Praćenje suđenja u Republici Hrvatskoj

POČETAK PROJEKTA: “JAVNI DIJALOG O SUDBINI UBIJENIH I NESTALIH: MI PAMTIMO – A VI?”

Projekt “Javni dijalog o sudbini ubijenih i nestalih: mi pamtimo – a vi?”

Položaj i odnos prema civilnim žrtvama rata okosnice su Documentinog dosadašnjeg rada. Njime se nastoji razvijati, pomagati i promicati individualne i društvene procese suočavanja s prošlošću radi izgradnje održivog mir. Početkom 2021. godine započeo je trogodišnji projekt „Javni dijalog o sudbini ubijenih i nestalih: mi pamtimo – a vi?“ uz podršku Fonda za aktivno građanstvo u Hrvatskoj (Active Citizens Fund) u suradnji s partnerima iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek. Postojeći pravni mehanizmi su nedorečeni i zanemaruju civilne žrtve rata, a proces društvene izgradnje povjerenja usporava nedjelotvorno rješavanje sudbine nestalih, neučinkovito pravosuđe, loše institucionalne i društvene podrške s naznakama netrpeljivosti i govora mržnje i neadekvatno suočavanje s prošlošću. Stoga je glavni cilj projekta jačanje civilnog društva i ranjivih skupina u procesu humanizacije odnosa prema žrtvama rata i kršenja ljudskih prava bez obzira na njihovu nacionalnu, etničku ili političku pripadnost. Fokusom na ciljane skupine koje uključuju stradale u rat(ovima) 20. stoljeća s njihovim obiteljima, pravnike i odvjetnike, predstavnike pravosudne, zakonodavne i izvršne vlasti, mlade studente i istraživače te medije, stručnu i opću javnost, nastojat će se osnažiti i pokrenuti jača društvena i politička podrška kao i učinkovitije traganje za nestalima, priznanje prava obiteljima ubijenih i drugih civilnih žrtava te snažnije procesuiranje ratnih zločina.

Glavni ciljevi podijeljeni su u pet skupina uz koje se vežu pripadajuće aktivnosti:
1) Civilne žrtve rata i ljudski gubici
2) Sudski utvrđene činjenice te suradnja s pravosuđem
3) Nastava povijesti i rad s mladima
4) Razvoj uključive kulture sjećanja
5)Izgradnja zagovaračkih kapaciteta Documente i drugih organizacija civilnog društva

Tijekom trogodišnjeg razdoblja nastojat će se kroz ojačano aktivno građanstvo pružiti kvalitetniji i humaniji pristup problemima žrtava rata i praksi kulture sjećanja u Hrvatskoj, kroz niz različitih aktivnosti koje uključuju podršku žrtvama i preživjelima (ispunjavanje upitnika o žrtvi, pisanje studija slučaja i sl.), podršku učinkovitijem procesuiranju ratnih zločina (praćenje suđenja, suradnja s odvjetničkim timovima, itd.), javna zagovaranja prava civilnih žrtava rata (sastanci s pravosudnim institucijama, pisanje komentara o prijedlozima zakona i dr.), kvalitetniju nastavu povijesti i osnaživanje mladih za suočavanje s prošlošću (radionice o bilježenju lokalnih povijesti, mentorska podrška i sl.) te snažno javno zagovaranje u obliku crowdfunding i drugih manjih zagovaračkih kampanja.

Kroz 36 mjeseci, projekt će omogućiti sigurnije okruženje u kojem su ljudi spremni govoriti o svojim sudbinama te o sudbinama žrtava potičući tako umrežavanje različitih dionika na lokalnoj i nacionalnoj razini ujedno tražeći veću institucionalnu transparentnost.

U OSIJEK PREDSTAVLJENI PRIVREMENI REZULTATI POPISA LJUDSKIH GUBITAKA 1991. – 1995. GODINE U OSJEČKO-BARANJSKOJ ŽUPANIJI

Poštovani i poštovane,

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, REKOM – mreža povjerenja i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek pozivaju vas na prezentaciju preliminarnih rezultata istraživanja Ljudski gubici 1991-1995 u Hrvatskoj za područje Osječko-baranjske županije koju ćete moći pratiti putem webinara u petak 29. siječnja 2021. od 11:00 – 12:30.

Istraživanje ljudskih gubitaka dugogodišnji je program Documente usmjeren na dokumentiranje sudbine stradalih i nestalih, kojim se nastoji pružiti faktografska osnova za razumijevanje rata u Hrvatskoj. Istraživanje se sastoji od provođenja intervjua na terenu, sakupljanja, analize i usporedbe podataka iz izvora različite provenijencije – javno dostupnih popisa, monografija, sudskih optužnica, zapisnika te presuda, različitih uvjerenja te druge dokumentacije. Istraživanje se provodi prema dobro utvrđenoj metodologiji, u suradnji i dijalogu s drugim dokumentacijskim centrima, organizacijama, institucijama te svjedocima, te se vodi načelom nepristranosti i uvažavanjem dostojanstva stradalih. Utvrđivanje podataka o stradalima i nestalima jest i dokumentarna osnova našeg javnog zalaganja za stvaranje cjelovitog institucionalnog okvira za civilne žrtve rata, za dijalog o prošlosti i jačanje pretpostavki za izgradnju održivog mira.

Nakon što je u prethodnom razdoblju predstavila podatke za područje zapadne Slavonije i Sisačko-moslavačke županije, a dio podataka objavila, Documenta je pristupila analizi područja Istočne Slavonije. U petak će biti prikazani preliminarni rezultati istraživanja o stradanjima za Osječko-baranjsku županiju te njoj pripadajuće općine i gradove, a razgovarat će se i o izazovima koji prate istraživanje, o problemima provjerljivosti podataka i dostupnosti izvora, te dimenziji pravosudnog procesuiranja ratnih zločina. Na dan prezentacije, podaci će biti javno objavljeni na Mapi žrtava ratova 1991.-2001. te u dostupnoj i preglednoj tabličnoj formi.

Na prezentaciji govore:
Vesna Teršelič, voditeljica Documente
Nikola Mokrović, voditelj istraživanja
Veselinka Kastratović, pravna savjetnica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek

Webinaru je moguće pristupiti preko sljedeće poveznice:
https://us02web.zoom.us/j/83983314852
Na webinaru će biti omogućeno i prevođenje na engleski jezik.

Srdačan pozdrav,

Nikola Mokrović

Vesna Teršelič

PRESUDA APELACIONOG SUDA U BEOGRADU O ZLOČINU U LOVASU

Presudom Apelacionog suda u Beogradu preinačena je prvostupanjska presuda Višeg suda, Odjeljenja za ratne zločine u Beogradu, kojom su 8 okrivljenika u ponovljenom postupku proglašeni krivima i osuđeni za ratni zločina počinjen protiv civila u Lovasu u listopadu 1991. godine u kom je ubijeno 69 a ranjeno 12 osoba. Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek smatraju da u sudskom postupku dugom preko jednog desetljeća pravda za žrtve nije dostignuta.

Pripadnici teritorijalne obrane i dobrovoljačke jedinice „Dušan Silni“, zajedno s postrojbama Druge proleterske gardijske mehanizirane brigade JNA su 10. listopada 1991. godine oko 7,30 sati, izvršili topnički napad na Lovas. Slijedio je pješadijski napad na mjesto, pri kom su ubijali ljude koji su se zatekli na ulici. Uslijed artiljerijske vatre i pješadijskog napada poginulo je oko 30 stanovnika Lovasa. Optuženici su nakon okupacije mjesta tjerali Hrvate da nose bijele trake na rukavima, označavali im kuće i ograničavali im kretanje. Hrvate i Hrvatice su uhićivali, mučili, prijetili im smrću, tjerali ih na prinudni rad, prijetili im silovanjem i pljačkali. 18. listopada 1991. izdvojili su veću grupu Hrvata, koja je otjerana u minsko polje.

Apelacioni sud u Beogradu oslobodio je od optužbe okr. Milana Devčića i okr. Željka Krnjajića, koji su prvostupanjskom presudom proglašeni krivima i osuđeni na kaznen zatvora u trajanju od 8 i 6 godina. Ostaloj šestorici okrivljenika smanjena je kazna zatvora u trajanju manjem od zakonskog minimuma.

Za žrtve ovoga teškog zločina, članove obitelji žrtava, ovakva presuda je, zasigurno, duboko nepravedna, jer je izostala osuda primjerena težini, svireposti i upornosti u izvršenju zločina od strane Apelacionog suda u Beogradu, što je vidljivo iz smanjenja izrečenih zatvorskih kazni ispod zakonskog minimuma.

Zbog dugotrajnosti ovoga kaznenog postupka, od prvotno 14 okrivljenika, zbog smrti 5 okrivljenika i razdvajanja postupka za 1 okrivljenika, u optužnici je ostalo 8 okrivljenika. Na žalost, i broj žrtava iz prve optužnice (69), nakon obustave postupka protiv umrlih okrivljenika i razdvajanja postupka, u izmijenjenoj optužnici umanjen je na 28 žrtava. Dakle, za 41 ubijenu žrtvu nitko nije pravomoćno osuđen.

Pravomoćnom presudom Apelacionog suda u Beogradu oslobođena su optužbe dvojica okrivljenika koji su i u prvom i u ponovljenom prvostupanjskom postupku nepravomoćno osuđeni na bezuvjetne kaznen zatvora. Ostalih 6 okrivljenika pravomoćno su osuđeni na kazne zatvora ispod zakonskog minimuma, a sudjelovali su, prema utvrđenju Suda, u stradavanju 19 i ranjavanju 12 civila.

Također, zabrinjava što pravosuđe Srbije niti 30 godina od počinjenog teškog ratnog zločina u Lovasu ne želi procesuirati i osuditi visoko rangirane pripadnike bivše JNA. Unatoč činjenicama iznesenim tijekom ovog kaznenog procesa, izvedenim brojnim materijalnim i personalnim dokazima, iz kojih vrlo jasno slijedi odgovornost bivše JNA za izvršene zločine u Lovasu, nitko od viših ili visokih časnika bivše JNA nije odgovarao za taj zločin.

U Lovasu je ubijeno 69 osoba, ranjeno 12 osoba. Koliko je zločin težak govori činjenica da su već prvog dana okupacije sela ubijena 22 civila. U minskom polju, u koje su žrtve natjerane, smrtno je stradalo 19 osoba, 12 osoba je teško i lakše ranjeno. Od okupacije sela u Lovasa su stacionirani pripadnici bivše JNA sa svojim podčinjenim jedinicama iz Srbije (TO Valjevo, dobrovoljačka jedinica „Dušan Silni“), čiji su pojedini pripadnici izvršili najteže zločine, a njima pretpostavljeni oficiri bivše JNA nisu učinili ništa da zaštite civile i spriječe zločine.

Izostanak novih istraga i podizanje novih optužnica protiv najviše rangiranih oficira bivše JNA, od komandanta do njemu podčinjenih oficira Druge proleterske gardijske mehanizirane brigade JNA, vrlo zorno pokazuje politički stav u Republici Srbiji koje preuzima pravosuđe Republike Srbije, da ne procesuira zločine za koje su odgovorni časnici i sam vrh bivše JNA.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek

OBNOVLJENI POSTUPAK ZA ZLOČIN U BOROVU NASELJU

PODACI O KAZNENOM PREDMETU:

Sud: Županijski sud u Osijeku
Br. predmeta: K-rz-1/2019
Okrivljenik: Milan Gojković
Nazočnost: nalazi se na izdržavanju kazne u zatvoru u Osijeku, izručen iz Mađarske dana 1.4. 2018.
Kazneno djelo: čl.120.st.1. OKZ RH
Žrtva: Ivan Hižek, policajac PU Varaždinske

O postupku:
ŽDO iz Osijeka podigao je optužnicu br. KT-298/92, od 28. prosinca 1995. godine protiv okr. Milana Gojkovića, okr. Dragana Lapčevića, okr. Vlade Tepavca i okr. Vese Praće, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, čl. 120.St.1. OKZ RH, počinjenog dana 19. studenoga 1991. godine u Borovu Naselju.
Okr. Milan Gojković optužen je po 3 točke optužnice, za zlostavljanje, klanje prokazivanje hrvatskih civila i vojnika.

Svi okrivljenici bili su nedostupni pravosudnim organima Republike Hrvatske.

Pred Županijskim sudom u Osijeku provedena je glavna rasprava u kaznenom predmetu br. K-6/96, od 4. prosinca 1996. godine, kojom su sva četiri okrivljenika proglašeni krivima i osuđeni na bezuvjetne kazne zatvora u trajanju od:
Okr. Milan Gojković 20 godina
Okr. Dragan Lapčević 5 godina
Okr. Vlado Tepavac 5 godina
Okr. Veso Praća 15 godina

Rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Kv-447/99, od 10. prosinca 1999. godine, protiv opt. Dragana Lapčevića je obustavljen kazneni postupak, nakon što je ŽDO iz Osijeka u obnovljenom postupku, a prije započinjanja glavne rasprave, podneskom broj KT-298/92 od 9. srpnja 1999. odustalo od njegovog kaznenog progona. Citiranim Rješenjem ukinuta je presuda Županijskog suda u Osijeku br. K-6/96 od 4. prosinca 1996. u dijelu koji se odnosi na Dragana Lapčevića, kojom je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

Rješenjem br. K-58/05 od 04. prosinca 2008. godine obustavljen je kazneni postupak br. K-58/05, koji se na Županijskom sudu u Vukovaru vodio protiv opt. Vlade Tepavca, radi kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, iz čl. 120. st. 1. OKZ RH. Prethodno je podneskom od 21. studenoga 2008. godine ŽDO iz Vukovara promijenilo činjenični opis, zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela (na kazneno djelo oružane pobune). Primjenom odredbe čl. 2. st. 2. Zakona o općem oprostu postupak protiv optuženika je obustavljen.

Dana 1. travnja 2018. godine okr. Milan Gojković izručen je, temeljem uhidbenog naloga, Republici Hrvatskoj iz Mađarske. Od tada se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Osijeku.

Pred Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku u tijeku je obnovljeni postupak br. K-rz-1/2019, protiv okr. Milana Gojkovića, ratni zločina protiv civilnog stanovništva, čl.120.st.1. OKZ RH.

U tijeku je dokazni postupak. Na ročištu za raspravu, održanom dana 11. siječnja 2021. godine izvođen je dokaz saslušanjem sudsko-medicinskog vještaka prof.dr. Mladena Marcikića, dr.med., specijaliste sudske medicine iz Osijeka, koji je vještačio ozljede pronađene na tijelu žrtve Ivana Hižeka.

Nastavak rasprave je zakazan za dan 3. veljače 2021. godine u 9,00 sati, kada će sudsko medicinski vještak, nakon što pregleda CD koji je u spis predao kao dokaz Zamjenik ŽDO iz Osijeka, dati iskaz u vezi ocjene povreda na tijelu žrtve, koje se vide na crno bijeloj fotografiji, a sada će pregledati fotografije u boji.

RATNI ZLOČIN U STANICI MILICIJE DARDA OKR. BOŠKO VOJNOVIĆ

Dana 16. prosinca 2020. godine pred Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku započela je rasprava u kaznenom predmetu protiv okr. Boška Vojnovića, zbog kaznenog djela ratnog zločina počinjenog protiv civilnog stanovništva, iz čl.120.st.1. OKZ RH i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, iz čl. 122. OKZ RH u vezi s čl. 28. OKZ RH.

Okrivljeniku se stavlja na teret da je od listopada 1991. godine do 25. ožujka 1992. godine, kao zapovjednik tadašnje Stanice milicije darda, znao da njemu podređeni pripadnici milicije nezakonito privode, zatvaraju, psihički i fizički maltretiraju, te ubijaju hrvatske civile i ratne zarobljenike, i nije učinio ništa da to spriči.

Žrtve civili:
Đuro Lalić (1931.)
Zdravko Gerenčir (1958.)
Zvonko Fučec (1960.)
Ilija Lukač (1970.)
Josip Banić (1942.)

Žrtva pripadnik Specijalne jedinice policije PU Osječko – baranjske
Franjo Majsen (1960.)

Posmrtni ostaci Đure Lalića pronađeni su 1998. godine u masovnoj grobnici na groblju u Belom Manstiru, Josipa Banića 1999. godine na groblju u Dardi.
Žrtve: Ilija Lukač, Zvonko Fučec, Zdravko Gerenčir i Franjo Majsen vode se kao nestale osobe.

Kazneni predmet br. K-rz-2/20

Vijeće za ratne zločine:
sutkinja Zdenka Leko, predsjednica Vijeća
sudac Miroslav Jukić, član Vijeća
sudac Mirko Ljubičić, član Vijeća

zastupnik optužbe Zlatko Bučević, zamjenik ŽDO Osijek

braniteljica po službenoj dužnosti Vlatka Mišljenović Dasović, odvjetnica iz Osijeka

Temeljem Rješenje Izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Osijeku iz siječnja 2020. godine okri. Bošku Vojnoviću sudi se u odsutnosti.

Rasprava je započela čitanjem optužnice ŽDO iz Osijeka od 6. prosinca 2019. godine.
U dokaznom postupku saslušani su svjedoci: brat Franje Majsana, sestra Zvonka Fučeca, kćerke Đure Lalića

Rasprava se nastavlja dana 3. veljače 2021. godine u 9,00 sati

ZAVRŠNA KONFERENCIJA PROJEKTA MONITORING SUĐENJA ZA RATNE ZLOČINE, REGIONALNA SURADNJA

Regionalna suradnja tužiteljstava ključna za procesuiranje ratnih zločina; potrebno mijenjati kulturu odnosa prema žrtvama

Regionalna suradnja tužiteljstava ključna je za istraživanje i procesuiranje ratnih zločina. Organizacije civilnog društva imaju važnu ulogu u podizanju transparentosti suđenja za ratne zločine i promoviranju prava žrtava. Ovo su zaključci Završne konferencije “Monitoring suđenja za ratne zločine – regionalna saradnja”. Završnu konferenciju su organizirali Centar za mir nenasilje i ljudska prava iz Osijeka i Centra za razvoj demokratskog društva “Europolis” iz Novog Sada, kao jedna od aktivnost projekta “Monitoring suđenja za ratne zločine – regionalna suradnja. Konferencija je održana istovremeno u Osijeku i Novom Sadu dana 29. listopada 2020. godine putem video linka.

Na Završnoj konferenciji predstavljen je Izvještaj o monitoringu suđenja za ratne zločine, radu pravosudnih tijela u Osijeku i Beogradu. Na Konferenciji je bilo prigode za susret predstavnika civilnog društva, žrtava, medija i tužilaštava iz Hrvatske i Srbije, za razgovor o i razgovaraju o važnosti suđenja za ratne zločine i položaju žrtava u regiji.

Izvještaj o monitoringu suđenja za ratne zločine predstavila je autorica teksta Izvještaja i istraživačica na Projektu, gđa Veselinka Kastratović iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek. Gđa Kastratović je rekla da se projekat monitoringa suđenja vratio u Osijek odakle je krenuo 2004. godine, kada je započet monitoringom suđenja za zločin na Ovčari.

Predstavljajući Izvještaj gđa Kastratović je predstavila strukturu Izvještaja, nalaze o radu na istraživanju ratnih zločina Županijskog suda Osijek i Županijskog državnog odvjetništva (ŽDO) Osijek, kao i Višeg suda Odjeljenja za ratne zločine iz Beograda i Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije. Analizom su bili obuhvaćeni podaci dostupni na wveb stranicama županijskih državnih odvjetništava iz Rijeke, Splita i Zagreba. Nadalje, predstavljen je rad s obiteljima nestalih, žrtvama seksualnog nasilja izvršenog tijekom rata, rad s preživjelim žrtvama ratnih zločina, što je, također, obuhvaćeno ovim Izvještajem.

Opći zaključak i preporuka Izvještaja je da je potrebno nastaviti sa suradnjom između tužilaštava u istraživanju i procesuiranju ratnih zločina. Kazneni procesi za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti pretpostavka su za ostvarenje pravde za žrtve, što je, ujedno, dio procesa suočavanja s prošlošću. Osim toga, naglašena je potreba za promjenom kulture odnosa prema žrtvama.

Tijekom Završne konferencije rečeno je da je rad na istraživanju i procesuiranju ratnih zločina kompleksan, jer se, nerijetko, počinioci, žrtve i njihove obitelji, kao i dokazi i svjedoci, nalaze u različitim državama regije. Regionalna suradnja tužiteljstava u procesuiranju ratnih zločina je, stoga, neophodna. Gospodin Dušan Knežević, zamjenik Tužioca za ratne zločine Republike Srbije, naglasio je da su dobri primjeri regionalne saradnju doveli do pronalaska posmrtnih ostataka nestalih osoba i procesuiranja počinitelja zločina. Naveo je primjere: zločini počinjeni na Ovčari, u Sotinu i u Zvorniku. Napomenuto je i da je regionalna suradnja „zamrznuta“, o čemu govori i sve veći broj suđenja u odsutnosti u Republici Hrvatskoj.

Gospodin Ivan Jovanović, voditelj UNDP programa, također je naglasio da se bez regionalne suradnje ne mogu voditi kazneni postupci koji uključuju više država. Međutim, upozorio je da postoje prepreke koje ograničavaju suradnju, kao što su političke prilike ali i činjenica da se tužitelji i sudovi kreću u okvirima zakona koji se razlikuju između država regije.

Sudionici Završne konferencije suglasni su o važnosti rada organizacija civilnog društva na praćenju suđenja za ratne zločine. Naglašeno je da se na taj način doprinosi transparentnosti procesuiranja ratnih zločina. Da bi suđenja imala društveni utjecaj, informacije u vezi s postupcima trebaju biti dostupne medijima i široj javnosti. Organizacije civilnog društva, stoga, imaju ulogu mosta između sudnica i javnosti. Konstatirano je da organizacije civilnog društva doprinose boljoj informiranosti medija i šire javnosti o sudskim postupcima, činjenicama vezanim za podizanje optužnica i donošenje presuda.

Gospodin Ivan Jovanović, iz UNDP, upozorio je da treba biti oprezan u očekivanjima od suđenja. Zbog proteka vremena postaje teže utvrditi istinu o nekom zločinu, jer su svjedoci i okrivljenici nedostupni, a iskazi svjedoka postaju manje pouzdana, jer sjećanja blijede. Ukazao je na važnost pružanja potpore žrtvama u ostvarivanju pravde na druge načine osim kaznenih postupaka, poput parničnih postupaka za nadoknadu štetu. Organizacije civilnog društva trebaju raditi na promociji prava žrtava, tražiti poboljšanje položaja žrtve u društvu, zalagati se za izmjene propisa koji reguliraju status žrtva…

Sudionici Završne konferencije primijetili su da se suočavanje sa prošlošću i pomirenje ne nalaze visoko na agendi vlada zemalja u regiji, da se gubi interes međunarodne zajednice, koja bi inzistirala na tome. Stoga organizacije civilnog društva teže pronalaze sredstva za projekte s temom suočavanja s prošlošću. Sudionici Završne konferencije suglasili su se da suočavanje s prošlošću treba ostati u fokusu civilnog društva, koje kroz svoje inicijative njeguje kulturu sjećanja.

Tijekom Završne konferencije naglašeno je da je za žrtve jedna od najvećih satisfakcija priznanje njezino stradavanje i patnja. Stoga je zaključeno da je potrebno raditi na promjeni kulture odnosa prema žrtvama. Žrtvama i njihovim obiteljima potrebno je davati potporu, stvarati siguran prostor u kom mogu govoriti o onome što im se dogodilo i ostvariti svoja prava.

Završna konferencija “Monitoring suđenja za ratne zločine – regionalna suradnja” održana je kao završna aktivnost istoimenog Projekta, koji provode Centar za mir nenasilje i ljudska prava iz Osijeka u partnerstvu s Centrom za razvoj demokratskog društva “Europolis” iz Novog Sada. Projekt je podržala Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, u okviru Regionalnog projekta o ratnim zločinima (RWC) koji implementira Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP).

DVIJE NEPRAVOMOĆNE PRESUDE ZA RATNI ZLOČIN

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu donijelo je dana 5. prosinca 2019. godine nepravomoćnu presudu, kojom je okr. Milorad Kovačević, umirovljeni poručnik bivše JNA, u odsutnosti, proglašen krivim za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika (čl.122. OKZ RH) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri i pol godine.

Proglašen je krivim za nespriječavanje sebi podređenih pripadnika bivše JNA da maltretiraju pripadnike MUP RH početkom listopada 1991. godine. U kritično vrijeme okrivljenik je bio aktivni oficir bivše JNA, s činom poručnika, na dužnosti zapovjednika voda vojne policije, koji je imao zadatak preuzeti ratne zarobljenike na području Zavale i sprovesti ih do logora Bileća u BiH.

Kod mjesta Slano i Majkovi jedinice bivše JNA zarobile su pripadnike MUP RH: Zorana Tomaša, Jadrana Zlokića, Damira Šulentića, Tonćija Gugića, Vlatka Bokšića, te pripadnike organiziranih oružanih patrola za obranu mjesta Dubrovačkog primorja: Antuna Dedo, Metoda Batinića i Rasima Avdića.

Znajući za netrpeljivost prema pripadnicima MUP RH i hrvatskim oružanih postrojbi, okrivljeni ih je svjesno izložio brutalnosti i iživljavanju pripadnika bivše JNA i lokalnog civilnog stanovništva područja kojim su zarobljenici trebali biti prevoženi.

U optužnici se navodi da je okrivljenik dozvolio da zarobljenike u području Zavale veliki broj rezervista bjesomučno tuku šakama, nogama, kundacima pušaka i drugim predmetima po glavi i tijelu. Skoro svi zarobljenici su zadobili teške ozlijede od brojnih kontuzija glava i tijela kojih je posljedica bio invaliditet, navodi optužni akt.

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu donijelo je dana 16. srpnja 2020. godine nepravomoćnu presudu kojom su okr. Dušan Žarković, okr. Bogdan Jednak i okr. Dušan Martić, svi pripadnici srpskih paravojnih postrojbi, nepravomćno proglašeni krivima za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civila (čl.120.st.1. OKZ RH) i svaki osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina.

U optužnici okrivljenicima se stavlja na teret da su kao pripadnici srpskih paravojnih postrojbi dana 6. studenog 1991. godine, u Joševici, tražili od civila Nikole i Gine Kreštalica da im predaju svoj Volvo švedskih registarskih oznaka, zlato i nakit. Upali su im u naoružani u kuću, a u kući je bio i Đuro Kreštalica. Trojica pripadnika srpskih paravojnih postrojbi posvađala su se s članovima obitelji Kreštalica. U jednom trenutku Nikola Kreštalica je iskočio kroz prozor kuće. Prema optužnici, okrivljenici su ga usmrtili pucajući mu u glavu. Nakon toga ubili su Ginu i Đuru Kreštalicu, čija tijela su zapalili zajedno s kućom. Potom su se odvezli automobil i stvari žrtava.

OBNOVLJENI POSTUPAK ZA ZLOČIN U BARANJI

Dana 15. rujna 2020. godine pred Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku održano je ročište za raspravu u obnovljenom kaznenom predmetu protiv okr. Milenka Marića.

Županijski sud Osijek

K – rz – 6/2018

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku:
sutkinja Azra Salitrežić, predsjednica Vijeća
sudac Mario Kovač, član Vijeća
sudac Krunoslav Barkić, član Vijeća

ŽDO Osijek: Miroslav Dasović, zamjenik ŽDO iz Osijeka

branitelj: Tomislav Filaković, odvjentik iz Osijeka

okrivljenik živi u Engleskoj, nedostupan je pravosudnim tijelima RH

Dosadašnji tijek postupka:

Dana 15. rujna 2017. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku donijelo je i objavilo oslobađajuću presudu u predmetu ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, okr. Milenko Marić.

Izmijenjenom optužnicom okrivljeniku Milenku Mariću se stavljalo na teret da je u ljeto i jesen 1991. godine, kao pripadnik paramilicijskih snaga (stanica milicije Beli Manastir), privodio civile u stanicu milicije u zatvor i na saslušanja, tukao ih i maltretirao. U optužnici se navode imena i radnje u odnosu na 6 civilnih osoba, koje je okrivljenik tukao i maltretirao.

Okr. Milenko Marić izručen je u siječnju 2017. godine iz Londona, temeljem europskog uhidbenog naloga. Protiv njega proveo se razdvojeni postupak. Cijelo vrijeme rasprave okrivljenik se nalazio u istražnom zatvoru.

Vrhovni sud Republike Hrvatske unikuno je oslobađajuću presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

Na današnjem ročištu Zamjenik ŽDO iz Osijeka tražio je određivanje istražnog zatvora protiv okrivljenika, jer izbjegava ovaj kazneni postupak. Smatra da mail koji je uputio Sudu, a u kome navodi da je teško bolestan, i da ne može niti zdravstveno niti financijski izdržati put u Hrvatsku i odazivanje pozivu za raspravu, predstavlja okrivljenikovo izbjegavanje kaznenog progona. Osim toga, predložio je da se izda tjeralica i postavi europski uhidbeni nalog, dok je to još moguće s obzirom na položaj Velike Britanije u Europskoj uniji. Smatra da namjerno opstruira postupak i ne prima pozive, a ipak komunicira sa sudom mailom.

Branitelj se protivio prijedlozima Zamjenika ŽDO iz Osijeka, jer smatra da Zamjenik nije dokazao i potkrijepio svoje tvrdnje okrivljenikova izbjegavanja kaznenog progona. Naime, bez obzira na činjenicu da je vještak vještačio medicinsku dokumentaciju, koju je dostavio okrivljenik, te je utvrdio da je okrivljenik raspravno sposoban, smatra da njegov branjenik doista ne može, posebno u situaciji pandemije korone virusa, bez velikih problema doći iz Engleske i odazvati se na Sud.

Nakon vijeća i glasanja Vijeće za ratne zločine donijelo je odluku kojom se određuje istražni zatvor protiv okr. Milenka Marića.

PRAVOMOĆNA PRESUDA ZA ZLOČIN U ERDUTU

Zločin u Erdutu – suđenje u odsutnosti

Kazneni postupak protiv okr. Zorana Vučićevića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optuženom Zoranu Vučićeviću se stavlja na teret da je 22. studenoga 1991. kao pripadnik pararedarstvenog odjeljenja milicije Erdut po naredbi zapovjednika Bože Bolića, mučio i nečovječno postupao prema civilnom stanovništvu, bračnom paru iz Aljmaša. Dakle, postupajući protivno odredbama čl. 3., 13., 27. i 32. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. i protivno odredbi čl. 75. Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol 1). Optuženik je, prema naredbi zapovjednika milicije Bože Bolića, prilikom ispitivanja oštećenog u zgradi milicije udarao bejzbol palicom, zadavši mu pritom najmanje 30-ak snažnih udaraca, a potom, nakon što je Bolić naredio oštećenom da razodjene, oštećenom kliještima za orahe stiskao testise. U istu prostoriju potom je dovedena i supruga oštećenika kojoj je prilikom ispitivanja bejzbol palicom zadano šest udaraca, čime je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – označenog i kažnjivog po čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Prvostupanjski postupak: Optuženik je dana 07. kolovoza 2017. oglašen krivim i osuđen na 3 (tri) godine zatvora. Protiv ove presude žalbe su uložili državni odvjetnik i optuženik.

Presuda Vrhovnog suda RH.:

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlučujući o ovim žalbama, u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2020., donio presudu kojom je kao neosnovane odbio žalbe državnog odvjetnika i optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu.