branitelj okrivljenoga imenovan po službenoj dužnosti nije uložio žalbu na presudu), činjenice da su ispitani i svjedoci koji nisu svjedočili u prvotnom postupku, činjenice da kaznenim djelom iz čl. 120. st. 1. OKZ RH okrivljeni Munjez nije prouzročio smrtnu posljedicu, tešku tjelesnu ozljedu ili se dugotrajno iživljavao nad oštećenim, smatramo ispravnom odluku Suda da djelomično stavi van snage raniju pravomoćnu presudu i okrivljeniku izrekne kraću zatvorsku kaznu.

Zločin u Baranji (opt. Tihomir Kašanin)

Postupak protiv Tihomira Kašanina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Broj predmeta: K-2/2012

Vijeće za ratne zločine: sudac Zvonko Vekić, predsjednik Vijeća; sudac Nikola Sajter, član Vijeća; sudac Damir Krahulec, član Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku br. KT-136/94, izmijenjena podneskom od 26. veljače 2013. godine

Zastupnik optužbe: Miroslav Dasović, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Osijeku

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz 120. st. 1. OKZ RH

Optuženik: Tihomir Kašanin, prisutan, izručen iz Velike Britanije

Branitelj optuženika: Dubravko Marjanović, odvjetnik iz Osijeka

Žrtve – zlostavljani: Mato Filipović i Franjo Verner

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optuženiku se stavlja na teret da je tijekom kolovoza i rujna 1991. godine u Vardarcu i Belom Manastiru kao sudionik oružane pobune sudjelovao u zastrašivanju, okrutnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju civilnih stanovnika Baranje nesrpske nacionalnosti. Kao pripadnik SUP-a Beli Manastir lišavao ih je slobode, tukao ih pri uhićenju, privodio u zatvor SUP-a Beli Manastir, gdje su fizički zlostavljani, te ih je i sam tukao. Dana 29. kolovoza 1991. godine u Vardarcu, zajedno sa dvoje civila uhitio je Matu Filipovića te ga svezanog i potrbuške polegnutog u kamionu odvezao u zatvor, gdje ga je jedan pripadnik milicije nogama tukao po cijelom tijelu. U zatvoru, zajedno sa dvojicom milicionera, kundacima pušaka, rukama i nogama tukao je Franju Vernera, uhićenog 10. rujna 1991. godine, koji je tako zadobio više ozljeda.

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

BARANJA (Kasanin) – izvjestaji s pracenja glavne rasprave

 

PRESUDA

Nakon što je zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Osijeku izmijenio činjenični i pravni opis djela, te opt. Tihomiru Kašaninu stavio na teret počinjenje kaznenog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZ RH, Vijeće je, uz primjenu Zakona o općem oprostu, donijelo presudu kojom se optužba odbija.

Optuženik je pušten iz pritvora.

Presudu pogledajte ovdje.

 

PRIKAZ I MIŠLJENJE NAKON PROVEDENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA

Nakon što je zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Osijeku izmijenio činjenični i zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela iz optužnice, sa ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na oružanu pobunu, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku 11. ožujka 2013. godine, primijenivši Zakon o općem oprostu, odbilo je optužbu protiv Tihomira Kašanina.

Kašanin je uhićen je po međunarodnoj tjeralici u Velikoj Britaniji, čiji je i državljanin. Izručen je Republici Hrvatskoj. Glavna rasprava započela je 27. veljače 2013. godine te je nastavljena 11. ožujka, kada je i donesena odbijajuća presuda. Do donošenja presude u pritvoru je proveo osam mjeseci. Po izricanju presude pušten je na slobodu.

Postupak je korektno proveden. Mišljenja smo da je, s obzirom na tijek dokaznog postupka, bilo za očekivati da tužiteljstvo prekvalificira kazneno djelo iz optužnice.

Obrazloženje

U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik pristupio tzv. Sekretarijatu za unutrašnje poslove Beli Manastir te da je bio zadužen pješačkim naoružanjem, jer je to proizlazilo i iz njegove obrane. Sporno je bilo je li sudjelovao u protupravnom uhićenju civila i njihovom fizičkom i psihičkom zlostavljanju u zatvoru u zgradi milicije. Kako je o optuženikovu sudjelovanju u protupravnom uhićenju govorio tek svjedok Mato Filipović, iskazujući o svom uhićenju, a o tome da ga je viđao u prostorijama zatvora, gdje su zlostavljani civili, tek svjedok Ivan Belaj, tužiteljstvo je izmijenilo optužnicu tereteći optuženika tek za počinjenje kaznenog djela oružane pobune.

Svjedoci Franjo Verner i Zoran Knežević, koji su u svojim iskazima danim pred istražnim sucem 1995. godine spominjali optuženika, pri čemu je svjedok Franjo Verner tvrdio da ga je opt. Kašanin zajedno s još dvije osobe tukao, na glavnoj raspravi nisu potvrdili svoje, u istrazi dane iskaze. Nisu mogli potvrditi da su u prostorijama zatvora viđali optuženoga. Franjo Verner je od drugih osoba čuo o tome da ga je zlostavljao Tihomir Kašanin, no osobu koju je vidio u sudnici (optuženog Kašanina) nije mogao povezati s osobama koje su ga zlostavljale.

Optužnica za zločine počinjene u Belom Manastiru i drugim mjestima Baranje

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 3. travnja 2001. godine optuženi su Svetislav Vranić i još 57 osoba zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Dostupnim optuženicima, pripadnicima različitih paravojnih ili parapolicijskih snaga, suđeno je u razdvojenim postupcima. Tako je Stokan Sekanić osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina. Nakon provedenog postupka i prekvalifikacije na oružanu pobunu, odbijena je optužba protiv Branka Mumleka, kao i Nikole Alaice, Drage Karagaće, Mile Bekića, Milana Prusca i Srete Jovandića. Nakon dugotrajnog postupka, koji je višekratno ponavljan, na 3 godine i 6 mjeseci zatvora osuđen je Petar Mamula.

Zoranu Vukšiću, Branku Hrnjaku i Slobodanu Strigiću, zbog protupravnih uhićenja, zlostavljanja te usmrćenja najmanje šest osoba, sudi se pred Višim sudom u Beogradu. Presudom istog suda, Velimir Bertić pravomoćno je osuđen na godinu i šest mjeseci zatvora.

Protiv Dane Brankovića, Dragana Kovačevića, Milorada Lemića, Miroslava Morače, Nebojše Milovanovića, Jovana Mrđe, Branka Nikolića, Milorada Obradovića, Bogdana Radojčića, Mirka Stupara, Željka Sića, Dušana Šimunovića, Kolje Vujkovića, Jovana Vučenovića, Ilije Čelara, Save Đukića i Miodraga Ignjatovića optužnica je u međuvremenu prekvalificirana i postupak je obustavljen.

Ostali optuženici nedostupni su pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

 

Zločin u Baranji

 

Pred Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku 18. ožujka 2009. godine započeo je treći (drugi ponovljeni) postupak protiv Petra Mamule, optuženog da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Presuda kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 godine i 10 mjeseci objavljena je 07. travnja 2009. godine.
Javna sjednica Vrhovnog suda RH održana je 03. kolovoza 2010. Vrhovni sud RH je ukinuo presudu Županijskog suda u Osijeku i vratio predmet na ponovno suđenje.
Glavna rasprava u četvrtom (trećem ponovljenom) postupku započela je 22. veljače 2011. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku proglasilo je 23. ožujka 2011. optuženog Petra Mamula krivim i osudilo ga na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci.

Sjednica VSRH održana je 12. listopada 2011. godine. VSRH po četvrti puta ukinuo je prvostupanjsku osuđujuću presudu.

Nakon provedene pete (četvrte ponovljene) glavne rasprave optuženik je 10. veljače 2012. proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Županijsko državno odvjetništvo iz Osijeka podiglo je optužnicu br. KT -136/94, od 3. travnja 2001. godine, kojom je optužilo 58 optuženika, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civila iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH.

U listopadu 2001. godine razdvojen je postupak za optužene Nikolu Alaicu, Mileta Bekića, Dragu Karagaću, Petra Mamulu, Milana Prusca i Sretu Jovandića, u odnosu na optuženike koji su nedostupni hrvatskom pravosuđu.

Dana 14. ožujka 2002. godine, nakon što je završio dokazni postupak, izmijenjena je optužnica. Navedenom izmjenom spomenutoj šestorici optuženika se stavljalo na teret počinjenje kazenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Nakon što je VSRH ukinuo osuđujuću presudu Županijskog suda u Osijeku, proveden je ponovljeni postupak, u kojemu je u tijeku glavne rasprave, dana 4. svibnja 2006. godine, izmijenjena optužnica. Optuženicima Nikoli Alaici, Mili Bekiću, Dragi Karagaći, Milanu Pruscu i Sreti Jovandiću stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela protiv RH – oružane pobune iz čl. 235. KZ RH. Navedenom izmjenom opt. Petru Mamuli se stavlja na teret da je tijekom kolovoza i rujna 1991. godine, u Belom Manastiru, Batini i Kneževim Vinogradima, kao sudionik oružane pobune lokalnog srpskog stanovništva protiv ustavno-pravnog poretka RH, protivno odredbama čl. 3. st. 1. t. a) Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, te odredbama čl. 4. st. 2. t. a) i čl. 13. st. 2. Dopunskog protokola uz Ženevsku konvenciju o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II), sudjelovao u zastrašivanju, te okrutnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju civilnih stanovnika Baranje nesrpske nacionalnosti pa da je tako:

– početkom rujna 1991. godine, u podrumu SUP Beli Manastir, gdje su bili zatočeni uhićeni Hrvati, izveo više osoba iz ćelije, odveo u posebnu prostoriju i tamo tukao Pavu Zemljaka, pucao pored njega iz puške,

– dana 9. rujna 1991. godine u štabu TO u Batini ispitivao nezakonito uhićenog katoličkog svećenika Antuna Kneževića, tukao ga rukama po glavi, pucao mu iz pištolja pored glave, odvezao ga u Kneževe Vinograde, usput mu prijeteći ubojstvom, oduzeo mu ručni sat, u koji je pucao, te pored lijevog uha oštećenika ispalio jedan metak iz pištolja pa je uslijed detonacije oštećeniku pukao bubnjić, oštećenik je pao na pod, nakon čega su prišli pripadnici TO Kneževi Vinogradi i tukli ga nogama, a nakon premlaćivanja optuženik je odvezao oštećenika u SUP Beli Manastir, na portirnici ga tjerao da stane uz pult dežurnog te rašiori noge pa ga je nogom udario u genitalije i potom ga predao u zatvor,

da je na taj način kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba nečovječno postupao prema civilnom stanovništvu i nanosio mu velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta, pa je time počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisano i kažnjivo po čl. 120. st.1. OKZ RH.

Potom je 08. svibnja 2006. godine objavljena presuda kojom je odbijena optužba protiv optuženih Nikole Alaice, Mile Bekića, Drage Karagaće, Milana Prusca i Srete Jovandića, dok je optuženi Petar Mamula proglašen krivim i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 4 godine i 10 mjeseci.

Nakon što je VSRH ukinuo presudu u odnosu na opt. Petra Mamulu, u trećem (drugom ponovljenom) postupku, koji je započeo 18. ožujka 2009. godine, zastupnik optužbe ostao je pri optužnici izmijenjenoj 04. svibnja 2006. godine.

Optužnica je izmijenjena 23. ožujka 2011., tijekom četvrtog (trećeg ponovljenog) postupka.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Broj predmeta: Krz 88/08; Krz 76/10

Vijeće za ratne zločine u trećem (drugom ponovljenom) postupku: sudac Zvonko Vekić, predsjednik Vijeća; sudac Drago Grubeša, član Vijeća; sutkinja Katica Krajnović, članica Vijeća

Vijeće za ratne zločine u četvrtom (trećem ponovljenom) postupku: sudac Zvonko Vrban, predsjednik Vijeća, sutkinja Ružica Šamota, članica Vijeća, sutkinja Dubravka Vučetić, članica Vijeća

Vijeće za ratne zločine u petom (četvrtom ponovljenom) postupku: sudac Zvonko Vrban, predsjednik Vijeća, Sudac Ante Kvesić, član Vijeća, sudac Mario Kovač, član Vijeća

Optužnica: KT-136/94 od 3. travnja 2001. godine, izmijenjena dana 14. ožujka 2002. godine, dana 4. svibnja 2006. godine i 23. ožujka 2011. godine

Zastupnik optužbe: Zlatko Bučević, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku; Miroslav Dasović, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku

Kazneno djelo: ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, čl. 120. st. 1. OK ZRH

Optuženik: Petar Mamula, nalazi o se u privoru od 06. listopada 2000. godine do 7. svibnja 2003. godine

Branitelji optuženika: Lina Budak i Artur Fišbah

Žrtve – zlostavljani: Antun Knežević i Pavo Zemljak

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

BARANJA izvjestaji s pracenja drugog postupka

BARANJA izvjestaji s pracenja treceg postupka

Treća (druga ponovljena) glavna rasprava započela je 18. ožujka 2009. godine. Zbog izmjene člana Vijeća (umjesto suca Josipa Frajlića imenovan je sudac Drago Grubeša) 31. ožujka krenula je iznova, a istoga je dana i završena.

BARANJA izvjestaji s pracenja cetvrtog postupka

BARANJA izvjestaji s pracenja petog postupka 

 

PRESUDE

Dana 05. travnja 2002. na Županijskom sudu u Osijeku objavljena je presuda kojom su optuženici oglašeni krivima i izrečene su im kazne zatvora. Nikoli Alaici izrečena je kazna zatvora u trajanju od 6 godina, Mili Bekiću od 3 godine, Dragi Karagaći od 2 godine, Petru Mamuli od 5 godina i 6 mjeseci, Milanu Pruscu od 2 godine i Sreti Jovandiću od 2 godine.

Vijeće VSRH je, na javnoj sjednici održanoj 6. i 7. svibnja 2003. godine, prihvatio žalbe optuženika kao osnovane, ukinulo pobijanu presudu i predmet vratilo sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Nakon provedenog ponovljenog postupka, dana 08. svibnja 2006. objavljena je presuda Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku kojom je odbijena optužba protiv optuženih Alaice, Bekića, Karagaće, Prusca i Jovandića. Prethodno je tužitelj optužnicu u odnosu na njih izmijenio na način da ih je teretio za kazneno djelo oružane pobune. Opt. Petar Mamula proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 4 godine i 10 mjeseci.

Vijeće VSRH je, na javnoj sjednici održanoj dana 15. listopada 2008. godine, ukinulo presudu Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku, u osuđujućem dijelu, i vratilo predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Dana 7. travnja 2009. godine predsjednik Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku objavio je nepravomoćnu presudu br. Krz-88/08 kojom je opt. Petar Mamula proglašen krivim da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 10 mjeseci.

Javna sjednica Vrhovnog suda RH održana je 03. kolovoza 2010. Izvještaj sa sjednice možete pročitati ovdje. Vrhovni sud RH je ukinuo presudu Županijskog suda u Osijeku i vratio predmet na ponovno suđenje.

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku proglasilo je 23. ožujka 2011. optuženog Petra Mamula krivim i osudilo ga na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci.

Sjednica VSRH održana je 12. listopada 2011. godine. Izvještaj sa sjednice možete pogledati ovdje. VSRH po četvrti puta ukinuo je prvostupanjsku osuđujuću presudu. Navedeno rješenje VSRH-a možete pogledati ovdje.

Nakon provedene pete (četvrte ponovljene) glavne rasprave optuženik je 10. veljače 2012. proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci.

Sjednica VSRH održana je 15. svibnja 2013. Izvještaj sa sjednice možete pogledati ovdje. VSRH odbio je kao neosnovanu žalbu opt. Petra Mamule i potvrdio je presudu suda prvog stupnja. Presudu VSRH pogledajte ovdje.

 

ZAVRŠNO MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON DRUGOG (PRVOG PONOVLJENOG) POSTUPKA

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku korektno je provelo ponovljeni kazneni postupak protiv optuženih Nikole Alaice, Mile Bekića, Drage Karagaće, Petra Mamule, Milana Prusca i Srete Jovandića, koji su terećeni za ratni zločin protiv civilnoga stanovništva u Baranji, u periodu od 1991-1993. godine.

Odbijajuća presuda u odnosu na opt. Nikolu Alaicu, Mileta Bekića, Dragu Karagaću, Milana Prusca i Sretu Jovandića donesena je, međutim, nakon petogodišnjeg sudskog procesa koji je vođen na osnovu nedovoljno utemeljene optužnice. Naime, Županijsko državno odvjetništvo iz Osijeka je, 2001. godine, podiglo optužnicu za kazneno djelo ratnoga zločina protiv civilnoga stanovništva, za ista opisana djela i s istim dokazima koje u ponovljenom postupku preinačuje u kazneno djelo oružane pobune. Pri tomu su Nikola Alaica i Mile Bekić optuženi za djelo oružane pobune iako su, po Zakonu o općem oprostu, za to isto djelo već jednom amnestirani, još 1997. godine. Optuženici su pri tomu bili po dvije godine u pritvoru.

Ono što posebno zabrinjava jest to da je optužnica uopćena, da se odnosi na vrlo dug vremenski period, da nije dovoljno konkretna, a ono što se optuženima stavlja na teret ne predstavlja biće kaznenoga djela ratnoga zločina. Na osnovu ovakve optužbe stječe se utisak da su optuženi (izuzev optuženog Petra Mamule) kazneno gonjeni zato što su se priključili “drugoj strani”.

Vijeće je optuženog Petra Mamulu proglasilo krivim i izreklo mu kaznu zatvora manju nego u prethodnom postupku, i to u trajanju od 4 godine i 10 mjeseci. Vijeće je osuđujuću presudu donijelo navodeći da i dalje postoje dvojbe u dijelove iskaza bitnih svjedoka optužbe, Jovana Narandže i Veljka Salonje. Sud nije utvrđivao kojoj vojnoj ili paravojnoj postrojbi je optuženi pripadao.

Prikaz drugog (prvog ponovljenog) postupka protiv opt. Alaice i dr.

 

ZAVRŠNO MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON TREĆEG (DRUGOG PONOVLJENOG) POSTUPKA

Dana 7. travnja 2009. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku objavilo je prvostupanjsku nepravomoćnu presudu br. Krz-88/08, kojom je opt. Petra Mamulu proglasilo krivim i osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 10 mjeseci zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Treći (drugi ponovljeni) postupak proveden je korektno, u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku.

Prvostupanjski je sud izveo dokaze čije je izvođenje naložio Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao i dokaze za koje je smatrao da su potrebni, a predloženi su od strane obrane.

Sukladno gore navedenom, prvostupanjski je sud izvršio uvid u spise Kio-30/97, Kio 29/97 te presudu Županijskog suda u Osijeku br. K-17/06, iz kojih je trebao utvrditi zbog kojeg je činjeničnog supstrata protiv opt. Petra Mamule obustavljena istraga te, sukladno tome, je li predmetno djelo već pravomoćno presuđeno. Ponovno su saslušani i svjedoci Jovan Narandža, Veljko Salonja i Antun Knežević.

Iz izvedenih materijalnih dokaza sud je utvrdio da radnje kaznenog djela koje se optuženiku stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku nisu identične radnjama koje su bile predmet istrage koja je obustavljena rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Kio-30/97, primjenom Zakona o općem oprostu.

Iz izvedenih personalnih dokaza, iskaza ponovno saslušanih svjedoka, pročitanih iskaza ranije saslušanih svjedoka, sud je utvrdio da je opt. Petar Mamula počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, čl. 120. st. 1. OKZ RH, kako mu je to izmijenjenom optužnicom stavljeno na teret.

Odlučujući o visini i svrsi kazne sud je našao da će se izrečenom ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja.

 

PRIKAZ I MIŠLJENJE NAKON PRVEDENOG PETOG (ČETVRTOG PONOVLJENOG) PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA

Nakon provedenog postupka, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku objavilo je dana 10. veljače 2012. godine nepravomoćnu presudu kojom je opt. Petar Mamula proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, i izreklo mu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci.

Odlučujući o visini kazne zatvora Vijeće za ratne zločine, primjenjujući odredbe o ublažavanju kazne, izreklo je kaznu zatvora u trajanju manjem od minimuma za predmetno kazneno djelo. Za očekivati je da će Vijeće obrazlažući odluku o visini kazne navesti koje su to “osobito olakotne okolnosti” koje je cijenilo primjenjujući odredbe o ublažavanju izrečene kazne.

U izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme koje je optuženi Mamula tijekom istrage i glavne rasprave (u ranijem dijelu ovoga kaznenog postupka) proveo u pritvoru – od 6. listopada 2000. do 7. svibnja 2003. godine.

Presudom je opt. Petar Mamula proglašen krivim što je dana 9. rujna 1991. godine, u Batini i Kneževim Vinogradima, kao sudionik oružane pobune lokalnog srpskog stanovništva protiv ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, sudjelovao u zastrašivanju te okrutnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju civilnih stanovnika Baranje nesrpske narodnosti, tako što je u tzv. Štabu TO u Batini, ispitujući nezakonito uhićenog katoličkog svećenika Antuna Kneževića, tukao ga rukama po glavi, pucao mu iz pištolja pored glave, a zatim ga odvezao osobnim vozilom u ambulantu u Kneževe Vinograde, prijeteći usput da će ga ubiti, u spomenutoj ambulanti oduzeo mu sat i pucao iz pištolja u taj sat, a potom naslonio pištolj pored njegovog lijevog uha i ispalio jedan metak, pa je od detonacije Antunu Kneževiću pukao bubnjić te je on pao na pod, nakon čega su prišli prisutni pripadnici tzv. TO Kneževi Vinogradi i tukli ga nogama, od kojih je batina bio sav krvav, te ga je nakon opisanog premlaćivanja odvezao osobnim vozilom u tzv. SUP Beli Manastir, na portirnici mu naredio da stane uz pult dežurnog te raširi noge, a onda ga nogom udario u genitalije, te predao u zatvor.

U ovome postupku, kao i u većini postupaka koje smo pratili, a koji su završili osuđujućom odlukom sudskog vijeća, optuženik je oslobođen plaćanja sudskih troškova.

 

Prijašnji tijek postupka

Ovoj presudi su prethodile četiri nepravomoćne prvostupanjske presude u kojima se opt. Petra Mamulu proglašavalo krivim i osuđivalo na kaznu zatvora , a koje je Vrhovni sud RH ukidao i predmet vraćao na ponovno suđenje na Županijski sud u Osijeku.

Žalbeno vijeće VSRH, na sjednici održanoj dana 12. listopada 2011. godine, zbog bitne povrede odredbe kaznenog postupka iz članka 367. st. 3. ZKP-a ukinulo je prvostupanjsku presudu donesenu u četvrtom (trećem ponovljenom) postupku i predmet ponovno vratilo Županijskom sudu u Osijeku. Žalbeno vijeće VSRH našlo je da je prvostupanjski sud povrijedio pravo obrane odbivši prijedloge obrane za izvođenje dokaza ispitivanjem svjedoka Stjepana Petreševa, Đure Molnara i Franje Joha.

Vrhovni sud je odlučio da se u ponovljenom postupku pred novim prvostupanjskim vijećem provede i sudsko-medicinsko vještačenje oštećenog Antuna Kneževića.

 

O petom (četvrtom ponovljenom) postupku

U ovom ponovljenom postupku Vijeće je ispitalo oštećenika Antuna Kneževića na okolnosti na koje je ukazao VSRH u svom ukidbenom rješenju. Oštećenik je detaljno opisao kritični događaj, postupanje optuženika, postupanje svjedoka Stjepana Petreševa, jednako konzistetno kao i u prijašnjim iskazima.

Vijeće za ratne zločine suočilo je oštećenika i svjedoka Stjepana Petreševa, kako bi otklonilo razlike u njihovim iskazima o kritičnom događaju u Batini. Tijekom suočenja, prema konstataciji sudskog vijeća , svjedok Antun Knežević mirno i staloženo je gledao u oči svjedoka Petreševa te je tako i iskazivao. Nasuprot tome vijeće je zaključilo da svjedok Stjepan Petrešev ne govori istinu, tijekom suočenja je bio nemiran, nije gledao u oštećenika, vrtio je prstima.

Svjedoci obrane Đuro Molnar i Franjo Joh svojim iskazima potvrdili su navode iz optužnice o postupanju optuženika kritične zgode.

Vijeće je saslušalo i sudsko-medicinskog vještaka, koji je u svom nalazu i mišljenju potvrdio da oštećenje Antuna Kneževića proizlazi kao posljedica prijeloma sljepoočne kosti, koji može nastupiti ili snažnim udarcem tupo-tvrdog sredstva po regiji lijevog uha ili padom na zatiljak.

Oštećenik Antun Knežević se odlučio (nakon ovog petog postupka) na ostvarivanje imovinsko-pravnog zahtjeva u posebnoj (građanskoj) parnici.

Ponovljeni postupak pred ovim sudskim vijećem proveden je sukladno Zakonu o kaznenom postupku, vijeće je provelo one radnje i ispitalo svjedoke koje mu je naložio u svojoj odluci VSRH te se nije upuštalo u žalbene razloge optuženika koje je VSRH razmotrio i odbio kao neosnovane.

Vijeće za ratne zločine svoju odluku o krivici opt. Petra Mamule temeljilo je na izvedenim dokazima u ovom ponovljenom postupku, s posebnim naglaskom da su navode iz optužnice potvrdili svjedoci koje je predložila upravo obrana.

Sukladno naprijed navedenom Vijeće za ratne zločine zaključilo je da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. Postupajući na način da je kritične zgode oštećeniku nanio teške tjelesne ozljede, maltretirao ga i omalovažavao, ostvario je biće kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret. Postupanje na opisani način, posebice jer se radilo o oštećeniku koji je svećenik, osim što je oštećenik trpio bol i poniženje, moglo je odaslati poruke kakav će se obrazac postupanja primijeniti na svakoga tko ne bude prihvatio ili ne bude podržavao političku opciju ustrojenu na području Batine i Baranje 1991. godine. Stoga je ovakvo ponašanje okarakterizirano kao kazneno djelo ratnog zločina.

 

Trajanje postupka

Mišljenja smo da je duljina trajanja ovoga postupka u suprotnosti s odredbom čl. 6. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, koja propisuje pravo na suđenje u razumnom roku kako za optuženika tako i za žrtve. U ovom postupku prvostupanjska presuda je ukidana četiri puta. Optuženik je proveo u pritvoru dvije godine i sedam mjeseci, što je skoro godinu dana kraće od duljine kazne na koju je osuđen nepravomoćnom presudom. Postupak je neučinkovit, kako za oštećenika, koji se višekratnim davanjem iskaza retraumatizira, tako i za optuženika, koji ima pravo na završetak postupka u razumnom roku.

 

Zločin u Mliništu

 

Postupak protiv Emila Črnčeca, Tihomira Šavorića, Antuna Novačića, Roberta Precehtjela, Nenada Jurineca, Gorana Gaće i Roberta Beraka, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, opisanog i kažnjivog po čl. 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-287/09 od 18. lipnja 2010. terete se imenovani optuženici da su dana 9. i 10. rujna 1995. na širem području mjesta Mlinište u Bosni i Hercegovini, kao pripadnici 7. Gardijske brigade Hrvatske vojske, pripadnike vojske Republike Srpske, zarobljene u vojnoj akciji “Maestral 2”, i to Radoslava Lakića, Peru Vidovića, Petra Jotanovića, Dragoslava Mutića, Borislava Vukića i jednu nepoznatu mušku osobu, odveli u selo Halapiće u zapovjedništvo 7. Gardijske brigade HV-a te da su ih ondje, po zapovjedi zapovjednika brigade, sada pok. Ivana Koradea, radi njihove likvidacije zatočili u staji nedaleko zapovjedništva, te da su slijedećega dana, po zapovjedi sada pok. Ivana Koradea da se ti zarobljenici likvidiraju, I.-opt. Črnčec i II.-opt. Šavorić pucali iz osobnog vatrenog oružja u Radoslava Lakića i Peru Vidovića, koji su tom prilikom usmrćeni, a III.-opt. Novačić, IV.-opt. Precehtjel i VII.-opt. Berak po zapovjedi pok. Koradea formirali streljački vod i pucajući iz automatskih pušaka usmrtili Petra Jotanovića i nepoznatu mušku osobu, dok su ratni zarobljenici Dragoslav Mutić i Borislav Vukić predani pripadnicima Topničke bitnice 3. Bojne 7. Gardijske brigade HV-a u sjedište bitnice u mjestu Mlinište, gdje su ih potom III.-opt. Novačić, IV.-opt. Precehtjel, V.-opt. Jurinec, VI.-opt. Gaća i VII.-opt. Berak usmrtili s više hitaca iz automatskih pušaka,

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava ubijali ratne zarobljenike,

pa da bi time počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv ratnih zarobljenika – opisano i kažnjivo po čl. 122. OKZRH.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: K-rz-1/10

Vijeće za ratne zločine: sudac Marijan Garac, predsjednik Vijeća, sutkinja Rajka Tomerlin Almer, članica Vijeća, sudac Zdravko Majerović, član Vijeća

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj K-DO-287/09 od 18. lipnja 2010. godine

Zastupnik optužbe: Jurica Ilić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZRH

Optuženici: 1.-opt. Emil Črnčec, 2.-opt. Tihomir Šavorić, 3.-opt. Antun Novačić, 4.-opt. Robert Precehtjel, 5.-opt. Nenad Jurinec, 6.-opt. Goran Gaća, 7.-opt. Robert Berak Nalaze se u pritvoru od 28. listopada 2009.

Branitelji optuženika: za 1.-opt. odvjetnik Željko Olujić, za 2.-opt. odvjetnik Zvonimir Hodak i odvjetnica Tanja Vranjican Đerek, za 3.-opt. odvjetnice Ana Marija Gospočić i Laura Valković, za 4.-opt. odvjetnica Gordana Grubeša, za 5.-opt. odvjetnik Marko Zečević, za 6.-opt. odvjetnik Emir Midžić, za 7.-opt. odvjetnik Stipica Akrap,

Žrtve (ubijeni): Radoslav Lakić, Pero Vidović, Petar Jotanović, Dragoslav Mutić, Borislav Vukić i jedna muška osoba neutvrđenog identiteta

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA

MLINISTE izvjestaji s pracenja

 

PRESUDA

Dana 24. listopada 2011. presudom Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu petorica okrivljenika proglašeni su krivima. Tihomir Šavorić i Nenad Jurinec osuđeni su na po šest godina, Antun Novačić na pet godina zatvora. Robert Precehtjel i Robert Berak osuđeni su na po dvije godine zbog pomaganja u počinjenju kaznenog djela. Prvooptuženi Emil Črnčec i šestooptuženi Goran Gaća oslobođeni su optužbe.

U odnosu na nepravomoćno osuđene Šavorića, Jurinca i Novačića pritvor je produljen. U odnosu na Precehtjela i Beraka, kao i nepravomoćno oslobođene Črnčeca i Gaću, nakon objave presude pritvor je ukinut.

Sjednica žalbenog vijeća VSRH održana je 6. svibnja 2013. godine. Izvještaj sa sjednice pogledajte ovdje.  VSRH potvrdio je prvostupanjsku presudu.

PRIKAZ I MIŠLJENJE NAKON PROVEDENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA

Halapići i Mlinište – Prikaz i mišljenje o provedenom prvostupanjskom postupku

Zločin na brdu Pogledić kraj Gline

 

Postupak protiv opt. Rade Miljevića za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Županijsko državno odvjetništvo u Sisku podignulo je optužnicu br. K-DO-3/06, od 4. rujna 2006. godine, protiv opt. Rade Miljevića. Optuženiku se stavlja na teret da je, dana 20. rujna 1991. godine, u Glini, kao pripadnik nelegalnih vojnih snaga tzv. “Srpske autonomne oblasti (SAO) Krajine”, koristeći okolnosti oružane pobune na tom području, protivno odredbama čl. 3. IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, od 12. kolovoza 1949. godine, i čl. 4., t.1. i 2., Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II), od 8. lipnja 1977. godine, zajedno sa neutvrđenim brojem naoružanih i uniformiranih, nepoznatih pripadnika istih vojnih snaga, iz zatvora u Glini, izveo zatočene civile Janka Kaurića, Milana Litrića, Borislava Litrića i Antu Žužića. Pod izgovorom da će ih poslati u kninski zatvor odveli ih na brdo Pogledić gdje su ih ubili iz vatrenog oružja.

Optuženiku se stavlja na teret da je kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubio civile, pa je time počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisano i kažnjivo u čl. 120., st. 1., OKZ-a RH.

Optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-3/06 od 04. rujna 2006. možete pogladati ovdje.

Optužnica je izmijenjena na glavnoj raspravi 09. svibnja 2007. Zamjenik ŽDO izmijenio je činjenični opis kaznenog djela, tako da se optuženika tereti da je prema predhodnom dogovoru s pripadnicima diverzantske grupe Jose Kovačevića izveo oštećene civile iz zatvora i predao ih kako bi bili likvidirani.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Sisku

Predmet : K-14/12

Vijeće za ratne zločine (u drugom ponovljenom postupku): sutkinja Melita Avedić, predsjednica Vijeća; sutkinja Alenka Lešić, članica Vijeća; sudac Željko Mlinarić, član vijeća

Optužnica: ŽDO-a u Sisku, broj K-DO-03/06 od 04. rujna 2006. godine, izmijenjena na glavnoj raspravi 09. svibnja 2007. godine

Zastupnik optužbe: Marijan Zgurić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika iz Siska

Kazneno djelo: ratni zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona (OKZ) RH

Optuženik: Rade Miljević

Branitelji: Zorko Konstanjšek, odvjetnik iz Siska; Domagoj Rupčić, odvjetnik iz Siska; Veljko Miljević, odvjetnik iz Zagreba

Žrtva – ubijeni civili: Janko Kaurić, Milan Litrić, Borislav Litrić, Ante Žužić

Punomoćnik oštećenika: Darko Rogan, odvjetnik iz Zagreba

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

POGLEDIC izvjestaji s rasprava 2006-2007

POGLEDIC izvjestaji s rasprava 2008 – ponovljeni postupak

Nakon ponovljenog postupka, koji je započeo 28. ožujka 2008. godine, a koji se, u odnosu na prvo suđenje, vodio pred izmijenjenim Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Sisku, 17. prosinca 2008. godine objavljena je presuda kojom je optuženi Rade Miljević proglašen krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, odnosno da je 20. rujna 1991. godine iz zatvora u Glini izveo zatočene civile Janka Kurića, Milana Litrića, Borislava Litrića te Antu Žužića te ih radi likvidacije predao neutvrđenom broju naoružanih nepoznatih osoba, koje su ih dočekale pred zatvorom u Glini, te su isti usmrćeni hicima iz vatrenog oružja na brdu Pogledić iznad Gline.

Presuda je donesena nakon provedenog ponovljenog postupka.

Naime, VSRH ukinuo je presudu donesenu 18. lipnja 2007. godine, kojom je optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju od 14 godina. VSRH je ocijenio da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno te je naložio prvostupanjskom sudu ponovno izvođenje svih dokaza, a posebice iskaza svjedoka koji su iskazivali proturječno te je naložio da se temeljem tih ponovno provedenih dokaza utvrdi činjenično stanje.

U ponovljenom postupku, koji je započeo 28. ožujka 2008. godine, a završio 17. prosinca 2008. godine, održano je 11 ročišta, na kojima je ispitano ukupno 24 svjedoka. Optuženik je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od 12 godina.

No VSRH je ukinuo presudu ŽS u Sisku od 17. prosinca 2008. godine i vratio je predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće.

Izvještaj sa javne sjednice VSRH pogledajte ovdje.

Glavna rasprava u trećem (drugom ponovljenom) postupku započela je 25. listopada 2010. godine.

POGLEDIĆ – izvještaji s praćenja trećeg (drugog ponovljenog) suđenja

PRESUDE

Dana 13. lipnja 2007. godine Vijeće za ratne zločine ŽS u Sisku objavilo je presudu kojom je Rade Miljević proglašen krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina.

Vrhovni sud RH je ukinuo presudu Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Sisku zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dana 17. prosinca 2008. godine objavljena je presuda kojom je optuženik proglašen krivim te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 12 godina. Pritvor protiv optuženika je produžen.

Vijeće Vrhovnog suda RH je na sjednici održanoj 09. lipnja 2009. godine ukinulo presudu Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Sisku te je predmet vratilo na ponovni postupak pred izmijenjeno vijeće. Odluku VSRH pogledajte ovdje.

Dana 22. studenoga 2012. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Sisku objavilo je presudu kojom se optuženog Miljevića oslobađa optužbe.

Dana 21. siječnja 2014. godine VSRH potvrdio je oslobađajuću presudu.

 

MIŠLJENJE O POSTUPKU

Prikaz i mišljenje promatračkog tima nakon provedenog prvog prvostupanjskog postupka možete pročitati ovdje.

Mišljenje promatračkog tima nakon provedenog ponovljenog postupka možete vidjeti ovdje.

Ubojstvo u Budačkoj Rijeci

Obnovljeni postupak protiv Mile Dakića, zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 2. toč. 5. KZRH, u svezi čl. 21.- poticanje na ubojstvo.

 

TIJEK POSTUPKA

Mile Dakić ranije je u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora zbog poticanja na ubojstvo hrvatskih policajaca Mile Butine, Josipa Milčića i Zlatka Škrleca te ranjavanje Nikole Rakocije, koje je počinjeno 4. kolovoza 1991. godine.

Mile Dakić uhićen je 26. svibnja 2011. na temelju međunarodne tjeralice u BiH. Hrvatskoj je izručen 10. kolovoza 2011. Potom mu je odobrena obnova postupka.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Karlovcu

Broj predmeta: K-33/2011

Sudsko vijeće za ratne zločine: sudac Ante Ujević, predsjednik Vijeća, Sudac Mladen Kosijer, član Vijeća, suci porotnici Jasna Požar, Ivan Brozović i Ivan Gradišar, članovi Vijeća

Optužnica: ŽDO Karlovac br. Kt-12/97 od 17. lipnja 1999. godine

Optužbu zastupaju: Mladen Krajačić i Gordana Križanić, zamjenici županijskog državog odvjetništva u Karlovcu

Kazneno djelo: poticanje na ubojstvo – čl. 34 st. 2. toč. 5. KZRH, u svezi čl. 21

Optuženik: Mile Dakić, ranije u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora, izručen iz BiH

Branitelj optuženika: Ljubiša Drageljević, odvjetnik iz Rijeke i Nenad Mamula, odvjetnik iz Karlovca

Žrtve:

– ubijeni: Mile Butina, Josip Milčić i Zlatko Škrlec

– zadobio teške tjelesne ozljede: Nikola Rakocija

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

BUDACKA RIJEKA izvjestaji s pracenja glavne rasprave

 

PRESUDA

Dana 16. siječnja 2014. godine, nakon što je tužiteljstvo prekvalificiralo kazno djelo iz optužnice na oružanu pobunu, primjenom Zakona o općem oprostu Županijski sud u Karlovcu obustavio je kazneni postupak protiv Mile Dakića.

Zločin na području oko jezera Peruča (opt. Rajko Radulović)

Postupak protiv Rajka Radulovića i dr., zbog kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1., ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz čl. 121. i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Splitu

Raspravno vijeće: sutkinja Spomenka Tonković, predsjednica Vijeća; sudac Petar Milas, član Vijeća; suci porotnici Marija Matusinović, Andrija Petric i Žarko Dorić, članovi Vijeća

Predmet: K-15/95

Optuženici: Rajko Radulović, Borko Radović, Slobodan Despinić, Željko Dragić, Jovan Bilić, Petar Bjelobrk, Milan Arambašić, Milan – Mile Četnik zv. Delija, Zoran Knez, Dragan Arnaut, Petar Krunić, Dragan Dragić, Filip Zagorac, Stevan Četnik, Petar Arambašić, Dušan Stojsavljević, Milan – Mile Bogovac, Mladen Šorgić, Mitar Arambašić, Dragan Arambašić, Milan – Mile Četnik zv. Prčko, Milenko Ustić, Dragan Barišić, Dragan Petrović, Branko Rosić, Marko Rnić, Srećko Dragić, Svetozar Bogovac, Slobodan Bogovac, Milan Bogovac, Branko Bogovac, Ilija Nenedić, Milan Stojanac, Petar Kovačić, Rade Marčetić, Miljenko Bodrožić, Dušan Borković, Miroslav Vinčić i Petar Peović

Slobodan Despinić, Željko Dragić, Jovan Bilić, Petar Bjelobrk, Srećko Dragić, Rade Marčetić, Miljenko Bodrožić, Dušan Borković, Petar Peović, Marko Rnić, Petar Kovačić i Miroslav Vinčić prisustvovali su suđenju. Ostalima se sudilo u odsutnosti.

Žrtve: – usmrćeni civili: Cvita Mačević, Đoko Mačević, Ivo Lelas, Pava Glavinić, Mara Vardić, Luca Cvitković, Jozo Budić, Petar Kurdić, Ivan Vidosavljević, Iva Cvitković, Iva Mihaljević, Blaž Cvitković, Mara Cvitković, Iva Cvitković ž. Blaža, Ivan Knezović, Milica Jukić, Iva Jukić, Ana Jukić, Marijan Bešlić, Filip Bešlić, Miro Kapetanović, Anđelka Vukman, Milorad Knežević, Ivan Župić, Ivica Buljan, Ivan Vučemilović – Vranić, Kata Kovačić

– ranjeni ili zlostavljani civili: Jozo Čurković, Iva Budić, Milica Budić, Mile Buljan, Vilim Čorić, Ivan Čorić, Petar Čorić, Petar Vučemilović – Vranić, Pera Vučemilović – Vranić, Božo Čorić, Šima Modrić, Ana Čavčić, Petar Kovačić, Iće Stojanac, Jela Barišić, Marko Krajina, Marko Čavčić, Mijo Vujević, Mara Vujević, Ivan Krajina, Božo Marunica, Jakov Štroliga, Šima Štroliga, Nevenka Gavran, Dušan Gavran, Ivo Čavčić

– usmrćeni zarobljeni pripadnici hrvatskih postrojbi: Ivica Grubač, Bogoslav Lukić, Kažimir Abramović, Jakov Topić, Zoran Bočina, Ivan Babić, Ante Jukić, Nenad Ivić-Mastelić, Dušan Cvrlje, Miro Milanović, Ante Radan

– zlostavljani pripadnici hrvatskih postrojbi: Željko Protić, Duje Čović, Zdravko Škarpa

PRESUDA

Presudom Županijskog suda u Splitu broj K-15/95 od 21. svibnja 1997. godine optuženici su proglašeni krivima što su na sjevernom dijelu općine Sinj oko jezera Peruča kao pripadnici JNA, tzv. Milicije SAO Krajine ili tzv. Teritorijalne obrane iz tenkova, oklopnih transportera BOV-a, haubica, minobacača, strojnica, automatskih pušaka i drugog artiljerijskog i pješadijskog naoružanja otvarali vatru po naseljenim mjestima i civilnom stanovništvu, nasumice i bez izbora ciljeva, pogađajući pri tom projektilima domove, gospodarske objekte, crkve, škole, branu HE “Peruča” i druge civilne objekte u kojima nije bilo vojnih uporišta i time natjerali civilno stanovništvo na masovno napuštanje svojih ognjišta nakon čega su ulazili u nebranjena naselja te organizirano i sustavno oduzimali imovinu iz napuštenih domova, zlostavljali i terorizirali malobrojne neizbjegle civilne osobe, zatim eksplozivnim napravama i podmetanjem požara rušili i palili domove i gospodarske objekte uništavajući na taj način svu imovinu građana na silom osvojenom području, na koji način su civilnom stanovništvu oduzeli slobodu kretanja i življenja, njihov mir i spokojstvo, kojom prigodom je smrtno nastrado veći broj civilnih osoba te je pričinjena imovinska šteta velikih razmjera.

Pored toga, osuđeni su i zbog ubijanja i mučenja prethodno zarobljenih pripadnika hrvatskih postojbi.

Optuženom Rajku Raduloviću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 20 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika također 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Optuženom Borku Radoviću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 20 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika također 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Slobodanu Despiniću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 8 godina.

Opt. Željku Dragiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 15 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 15 godina.

Opt. Jovanu Biliću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina.

Opt. Petru Bjelobrku za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 14 godina.

Opt. Milanu Arambašiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 20 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika također 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Milanu – Miletu Četniku zv. Delija za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 15 godina.

Opt. Zoranu Knezu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 15 godina.

Opt. Draganu Arnautu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 15 godina.

Opt. Petru Kruniću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Draganu Dragiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Filipu Zagorcu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 8 godina.

Opt. Stevanu Četniku za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Petru Arambašiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Dušanu Stojsavljeviću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 20 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika također 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Milanu – Miletu Bogovcu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 15 godina.

Opt. Mladenu Šorgiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina.

Opt. Mitru Arambašiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Draganu Arambašiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Milanu – Miletu Četniku zv. Prčko za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina.

Opt. Milenku Ustiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Draganu Barišiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Draganu Petroviću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika 20 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Opt. Branku Rosiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 10 godina.

Opt. Marku Rniću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 8 godina.

Opt. Srećku Dragiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 5 godina.

Opt. Svetozaru Bogovcu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 15 godina.

Opt. Slobodanu Bogovcu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina.

Opt. Milanu Bogovcu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 12 godina.

Opt. Branku Bogovcu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 15 godina.

Opt. Iliji Nenadiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 7 godina.

Opt. Milanu Sojancu za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 7 godina.

Opt. Petru Kovačiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 8 godina.

Opt. Radi Marčetiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 5 godina.

Opt. Milanu Bodrožiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 6 godina.

Opt. Dušanu Borkoviću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 5 godina.

Opt. Miroslavu Vinčiću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 5 godina.

Opt. Petru Peoviću za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva izrečena je kazna zatvora u trajanju od 5 godina.

Opt. Jovan Bilić, Petar Krunić, Mladen Šorgić i Milenko Ustić oslobođeni su optužbe da su zlostavljali jednog ranjenog pripadnika 4. gardijske brigade HV-a.

Presudu pogledajte ovdje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj I Kž-479/1997-12 od 1. lipnja 2000. odbio je žalbe optuženih i državnog odvjetnika kao neosnovane te je potvrdio presudu suda prvog stupnja. Presudu VSRH pogledajte ovdje.

OBNOVLJENI POSTUPAK Nakon što je izručen iz SAD-a, proveden je obnovljeni postupak protiv Mitra Arambašića. Više o tom postupku pogledajte ovdje.

Zločin u Varaždinu (opt. Vlado Trifunović i dr.)

Postupak protiv Vlade Trifunovića, Berislava Popova i Vladimira Davidovića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 142 st. 1 OKZ RH.

OPĆI PODACI

Okružni sud u Varaždinu

Broj predmeta: K.30/1992

Raspravno vijeće: sutkinja Biserka Posavec, predsjednica Vijeća, sudac Darko Klier, član Vijeća, suci porotnici Mladen Bratuša, Drago Topoljnjak i Josip Gotić, članovi Vijeća

Optuženici: Vlado Trifunović, Berislav Popov i Vladimir Davidović, odsutni

Žrtve:

– usmrćena: Adela Crnković

– teško tjelesno ozlijeđen: Zdravko Benković

PRESUDA

Presudom Okružnog suda u Varaždinu od 16. ožujka 1993. godine Vlado Trifunović, general-major JNA, Berislav Popov, pukovnik JNA, i Vladimir Davidović, potpukovnik JNA, proglašeni su krivima što su u razdoblju od 15. do 22. rujna 1991. u Varaždinu, naređivali potčinjenima nasumična borbena djelovanja po civilnim objektima i civilima u gradu i obližnjim naseljima Nedeljanec i Nova Ves. Posljedica izvršenih napada smrtno je stradavanje jedne osobe, teško tjelesno ozljeđivanje druge osobe i uništenje ili oštećenje imovine u velikim razmjerima, što nije bilo opravdano vojnim potrebama. Vladi Trifunoviću i Berislavu Popovu izrečene su kazne zatvora u trajanju od po 15 godina, a Vladimiru Davidoviću od 10 godina.

Presudom VSRH broj I Kž-664/1993-4 od 12. siječnja 1994. odbijene su žalbe državnog odvjetnika i optuženih kao neosnovane te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Zločin u Zemuniku Donjem (opt. Zvonko Grulović i dr.)

 

Postupak protiv optuženih Zvonka Grulovića i Save Grulovića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.

 

PRVOSTUPANJSKI POSTUPAK

Opći podaci

Županijski sud u Zadru

Broj predmeta: K.46/96

Raspravno vijeće: sudac Dubravko Krpina, predsjednik Vijeća, sudac Milivoj Lasan, član Vijeća, suci porotnici Andjelo Pestić, Vinko Horak i Rafo-Joso Božić, članovi Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, KT-72/95 od 10. rujna 1996.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH

Optuženici: Zvonko Grulović i Savo Grulović, nedostupni

Branitelj optuženih: Josip Pedišić, odvjetnik iz Zadra

Žrtva – zlostavljan: Marinko Jermen

 

Presudom Županijskog suda u Zadru broj K.46/96 od 12. prosinca 1996. optuženici Zvonko Grulović i Savo Grulović u odsutnosti su proglašeni krivima što su od 10. do 30. rujna 1991. godine, kao naoružani pripadnici milicije tzv. SAO Krajine, nakon što je kod aero baze, nedaleko Zemunika Donjeg, zarobljen Marinko Jermen, policajac MUP-a RH, i doveden na aero bazu, tukli ga drvenom palicom i drugim predmetima, nanijevši mu nagnječine glave i prsnog koša te prijelom lijeve ključne kosti. Zvonku Gruloviću izrečena je kazna zatvora u trajanju od 7 godina, a Savi Gruloviću u trajanju od 5 godina.

Presudu možete pogledati ovdje.

 

PRESUDA VSRH Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž- 67/1997-3 od 15. svibnja 1997. godine odbijena je žalba optuženih kao neosnovana te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

 

OBNOVLJENI POSTUPAK

Nakon provedenog obnovljenog postupka u prisutnosti ranije osuđenog Save Grulovića, Županijski sud u Zadru stavio je izvan snage presudu od 12. prosinca 1996. godine broj K-46/96, potvrđenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. svibnja 1997. godine broj Kž-67/97, te je Savu Grulovića oslobodio od optužbe da bi počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZRH.

Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je kao neosnovanu žalbu državnog odvjetnika te je potvrdio presudu suda prvoga stupnja. Presudu VSRH iz 2005. godine možete pogledati ovdje.

Zločin u kninskoj tvrđavi i staroj bolnici u Kninu (opt. Nikola Mišina)

 

Postupak protiv Nikole Mišine, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zadru

Broj predmeta: K-1/95

Raspravno vijeće: sudac Milan Petričić, predsjednik Vijeća, sudac Milivoj Lasan, član Vijeća, suci porotnici Ivan Matek, Anđelko Pestić i Mate Škaro, članovi Vijeća

Optužnica: Okružnog državnog odvjetnika u Šibeniku KT-15/92 od 2. lipnja 1992. godine

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZRH

Optuženik: Nikola Mišina, nedostupan

Branitelj optuženog: Vladimir Mikolčević, odvjetnik iz Zadra

Žrtve – zlostavljani: Ante Topić, Denis Delić, Tomislav Grubišić, Ivica Matić i Ante Cvitković

 

Presudom Županijskog suda u Zadru broj K-1/95 od 20. siječnja 1995. godine optuženik Nikola Mišina proglašen je krivim što je od početka rujna do sredine listopada 1991. u Kninu, kao pripadnik tzv. Martićeve milicije SAO Krajine, obavljajući poslove stražara u kninskoj tvrđavi i prostorima stare bolnice, zajedno sa ostalim stražarima, najčešće u noćnim satima, učestalo tukao Antu Topića, Denisa Delića, Tomislava Grubišića, Ivicu Matića i Antu Cvitkovića, vojnike 4. gardijske brigade HV-a zarobljene prilikom napada na Kijevo.

Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 7 godina.

Presudu pogledajte ovdje.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom I Kž-185/1995-3 od 15. svibnja 1996. potvrdio je presudu suda prvog stupnja.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.