Pravomoćno presuđena

Zločin u Zamlači i Strugi Banskoj (opt. Dragan Vranešević)

 

Postupak protiv Dragana Vraneševića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Sisku

Broj predmeta: K-29/1999

Raspravno vijeće: sudac Damir Parcen, predsjednik Vijeća, sutkinja Alica Freiberger, članica Vijeća, suci porotnici Ivan Petračić, Josip Milaković i Vladimir Bernšic, članovi Vijeća

Optužnica: Okružnog državnog odvjetništva u Sisku broj KT-61/93 od 4. studenoga 1994., izmijenjena 24. veljače 2000. i 23. ožujka 2000.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH

Optuženik: Dragan Vranešević, prisutan

Branitelj optuženog: Veljko Miljević, odvjetnik iz Zagreba, i Josip Sladić, odvjetnik iz Siska

Žrtve:

– usmrćeni civili: Pajo Knežević, Mile Begić i Manda Begić

– usmrćeni zarobljeni pripadnici MUP-a RH: Davor Vukas, Branko Vuk i Zoran Šaronja

 

Okružno državno odvjetništvo u Sisku pod poslovnim brojem KT-61/93 dana 4. studenoga 1994. podnijelo je optužnicu protiv Predraga Orlovića i dr. (ukupno 35 osoba), zbog kaznenih djela iz čl. 120. st. 1. i 122. OKZ RH.

Dragan Vranešević na navedenoj optužnici je X-okrivljeni. Navedenu optužnicu pogledajte ovdje.

 

Presudom Županijskog suda u Sisku broj K-29/1999 od 18. travnja 2000. godine opt. Dragan Vranešević proglašen je krivim što je 26. srpnja 1991. godine, kao zapovjednik veće grupe naoružanih pripadnika tzv. Milicije Krajine i pridruženih naoružanih civila, sudjelovao u napadu na Zamlaču, a potom na Strugu Bansku, u kojem je pucano po kućama i paljene su kuće, iz kuća je istjerano svo pučanstvo i pri tome je fizički i psihički zlostavljano, korišteno kao živi štit, pri čemu je usmrćeno troje civila, veći broj civila je tjelesno ozlijeđen, a 18 civila, nakon izvođenja iz skloništa, odveden je u podrumske prostorije policijske postaje u Dvoru gdje su držani zatvoreni tri do pet dana.

Opt. Vranešević je, pored toga, proglašen krivim i jer je, nakon što su pripadnici njegove grupe zarobili i razoružali trojicu pripadnika MUP-a RH, skinuli im odjeću i natjerali da trče preko livade, naredio da se za njima puca, nakon čega je veći broj pripadnika njegove grupe pucao po njima i tako ih usmrtio.

Za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 godina, a za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika kazna zatvora u trajanju od 15 godina, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 15 godina.

 

Presudu Županijskog suda u Sisku pogledajte ovdje.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom I Kž-421/00-6 od 11. listopada 2000. godine odbio je žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog Vraneševića te je potvrdio presudu suda prvog stupnja.

 

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

Zločin u zatvoru u Glini (opt. Petar Vurun)

 

Postupak protiv Petra Vuruna, za kazneno djelo surovog postupanja prema ranjenicima, bolesnima i ratnim zarobljenicima iz čl. 150. OKZ RH.

 

OPĆI PODACI

Okružni sud u Sisku

Broj predmeta: K-3/93

Sud: sudac Željko Barać

Optužni prijedlog: Okružnog javnog tužilaštva Sisak broj KT-6/93 od 2. veljače 1993. godine

Kazneno djelo: surovog postupanja prema ranjenicima, bolesnima i ratnim zarobljenicima iz čl. 150. OKZ RH

Optuženik: Petar Vurun, nedostupan

Branitelj optuženog: Erih Fridrih, odvjetnik iz Siska

Žrtva – zlostavljan: Neven Makarić

 

Presudom Okružnog suda u Sisku broj K-3/93 od 26. ožujka 1993. godine optuženik Petar Vurun proglašen je krivim što je tijekom razdoblja od 16. rujna 1991. do 31. listopada 1991., kao kapetan tzv. Milicije SAO Krajine, u zatvoru u Glini, prilikom ispitivanja, gumenom palicom i nogama tukao zarobljenog pripadnika MUP-a RH Nevena Makarića i pri tome mu nanio tjelesne povrede.

Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 5 godina.

Presudu Okružnog suda u Sisku pogledajte ovdje.

 

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-674/1993-3 od 10. studenoga 1993. godine odbijena je žalbe opt. Petra Vuruna kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

Zločin u Paklenici (opt. Branko Šolaja)

Postupak protiv Branka Šolaje, za kazneno djelo surovog postupanja s ranjenicima, bolesnima i ratnim zarobljenicima iz čl. 150. (128.) OKZ RH.

 

OPĆI PODACI

Okružni sud u Sisku

Broj predmeta: K-23/93

Sud: sudac Željko Barać

Optužni prijedlog: Okružnog državnog odvjetništva Sisak broj KT-30/93 od 20. travnja 1993. godine

Kazneno djelo: surovo postupanje s ranjenicima, bolesnima i ratnim zarobljenicima iz čl. 150. (128.) OKZRH

Optuženik: Branko Šolaja, nedostupan

Branitelj optuženog: Erih Fridrih, odvjetnik iz Siska

Žrtve – zlostavljani: Vinko Gobac, Veljko Kovačević, Radenko Kliba i Živko Matekalo

 

Presudom Okružnog suda u Sisku broj K-23/93-16 od 8. srpnja 1993. godine opt. Branko Šolaja proglašen je krivim što je 22. studenoga 1991. godine u Paklenici, kao pripadnik četničko-terorističkih formacija tzv. SAO Krajine, prilikom ispitivanja i boravka u zatvoru zarobljenih pripadnika Hrvatske vojske Vinka Gobca, Veljka Kovačevića, Radenka Klibe i Živka Matekala, tukao ih rukama, nogama i kablom po glavi i tijelu, nanijevši im pri tome tjelesne povrede.

Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 5 godina.

Presudu Okružnog suda u Sisku pogledajte ovdje.

 

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 91/1994-3 od 12. travnja 1995. odbijena je kao neosnovana žalba opt. Branka Šolaje te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

 

Zločin na području Općine Grubišno Polje (opt. Nenad Bižić)

Postupak protiv Nenada Bižića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Bjelovaru

Broj predmeta: K-47/01

Raspravno vijeće: sudac Božidar Iverac, predsjednik Vijeća, sudac Mladen Piškorec, član Vijeća, suci porotnici Daniela Sertić, Vladimir Matić i Božidar Lepan, članovi Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KT-85/93 od 16. rujna 1994. godine

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženik: Nenad Bižić, prisutan

Branitelj optuženog: Zdravko Stanić, odvjetnik iz Bjelovara

Žrtve:

– protupravno uhićeni i zatočeni civili: Stevo Heged, Marijan Heged, Marijan Mihalina, Zdravko Mihalina, Dragan Stojković, Milan Horvat, Ernest Nemet, Šandor Nađ i Ivan Jandrić

– oduzeta ili oštećena imovina: Ivanu Jandriću, Ernestu Nemetu i Šandoru Nađu

 

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj K-47/01-5 od 3. srpnja 2002. godine opt. Nenad Bižić proglašen je krivim što je na području Općine Grubišno Polje kao pripadnik srpskih paravojnih postrojbi zajedno sa drugim pripadnicima tih postrojbi 20. kolovoza 1991. u Topolovici, na polju zvanom Polum, uhvatili petero civila i nasilno ih odveli u zatvor u Veliku Peratovicu; dana 28. kolovoza 1991. iz Gornje Kovačice nasilno odveli jednog civila u zatvor u Mali Grđevac; dana 13. listopada 1991. u Velikom Grđevcu pucao iz automatske puške u vjetrobransko staklo jednog traktora i ispalio hitac pored nogu jednog civila, a potom zajedno sa Urošem Ljubišićem od dvojice civila neovlašteno oduzeli i prisvojili jedan traktor sa kombajnom za vađenje krumpira i jedan traktor sa prikolicom te nasilno odveli trojicu civila u zatvor u Gornju Kovačicu.

Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 godine.

Presudu Županijskog suda u Bjelovaru pogledajte ovdje.

 

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 775/02-3 od 19. travnja 2006. godine odbijena je kao neosnovana žalba opt. Nenada Bižića te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

 

Zločin u Novskoj (opt. Jure Šajatović i dr.)

 

Postupak protiv Jure Šajatovića, Dragana Pavića, Gorana Pašića, Čedomira Relića i Veljka Budića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 2. u svezi st. 1. OKZ RH

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Sisku

Broj predmeta: K-108/97

Rapravno vijeće: sudac Željko Barać, predsjednik Vijeća, sutkinja Ljubica Rendulić-Holzer, članica Vijeća, suci porotnici Josip Bogdan, Ante Jelović i Milana Martek, članovi Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj KT-102/96 od 2. svibnja 1997.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 2. u svezi st. 1. OKZ RH

Optuženici: Jure Šajatović (odsutan), Dragan Pavić (prisutan), Goran Pašić (prisutan), Čedomir Relić (odsutan) i Veljko Budić (prisutan)

Branitelji optuženih: odvjetnik Hamdija Unkić, branitelj prvootuženog, drugooptuženog i četvrtooptuženog; odvjetnik Lazo Veselinović, branitelj trećeoptuženog; odvjetnik Velimir Galić, branitelj petooptuženog

 

Presudom Županijskog suda u Sisku broj K-108/97 od 19. prosinca 1997. godine optuženici Jure Šajatović, Dragan Pavić, Goran Pašić i Veljko Budić proglašeni su krivima što su 6. listopada 1993. godine, Šajatović kao zapovjednik izviđačko diverzantskog voda 18. korpusa Vojske tzv. RSK, a ostali kao pripadnici navedenog voda, postavili i aktivirali eksplozivnu napravu u šaht cjevovoda Drenov Bok – Jamarica, uslijed čega je došlo do oštećenja i prekida napajanja vodovoda za grad Novsku, dakle izvršili napad na objekt važan za opstanak stanovništva i uništili imovinu u velikim razmjerima, što nije bilo opravdano vojnim potrebama.

Svaki od navedene četvorice optuženika osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.

Optužba protiv četvrtooptuženog Čedomira Relića je odbijena, jer je tužiteljstvo prethodno odustalo od kaznenog progona u odnosu na njega.

Presudu Županijskog suda u Sisku pogledajte ovdje.

 

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-211/1998-3 od 1. travnja 1999. odbijene su kao neosnovane žalbe Jure Šajatovića, Dragana Pavića, Gorana Pašića i Veljka Budića te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

 

ODLUKA USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske 26. studenoga 2008. usvojio je ustavnu tužbu Gorana Pašića te je utvrdio da su presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-211/1998-3 od 1. travnja 1999. i Županijskog suda u Sisku broj K-108/97 od 19. prosinca 1997. Goranu Pašiću povrijeđena ustavna prava.

Naime, Ustavni sud je smatrao da je predmet optužbe res judicata, ranije presuđena stvar.

Protiv podnositelja ustavne tužbe proveden je postupak pred Vojnim sudom u Bjelovaru. Pašića je Vojno državno odvjetništvo Bjelovar teretilo za kazneno djelo diverzije, a Vojni sud u Bjelovaru donio je odbijajuću presudu, smatrajući da nije dokazano ostvarenje svih bitnih obilježja tog djela te da su se u radnjama optuženih ostvarila sva bitna obilježja oružane pobune pa je primjenom Zakona o općem oprostu optužba odbijena.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1996. odbio žalbe te je odbio optužbe protiv optuženika.

 

Odluku Ustavnog suda pogledajte ovdje.

 

Presudu Vojnog suda u Bjelovaru broj K.85/95-24 od 13. rujna 1995. pogledajte ovdje.

Zločin u Malom Miletincu (opt. Tihomir Draić)

 

Postupak protiv Tihomira Draića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

PRVOSTUPANJSKI POSTUPAK

Opći podaci

Županijski sud u Bjelovaru

Broj predmeta: K-13/02

Raspravno vijeće: sudac Božidar Iverac, predsjednik Vijeća, sudac Mladen Piškorec, član Vijeća, suci porotnici Danijela Sertić, Mladen Tribuson i Vladimir Jenkač, članovi Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KT-178/93 od 31. srpnja 1995.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH

Optuženik: Tihomir Draić, prisutan

Braniteljica optuženog: Tatjana Figač-Gregurić, odvjetnica iz Bjelovara

Žrtve:

– zlostavljani: Zlatko Bucifal, Ankica Bucifal, Josip Gelenčer i Ivica Tršek

– oduzete stvari: Zlatka i Ankice Bucifal

 

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj K-13/02-20 od 17. travnja 2002. godine opt. Tihomir Draić proglašen je krivim što je kao pripadnik srpskih oružanih formacija dana 19. rujna 1991. zajedno sa više neidentificiranih osoba naoružanih automatskim puškama u Malom Miletincu opkolili kuću Zlatka Bucifala, vršili premetačinu po kući, udarajući povremeno Zlatka Bucifala i njegovu sada pok. suprugu Ankicu Bucifal, da bi ga u jednom trenutku opt. Tihomir Draić udario šakom u glavu izbivši mu umjetno zubalo, a potom su iz kuće odnijeli brašno, suho meso i druge stvari te ih odvezli u Dijakovac gdje se nalazio srpski štab, a potom su Josipa Gelenčera i Ivicu Tršeka, koji su izvršili utovar stvari odveli u drugi kraj sela te ih ondje tukli. Od udaranja su Zlatko Bucifal i Josip Gelenčer zadobili tjelesne ozljede.

Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 godine.

Presudu Županijskog suda u Bjelovaru pogledajte ovdje.

 

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

Rješenjem VSRH broj I Kž 466/02-6 od 22. siječnja 2004. godine ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. VSRH presudu je ukinuo jer obrazloženje presude nije sadržavalo razloge o odlučnim činjenicama.

Rješenje VSRH pogledajte ovdje.

 

PONOVLJENI PRVOSTUPANJSKI POSTUPAK

Opći podaci

Županijski sud u Bjelovaru

Broj predmeta: K-2/04

Raspravno vijeće: sutkinja Milenka Slivar, predsjednica Vijeća, sutkinja Ivanka Šarko, članica Vijeća, sutkinja Dajana Barberić-Valentić, članica Vijeća

Branitelj optuženog: Zlatko Gregurić, odvjetnik iz Bjelovara

 

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj K-2/04-34 od 28. travnja 2004. optuženi Tihomir Draić ponovno je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine.

Presudu pogledajte ovdje.

 

PRESUDA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

Presudom VSRH broj I Kž 616/04-6 od 9. svibnja 2006. godine žalba optuženog Tihomira Draića odbijena je kao neosnovana te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

 

Ubojstvo članova obitelji Radosavljević u Daruvaru (opt. Jožica Mudri)

 

Postupak protiv Jožice Mudrija, za četiri kaznena djela ubojstva, teško djelo protiv opće sigurnosti dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom i krađe.

 

OPĆI PODACI

Okružni sud u Bjelovaru

Broj predmeta: K-152/92

Raspravno vijeće: sutkinja Anka Turek-Novak, predsjednica Vijeća, sutkinja Ivanka Abramović, članica Vijeća, suci porotnici Mato Bačić, Miško Rogić i Ivo Srbljinović, članovi Vijeća

Optužnica: Vojnog državnog odvjetništva Bjelovar broj KT-86/92 od 26. ožujka 1992. godine s izmjenom od 29. siječnja 1993. godine

Kaznena djela: ubojstava, teško djelo protiv opće sigurnosti dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom i krađa

Optuženik: Jožica Mudri, prisutan

Branitelj optuženog: Ladislav Gruičić, odvjetnik iz Zagreba

Žrtve – ubijeni: Rade Radosavljević, Jovanka Radosavljević, mlt. Nenad Radosavljević i mlt. Dejan Radosavljević

 

Presudom Okružnog suda u Bjelovaru broj K-152/92-74 od 7. siječnja 1994. godine opt. Jožica Mudri proglašen je krivim što je 25. veljače 1992. godine, došavši u kuću oštećenog Rade Radosavljevića u Daruvaru, u toku razgovora sa oštećenikom, koji se vodio uz konzumaciju alkoholnih pića, motiviran činjenicom da su Rade Radosavljević i članovi njegove obitelji srpske nacionalnosti, hicima iz pištolja “TT” usmrtio Radu Radosavljevića, Jovanku Radosavljević i Nenada Radosavljevića, a Dejana Radosavljevića usmrtio hicima iz pištolja i ubodima kuhinjskim nožem, nakon čega je njihova mrtva tijela na podu trpezarije položio jedno do drugog, a potom pod njihova tijela stavio komad plastičnog eksploziva, sporogoreći štapin i inicijalnu kapislu te izazvao eksploziju koja je dovela do otkinuća glave Dejana Radosavljevića, dok je na kući nastupila imovinska šteta velikih razmjera. Potom je iz kuće Radosavljevićevih neovlašteno uzeo i prisvojio jedan video-rekorder i daljinski upravljač.

Za ubojstvo Radosavljević Rade utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 10 godina.

Za ubojstvo Radosavljević Jovanke utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 10 godina.

Za ubojstvo Radosavljević Dejana utvrđena mu je kazna zatvora u trjanju od 10 godina.

Za ubojstvo Radosavljević Nenada utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 10 godina.

Za kazneno djelo protiv opće sigurnosti utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 godine.

Za kazneno djelo krađe utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca.

Izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 13 godina.

 

Presudu Županijskog suda u Bjelovaru pogledajte ovdje.

 

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 218/1994-3 od 12. svibnja 1994. preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni i pravnoj oznaci djela pa su opt. Jožici Mudriju za kaznena ubojstava Radosavljević Rade i Radosavljević Jovanke izrečene kazne zatvora u trajanju od po 12 godina, a kazne zatvora u trajanju od po 14 godina za ubojstva oštećenih mlt. Radosavljević Dejana i Radosavljević Nenada. Za teško djelo protiv opće sigurnosti dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 2 godine, a za krađu kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca.

Osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

 

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

ZLOČIN U ROGATICI

Suđenje protiv optuženoga Dragoja Paunovića za ratni zločin protiv čovječnosti počinjen u Rogatici 1992. godine, pri čemu je ubijeno 24 osobe, je provedeno na Sudu Bosne i Hercegovine. Nakon završenog dokaznog postupka Sudsko vijeće je, 26. svibnja 2006. godine, objavio presudu kojom je optuženi Paunović Dragoje proglašen krivim za krivično djelo iz čl. 172. stava 1., tačke a), h), i k) Krivičnog zakona BiH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.
Dana 27. listopada 2006. vijeće Apelacionog odjeljenja potvrdilo je prvostupanjsku presudu.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnica tereti Paunovića da je, u okviru širokog i sistematskog napada vojske i policije tzv. Srpske Republike BiH i paravojnih formacija pod vodstvom SDS-a (Srpske demokratske stranke), usmjerenog protiv civilnog bošnjačkog stanovništva na području općine Rogatica i regije istočna Bosna, u periodu od svibnja do rujna 1992, s namjerom, a na temelju političke, nacionalne, etničke, kulturne i vjerske diskriminacije izvršio progon civilnog bošnjačkog stanovništva, kao vid zločina protiv čovječnosti iz člana 172 Krivičnog zakona BiH. Navodi se da je on, 15. kolovoza 1992., kao zapovjednik manje vojne formacije Rogatičkog bataljona naredio vojnicima da vežu 27 Bošnjaka, a potom ih koristio kao ”živi štit“ prema položajima Armije BiH. Prethodno je Radislav Ljubinac, zvani ”Pjano”, po naredbi komandanta Rogatičke brigade Rajka Kušića, dovezao te civile u okolinu sela Duljevac iz logora Rasadnik u Rogatici, gdje su bili nezakonito zatvoreni. Kasnije istog dana, optuženi je naredio vojnicima da se ti civili, od kojih su neki, ili svi, bili ranjeni, postroje i strijeljaju. Optuženi je osobno sudjelovao u strijeljanju. Na taj način su 24 osobe, civili, lišeni života, dok su trojica preživjela strijeljanje.

 

OPĆI PODACI

Sud Bosne i Hercegovine

Broj predmeta: XKRN 16⁄05

Optužnica: KR-RZ-9⁄05 od 15. rujna 2005.

Krivično djelo: zločin protiv čovječnosti, iz čl. 172. Krivičnog zakona BiH

Optuženi: Dragoje Paunović zvani Špiro

Tužilaštvo BiH: tužitelj Mirsad Strika

Branitelji: odvjetnici Ranko Dokić i Jovo Đukanović

Sudac za prethodni postupak: Richard Gebelin

Sudsko vijeće:
Davorin Jukić, predsjednik Vijeća
Almiro Rodriguez, međunarodni sudac, član Vijeća

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Izvjestaji sa rasprava.doc

Proces je trajao od 28. rujna 2005. godine do 26. svibnja 2006.

Suđenje su pratili članovi regionalnog tima monitora iz BiH i Srbije te njihove izvještaje s rasprava prenosimo na bošnjačkom, odnosno srpskom jeziku.

PRESUDA

Dana 26. svibnja 2006. godine je predsjednik Vijeća, sudac Davorin Jukić, objavio da je Vijeće, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrdilo da je Dragoje Paunović počinio krivično djelo Zločina protiv čovječnosti iz čl. 172. st. 1., točke a), h), i k) Krivičnog zakona BiH.
Sud mu je izrekao kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 20 godina. Vrijeme provedeno u pritvoru od 18. 03. 2005. uračunato mu je u zatvorsku kaznu. Pritvor je okrivljenom produžen do pravomoćnosti presude.

PAUNOVIĆ prvostupanjska presuda 26.05.2006.

Dana 27. listopada 2006. vijeće Apelacionog odjeljenja potvrdilo je prvostupanjsku presudu.

PAUNOVIĆ drugostupanjska presuda 27.10.2006.

ZLOČIN U VIŠEGRADU

 

Suđenje protiv optuženog Bobana Šimšića za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti, počinjeno u općini Višegrad 1992. godine pred vijećem Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda BiH u Sarajevu, započelo je 09. ožujka 2007. godine.

Dana 14. kolovoza 2007. godine Veće Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine je objavilo presudu kojom je optuženi Boban Šimšić oglašen krivim za krivično djelo zločina protiv čovječnosti te ga je pravomoćno osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina.

Prethodni posupak:
Prvostupanjski postupak je okončao 11. srpnja 2006. godine kada je predsjednik Vijeća Odjela I za ratne zločine Suda BiH, sudac Dragomir Vukoje, objavio presudu kojom jeBoban Šimšić proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru, počevši od 24.01.2005. godine.

Obje stranke, Tužilaštvo BiH i branitelj optuženog Bobana Šimšića, uložile su žalbe na presudu. Vijeće Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine ukinulo je svojim Rješenjem, br. KRŽ 05/04 od 05. siječnja 2007. godine, presudu vijeća Krivičnog odjeljenja – Odjela I za ratne zločine u Sarajevu br. X-KR-05/04. Istom odlukom određeno je održavanje rasprave pred vijećem Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine. Presuda je ukinuta u osuđujućem i oslobađajućem dijelu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK) 

Pred Većem Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine 09. žujka 2007. godine započeo je ponovljeni postupak br. X-KRŽ/05/04 po optužnici Tužilaštva BiH, Odjela za ratne zločine, br. KT-RZ-2/05, od 28.06.2005. godine, u predmetu za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti iz članka 172. stav 1. Krivičnog zakona BiH.

U optužnici se navodi da je optuženi, zajedno sa drugim pripadnicima srpske vojske i policije, u periodu od travnja do srpnja 1992. godine na teritoriji općine Višegrad pomagao i sudjelovao u progonu bošnjačkog civilnog stanovništva. Optuženi je od svibnja do srpnja 1992. godine sudjelovao u napadima na sela Žlijeb, Velji Lug, Kuka i dr. u općini Višegrad, te je sudjelovao u ubojstvima, silovanjima, nanošenju teških povreda i mučenjima, prisilnom oduzimanju novca i nakita, nezakonitom pritvaranju i prisilnom nestanku civila bošnjačke nacionalnosti iz prostorija osnovne škole «Hasan Veletovac» i prostorija Vatrogasnog doma u Višegradu.

 

OPĆI PODACI

Sud BiH Vijeće Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine

Broj predmeta: X-KRŽ/05/04

Optužnica broj: KT-RZ-2/05

Potvrđena: 28.06.2005.godine

Presuda broj: X-KR-05/04

Krivično djelo: zločin protiv čovječnosti, po čl. 172. st. 1 KZ BiH.

Optuženi: Boban Šimšić

Tužitelj: Ibro Bulić, tužitelj Tužilaštva BIH

Branitelj optuženog: Veljko Čivša

Vijeće Apelacionog odjeljenja Odjela za ratne zločine:
Azra Miletić, predsjednica
Lynghjem Finn, međunarodni sudac, član
Solaesa Jose Ricardo Juan de Prada, međunarodni sudac, član

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Izvještaji sa suđenja.doc

Ponovljeni postupak je započeo 09. ožujka 2007. g. Optuženi Boban Šimšić je tijekom postupka bio u pritvoru.

Suđenje prati monitorica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, Mirjana Lazić čije izvještaje s rasprava prenosimo.

 

PRESUDA

Pravomoćna presuda: 14. kolovoza 2007. godine Veće Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine je nakon vječanja i glasovanja javno objavilo presudu, kojom je optuženog Bobana Šimšića oglasilo krivim za krivično djelo zločina protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. točka h) u vezi s točkama a), e), f), g) i i) a sve u vezi sa člancima 29. i 31. KZ BiH, pa ga je primjenom navedenih zakonskih odredbu i članaka 39., 42. i 48. KZ BiH osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina. Optuženom se u kaznu zatvora na osnovu člana 56. KZ BiH uračunava vrijeme provedeno u pritvoru počevši od 24.01.2005. pa do upućivanja na izdržavanje izrečene kazne. Optuženi se na osnovu člana 188. tačka 4 ZKP BiH osobađa od dužnosti plaćanja troškova postupka. Oštećeni se u svezi imovinsko-pravnog zahtjeva upućuju na pranicu.

Obrazloženje odluke
Odluka se pretežito zasniva na iskazima svjedoka, očevidaca i žrtava, i to kako svjedoka optužbe tako i svjedoka obrane. Sud je pažljivo analizirao svaki iskaz pojedinačno, a zatim i u vezi sa svim drugim iskazima i, u određenim slučajevima, i s materijalnim dokazima. Sud je posebno uvažio činjenicu da su svjedoci svjedočili o događajima s vremenskom distancom od deset i više godina, da su isti imali različite mogućnosti percepcije, da je za mnoge od njih ovo bilo traumatično iskustvo i da su mnogi imali negativan stav prema optuženom.
Prihvaćene su, kao utvrđene, činjenice iz pravomoćne presude MKSJ-a u predmetu protiv Mitra Vasiljevića.
Apelaciono veće je odbacilo tvrdnje obrane da krivično djelo zločin protiv čovječnosti nije bilo propisano u vrijeme izvršenja krivično-pravnih radnji, ukazujući na povredu načela zakonitosti, te posebno da radnje silovanja i prisilnog nestanka nisu ni prema međunarodnom običajnom pravu bile priznate kao radnje izvršenja ovog krivičnog djela. Apelaciono veće je podsetilo da su navedne radnje nesporno kriminalne radnje koje u vrijeme rata dobijaju osobine ratnog zločina, a kada je neka radnje propisana kao zločin u vreme kada je preduzeta, suci imaju diskreciono pravo da takvu radnju, kada se ona odlikuje visokim stupnjem okrutnosti, nehumanosti i uopće zločinačkim ponašanjem, kvalificiraju kao zločin protiv čovječnosti. Suci su se pozivali i na član 172. točku k) koja predviđa generalnu klauzulu kojom su u zločin protiv čovječnosti obuhvaćena i sva druga neimenovana nečovječna djela slične prirode.

Prilikom odmjeravanja kazne Aplaciono veće je uzeo u obzir težinu djela i njegove posljedice, da se radilo o jednom od najtežih oblika povrede međunarodnog humanitarnog prava, brojnost djela i stupanj krivične odgovornosti optuženoga. Sudsko vijeće nije utvrdio posebnu okrutnost i upornost optuženog, ali je kao otežavajuću okolnost naglasilo da je on neke radnje počinio kao čuvar od koga se očekivalo da zaštiti civile, koji su zbog činjenice višednevnog zatvaranja, predstavljali posebno ranjivu skupinu.

Kako optuženi nema pravo žalbe, presuda je danom objavljivanja postala pravomoćna.

SIMSIC – prvostupanjska presuda

SIMSIC – drugostupanjsko rjesenje o ukidanju prvostupanjske presude

SIMSIC – drugostupanjska presuda

PRESS CLIPPING

Suđenja pred Sudom BiH u Sarajevu redovno prate novinari Balkanske istraživačke mreže (Balkan Investigative Reporting Regional Network – BIRN). Njihove dnevne izvještaji sa sudjenja, kao i istraživačke radove, može se naći na WEB stranicama:

ZLOČIN U AHMIĆIMA

Sudsko vijeće Suda Bosne i Hercegovine donijelo je 29. travnja 2008. godine prvostupanjsku presudu, kojom je optuženi Paško Ljubičić proglašen krivim za zločin protiv čovječnosti nad civilnim stanovništvom u području Srednje Bosne u razdoblju od siječnja do srpnja 1993. godine te mu je izrečena kazna od 10 godina zatvora.

Žalba na presudu nije uložena.

‘Slučaj Ljubičić’ je jedan od jedanaest predmeta prebačenih sa Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) na Sud BIH prema pravilu 11bis o ustupanju predmeta od strane Haškog tribunala domaćim sudovima. Sud je prilagođenu optužnicu prihvatio 21. prosinca 2006. godine, a glavna rasprava je započela 11. svibnja 2007. godine.

Od predaje hrvatskim vlastima odnosno MKSJ-u do proglašenja presude okrivljenik je proveo u pritvoru šest i pol godina. U pritvoru Suda Bosne i Hercegovine nalazio se od 22.rujna 2006. godine.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnica tereti optuženog Paška Ljubičića da je od siječnja do kraja srpnja 1993. godine sudjelovao u sklopu širokog ili sistematskog napada snaga Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na bošnjačko civilno stanovništvo u općinama Vitez i Busovača. Optužnica navodi da je optuženik u tom periodu vršio dužnost zapovjednika Četvrte bojne Vojne policije, koja je funkcionirala u Operativnoj zoni središnja Bosna (OZSB) HVO-a, te je formalno i de facto imao kontrolu nad pripadnicima Vojne policije HVO-a u OZSB.

Optužnica navodi da je optuženik naredio pripadnicima Četvrte bojne Vojne policije da izvrše napad na civilno bošnjačko stanovništvo u Busovači, i sam u tom napadu sudjelovao, a kojom je prilikom dvadeset i sedam (27) bošnjačkih civila lišeno života, izvršeno je pljačkanje i uništavanje kuća i poslovnih objekata Bošnjaka.
Optužnica dalje stavlja na teret optuženom da je, u jutarnjim satima 16. travnja 1993. godine, sudjelovao u planiranju te naređivao pripadnicima Četvrte bojne Vojne policije da napadnu sela Ahmiće, Nadioke, Piriće i Šantiće. Optužnica navodi da je tom prilikom naređeno da se pobije cjelokupno vojno sposobno bošnjačko stanovništvo, te da se istjera cjelokupno bošnjačko stanovništvo i njihove kuće unište. Za vrijeme ovog napada ubijeno je oko 100 bošnjačkih civila, cjelokupno bošnjačko stanovništvo iz tih sela je protjerano, njihove kuće su uništene, mnogima su nanesene duševne i fizičke povrede, a u selu Ahmići su minirane dvije džamije.
Prema navodima optužnice, od siječnja do srpnja 1993. godine, pripadnici Četvrte bojne Vojne policije HVO-a su, uz znanje i po naređenju Paška Ljubičića, izvršili protuzakonito zarobljavanje bošnjačkih civila iz općina Vitez i Busovača, koji su bili izvan borbene sposobnosti, odveli ih u zatvoreničke objekte gdje su ih tukli i podvrgavali ostalim oblicima teškog fizičkog i psihičkog zlostavljanja.
Optužnica dalje navodi da su pripadnici Četvrte bojne Vojne policije HVO-a koristili zatočene bošnjačke civile kao živi štit, te ih prisiljavali na obavljanje prinudnih radova za pripadnike HVO-a na prvim borbenim linijama.
Optužnica tereti Paška Ljubičića za sljedeća kaznena djela:
· zločin protiv čovječnosti iz članka 172. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) u svezi sa sljedećim točkama:
a) ubojstvo
h) progon
e) zatvaranje (proizvoljno i protuzakonito uhićenje i zatvaranje u zatvoreničke centre
f) mučenje (premlaćivanje i druga teška fizička i psihička zlostavljanja) i
k) druga nečovječna djela (premlaćivanje i druga teška fizička i psihička zlostavljanja, držanje u neljudskim uvjetima, prisilni rad i korištenje živoga štita).
· ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 173. KZ BiH u svezi sa sljedećim točkama:
a) napad na civilno stanovništvo i civilne objekte i
f) uništavanje i pljačkanje imovine.
· povreda zakona ili običaja rata iz člana 179. KZ BiH u svezi sa sljedećom točkom:
d) uništavanje ili namjerno oštećenje ustanova namijenjenih vjerskim potrebama (uništenje džamija),
a sve u svezi sa člancima 29., 31., i 35., te sa člankom 180. stavkom 1. i 2. KZ BiH.

OPĆI PODACI

Sud Bosne i Hercegovine

Broj predmeta: X-KRO/06/241

Optužnica broj: KT-RZ 140/06

Optužnica potvrđena: 18.12. 2006. godine. Sud BiH je prilagođenu optužnicu prihvatio 21. prosinca 2006. godine.

Optuženi: Paško Ljubičić

Krivično djelo: zločin protiv čovječnosti iz članka 172. KZ BiH; ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 173. KZ BiH; povreda zakona ili običaja rata iz članka 179. KZ BiH, a sve u svezi sa člancima 29., 31., i 35., te sa člankom 180. st. 1. i 2. Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine.

Sudsko vijeće: 
Šaban Maksumić, Predsjednik Vijeća
Merja Helena Halme-Korhonen, članica Vijeća
Marie Tuma, članica Vijeća

TužilaštvoDavid Schwendiman

Branitelji: 
Tomislav Jonjić, odvjetnik iz Zagreba
Branka Praljak, odvjetnica iz Travnika

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA

Na ročištu za izjašnjavanje o krivnji, pred sucem za prethodno saslušanje Suda Bosne i Hercegovine, optuženi se nije izjasnio o krivnji. Stav obrane je bio da se optuženi ne treba izjašnjavati o krivnji na prilagođenu optužnicu, koju je prihvatio Sud Bosne i Hercegovine, ukoliko se već izjasnio pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Obrana je izrazila stav da je prihvaćena optužnica teža za optuženog od prvobitno podignute optužnice pred MKSJ-om.

Tijekom postupka konstantno se „provlačilo“ pitanje opravdanosti određivanja mjere pritvora. Obrana je zahtijevala da se optuženika pusti na slobodu uz primjenu bilo kojih mjera osiguranja prisustva na raspravi, što je Sudsko vijeće odbijalo obrazlažući da „postoji opasnost od bjekstva“. S obzirom da optuženik posjeduje dvojno državljanstvo, BiH i Republike Hrvatske, ovakva odluka Suda se smatrala opravdanom.

Većina ročišta je bila javna, samo na nekoliko svjedočenja su korištene zaštitne mjere poput isključenja javnosti, zatim, upotrebe pseudonima, distorzija slike, i ostale uobičajene mjere. Sedam svjedoka optužbe koristilo je neke od zaštitnih mjera. Neki svjedoci su davali različite izjave Haškim istražiteljima počevši od onih datih Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, a neki se svjedoci nisu mogli sjetiti određenih događaja i prezimena pojedinih osoba zbog “velike vremenske distance“, što je umanjivalo značenje njihovih iskaza, jer ih se smatralo nepotpunima.

Suđenje je pratio regionalni tim za praćenje suđenja za ratne zločine. Prenosimo izvještaje promatrača Documenta-e i Istraživačko dokumentacionog centra Sarajevo.

 

PRESUDA

Sudsko vijeće Suda Bosne i Hercegovine donijelo je 29. travnja 2008. godine prvostupanjsku presudu, kojom je optuženi Paško Ljubičić proglašen krivim za zločin protiv čovječnosti nad civilnim stanovništvom u području Srednje Bosne u razdoblju od siječnja do srpnja 1993. godine te mu je izrečena kazna od 10 godina zatvora.

Presuda je rezultat sporazuma o priznanju krivnje sklopljenog između Tužilaštva Bosne i Hercegovine i optuženog Paške Ljubičića i njegovih odvjetnika koji je Sud prihvatio. Optuženi Paško Ljubičić je priznao djela koja mu se stavljaju na teret u izmjenjenoj optužnici i obavezao se na suradnju u nastojanju da se sazna potpuna istina o zločinima u Srednjoj Bosni.

U izmijenjenoj optužnici koja je Sudu BiH dostavljena zajedno sa Sporazumom o priznanju krivice, Paško Ljubičić se teretio samo za jednu točku, zločini protiv civilnog stanovništva čl.173. KZ BiH, u vezi sa zločinima izvršenim u selu Ahmići, za pomaganje i poticanje planiranja i izvršenja zločina, a po komandnoj odgovornosti je odgovoran za zločine koji su počinili njegovi podređeni nad kojima je imao stvarnu kontrolu.

Optuženik je izjavio da se osjeća krivim i da u potpunosti prihvaća odgovornost zbog toga što nije odbio naredbu Tihomira Blaškića. Također, optuženik se obavezao na saradnju s Tužilaštvom Bosne i Hercegovine i sa Haškim tribunalom riječima: “Pomoći ću da se sazna što se dešavalo“.

Predstavnici Haškog tribunala su sa Sporazumom upoznati prije nego ga je Sudsko vijeće prihvatilo.

Nakon čitanja presude optuženik je pušten iz pritvora dok mu ne bude upućen poziv na izdržavanje preostalog dijela kazne. Šest i pol godina, koliko je proveo u pritvoru, bit će mu uračunato u izrečenu kaznu.

Protiv ove presude dozvoljena je žalba vijeću Apelacionog odjeljenja Suda. S obzirom da je presuda donesena na osnovi sporazuma o priznanju krivnje okrivljenika, žalba na krivičnopravnu sankciju nije dozvoljena.

Prvostupanjska presuda od 29.04.2008.

Žalba na presudu nije uložena.

 

MIŠLJENJE

Nakon sedam godina nijekanja, optuženi Paško Ljubičić priznao je odgovornost za pomaganje i poticanje planiranja i izvršenja zločina nad civilima u Ahmićima koji su počinili njegovi podređeni, između ostaloga i zato što nije odbio prenijeti naređenje o napadu na Ahmiće i okolna sela koje mu je izdao Tihomir Blaškić. Tužilaštvo je dogovorilo priznanje za dio optužnice koji se odnosi na ‘provjerene’ zločine i dokaze koji su uglavnom već bili predočeni na prvostepenom suđenju Tihomiru Blaškiću pred MKSJ, a odustalo od teže dokazivih navoda optužnice.

Monitori istraživačko dokumentacionog centra presudu u visini od deset godina ne smatraju primjerenom u odnosu na težinu zločina. Osim toga, porodice žrtava i šira javnost nisu upoznati sa detaljima Sporazuma ni Anexa sporazuma koji se odnose na činjenice i radnje zločina koje optuženi Ljubičić priznaje, te na prihvatanje obaveze na suradnju sa Tužilaštvom. Dakle, u praksi je izostalo javno preuzimanje odgovornosti i pokajanje bez čega se ne može očekivati da ovakav proces pridonese zadovoljenju potrebe žrtva za pravdom, niti da ima učinak na javnu osudu zločina i opću prevenciju kršenja međunarodnog humanitarog prava. Nasuprot tomu, po našem mišljenju, doprinosi percepciji javnosti o „trgovini“ u korist optuženoga što je izazvalo niz negativnih reakcija žrtava iz Ahmića.

Iskrenost Ljubičićeva priznanja i pokajanja, kao i vjerodostojnost Tužilaštva biti će provjerena tek u budućnosti – suradnjom na rasvjetljavanju činjenica i dokazivanju odgovornosti naredbodavcima i počiniteljima svih teških zločina počinjenih u Lašvanskoj dolini.