Pravomoćno presuđena

ZLOČIN U KUĆI OBITELJI SEVER U VUKOVARU

 

Pred Višim sudom u Beogradu 01. studenog 2010. okr. Stanko Vujanović proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. st. 1. KZSRJ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina. Okrivljeniku je uzeta u obzir ranija presuda od 20 godina zatvora za zločin na Ovčari tako da mu je izrečena jedinstvena kazna u trajanju od 20 godina.

U ožujku 2011. godine Prizivni sud potvrdio je prvostupanjsku presudu.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije optuženika se tereti da je kao pripadnik Teritorijalne obrane u sastavu tadašnje JNA 14. rujna 1991. u podrumu kuće obitelji Sever zajedno sa neidentificiranim naoružanim muškarcem sudjelovao u ubojstvu četiriju osoba i teškom ranjavanju jedne osobe pa da je na taj način počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Pogledaj optužnicu ovdje.

 

OPĆI PODACI

Viši sud u Beogradu

Predjedavajuća Vijeća za ratne zločine: Sutkinja Snežana Nikolić-Garotić

Optužnica: Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije KTRZ. br. 3/09 od 31. 03. 2010.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. st. 1. KZSRJ

Optužbu zastupa: Dušan Knežević, zamjenik Tužioca za ratne zločine Republike Srbije

Optuženik: Stanko Vujanović (pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina zbog ratnog zločina protiv 200 hrvatskih ratnih zarobljenika na Ovčari kod Vukovara; nalazi se u pritvoru)

Žrtve: Ivan Sever i Adam Luketić (ubijeni); Ruža Luketić i Marija Kotreba (preminule od ozljeda uzrokovanih rasprsnutim dijelovima bombe koju je bacila neidentificirana osoba); Blaženka Sever (ozlijeđena)

 

PRESUDA

Dana 01. studenog 2010. okrivljenik je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina.

Okrivljeniku je uzeta u obzir ranija presuda od 20 godina zatvora za zločin na Ovčari tako da mu je izrečena jedinstvena kazna u trajanju od 20 godina.

U ožujku 2011. godine Prizivni sud potvrdio je prvostupanjsku presudu.

ZLOČIN U METKU (GOSPIĆ)

Dana 23. lipnja 2010. na Višem sudu u Beogradu optuženici Milorad Lazić, Mirko Marunić i Nikola Konjević nepravomoćnom presudom proglašeni su krivima za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, počinjenog u Metku kod Gospića 1991. godine. Optuženi Perica Đaković oslobođen je optužbe. Vijeće za ratne zločine Apelacionog suda u Beogradu je 19. siječnja 2011. donijelo presudu kojom je potvrdilo prvostupanjsku presudu u odnosu na Milorada Lazića, Mirka Marunića i Nikolu Konjevića, a ukinulo prvostupanjsku presudu i predmet vratilo prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u odnosu na Pericu Đakovića.

Nakon provedenog ponovljenog postupka na Višem sudu u Beogradu 1. srpnja 2011. objavljena je presuda kojom je Perica Đaković ponovno oslobođen optužbe. Presuda je pravomoćna.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije od 06. listopada 2009. optuženike Milorada Lazića, Pericu Đakovića, Nikolu Vujnovića, Mirka Marunića i Nikolu Konjevića tereti se da su u razdoblju od 03. do 08. rujna 1991. u stanici milicije tzv. SAO Krajine mučili zarobljenog pripadnika MUP-a Republike Hrvatske Mirka Medunića pa da su na taj način počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 144. KZ SRJ.

Optužnicu možete pogledati ovdje.

Dana 02. lipnja 2010. tužitelj je odustao od optužbe protiv Nikole Vujnovića.

PRESUDA

Dana 23. lipnja 2010. vijeće Višeg suda izreklo je prvostupanjsku presudu kojom su optuženi Lazić i Konjević osuđeni na po 3 godine zatvora, a opt. Marunić na 2 godine. Opt. Đaković oslobođen je optužbe.

Vijeće za ratne zločine Apelacionog suda u Beogradu je 19. siječnja 2011. donijelo presudu kojom je potvrdilo prvostupanjsku presudu u odnosu na Milorada Lazića, Mirka Marunića i Nikolu Konjevića, a ukinulo prvostupanjsku presudu i predmet vratilo prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u odnosu na Pericu Đakovića.

Nakon provedenog ponovljenog postupka na Višem sudu u Beogradu 1. srpnja 2011. objavljena je presuda kojom je Perica Đaković ponovno oslobođen optužbe. Presuda je pravomoćna.

ZLOČIN U GRUBIŠNOM POLJU

 

Postupak protiv Veljka Marića, optuženog za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. st. 1. KZ SRJ.

Prvostupanjska presuda kojom je optuženi Marić proglašen krivim i kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 12 godina objavljena je 23. rujna 2011.

Prizivni sud potvrdio je prvostupanjsku presudu.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnica tereti Marića da je, kao pripadnik hrvatskih oružanih formacija, dana 31. listopada 1991. godine, prilikom akcije “čišćenja” sela Rastovac, uniformiran i naoružan ušao u kuću obitelji Slijepčević, gde je lišio života Petra Slijepčevića, u nazočnosti njegove supruge Ane Slijepčević, ispalivši u njega više hitaca iz automatske puške.

Optužnicu možete pogledati ovdje.

 

OPĆI PODACI

Viši sud u Beogradu

Vijeće za ratne zločine: sudac Rastko Popović, predsjednik Vijeća, sutkinja Snežana Nikolić Garotić, članica Vijeća, sutkinja Vinka Beraha Nikičević, članica Vijeća

Optužnica: Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije KTRZ. br. 5/10 od 12. 08. 2010.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. st. 1. KZSRJ

Optužbu zastupa: Dušan Knežević, zamjenik Tužioca za ratne zločine Republike Srbije

Branitelj: odvjetnik Đorđe Dozet

Optuženik: Veljko Marić (nalazi se u pritvoru Višeg suda u Beogradu – Odeljenje za ratne zločine koji mu se računa od 18.04.2010. godine, kada je lišen slobode)

Žrtva-ubijen: Petar Slijepčević

 

IZJEŠTAJI S PRAĆENJA

GRUBIŠNO POLJE izvještaji s praćenja

PRESUDA

Prvostupanjska presuda kojom je optuženi Marić proglašen krivim i kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 12 godina objavljena je 23. rujna 2011.

Prizivni sud potvrdio je prvostupanjsku presudu.

ZLOČIN U LIČKOM OSIKU

 

Dana 04. listopada 2010. godine pred Višim sudom u Beogradu započela je glavna rasprava u postupku protiv četvorice bivših pripadnika milicije tzv. SAO Krajine, optuženih da su počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništa – ubojstvom peteročlane obitelji Rakić u Ličkom Osiku u listopadu 1991. godine.
Dana 14. ožujka 2011. sva četvorica optužnika proglašena su krivima. Svaki je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.

Apelacioni sud u Beogradu je u studenom 2011. ukinuo presudu od 14. ožujka 2011. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Dana 16. ožujka 2012. objavljena je prvostupanjska presuda kojom su optuženici ponovno proglašeni krivima.

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije podnijelo je zahtjev za provođenjem istrage protiv šest osoba, no s obzirom da su dvije osobe nedostupne tijelima progona Republike Srbije, protiv njih je istraga u prekidu.

Optužnica tereti Čedu Budisavljevića, Mirka Malinovića, Milana Bogunovića i Bogdana Gruičića da su, zbog sumnje da posjeduju radio stanicu i da surađuju sa hrvatskim postrojbama, lišili slobode Maneta Rakića, njegove sinove Dragana i Milovana i kćerku Radmilu, potom ih lišili života tako što su im vezali ruke i zatvorili usta ljepljivom trakom, uveli ih u kombi vozilo i prevezli do jame “Golubnjača”, tamo ih ubili hicima iz vatrenog oružja i bacili u jamu, a Luciju Rakić, suprugu Maneta Rakića, ubili hicima iz vatrenog oružja, poslije čega su optuženici Budisavljević, Malinović i Bogunović zapalili njeno tijelo i vikendicu u kojoj je boravila, u mjestu Široka Kula.

Optužnicu Tužilaštva za ratne zlčine Republike Srbije možete pogledati ovdje.

 

OPĆI PODACI

Viši sud u Beogradu

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Vinka Beraha Nikičević, predsjednica Vijeća, sutkinja Snežana Nikolić Garotić, članica Vijeća, sudac Rastko Popović, član Vijeća

Optužnica: Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije KTRZ-6/10 od 25. lipnja 2010.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 142. st. 1. KZSRJ

Optužbu zastupa: Dušan Knežević, zamjenik Tužioca za ratne zločine Republike Srbije

Branitelji: odvjetnik Milan Lukić, odvjetnik Đorđe Dozet, odvjetnik Goran Đorđević, odvjetnik Strahinja Davidov, odvjetnik Elek Milan

Optuženi:

Čedo Budisavljević (nalazi se u pritvoru Višeg suda u Beogradu – Odeljenje za ratne zločine koji mu se računa od 28.12.2009. godine, kada je lišen slobode), Mirko Malinović (nalazi se u pritvoru Višeg suda u Beogradu – Odeljenje za ratne zločine koji mu se računa od 28.12.2009. godine, kada je lišen slobode), Milan Bogunović (nalazi se u pritvoru Višeg suda u Beogradu – Odeljenje za ratne zločine koji mu se računa od 28.12.2009. godine, kada je lišen slobode) te Bogdan Gruičić (nalazi se u pritvoru Višeg suda u Beogradu – Odeljenje za ratne zločine koji mu se računa od 28.12.2009. godine, kada je lišen slobode

Žrtve-ubijeni: Mane Rakić, njegova supruga Lucija Rakić, sinovi Dragan i Milovan Rakić i kćerka Radmila Rakić

 

IZVJEŠTAJI S RASPRAVE

LIČKI OSIK – izvještaji s rasprave
PRESUDA

Dana 14. ožujka 2011. sva četvorica optužnika proglašena su krivima. Svaki je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.

Apelacioni sud u Beogradu je u studenom 2011. ukinuo presudu od 14. ožujka 2011. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Prema svim okrivljenicima je produžen pritvor do daljnje odluke suda.

Dana 16. ožujka 2012. objavljena je prvostupanjska presuda kojom su optuženici ponovno proglašeni krivima. Optuženicima Čedi Budisavljeviću i Mirku Malinoviću izrečene su kazne zatvoru u trajanju od po 12 godina, a optuženicima Milanu Bogunoviću i Bogdanu Gruičiću kazne zatvora u trajanju od po 10 godina.

Apelacioni sud u Beogradu preinačio je kazne. Optuženi Čedo Budisavljević je osuđen na 13, a Bogdan Grujičić na osam godina zatvora, dok je optuženima Mirku Malinoviću i Milanu Bogunoviću potvrđeno 12, odnosno 10 godina zatvora.

Optuženik Antun Gudelj

 

Na Županijskom sudu u Osijeku donesena je presuda u postupku koji se vodio protiv Antuna Gudelja, kojeg se teretilo da je počinio krivična djela protiv života i tijela -ubojstva iz čl. 35. st. 2. toč. 1., 4. i 5. OKZ RH i krivično djelo protiv života i tijela – ubojstvo u pokušaju iz čl. 34. st. 2. toč. 1. i 4. OKZ RH u svezi s člankom 17. (čl. 19.) OKZ RH. Proglašen je krivim te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 godina.

Radilo se o ponovljenom postupku.

– Gudelj je 1994. g., u odsutnosti (nalazio se u bijegu – Australija ), pravomoćno osuđen na 20 godina zatvora zbog navedenih kaznenih djela. Na takvu presudu žalbe su uložili ŽDO u Osijeku i branitelj opt. Gudelja.

– Gudelja je Hrvatskoj izručila SR Njemačka u veljači 1996. g. Uhićen je u studenom 1995 g. na temelju međunarodne tjeralice.

– 7. ožujka 1996.g. Vrhovni sud RH, po službenoj dužnosti, rješenjem ukida prvostupanjsku pobijanu presudu, te predmet vraća na ponovno suđenje jer u tijeku žalbenog postupka nalazi da je nastupila mogućnost da se optuženiku ponovo sudi u njegovoj prisutnosti. Istim rješenjem Gudelju se produžuje pritvor.

– 4. studenog 1996.g. Gudelj podnosi zahtjev za obustavu kaznenog postupka primjenom Zakona o općem oprostu.

– 3. veljače 1997.g. izvanraspravno vijeće ŽS u Osijeku odbija Gudeljev zahtjev.

– 22. svibnja 1997.g Vrhovni sud RH uvažava Gudeljevu žalbu na rješenje ŽS u Osijeku, isto preinačuje, te temeljem Zakona o općem oprostu protiv Gudelja obustavlja kazneni postupak i ukida pritvor. Gudelj odlazi u Australiju.

– u lipnju 1997.g ošt. Jadranka Reihl-Kir podnosi ustavnu tužbu protiv rješenja o obustavi postupka, a državni odvjetnik 16. rujna protiv istog rješenja podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti.

– 10.studenoga 2000.g. VS RH presudom broj: Kzz-16/97-4 utvrđuje da je ZZZ osnovan i da je rješenjem VS RH broj: I Kž-102/97-4 povrijeđen zakon u korist opt. Antuna Gudelja, ne dirajući u pravomoćnu presudu budući da je ZZZ podignut na štetu optuženika.

– 14. ožujka 2001.g. Ustavni sud RH usvaja ustavnu tužbu Jadranke Reihl-Kir, te ukida rješenje VS RH broj Kž-102/97-4 od 22. svibnja 1997.g. i predmet vraća VS RH na ponovni postupak.

-11. travnja 2001.g VS RH odbija žalbu opt. Gudelja podnesenu protiv rješenja ŽS u Osijeku od 3. veljače 1997.g. kao neosnovanu.

-nakon što je nastavljen postupak, ŽS u Osijeku, na prijedlog ŽDO u Osijeku, 18. lipnja 2001.g protiv opt.

Antuna Gudelja određuje pritvor, te raspisuje međunarodnu tjeralicu.

-2006.g. u rujnu Gudelj je uhićen u Sydneyu i 15. srpnja 2007.g. izručen Hrvatskoj, te se od tada nalazi u pritvoru.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku optužnicom broj: KT-148/91 od 25. ožujka 1992.g., djelomično izmijenjenom tri puta, teretilo Antuna Gudelja da je 1. srpnja 1991.g kao pripadnik rezervnog sastava, obavješten i svjestan da se vode pregovori između predstavnika srpskih mještana starog Tenja i predstavnika političkih i upravnih vlasti SO Osijek, na vozilo koje se kretalo sa upaljenim treptačima iz smjera Osijeka u smjeru centra sela Tanja, u kojem se nalazili pregovarači, ogorčen na vođenje pregovora i pregovarače, smatrao ih odgovorne za situaciju u selu i događaja koji su se zbili, u nakani da im se osveti, istupio pred vozilo i iz automatske puške ispalio veći broj hitaca te na podmukao i bezobziran način usmrtio Josipa Reihl-Kira, Milana Kneževića i Gorana Zobundžiju, a teško ranio Mirka Tubića.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Predmet broj: K-32/01

Sudsko Vijeće: sudac Damir Krahulec, Predsjednik Vijeća; sudac Drago Grubeša, član Vijeća; sudac porotnik Josip Ciprovac, član Vijeća; sudac porotnik Marica Miluković, članica Vijeća i sudac porotnik Marija Rumbočić-Pezelj, članica Vijeća

Optužnica: broj: KT-148/91 od 25. ožujka 1992.g. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, djelomično izmijenjena 12. travnja 1994. godine, 24. lipnja 1994. godine i 19. lipnja 2008. godine.

Zastupnik optužbe: Dražen Križevac, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku

Kazneno djelo: ubojstvo iz članka 35. st. 2. t.1. 4. i 5. OKZ-a RH i krivično djelo pokušaja ubojstva iz članka 35. st.2. t.1. i 4. OKZ-a RH u svezi s člankom 17. (čl. 19.) OKZ RH.

Optuženik : Antun Gudelj, u pritvoru

Branitelji optuženika: Nedeljko i Domagoj Rešetar, izabrani branitelji opt. Antuna Gudelja

Punomoćnik oštećenice Jadranke Reihl-Kir : Slobodan Budak, odvjetnik iz Zagreba

Žrtve:

– ubijeni : Josip Reihl-Kir, Milan Knežević i Goran Zobundžija,

– ranjen : Mirko Tubić

 

IZVJEŠTAJI SA PRAĆENJA

Glavna rasprava počela je 09. listopada 2007. godine. Održano je 15 ročišta. Presuda je objavljena 07. srpnja 2008. godine kojom je opt. Antun Gudelj proglašen krivim te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina.

Tijekom dokaznog postupka ispitano je 20 svjedoka : oštećena Jadranka Reihl-Kir, Mirko Livaja, Krešimir Tolj, Ivica Mišin, Željomir Kostić, Branimir Golubić, Željko Špehar, Božidar Riba, Zlatko Kramarić, Gordana Ajduković, Zvonko Bojčić, Mato Arlović, Branislav Grgić (izvanraspravno), Andrija Zgrebec (izvanraspravano), Zvonko Erak, Marijan Ivić, Branko Ruman, Mate Šalinović i Josip Boljkovac.

Pročitani su iskazi svjedoka Angeline Ratković, Josipa Jarića, Marka Dubravca i oštećenika Mirka Tubića.

Optuženik je izjavio da se ne smatra krivim, a obranu je iznio na kraju dokaznog postupka.

Osim oštećene Jadranke Reihl-Kir, ostali oštećenici ovog kaznenog djela nisu imali svoga punomoćnika, niti su prisustvovali na bilo kojoj raspravi.

Izvještaji

Javna sjednica na VSRH održana je dana 09. travnja 2009. godine. Izvještaj sa javne sjednice pogledajte ovdje.

Drugostupanjsku presudu možete pogledati ovdje.

Javna sjednica VSRH u trećem stupnju održana je dana 09. prosinca 2009. godine. Izvještaj možete pročitati ovdje.

Trećestupanjsku presudu možete pogledati ovdje.

 

ZAPAŽANJA PROMATRAČA

Ponovljeno suđenje bilo je praćeno velikim medijskim interesom. Predsjednik Vijeća je suđenje vodio profesionalno. Iako prisutna svakoj raspravi, objavi presude nije prisustvovala Jadranka Reihl-Kir i njezin punomoćnik. Vijeće smatra da navedena kaznena dijela nisu počinjena na podmukao način (jer nije bio sakriven pri počinjenju kaznenih djela), već samo iz bezobzirne osvete, a kako to proizlazi iz optužnice.

 

PRESUDA

Vijeće Županijskog suda u Osijeku objavilo je presudu broj K-32/01 kojom je proglasilo krivim optuženika Antuna Gudelja zbog krivična djela protiv života i tijela -ubojstva iz čl. 35. st. 2. toč. 1., 4. i 5. KZ RH i krivično djelo protiv života i tijela – ubojstvo u pokušaju iz čl. 34. st. 2. toč. 1. i 4. KZ RH u svezi s člankom 17. (čl. 19.) OKZ RH.

Citiranom presudom utvrđene su kazne zatvora:

Za točku 1. optužnice (ubojstvo Josipa Reihl-Kira iz bezobzirne osvete) u trajanju od 20 (dvadeset) godina,

Za točku 2. optužnice (ubojstvo Milana Kneževića iz bezobzirne osvete) u trajanju od 20 (dvadeset) godina

Za točku 3. optužnice (ubojstvo Gorana Zobundžije iz bezobzirne osvete) u trajanju od 20 (dvadeset) godina

Za točku 4. optužnice (pokušaj ubojstva Mirka Tubića iz bezobzirne osvete) u trajanju od 10 (deset) godina.

Slijedom navedenog optuženiku Antunu Gudelju je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina.

Optuženiku Antunu Gudelju produljen je pritvor. O ekstradicijskom pritvoru biti će donijeto posebno rješenje.

Svi oštećenici upućeni su sa imovinskopravnim zahtjevima u parnicu.

 

Vrhovni sud RH, na javnoj sjednici održanoj 09. travnja 2009. godine, potvrdio je prvostupanjsku presudu.

Presudu VSRH možete pogledati ovdje.

 

Sjednica vijeća VSRH u trećem stupnju, povodom žalbi na drugostupanjsku presudu VSRH, održana je 09. prosinca 2009. Odluka nam još nije poznata.

 

IZJAVA ZA JAVNOST

Izjava za javnost

 

MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON ZAVRŠENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA

Na Županijskom sudu u Osijeku u srpnju 2008. nepravomoćno je završen ponovljeni postupak protiv opt. Antuna Gudelja. Optuženik je nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, zbog ubojstva Josipa Reihl-Kira, načelnika Policijske uprave Osijek, Milana Kneževića, odbornika SO Osijek, i Gorana Zobundžije, predsjednika Izvršnog vijeća SO Osijek, te pokušaja ubojstva Mirka Tubića, predsjednika MZ Tenje koje je počinio 01. srpnja 1991. godine, kao pripadnik rezervnog sastava policije Republike Hrvatske. Na punktu koji se nalazio u Novoj Tenji, pucao je na automobil u kojemu se nalazio pregovarački tim.

Antun Gudelj u odsutnosti je 1994. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, no nakon što je izručen Republici Hrvatskoj, postupak je obnovljen. Zahtjev obrane za obustavom postupka Županijski sud u Osijeku je odbio, no Vrhovni sud (VS) RH je 1997. godine, postupajući po žalbi, obustavio kazneni postupak pozivajući se na Zakon o općem oprostu. Oštećena Jadranka Reihl-Kir je u lipnju 1997. protiv rješenja o obustavi podnijela ustavnu tužbu, a državni odvjetnik je u rujnu podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti. VSRH je 2000. godine utvrdio da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je rješenjem o obustavi postupka povrijeđen zakon, no budući da je podignut na štetu optuženika, u pravomoćnu odluku nije dirano. Ustavni je sud, 2001. godine, usvojio ustavnu tužbu oštećenice i ukinuo rješenje VSRH o obustavi postupka i predmet vratio na ponovno odlučivanje. VSRH je ovom prilikom odbio žalbu optuženog i potvrdio rješenje Županijskog suda u Osijeku kojim je odbijen zahtjev za obustavom postupka. Tek time su stvoreni uvjeti da Antun Gudelj odgovara za kaznena djela za koja je bio optužen, te je ponovno izručen iz Australije i pritvoren 15. srpnja 2007. godine.

Tijekom glavne rasprave u ponovljenom postupku saslušano je 20 svjedoka, koji su ostajali pri iskazima koje su dali u prvom postupku i koji su se sadržajno nadopunjavali. Sud nije, za razliku od tužitelja, smatrao da su ubojstva izvršena na podmukao način, što je pri objavi presude (ali ne i u obrazloženju) objasnio time što se optuženik nije skrivao prilikom počinjenja djela i da su ga oštećenici mogli jasno uočiti.

Unatoč nastojanju punomoćnika oštećenice da se tijekom postupka saznaju imena eventualnih poticatelja ili naručitelja ovih kaznenih djela, predsjednik Vijeća je zabranjivao takva pitanja jer su ona izlazila izvan okvira optužnice, a time i predmeta raspravljanja. U vezi s tim punomoćnik oštećene je u svojoj završnoj riječi izrazio negodovanje što se u ovom postupku nije utvrđivalo da li se radilo o samoinicijativi počinitelja, ili širem pripremanju ubojstva J. Reihl-Kira i rekao da Državno odvjetništvo nije prepoznalo da se radi o “zavjeri radi ubojstva”.

Naime, slučaj ubojstva Josipa Reihl-Kira, Milana Kneževića i Gorana Zobundžije i ranjavanje Mirka Tubića, obilježen je pasivnošću tijela progona Republike Hrvatske, gledajući od vremena samog počinjenja djela, kada je Antun Gudelj, u prisutnosti više policajaca, napustio mjesto događaja i kada je pritvor protiv njega određen tek u kolovozu 1991. godine, kada je već napustio Republiku Hrvatsku. Štoviše, po izručenju, VSRH je obustavio kazneni postupak očito pogrešno primijenivši Zakon o općem oprostu. Naposlijetku, tek zbog inicijative, odnosno podnošenje ustavne tužbe oštećene Jadranke Reihl-Kir i njezinog punomoćnika, ukinuta je odluka Vrhovnog suda o obustavi postupka i stvoreni su uvjeti za nastavak suđenja.

Tijekom ovog postupka je utvrđena nepobitna koincidencija da je Antun Gudelj ubio Josipa Reihla Kira baš u vrijeme kada su ovaj i niz tadašnjih državnih dužnosnika znali da se Reihl-Kiru prijeti ubojstvom i iz tog razloga je naložen njegov premještaj u Zagreb. Je li ta činjenica povezana sa ubojstvom koje je počinio Antun Gudelj, mora, po našem mišljenju, biti istražena.

 

Zločin počinjen silovanjem u Vukovaru (opt. Rade Ivković i dr.)

 

Postupak protiv Rade Ivkovića i Dušana Ivkovića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj K-DO-17/02 od 11. studenoga 2002. godine Radu Ivkovića i Dušana Ivkovića tereti se da su krajem 1991. silovali jednu žensku osobu pa da su time počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Optužnica je mijenjana 19. lipnja 2006. i 27. prosinca 2006. godine.

PRVOSTUPANJSKI POSTUPAK

Županijski sud u Vukovaru

Broj predmeta: K-42/02

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Jadranka Kurbel, predsjednica Vijeća, suci Slavko Teofilović i Stjepan Čolaković, članovi Vijeća

Optuženici: Rade Ivković, odsutan, i Dušan Ivković, prisutan

Branitelji optuženika: Stjepan Šporčić, odvjetnik iz Vukovara, branitelj po službenoj dužnosti opt. Rade Ivkovića, Marko Babić, odvjetnik iz Vinkovaca, branitelj opt. Dušana Ivkovića

Žrtva: jedna ženska civilna osoba (ime ne navodimo)

Presudom Županijskog suda u Vukovaru broj K-42/02 od 1. listopada 2007. godine opt. Rade Ivković u odsutnosti je proglašen krivim i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci jer je kao pripadnik srpskih postrojbi, točno neutvrđenog dana nakon što je okupiran dio grada Vukovara zvan Sajmište, pod prijetnjom da će dovesti deset pripadnika četničkih postrojbi i da će ju strijeljati zatražio od jedne ženske osobe da se skine, a potom nad njom izvršio spolni odnošaj.

Prisutni optuženik Dušan Ivković oslobođen je optužbe da je u više navrata silovao istu oštećenicu.

ODLUKA VSRH

Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj I Kž 216/08-12 od 28. siječnja 2009. godine prihvatio je žalbe opt. Rade Ivkovića i državnog odvjetnika te je ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

PONOVLJENI PRVOSTUPANJSKI POSTUPAK

Ponovljeni prvostupanjski postupak proveden je na Županijskom sudu u Osijeku.

Dana 4. rujna 2012. na Županijskom sudu u Osijeku Rade Ivković i Dušan Ivković proglašeni su krivima. Radi Ivkoviću izrečena je kazna zatvora u trajanju od 8 godina, a Dušanu Ivkoviću od 5 godina i 6 mjeseci.

Radi Ivkoviću, koji se ne nalazi na području RH, suđeno je u odsutnosti. Dušan Ivković prisustvovao je suđenju, branio se sa slobode, no nije se pojavio na objavi presude. Ustanovljeno je da je napustio područje RH.

 

PRESUDA VSRH

Sjednica žalbenog vijeća VSRH održana je 23. siječnja 2013. godine. Prvostupanjska presuda je preinačena u odluci o kazni pa su obojica optuženika osuđena na kazne zatvora u trajanju od po šest godina.

Zločin u Škabrnji (opt. Goran Opačić i dr.)

Postupak protiv Gorana Opačića i ostalih 25 optuženika, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPĆI PODACI

 

Županijski sud u Zadru

Broj predmeta: K-25/94

Raspravno vijeće: sudac Milan Petričić, predsjednik Vijeća, sudac Benko Velčić, član Vijeća, suci porotnici Berislav Maričić, Mladen Rendić i Josip-Rafo Božić, članovi Vijeća

Optužnica: Okružnog javnog tužiteljstva u Zadru broj KT-41/92 od 22. kolovoza 1994. godine, KT-41/92 od 28. listopada 1994. godine, KT-41/92 od 1. rujna 1995. godine

Optuženici: I-opt. Goran Opačić, II-opt. Boško Dražić, III-opt. Zoran Janković, IV-opt. Đuro Kosović, V-opt. Mirko Drača, VI-opt. Nada Pupovac, VII-opt. Edita Rađen udata Potkonjak, VIII-opt. Zorana Banić, IX.-opt. Vojin Lakić, X-opt. Petar Radmanović, XI-opt. Milenko Bjelanović, XII-opt. Iso Bjelanović, XIII-opt. Špiro Bjelanović, XIV-opt. Renato Petrov, XV-opt. Siniša Medak, XVI-opt. Saša Relić, XVII-opt. Duško Rnjak, XVIII-opt. Dušan Rnjak, XIX-opt. Mirko Rnjak, XX-opt. Slobodan Rnjak, XXI-opt. Stanko Rnjak, XXII-opt. Nenad Vrcelj, XXIII-opt. Desimir Ivaneža, XXIV-opt. Miroslav Mlinar, XXV-opt. Jovan Badžoka, XXVI-opt. Marinko Pozder – svi okrivljenici, osim XXV-opt. Jovana Badžoke, nedostupni su pravosudnim tijelima RH

Žrtve – ubijeni: Josip Perica, Jela Jurić, Šime Šegarić, Marija Brkić, Željko Čurković, Vladimir Horvat, Stanko Vicković, Kata-Soka Rogić, Nikola Rogić, Marko Rogić, Nedjeljko Škara, Niko Pavičić, Stana Vicković, Roko Žilić, Ivan Ražov, Petar Jurić, Ljubo Perica, Gašpar Perica, Nediljko Jurić, Krsto Šegarić, Tadija Žilić, Pavica Žilić, Mara Žilić, Joso Brkić, Grgo Jurić, Grgica Šegarić, Slavko Miljanić, Vice Šegarić, Rade Šegarić, Joso Miljanić, Marko Brkić, Ivica Šegarić, Ante Ražov, Mile Pavičić, Petar Pavičić, Marija Dražina, Marko Župan, Marko Ivković, Petar Rogić, Milka Žilić, Bude Šegarić, Miljenka Šegarić, Jela Ražov, Luca Šegarić i Kata Rogić

Presudom Županijskog suda u Zadru broj K-25/94 od 11. studenog 1995. godine 18 okrivljenih proglašeno je krivima.

Proglašeni su krivima što su 18. studenoga 1991. godine, kao naoružani pripadnici tzv. JNA, redovnog i mobiliziranog sastava, te kao pripadnici formacija tzv. SAO Krajine i formacija s područja Srbije, ušli u više skupina u selo Škabrnja, u kojem je živjelo isključivo hrvatsko stanovništvo, pa su nakon slomljenog otpora branitelja sela, masovno i gotovo u potpunosti uništavali bez ikakve vojne potrebe stambene, gospodarske i sakralne objekte, nakon čega su iz podruma i drugih zaklonjenih prostora nasilno izvukli sklonjeno civilno i neboračko stanovništvo, pretežito žene i osobe starije dobi, kao i djecu, pa potom najmanje 44 osobe ubili hicima iz vatrenog oružja ili udarcima tupotvrdim predmetima, pri tom neke od žrtava pred smrt mučili i masakrirali, dok je jedna osoba pregažena tenkom.

I-opt. Goran Opačić, II-opt. Boško Dražić, III-opt. Zoran Janković, IV-opt. Đuro Kosović, V-opt. Mirko Drača, VI-opt. Nada Pupovac, VIII-opt. Zorana Banić, IX.-opt. Vojin Lakić, X-opt. Petar Radmanović, XI-opt. Milenko Bjelanović, XII-opt. Iso Bjelanović, XIII-opt. Špiro Bjelanović, XIV-opt. Renato Petrov, XXIII-opt. Desimir Ivaneža, XXIV-opt. Miroslav Mlinar i XXVI-opt. Marinko Pozder osuđeni su na kazne zatvora u trajanju od po 20 godina svaki.

VII-opt. Edita Rađen udata Potkonjak osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

XXV-opt. Jovan Badžoka osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina.

Raspravno vijeće Županijskog suda u Zadru prije zaključenja glavne rasprave razdvojilo je kazneni postupak u odnosu na osmoricu optuženika (XV-opt. Siniša Medak, XVI-opt. Saša Relić, XVII-opt. Duško Rnjak, XVIII-opt. Dušan Rnjak, XIX-opt. Mirko Rnjak, XX-opt. Slobodan Rnjak, XXI-opt. Stanko Rnjak, XXII-opt. Nenad Vrcelj), jer je ocijenjeno da u predmetu raspoloživi dokazi nisu dostatni za zaključenje postupka i donošenje presude, dok su za ostale optuženike provedeni dokazi bili dostatni za donošenje meritorne odluke.

Presudu pogledajte ovdje.

 

PRESUDA VSRH

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 399/1997-6 od 16. lipnja 1998. godine odbijene su kao neosnovane žalbe optuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

 

OBNOVLJENI POSTUPCI

Nakon uhićenja 2001. godine, proveden je obnovljeni postupak protiv VIII-opt. Zorane Banić.

O obnovljenom postupku protiv Zorane Banić pročitajte ovdje.

VII-osuđena Edita Rađen Potkonjak putem branitelja zahtijevala je obnovu postupka. Dana 26. svibnja 2009. izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zadru dopustilo je obnovu postupka. Rješenje pogledajte ovdje.

Nakon što je 3. prosinca 2009. izmijenjen činjenični opis, zakonski opis i pravna kvalifikacija kaznenog djela, tako da se Editu Rađen Potkonjak teretilo za učin kaznenog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZ RH, dana 14. svibnja 2010. Županijski sud u Zadru obustavio je kazneni postupak protiv Edite Rađen Potkonjak te je u odnosu na nju ukinuo presudu od 11. prosinca 1995., kojom je bila osuđena na 15 godina zatvora.

Rješenje Županijskog suda u Zadru od 14. svibnja 2010. pogledajte ovdje.

Nakon izručenja XIV-osuđenog Renata Petrova iz Njemačke početkom srpnja 2011., Županijski sud u Zadru dozvolio je obnovu postupka u odnosu na njega.

Više o obnovljenom postupku protiv Renata Petrova pogledajte ovdje.

Zločin u Škabrnji (opt. Zorana Banić)

Obnovljeni postupak protiv Zorane Banić, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

RANIJI POSTUPAK

Zorana Banić je u postupku koji je protiv Gorana Opačića i još 20 okrivljenih proveden pred Županijskim sudom u Zadru 1995. godine, kao VIII-okrivljena u odsutnosti osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Više o tom postupku možete pročitati ovdje.

OBNOVLJENI POSTUPAK

Nakon uhićenja u Švicarskoj 1. studenog 2001. godine, Zorana Banić je 16. studenog 2001. godine izručena Republici Hrvatskoj. Dozvoljena joj je obnova postupka.

Opći podaci

Županijski sud u Zadru

Broj predmeta: K.67/01

Raspravno vijeće: sutkinja Enka Moković, predsjednica Vijeća, sudac Marin Grbić, član Vijeća, suci porotnici Vinko Horak, Nikola Knežević i Josip Pestić, članovi Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj KT-41/92 od 22. kolovoza 1994. godine, s izmjenom od 24. rujna 2002. godine

Branitelj: Luka Šušak, odvjetnik iz Zagreba

Žrtve – ubijeni: Ivan Vice Babić, Ana Brkić, Marija Brkić, Marko Brkić, Joso Brkić, Željko Ćurković, Jure Erlić, Dumica Gospić, Anica Jurić, Grgo Jurić, Joso Miljanić, Mile Pavičić, Niko Pavičić, Petar Pavičić, Josip Perica, Ljubo Perica, Kata Rogić zv. Soka (koja je nakon toga pregažena tenkom), Nikola Rogić, Ivan Ražov, Jela Ražov, Grgica Šegarić, Ivica Šegarić, Krsto Šegarić, Luca Šegarić, Rade Šegarić, Šime Šegarić, Vice Šegarić, Stana Vicković, Stanko Vicković, Mara Žilić, Milka Žilić, Pavica Žilić, Roko Žilić i Tadija Žilić

Presudom Županijskog suda u Zadru broj K.67/01 od 2. listopada 2002. godine u odnosu na Zoranu Banić djelomično je stavljena izvan snage Presuda Županijskog suda u Zadru broj K.25/94 od 11. prosinca 1995. godine, u činjeničnom dijelu izreke i u dijelu o kazni, tako da je sada proglašena krivom što je 18. studenoga 1991., zajedno sa 17 ranije osuđenih i više neidentificiranih pripadnika srpskih postrojbi, kao pripadnica vojske tzv. SAO Krajine, naoružana automatskom puškom, ušla u selo Škabrnja u kojem je živjelo isključivo hrvatsko stanovništvo, te nakon slomljenog otpora branitelja sela i masovnog topničkog uništavanja stambenih, gospodarskih i sakralnih objekata bez ikakve vojne potrebe, zajedno s ostalima, sudjelovala u nasilnom izvlačenju iz podruma i drugih zaklonjenih prostora civilnog i neboračkog stanovništva, pretežito žena i osoba starije životne dobi, kao i djece, kojom prilikom su ubijene 34 civilne osobe, uglavnom hicima iz vatrenog oružja iz neposredne blizine, pretežito u glavu.

Izrečena joj je kazna zatvora u trajanju od 13 godina.

Rješenje VSRH

Vrhovni sud Republike Hrvatske Rješenjem broj I Kž 1020/02-9 od 23. prosinca 2003. godine prihvatio je žalbu opt. Zorane Banić, ukinuo je presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Ponovljeni prvostupanjski postupak

Županijski sud u Zadru

Broj predmeta: K. 2/04

Raspravno vijeće: sutkinja Enka Moković, predsjednica Vijeća, sudac Ante Anić, član Vijeća, sudac Branimir Zorica, član Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj KT-41/92 od 22. kolovoza 1994. godine, s izmjenom od 29. i 30. lipnja 2004. godine

Branitelj: Luka Šušak, odvjetnik iz Zagreba

Žrtve – ubijeni: Joso Miljanić, Krsto Šegarić, Stana Vicković i Luca Šegarić

Presudom Županijskog suda u Zadru broj K. 2/04 od 1. srpnja 2004. godine presuda od 11. prosinca 1995. u odnosu na VIII-osuđenu Zoranu Banić stavljena je izvan snage u činjeničnom i zakonskom dijelu i o dijelu o kazni, tako da je sada proglašena krivom što je zajedno sa ranije osuđenima i neidentificiranim pripadnicima srpskih postrojbi, nakon sudjelovala u nasilnom izvlačenju iz podruma i drugih zaklonjenih prostora civilnog i nevojničkog stanovništva, pretežito žena i osoba starije dobi, ali i djece, pa je došavši do kuće Slavka Šegarića sudjelovala u istjerivanju iz podruma trojice dječaka: Ivice Bilavera, Nevena Šegarića i Ž.Š. te tri odrasle civilne osobe: Jose Miljanića, Krste Šegarića i Stane Vicković, dok je u podrumu ostala Luca Šegarić, pri čemu su u dvorištu navedene kuće ubijeni Joso Miljanić, Krsto Šegarić i Stana Vicković, a u podrumu Luca Šegarić.

Izrečena joj je kazna zatvora u trajanju od 10 godina.

Presuda VSRH

Presudom VSRH broj I Kž 901/04-7 od 14. prosinca 2004. godine djelomično je prihvaćena žalba opt. Zorane Banić, preinačena je presuda suda prvog stupnja uodluci o kaznenoj sankciji tako da je optuženici za kazneno djelo za koje je tom presudom proglašena krivom izrečena kazna zatvora u trajanju od šest godina.

Zločin u Murvici Donjoj (opt. Dragor Opačić i dr.)

Postupak protiv Dragora Opačića i Milana Opačića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zadru

Broj predmeta: K-14/99

Raspravno vijeće: sudac Ante Anić, predsjednik Vijeća, sutkinja Enka Moković, članica Vijeća, sudac Branimir Zorica, član Vijeća

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj KT-247/97 od 30. prosinca 1997. godine

Kazneno djelo: ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optuženici: Dragor Opačić i Milan Opačić, nedostupni

Branitelji optuženih: Ante Krajina, odvjetnik iz Zadra, za prvooptuženog; Lovorko Sinovčić, odvjetnik iz Zadra, za drugooptuženog

Žrtva – zlostavljan: Denis Surać

 

Presudom Županijskog suda u Zadru broj K-14/99 od 17. veljače 2004. godine optuženici Dragor Opačić i Milan Opačić proglašeni su krivima što su 17. listopada 1991. godine u Murvici Donjoj, kao pripadnici pobunjenih Srba organiziranih u tzv. Miliciju SAO Krajine, zajedno sa još jednom nepoznatom maloljetnom osobom, došli u proizvodne pogone tvornice “Folijaplast”, u kojoj su radnici demontirali strojeve radi evakuacije, prijeteći automatskim puškama radnike isjerali ispred pogona tvornice i zastrašivali ih pucajući im pred noge, iz grupe izdvojili radnika Denisa Suraća i, s ciljem da još više zaplaše ostale radnike počeli ga tući, mašući otvorenim britvama i govoreći da će ih sve poubijati, pa ga britvom zarezali po vratu i nakon toga vezali i ubacili u teretno vozilo te odvezli u Benkovac gdje su ga predali drugim pripadnicima tzv. Milicije SAO Krajine, koji su ga slijedeća četiri dana svakodnevno tukli prilikom navodnih ispitivanja, nanijevši mu pri tom više tjelesnih ozljeda.

Opt. Dragoru Opačiću izrečena je kazna zatvora u trajanju od 6 godina, a opt. Milanu Opačiću u trajanju od 5 godina i 6 mjeseci.

Presudu pogledajte ovdje.

 

PRESUDA VSRH

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 358/04-3 od 22. ožujka 2006. godine odbijene su kao neosnovane žalbe optuženih i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.

Miniranje crkve u Kruševu (opt. Đoko Gak)

Postupak protiv Đoke Gaka, za kazneno djelo uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika iz čl. 130. st. 1. OKZ RH.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zadru

Broj predmeta: K-35/95

Raspravno vijeće: sudac Milivoj Lasan, predsjednik Vijeća, sudac Bogdan Reljić, član Vijeća, suci porotnici Anđelo Pestić, Rok Bralić i Rok Kamber, članovi Vijeća

Optužnica: Okružnog državnog odvjetništva u Zadru broj KT-61/94 od 27. lipnja 1995.

Kazneno djelo: uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika iz čl. 130. st. 1. OKZ RH

Optuženik: Đoko Gak, nedostupan

Branitelj optuženika: Gordan Nižić, odvjetnik iz Zadra

Presudom Raspravnog vijeća Županijskog suda u Zadru broj K-35/95 od 29. rujna 1995. godine opt. Đoko Gak je u odsutnosti proglašen krivim što je 10. listopada 1991. godine u Kruševu, u predjelu Donje Polje, zajedno s više drugih pripadnika neprijateljskih postrojbi, minirao i tako u potpunosti srušio mjesnu crkvu “Svetog Jurja”, zaštićenu kao spomenik kulture, a krajem 1991. podmetnuo požar u Župnu kuću koja je u požaru oštećena.

Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 godina.

Presudu Županijskog suda u Zadru broj K-35/95 od 29. rujna 1995. godine pogledajteovdje.

PRESUDA VSRH

Presudom VSRH broj I Kž 921/1995-3 od 29. veljače 1996. godine odbijene su kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Presudu VSRH pogledajte ovdje.