Praćenje suđenja u Republici Hrvatskoj

ZLOČIN U GLINSKOM NOVOM SELU

Na Županijskom sudu u Zagrebu započela je rasprava u kaznenom postupku protiv opt. Vlade Čupovića i dr. zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZ RH.

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, podignuta u studenom 2015. godine, protiv deset državljana Republike Srbije i jednog državljanina Republike Hrvatske. Optuženicima se stavlja na teret da su kao pripadnici paravojnih formacija TO Glina, polovicom listopadu 1991. godine, u Glinskom Novom Selu, usmrtili 31 osobu, među kojima je bila i maloljetna djevojčica.

Od jedanaest optuženika, hrvatskom pravosuđu dostupan je opt. Mile Paspalj. Kaznenih postupak se protiv ostalih provodi u odsutnosti na temelju Rješenja izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-rz-13/18 od 26. listopada 2018., koje je postalo pravomoćno 23. siječnja 2019.

Činjenični i pravni opis kaznenog djela:

Okrivljenike (od drugog do jedanaestog) se tereti da su kao pripadnici TO Glina sa zapovjednikom Izviđačko-diverzantske grupe TO Glina (poručnik JNA) danas pokojnim D. M. neutvrđenog dana polovicom listopada 1991. godine u Glinskom Novom Selu za vrijeme trajanja oružanog sukoba između oružanih snaga Republike Hrvatske i JNA te srpskih paravojnih formacija; po zapovjedi prvookrivljenika (komandanta Teritorijalne obrane Glina) da usmrte preostalo civilno stanovništvo navedenog mjesta; rasporedili se po mjestu, istjerali sve civile iz kuća i okupili ih u središtu mjesta, a žene zatvorili u drvenu kuću. Navedeno su učinili nakon što ih je prethodno jedanaestookrivljeni doveo do Glinskog Novog Sela. Potom je trećeokrivljeni u kuću, u koju su zatvorili žene, iz ručnog raketnog bacača “zolja” ispalio projektil uslijed čega se navedena kuća zapalila, dok su u muškarce i pokojnog maloljetnog K. Š. pucali iz svog osobnog naoružanja. Okrivljenike se tereti da su na opisani način usmrtili 31 osobu.
Trećeokrivljenika (1966.) se tereti da je neutvrđenog dana polovicom studenog 1991. godine u mjestu Prekopa; za vrijeme trajanja oružanog sukoba između oružanih snaga Republike Hrvatske s jedne i JNA i srpskih paravojnih formacija s druge strane; u trenutku kad je pored ceste zatekao jednu žensku civilnu osobu, pucao u nju iz automatskog pištolja marke „škorpion“ te ju tako usmrtio.

OPĆI PODACI

Toponim: Zločin u Glinskom Novom Selu, opt. Vlado Čupović i dr.

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: 13K-rz-3/2016

Vijeće za ratne zločine:

sutkinja Željka Skomeršić, predsjednica

sutkinje Renata Pražetina Kaleb i Jadranka Kos, članice

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-63/14 od 10.11.2015. Optužnica je izmijenjena 15. travnja i 16. svibnja 2016.

Optužnicu zastupa Davorka Čolak, zamjenica ŽDO u Zagrebu.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH

Optuženi:

I. opt. Vlado Čupović, nedostupan

II. opt. George Nashid Kamal, nedostupan

III. opt. Bogdan Jednak, zvan Božo i Garavi, nedostupan

IV. opt. Ljubiša Juzbašić, nedostupan

V. opt. Zoran Miljević (1973.), nedostupan

VI. opt. Zoran Miljević (1961.), nedostupan

VII. opt. Boro Miljević, nedostupan

VIII. opt. Milan Kraguljac, nedostupan

IX. opt. Branko Bulat, nedostupan

X. opt. Milan Karaica, nedostupan

XI. opt. Mile Paspalj, nazočan, brani se sa slobode

Obrana:

za I. opt., odvjetnik Stjepan Babić

za II. opt., odvjetnik Neven Gotal

za III. opt., odvjetnik Stipica Akrap

za IV. opt., odvjetnik Tomislav Kešina

za V.opt., odvjetnik Enver Vučetić

za VI. opt., odvjetnik Mario Medak

za VII. opt., odvjetnik Nenad Sarta

za VIII. opt., odvjetnik Dragutin Rendelija

za IX. opt., odvjetnik Lovel Borić

za X. opt., odvjetnica Jelena Nujić

za XI. opt., odvjetnik Vladimir Simić

Žrtve:

RATNI ZLOČIN PROTIV CIVILNOG STANOVNIŠTVA NA SAJMIŠTU

Kazneni postupak protiv opt. Zorana Ravančića zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH. Okrivljenik se tijekom prethodnog postupka nalazio u istražnom zatvoru.

Branitelj optuženika zatražio je da se mjera istražnog zatvora zamijeni mjerom jamstva.

Rasprava pred županijskom sudom u Osijeku započela je 29. studenog 2021. Neposredno su svjedočile dvije svjedokinje.

Optuženik se tereti da je:

rujna 1991. u Vukovaru, tijekom oružanog napada udruženih snaga tzv. JNA i srpskih paravojnih formacija na vukovarsko naselje Sajmište, kao pripadnik paravojne formacije odred “Petrova Gora” postupio protivno pravilima međunarodnog običajnog ratnog i humanitarnog prava o zaštiti civila. Tereti ga se da je tijekom napada došao do kuće u Ulici Svetozara Markovića broj 256, u kojoj se u podrumskim prostorijama sklonilo više civila, te je zajedno s još desetak pripadnika navedenog odreda prijeteći bacanjem bombi u podrum, istjerali na dvorište sve osobe iz podruma, među kojima su bile i tri ženske osobe s djecom (1988., 1989., 1983. i 1983.). Tereti ih se da su muškarcima (1964., 1967., 1958., 1958., 1954., 1956. i 1936.) zapovjedili da legnu na zemlju licem prema tlu te su ih na dvorištu, pred ženama i djecom, svi zajedno zlostavljali udarajući ih rukama, nogama i kundacima pušaka po glavi i tijelu, pri čemu su oštećenog muškarca (1958.) uhvatili za kosu i udarali mu glavom o beton. Kada je oštećenikovo dijete (1983.) uplašeno navedenim prizorom počelo glasno plakati, okrivljenika se tereti da je prišao u neposrednu blizinu djeteta te joj uperio cijev puške u glavu i zaprijetio joj. Okrivljenik se potom ponovno pridružio ostalim pripadnicima odreda i nastavio udarati njezinog oca i ostale muškarce koji su ležali na tlu, a kada su ih prestali tući, uz prijetnju oružjem su ih istjerali iz dvorišta te ih proveli niz Ulicu Svetozara Markovića prema predjelu tzv. Gelesove dole gdje su sve dovedene muškarce, osim jednog muškarca (1936.), nepoznati pripadnici srpskih paravojnih formacija istog dana lišili života hicima iz vatrenog oružja. Navedeni muškarac (1936.) je preživio te se uspio vratiti u jednu kuću, ali su i njega narednih dana nepoznati pripadnici srpskih paravojnih formacija ubili u blizini pruge u Proleterskoj ulici.

OPĆI PODACI

Toponim: Zločin u vukovarskom naselju Sajmište

Županijski sud u Osijeku

Broj predmeta:

Vijeće za ratne zločine:

sudac Mirko Ljubičić, predsjednik

sudac Miroslav Jukić, član

sutkinja Vlasta Šimenić Kovač, članica

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, optužnicu zastupa Miroslav Kraljević, zamjenik ŽDO Osijek

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH

Optuženik:

Zoran Ravančić

Obrana:

Tomislav Filaković, odvjetnik iz Osijeka

Žrtve:

TRIDESET GODINA OD ZLOČINA POČINJENOG NAD CIVILIMA U KOSTRIĆIMA

Ttrideset godina od zločina počinjenog nad civilnim stanovništvom Kostrića.

U jutarnjim satima 15. studenoga 1991. u selo Kostrići u općini Kostajnica upali su pripadnici Jedinice milicije za specijalne namjene SAO Krajine, Kaline Komogovina. Vatrenim su oružjem ubili ukupno sedamnaest ljudi, među njima dvoje djece (jedno samo dvije godine staro), a najstarija žrtva imala je 93. godine. Cilj akcije bio je eliminirati čitavo stanovništvo sela – nakon što su smaknuća završila, selo je čitavo spaljeno. Samo je jedan mještanin preživio zločin u Kostrićima, sakrivši se sa suprugom i djecom. Nakon što se potom predao pripadnicima Kaline Komogovina, oni su ga fizički zlostavljali, natjerali ga da da im otkrije gdje je navodno skriveno oružje u njegovoj obiteljskoj kući u Majuru, a zatim ga ubili na raskršću Kostajnica-Panjani.

Godine 2021. započela je rasprava na Županijskom sudu u Zagrebu u kaznenom postupku protiv Steve Džakule i osmero suokrivljenika za zločin u Kostrićima (devetookrivljenome za naknadno ubojstvo jedinog preživjeloga). Svima se sudi u odsutnosti. Više pripadnika jedinice, uključujući trojicu predvodnika pokolja, među njima i zapovjednika jedinice koji je izdao zapovijed da se usmrti stanovništvo sela, u međuvremenu su umrli te im se ne može suditi.
Posmrtni ostaci nekolicine žrtava ubijenih u Kostrićima do danas nisu nađeni.

Uz popis žrtava Kostrića, prilažemo i osobno sjećanje Mirjane Vujčić, koja je u masakru izgubila više članova obitelji. Njeno svjedočenje dostupno je na idućem linku: http://www.osobnasjecanja.hr/video-arhiva/mirjana-vujcic/

Prisjećamo se žrtava zločina u Kostrićima, želeći potaknuti i osnažiti osobne i društvene procese suočavanja s prošlošću, među ostalim utvrđivanje činjenica o stradalima, kao i kažnjavanje odgovornih za počinjena zlodjela, koje smatramo nužnim preduvjetima za uspostavu povjerenja, izgradnju održivog mira.

POPIS ŽRTAVA IZ KOSTRIĆA
1. Bašić (Franjo) Jelka, civil, rođ. 24.09.1942. – ubijena i spaljena 15.11.1991.
2. Bašić (Franjo) Marija, civil, rođ. 10.04.1912. – ubijena 15.11.1991., traženje posmrtnih ostataka
3. Bašić (Vilko) Petar, civil, rođ. 15.04.1940. – ubijen i spaljen 15.11.1991.
4. Bašić (Mijo) Petar, civil, rođ. 01.05.1898. – ubijen i spaljen 15.11.1991.
5. Bunjevac (Marko) Kata, civil, rođ. 14.03.1912. – ubijena 15.11.1991., traženje posmrtnih ostataka
6. Jurić (Zlatko) Dario, civil, rođ. 02.02.1986. – ubijen 15.11.1991.
7. Jurić (Josip) Marija, civil, rođ. 02.01.1930. – ubijena 15.11.1991.
8. Jurić (Josip) Milka, civil, rođ. 27.06.1929. – ubijena 15.11.1991.
9. Jurić (Zlatko) Tomislav, civil, rođ. 07.02.1989. – ubijen 15.11.1991.
10. Jurić (Juro) Vera, civil, rođ. 12.01.1968. – ubijena 15.11.1991.
11. Jurić (Antun) Zlatko, civil, rođ. 01.01.1956. – ubijen 18.11.1991., traženje posmrtnih ostataka
12. Kostrić (Stjepan) Anka, civil, rođ. 08.06.1939. – ubijena 15.11.1991.
13. Kostrić (Petar) Marija, civil, rođ. 10.06.1924. – ubijena 15.11.1991.
14. Kozić (Ivo) Anka, civil, rođ. 08.06.1939. – ubijena 15.11.1991.
15. Kozić (Mato) Juro, civil, rođ. 23.04.1931. – ubijen 15.11.1991.
16. Krizman (Filip) Ferdinand, civil, rođ. 11.08.1925. – ubijen 15.11.1991., traženje posmrtnih ostataka
17. Krizman (Petar) Marija, civil, rođ. 06.01.1929. – ubijena 15.11.1991., traženje posmrtnih ostataka

POTVRĐENA OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA ZA ZLOČIN U JOŠEVICI

Vrhovni sud RH, nakon javnog djela sjednice, dbio je žalbu Državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrdio prvostupanjska presuda.

Šrvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 453. toč.3. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.- dalje: ZKP/08.), opt. Dušan Žarković Ž., opt. Bogdan. Rebrača i opt. Milan Drljača (suđenjem u odsutnosti) oslobođeni su od optužbe da bi počinili kazneno djelo iz čl. 120. st. 1. OKZRH.

Protiv ove presude žalbu je podnio Državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske dostupna je dolje niže.

Na Županijskom sudu u Zagrebu trojica optuženika, nekadašnjih pripadnika srpskih paravojnih postrojbi tzv. SAO Krajine, zbog nedostatka dokaza oslobođeni su optužbe da bi ubojstvom Štefice Dujmović počinili ratni zločin protiv civila, opisan u članku 120. stavku 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Optužene Dušana Žarkovića, Bogdana Rebraču i Milana Drljaču protiv kojih je prvostupanjski postupak proveden u odsutnosti, optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, tereti i za pljačku imovine civilnog stanovništva.

OPĆI PODACI:

Županijski sud u Zagrebu

Vijeće: Ivan Turudić, predsjednik vijeća

Optužba: Stipe Vrdoljak, zamjenik Županijske državne odvjetnice u Sisku

Optuženici: Dušan Žarković, Bogdan Rebrača, Milan Drljača – nedostupni pravosuđu RH, sudi im se u odsutnosti

Žrtva: Štefica Dujmović, ubijena

PRAVOMOĆNA PRESUDA ZA RATNI ZLOČIN PROTIV CIVILA U ČAKOVCIMA

Vrhovni sud rh donio je presudu kojom je preinačio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni. Optuženik Radivoj Ivković nepravomoćno je bio proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Prvostupanjsku je kaznu zatvora 8 (osam) godina Vrhovni sud preinačio i optuženika osudio na kaznu zatvora 7 (sedam) godina. Suđeno mu je u odsutnosti.

Optuženik je osuđen zbog silovanja kao radnje izvršenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva 1992. Nakon okupacije otišao je do jedne kuće i pištoljem prijetio ženi koja se nalazila unutra. Poznavao ju je od ranije. Žicom joj je vezao ruke, vukao i tražio od nje novac i zlato. Uzeo je pronađeno zlato. Potom je ženu udario palicom i više puta silovao.

Vrhovni je sud zaključio da je prvostupanjski sud postupanje optuženika pogrešno pravno označio kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva prema ranije važećem zakonu. Kazneno djelo ratnog zločina počinjeno za vrijeme okupacije silovanjem civilnog stanovništva predviđeno je u važećem Kaznom zakonu. Dakle, postoji pravni kontinuitet između tih djela, ali je sada važeći Kazneni zakon blaži zakon pa ga zato treba primijeniti. Zato je preinačena prvostupanjska presuda u oznaci kaznenog djela ratnog zločina.

Vrhovni sud RH smatra da je prvostupanjski sud pravilno cijenio optuženiku kao olakotnu okolnost dosadašnju neosuđivanost. Otegotnim je cijenjeno što je djelo počinio s maksimalnim stupnjem krivnje. Djelo je počinio i u cilju zadovoljenja svojih seksualnih potreba. Pritom je iskazao izrazitu drskost. Posljedica njegovog čina je trajni poremećaj duševnog zdravlja žrtve. Svojim bijegom ometao je vođenje kaznenog postupka. Zbog preinake prvostupanjske presude u pravnoj oznaci djela optuženik je sada osuđen po blažem zakonu. Ocijenjeno je da je kazna zatvora 7 godina primjerena svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima.

Preinačenom se kaznom može ostvariti svrha kažnjavanja uključujući i jasnu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela. Ovakvom kaznom će se utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela. Utjecat će se i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Kazna sadrži i dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio žrtvi.

Prvostupanjski psotupak:

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku opt. Radivoj Ivković (suđenjem u odsutnosti) proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH i osuđenna kaznu zatvora u trajanju osam godina.

Suđenje je provedeno u odsutnosti optuženika.

Inkrininacije koje se prema navodima optužnice, optuženiku stavljaju na teret:

Optuženik se tereti da je:

točno neutvrđenog dana mjeseca veljače 1992., nakon okupacije mjesta Čakovci od strane tzv. JNA i srpskih paravojnih formacija, kao pripadnik paravojnih srpskih formacija tzv. teritorijalne obrane Čakovci, odjeven u odoru tzv. JNA i naoružan pištoljem nepoznate marke i automatskom puškom, protivno odredbama čl.3. toč. a. i c. i čl. 27. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., u nakani da nanese teške fizičke i psihičke boli okupiranom stanovništvu, zastrašivanja i pljačkanja imovine stanovništva, došao u kuću ženske osobe (ime i adresu ne navodimo) u Čakovcima, izvadio pištolj i isti uperio u vrat ženske osobe, zaprijetivši da će je ubiti ako mu ne kaže gdje su joj braća (radi zaštiti žrtve, imena ne navodimo), pa kad mu je drugi puta rekla da ne zna, gurnuo ju je do prozora i udario palicom u rame, a potom zatražio da mu pruži ruke, i nakon što je to odbila, izvadio komad žice, prišao joj i savio joj ruke na leđa i tom žicom vezao ruke šaku preko šake, da bi nakon toga od nje zatražio zlato i novac, vukavši je za to vrijeme tako vezanu, pri čemu je na komodi pronašao kćerkin zlatni lančić i uzeo ga sebi, a nakon toga joj naredio da se skine, gurnuvši je svezanih ruku na krevet, te kad to nije mogla učiniti jer je bila vezana, udario je palicom u leđa i strgao s nje suknju i gaćice i prethodno skinuvši sa sebe hlače i gaće svojim tijelom legao na nju, pritom je ljubivši po spolnom organu, naizmjenično gurao svoj spolni organ u njena usta kao i nad njom više puta izvršio spolni akt, što je trajalo oko sat vremena;

OPĆI PODACI

Toponim: Zločin u mjestu Čakovci

Županijski sud u Osijeku

Broj predmeta: K-rz-15/2012-40

Vijeće za ratne zločine:

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj K-DO-29/02 od 30. travnja 2003.

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH

Optuženik:

Opt. Radivoj Ivković, nedostupan.

Sudi mu se u odsutnosti na temelju Rješenja županijskog suda u Osijeku od 30. svibnja 2018. broj Kv-Rz- 4/2018-3, koje je postalo pravomoćno 25. listopada 2018. Navedeno Rješenje dostupno je dolje niže.

Žrtva: silovana jedna ženska osoba

PRAVOMOĆNA PRESUDA ZA RATNI ZLOČINA PROTIV RATNIH ZAROBLJENIKA U ZAROBLJENIČKOM DOMU U GLINI

Visoki kazneni sud RH donio je presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu, kojom su četvorica okrivljenika proglašeni krivima za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Izrečene su sljedeće zatvorske kazne: I okr. Stanko Palančan 10 godina, II okr. Đuro Birač 9 godina, III okr. rade Baždar 5 godina i IV okr. Stevan Bjelaja 7 godina. Svim optuženicima je suđeno u odsutnosti.

Četvorica optuženika su osuđeni zbog mučenja i zlostavljanja ratnih zarobljenika za vrijeme oružanog sukoba od rujna 1991. do ožujka 1992 . Veća grupa ratnih zarobljenika je dovedena i smještena u zarobljenički logor koji je bio u sklopu postojećeg zatvora. Prvi optuženik (zapovjednik zarobljeničkog logora) i drugi optuženik (upravitelj zatvora) su znali da pojedini stražari i druge osobe tuku zarobljenike palicama i električkim kabelima, zlostavljaju puštanjem struje kroz tijelo i na druge načine psihički i fizički zlostavljaju. Nisu ništa poduzeli da se počinitelji ovakvih protupravnih postupanja u tome spriječe odnosno da ih se u tome na učinkovit način suzbije i kazni. Gotovo su svi zarobljenici bili izloženi takvom postupanju, među njima i 20 zarobljenih policajaca. Na taj su način ovi optuženici omogućili neposredno počinjenje kaznenog djela. Time su i oni sami, radnjom nečinjenja, počinili kazneno djelo. Pored toga, prvi optuženik je osobno tukao trojicu zarobljenika.

Treći optuženik (zamjenik upravitelja zatvora i ujedno stražar zatvora) te četvrti optuženik (stražar) sudjelovali su zajedno s drugim osobama u psihičkom i fizičkom zlostavljanju zarobljenika. Treći optuženik je palicom tukao jednog zarobljenog policajca, a četvrti optuženik je sudjelovao u batinjanju i mučenju petorice zarobljenih policajaca puštanjem struje kroz tijelo.

Visoki kazneni sud RH smatra da će kazne zatvora na koju su osuđeni svaki od četvorice optuženika ispuniti svrhu kažnjavanja. U odnosu na sve optuženike otegotnim je cijenjeno što su kazneno djelo počinili s najvišim stupnjem kaznene odgovornosti. Okolnosti počinjenja djela po svom intenzitetu nadilaze uobičajena fizička i psihička zlostavljanja. Uključuju takvu količinu agresije i brutalnog ponašanja prema potpuno bespomoćnim žrtvama (koje su mučene i elektro šokovima) i zbog toga zaslužuju veći prijekor. Drugi optuženik je osuđivan za istovrsno djelo. Olakotnim je prvom, trećem i četvrtom optuženiku cijenjenja prijašnja neosuđivanost.

Ove kazne će i utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Kazne sadrže i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje su optuženici prouzrokovali žrtvama.

Prvostupanjski postupak :

Na Županijskom sudu u Zagrebu četvorica pripadnika paravojnih postrojbi za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika u Glini, u prostorijama kazneno – popravnog doma, koji je u to vrijeme služio kao zarobljenički logor, u odsutnosti oglašeni krivim i osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne.

Opt. Stanko Palančan, komandant zarobljeničkog logora, osuđen je na 10 godina zatvora za nesprječavanje podređenih pripadnika u mučenju i zlostavljanju zarobljenika, ali i kao neposredni počinitelj.
Opt. Đuro Birač osuđen je na zatvorsku kaznu u trajanju od 9 godina jer usprkos stvarnim zapovjednim ovlastima nad stražarima u zatvoru i odgovornosti za zarobljenike, takva postupanja nije spriječio, suzbio i kaznio.
Opt. Rade Baždar kao neposredni počinitelj osuđen je na 5 godina zatvora.
Opt. Stevan Bjelajac, zatvorsku čuvar, za sudjelovanje u mučenju, psihičkoj i fizičkoj torturi nad zarobljenicima, osuđen je na 7 godina zatvora.

Kazneni postupak, u međuvremenu je protiv opt. Nedjeljka Petrovića, zbog odustanka optužbe od kaznenog progona, obustavljen.

Na Županijskom sudu u Zagrebu u tijeku je rasprava u kaznenom postupku protiv petorice optuženika, nekadašnjih pripadnika paravojnih formacija tzv. SAO Krajine zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Optuženicima se sudi u odsutnosti.

Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Sisku podignuta je protiv I. okrivljenog Stanka Palančana, tempore criminiskomandanta zarobljeničkog logora, koji se nalazio u prostorijama Kazneno – popravnog doma u Glini i načelnika sigurnosti Štaba Teritorijalne obrane Glina, II. okrivljenog Đure Birača, upravitelja zatvora u Kazneno – popravnom domu u Glini, koji je po navodima optužnice služio kao zarobljenički logor, III. okrivljenog Rade Baždara, IV. okrivljenog Stevana Bjelajca i V. okrivljenog Neđeljka Petrovića, koji su tijekom inkriminiranog perioda u opisanom zarobljeničkom logoru bili stražari.

Inkriminacija: činjenični i pravni opis te pravna kvalifikacija:

Optuženicima se na teret stavlja da su:

– u razdoblju od 16. rujna 1991. do 14. ožujka 1992. godine, u Glini, u prostorijama Kazneno – popravnog doma, koji je u to vrijeme služio i kao zarobljenički logor, za vrijeme oružanog sukoba između paravojnih formacija tzv. SAO Krajine i regularnih postrojbi Hrvatske vojske i policije, nakon što je veća grupa zarobljenih hrvatskih policajaca i pripadnika Zbora narodne garde po zarobljavanju u Hrvatskoj Kostajnici dovedena i smještena u prostorije ovog logora, u koji logor su inače dovođeni zarobljeni pripadnici hrvatskih oružanih snaga, ali i veći broj civilnih osoba hrvatske nacionalnosti s područja Banovine, suprotno odredbama čl. 3. st. 1. toč. a) i c), čl. 13. i čl. 130. III Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. godine, odredbama čl. 86. i 87. Dopunskog protokola Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnog oružanog sukoba (Protokol I od 08. lipnja 1977.) te odredbama čl. 4. st. 2. a) i e) Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II od 8. lipnja 1977.) tijekom ispitivanja, zarobljenike tukli, batinali, zlostavljali ih puštanjem struje kroz tijelo i na druge načine iste psihički i fizički zlostavljali, odnosno iako su bili svjesni da pojedini stražari i druge osobe koje su sudjelovale u ispitivanju zarobljenika, iste tuku, psihički i fizički zlostavljaju, usprkos stvarnim i zapovjednim ovlastima nad stražarima u zatvoru i odgovornosti za sigurnost zarobljenika, nisu poduzeli ništa da takva protupravna postupanja spriječe, suzbiju i kazne, pa su time počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv ratnih zarobljenika – označeno i kažnjivo po čl. 122. Osnovnog kaznenog zakona Republike Hrvatske, odnosno kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv ratnih zarobljenika nečinjenjem – označeno i kažnjivo po čl. 122. u vezi čl. 28. OKZ RH;

OPĆI PODACI

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta:13 K-rz-8/16

Vijeće za ratne zločine: sutkinja Željka Skomeršić, predsjednica vijeća, sudac Zdravko Majerović, član i Renata Pražetina Kaleb, članica

Optužnica: ŽDO-a u Sisku

Zastupnik optužbe:Stupe Vrdoljak, zamjenik Županijske državne odvjetnice u Sisku

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH, a u odnosu na I. opt. i II. opt. kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika počinjen nečinjenjem – označeno i kažnjivo po čl. 122. u vezi čl. 28. OKZ RH

Optuženici:

opt. Stanko Palančan, nedostupan hrvatskom pravosuđu, sudi mu se u odsutnosti, s prebivalištem u Republici Srbiji
opt. Đuro Birač, nedostupan hrvatskom pravosuđu, sudi mu se u odsutnosti, s prebivalištem u Republici Srbiji
opt. Rade Baždar, nedostupan, prebiva u Republici Srbiji
opt. Stevan Bjelajac, nedostupan, prebiva u Republici Srbiji
opt. Neđeljko Petrović, sudi mu se u odsutnosti, s prebivalištem u Republici Srbiji

Žrtve:

R., D. V, M. B., D. V., V. S., R. S., K.B., N.M., R.H., I.M., J. D., K.F., Z.M., I.V., S.R., F. T., Z. K., N. Đ., T. T., S. I., K. D., fizički i psihički zlostavljani pripadnici policijskih snaga RH;

M.M., J. Č., fizički i psihički zlostavljani pripadnici Zbora narodne garde;

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE POTVRDIO OSUĐUJUĆU PRESUDU ZA GRANATIRANJE ĐAKOVA

Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je Presudu kojom je djelomično prihvatio žalbu okrivljenika Đorđa Rkmana o uračunavanju vremena lišenja slobode u izrečenu kaznu zatvora. U ostalom dijelu odbio je žalbu okrivljenika i potvrdio presudu kojom mu je za izvršeno kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl.120.st.1. OKZ RH u svezi čl.28. OKZ RH izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 godina.

ZLOČIN U STANICI MILICIJE DARDA – NASTAVAK DOKAZNOG POSTUPKA

Dana 26. listopada 2021. godine održano je ročište za raspravu u kaznenom predmetu br. K-rz-2/2020, okr. Boško Vojnović (suđenje u odsutnosti), kojemu se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl.120.st.1. OKZ RH i kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl.122. OKZ RH.

U tijeku je dokazni postupak. Na ročište za raspravu je bilo pozvano 5 svjedoka, od kojih se dvoje odazvalo. Za svjedoke koji se nisu odazvali Predsjednica Vijeća za ratne zločine Županijskog suda Osijek upoznala je stranke sa sljedećim: jedna svjedokinja je nepoznata na adresi na koju je bio upućen poziv na raspravu; jedan svjedok je umro; jedan svjedok je u bijegu, za njim je raspisana tjeralica.

Svjedokinja L.M. (svjedokinja optužbe), izjavila je da je u razgovoru, koji je vodio njezin bivši suprug s nekim, vidjela jednu značku u obliku slova U. Bivši suprug, kao i mnogi u Dardi u kritično vrijeme, prepričavali su događaj, o kome je pričao njezin bivši suprug, koji je bio pripadnik milicije u Dardi i pripadnik „Crvenih beretki“. Značka je pripadala čovjeku, čije ime svjedokinji nije poznato, koji je pogrešno mislio da je svjedokinjin suprug hrvatski vojnik, jer je imao naglasak različit od ljudi iz Baranje. Odveo je supruga svjedokinje do položaja suprotne strane i pokazivao mu položaje. Nakon toga taj čovjek je uhićen i odveden u miliciju u Dardi. Svjedokinji je poznato da je bio zadržan u zatvoru, kao i da iz toga zatvora nije izašao. Svjedokinja je početkom rata otišla iz Baranje, a vratila se negdje 1992. godine. Nakon njezina povratka u Baranju dogodio se događaj koji je opisala.

Svjedok S.K. (svjedok optužbe), u kritično vrijeme bio je liječnik u Domu zdravlja u Dardi. Bio je par puta pozivan u Stanicu milicije u Dardi, gdje je u jednoj sobi pregledao zatvorenike, za koje je bio pozivan. Na njima je vidio neke povrede, za koje je procijenio da nisu bile takve da ih treba poslati na kirurgiju, traumu, ili neki drugi odjel. Vidio je da su zatvorenici, koje je pregledao, bili u lošem psihičkom stanju. Svjedok misli da oni nisu počinili nikakva djela zbog kojih bi bili uhićeni, već da su bili sumnjivi da su surađivali sa suprotnom stranom, ili su uzeli na početku rata oružje. Svjedok je rekao da je to bilo vrijeme kada se na neSrbe vršio pritisak da odu iz Baranje, a nakon toga je slijedila pljačka imovine. Neki su ubijani, pa je i nakon ubojstva slijedila pljačka imovine tih žrtava. Posljednje ubojstvo Hrvata, Mađara i neSrba u Dardi je uslijedilo u svibnju 1992. godine. Naime, ljudi koji su bili uhićeni ranije pušteni su, a nakon toga su bili u radnoj grupi, koja je čistila smeće po Dardi. U svibnju 1992. godine na smetlištu u Dardi su pripadnici te radne grupe ubijeni. Osim njih su ubijeni i Romi i jedan čovjek, koji su se zatekli na smetlištu i vidjeli ubojstvo ljudi iz radne grupe. Svjedok je rekao da je tom prilikom ubijeno 13 ljudi. Istraživanje i procesuiranje ubojstava milicija je započela onda kada su ubijeni prvi Srbi u Dardi i Baranji. Svjedok je rekao da je u Dardi i Branji najmanje 50, a i više ljudi, neSrba, ubijeno. Rekao je da pretpostavlja da nisu ubijeni samo zato što su neSrbi, već zato da bi im se pljačkala imovina. Lokalne vlasti tolerirale su teror nad neSrbima, imovina „ustaša“ se mogla pljačkati kako se htjelo. Rekao je da je postojala jedna grupa, za koju misli da nisu bili u radnom odnosu u miliciji, koja je prema potrebi pozivana kako bi razriješila određene situacije, neka ubojstva,… Nazivali su ih specijalcima.

Sljedeće ročište za raspravu zakazano je za dane 6. i 7. prosinca 2021. godine u 9,00 sati.

ZLOČIN U PETROVCIMA – nastavak suđenja

Na Županijskom sudu u Osijeku dana 11. listopada 2021. godine nastavljena je rasprava u kaznenom predmetu br. K-rz-5/2020, okr. Milenko Đurđević, ratni zločin protiv civila, čl.120.st.1. OKZ RH, počinjen 1991. godine u Petrovcima.

Rasprava je započela u 10,00 sati. Uspostavljena je video veza s Višim sudom – Odjeljenjem za ratne zločine, kako bi se ispitao svjedok Nikola Radojčić. Izvanraspravno ispitivanje svjedoka pratio je sudac Višeg suda – Odjeljenja za ratne zločine u Beogradu g. Siniša Petrović,. Na početku rasprave sudac Siniša Petrović je izvijestio Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku da je u Viši sud – Odjeljenje za ratne zločine u Beogradu pristupio svjedok Nikola Radojčić, od koga je uzeo osobne podatke, upoznao ga da će ga ispitati kao svjedoka u kaznenom predmetu protiv okr. Milenka Đurđevića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl.120.st.1. OKZ RH. Pojasnio je da procesni zakoni Republike Srbije nalažu da svjedok pročita zakletvu / prisegu. Nakon što je svjedok Radojčić pročitao zakletvu / prisegu Predsjednik Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku predstavio se svjedoku. Nakon toga pristupilo se ispitivanju svjedoka.

Svjedok Nikola Radojčić je rekao da je u kritično vrijeme živio sa suprugom i djecom u Vukovaru. Rođen je u Petrovcima, gdje su živjeli njegovi i roditelji njegove supruge. Poznavao je ljude u Petrovcima. U Petrovce je došao živjeti u listopadu 1991. godine, kada se ratna situacija rasplamsala. Poznaje okr. Milenka Đurđevića, koji je desetak godina mlađi od njega. U kritično vrijeme, 1991. godine, svjedok je bio komandir milicije u Petrovcima. U miliciji je bilo desetak ljudi. Osim milicije u Petrovcima je bila i vojna policija JNA. Jedinice JNA su se često mijenjale, bilo je pripadnika Gardijske brigade, jedinice iz Valjeva,… Svjedok je rekao da milicija nije ispitivala mještane. Njihov zadatak je bio da privedu osobe koje su se kretale tijekom policijskog sata, ili su imali neki drugi problem, uzmu podatke o toj osobi i predaju je vojnoj policiji. U svom iskazu nijekao je da je stanovnike Petrovaca ispitivala milicija. Rekao je da milicija nije imala zatvor, niti prostorije za zadržavanje. Inače, milicija je bila u kući Janka Papuge.

Zamjenica ŽDO iz Osijeka stavila je primjedbu na cjelokupni iskaz svjedoka, jer je dan da pogoduje okrivljeniku, te da svjedok izbjegne kaznenu odgovornost, s obzirom na činjenicu da je protiv njega u Republici Hrvatskoj podignuta optužnica za isto kazneno djelo.

Sudac Višeg suda – Odjeljenja za ratne zločine u Beogradu izvijestio je Predsjednika Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku da je svjedok, koji je predložen za ispitivanje 18.10.2021. godine dostavio Višem sudu medicinsku dokumentaciju iz koje se vidi da ne može dati iskaz, onkološki je bolesnik i u vrlo lošem je zdravstvenom stanju.

Nakon što je završena video veza s Višim sudom – Odjeljenjem za ratne zločine iz Beograda Predsjednik Vijeća pitao je nazočne stranke imaju li novih dokaznih prijedloga. ŽDO iz Osijeka, kao niti branitelj nisu imali novih dokaznih prijedloga.

Zamjenica ŽDO iz Osijeka izmijenila je optužnicu.
Branitelj okrivljenika zatražio je rok od 15 dana za očitovanje o izmjeni optužnice.

Novo ročište zakazano je za dan 8. studenoga 2021. godine u 11,00 sati.

ZLOČIN NA GLINSKOM PODRUČJU

Zločin na glinskom području – u odsutnosti

16. ožujka 2021 13:00

Kazneni postupak protiv I. opt. Dušana Jovića, II. opt. Mile Paspalja, III. opt. Vlade Čupovića, IV. opt. Marka Vrcelja i V. opt. Josipa Kovačevića zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.

Protiv V. opt. Josipa Kovačević kazneni postupak je obustavljen zbog smrti.

Optuženicima se sudi u odsutnosti jer su nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

Rasprava je započela pred vijećem Županijskog suda u Zagrebu 16. ožujka 2021.

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od 30. srpnja 2010. na teret im se stavlja da su:
I. opt. Dušan Jović
– da je od rujna 1991. do travnja 1992., na području općine Glina kao predsjednik ratnog predsjedništva toga grada sudjelovao u planiranju napada i naredio napade postrojba Teritorijalne obrane Glina i njima podčinjene milicije “SAO Krajine” na sela nastanjena pretežito hrvatskim pučanstvom.

II. opt. Mile Paspalj
– da je od 12. rujna 1991. do ožujka 1992. godine kao pomoćnik zapovjednika Regionalnog štaba Teritorijalne obrane za Baniju i Kordun za moralno-politički rad, naredio da se ratni zarobljenici u logoru KPD-a Glina podvrgavaju fizičkom i psihičkom mučenju i zlostavljanju, što su osobe iz njegove tjelesne zaštite i čuvari logora i provodili.

III. opt. Vlado Čupović
– da je od sredine listopada 1991. do travnja 1992. godine, kao komandant štaba Teritorijalne obrane Glina, naredio nastavak napada na sela između rijeka Gline i Kupe nastanjena pretežito hrvatskim pučanstvom pa su podčinjene postrojbe izvršile napade na mnoga naselja na području Gline, između ostalog i usmrćivanje trideset dvije (32) osobe u Novom Selu Glinskom u listopadu 1991., sedam (7) civilnih osoba u Marin Brodu u listopadu 1991., tri civilne osobe (3) u Gornjim i Donjim Jamama 03. listopada 1991., dvije (2) civilne osobe u Desnom Degoju 03. listopada 1991., jedne (1) civilne osobe u Ilovačku 04. listopada 1991., jedne civilne osobe (1) u Maloj Solini 20. listopada 1991. te da su krajem rujna i početkom listopada 1991.spaljena sela Donji i Gornji Viduševac i Donji i Gornji Selkovac. Svu trojicu tereti se da, iako su znali da njihovi podčinjeni čine zločine, nisu ništa poduzeli da to spriječe.

IV. opt. Marko Vrcelj
– da je u razdoblju od 18. studenog 1991. do 05.lipnja 1992., kao komandant 1., a kasnije 24. brigade TO Glina, iako je znao da su njemu podređene postrojbe počinile ratne zločine usmrćenjem petnaest (15) civila u Gornjoj i Donjoj Bučici u studenom 1991. te usmrćivanjem dvanaest (12) civilnih osoba u Donjim Jamama 03. studenog 1991., pogotovo što je od 08. studenog do 18. studenog 1991. obnašao dužnost načelnika štaba I. brigade TO Glina, a kad je imenovan na dužnost komandanta I. brigade TO Glina nije poduzeo ništa da takva nedopuštena postupanja spriječi, suzbije i kazni. Također, njemu podređeni pripadnici TO počinili su ratne zločine usmrtivši brojne civile u Gornjim Jamama u 11.prosinca 1991., u Joševici 16. prosinca 1991. te 05. lipnja 1992. u Jukinačkoj ulici u Glini.

OPĆI PODACI
Toponim: Zločin na glinskom području, opt. Dušan Jović i dr.
Županijski sud u Zagrebu
Broj predmeta: K-rz-14/2012

Vijeće za ratne zločine:
sudac Zdravko Majerović, predsjednik
sudac Petar Šakić, član
sudac Krešimir Devčić, član

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-2/07 od 30. srpnja 2010.

Kazneno djelo:
ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH
ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZ RH

Optuženici:
I. Opt. Dušan Jović, nedostupan
II. opt. Mile Paspalj, nedostupan
III. opt. Vlado Čupović, nedostupan
IV. opt. Marko Vrcelj, nedostupan
Suđenje u odsutnosti provodi se na temelju rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2018. broj Kv-Rz-16/2017. (K-Rz-14/2012.), a koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2021.
Rješenje Vrhovnog suda kojim je potvrđena odluka suda nižeg stupnja o provođenju suđenja u odsutnosti, dostupno je u nastavku.