Suđenja za ratne zločine 2015

ZAVRŠNA KONFERENCIJA PROJEKTA MONITORING SUĐENJA ZA RATNE ZLOČINE, REGIONALNA SURADNJA

Regionalna suradnja tužiteljstava ključna za procesuiranje ratnih zločina; potrebno mijenjati kulturu odnosa prema žrtvama

Regionalna suradnja tužiteljstava ključna je za istraživanje i procesuiranje ratnih zločina. Organizacije civilnog društva imaju važnu ulogu u podizanju transparentosti suđenja za ratne zločine i promoviranju prava žrtava. Ovo su zaključci Završne konferencije “Monitoring suđenja za ratne zločine – regionalna saradnja”. Završnu konferenciju su organizirali Centar za mir nenasilje i ljudska prava iz Osijeka i Centra za razvoj demokratskog društva “Europolis” iz Novog Sada, kao jedna od aktivnost projekta “Monitoring suđenja za ratne zločine – regionalna suradnja. Konferencija je održana istovremeno u Osijeku i Novom Sadu dana 29. listopada 2020. godine putem video linka.

Na Završnoj konferenciji predstavljen je Izvještaj o monitoringu suđenja za ratne zločine, radu pravosudnih tijela u Osijeku i Beogradu. Na Konferenciji je bilo prigode za susret predstavnika civilnog društva, žrtava, medija i tužilaštava iz Hrvatske i Srbije, za razgovor o i razgovaraju o važnosti suđenja za ratne zločine i položaju žrtava u regiji.

Izvještaj o monitoringu suđenja za ratne zločine predstavila je autorica teksta Izvještaja i istraživačica na Projektu, gđa Veselinka Kastratović iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek. Gđa Kastratović je rekla da se projekat monitoringa suđenja vratio u Osijek odakle je krenuo 2004. godine, kada je započet monitoringom suđenja za zločin na Ovčari.

Predstavljajući Izvještaj gđa Kastratović je predstavila strukturu Izvještaja, nalaze o radu na istraživanju ratnih zločina Županijskog suda Osijek i Županijskog državnog odvjetništva (ŽDO) Osijek, kao i Višeg suda Odjeljenja za ratne zločine iz Beograda i Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije. Analizom su bili obuhvaćeni podaci dostupni na wveb stranicama županijskih državnih odvjetništava iz Rijeke, Splita i Zagreba. Nadalje, predstavljen je rad s obiteljima nestalih, žrtvama seksualnog nasilja izvršenog tijekom rata, rad s preživjelim žrtvama ratnih zločina, što je, također, obuhvaćeno ovim Izvještajem.

Opći zaključak i preporuka Izvještaja je da je potrebno nastaviti sa suradnjom između tužilaštava u istraživanju i procesuiranju ratnih zločina. Kazneni procesi za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti pretpostavka su za ostvarenje pravde za žrtve, što je, ujedno, dio procesa suočavanja s prošlošću. Osim toga, naglašena je potreba za promjenom kulture odnosa prema žrtvama.

Tijekom Završne konferencije rečeno je da je rad na istraživanju i procesuiranju ratnih zločina kompleksan, jer se, nerijetko, počinioci, žrtve i njihove obitelji, kao i dokazi i svjedoci, nalaze u različitim državama regije. Regionalna suradnja tužiteljstava u procesuiranju ratnih zločina je, stoga, neophodna. Gospodin Dušan Knežević, zamjenik Tužioca za ratne zločine Republike Srbije, naglasio je da su dobri primjeri regionalne saradnju doveli do pronalaska posmrtnih ostataka nestalih osoba i procesuiranja počinitelja zločina. Naveo je primjere: zločini počinjeni na Ovčari, u Sotinu i u Zvorniku. Napomenuto je i da je regionalna suradnja „zamrznuta“, o čemu govori i sve veći broj suđenja u odsutnosti u Republici Hrvatskoj.

Gospodin Ivan Jovanović, voditelj UNDP programa, također je naglasio da se bez regionalne suradnje ne mogu voditi kazneni postupci koji uključuju više država. Međutim, upozorio je da postoje prepreke koje ograničavaju suradnju, kao što su političke prilike ali i činjenica da se tužitelji i sudovi kreću u okvirima zakona koji se razlikuju između država regije.

Sudionici Završne konferencije suglasni su o važnosti rada organizacija civilnog društva na praćenju suđenja za ratne zločine. Naglašeno je da se na taj način doprinosi transparentnosti procesuiranja ratnih zločina. Da bi suđenja imala društveni utjecaj, informacije u vezi s postupcima trebaju biti dostupne medijima i široj javnosti. Organizacije civilnog društva, stoga, imaju ulogu mosta između sudnica i javnosti. Konstatirano je da organizacije civilnog društva doprinose boljoj informiranosti medija i šire javnosti o sudskim postupcima, činjenicama vezanim za podizanje optužnica i donošenje presuda.

Gospodin Ivan Jovanović, iz UNDP, upozorio je da treba biti oprezan u očekivanjima od suđenja. Zbog proteka vremena postaje teže utvrditi istinu o nekom zločinu, jer su svjedoci i okrivljenici nedostupni, a iskazi svjedoka postaju manje pouzdana, jer sjećanja blijede. Ukazao je na važnost pružanja potpore žrtvama u ostvarivanju pravde na druge načine osim kaznenih postupaka, poput parničnih postupaka za nadoknadu štetu. Organizacije civilnog društva trebaju raditi na promociji prava žrtava, tražiti poboljšanje položaja žrtve u društvu, zalagati se za izmjene propisa koji reguliraju status žrtva…

Sudionici Završne konferencije primijetili su da se suočavanje sa prošlošću i pomirenje ne nalaze visoko na agendi vlada zemalja u regiji, da se gubi interes međunarodne zajednice, koja bi inzistirala na tome. Stoga organizacije civilnog društva teže pronalaze sredstva za projekte s temom suočavanja s prošlošću. Sudionici Završne konferencije suglasili su se da suočavanje s prošlošću treba ostati u fokusu civilnog društva, koje kroz svoje inicijative njeguje kulturu sjećanja.

Tijekom Završne konferencije naglašeno je da je za žrtve jedna od najvećih satisfakcija priznanje njezino stradavanje i patnja. Stoga je zaključeno da je potrebno raditi na promjeni kulture odnosa prema žrtvama. Žrtvama i njihovim obiteljima potrebno je davati potporu, stvarati siguran prostor u kom mogu govoriti o onome što im se dogodilo i ostvariti svoja prava.

Završna konferencija “Monitoring suđenja za ratne zločine – regionalna suradnja” održana je kao završna aktivnost istoimenog Projekta, koji provode Centar za mir nenasilje i ljudska prava iz Osijeka u partnerstvu s Centrom za razvoj demokratskog društva “Europolis” iz Novog Sada. Projekt je podržala Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, u okviru Regionalnog projekta o ratnim zločinima (RWC) koji implementira Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP).

DVIJE NEPRAVOMOĆNE PRESUDE ZA RATNI ZLOČIN

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Splitu donijelo je dana 5. prosinca 2019. godine nepravomoćnu presudu, kojom je okr. Milorad Kovačević, umirovljeni poručnik bivše JNA, u odsutnosti, proglašen krivim za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika (čl.122. OKZ RH) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri i pol godine.

Proglašen je krivim za nespriječavanje sebi podređenih pripadnika bivše JNA da maltretiraju pripadnike MUP RH početkom listopada 1991. godine. U kritično vrijeme okrivljenik je bio aktivni oficir bivše JNA, s činom poručnika, na dužnosti zapovjednika voda vojne policije, koji je imao zadatak preuzeti ratne zarobljenike na području Zavale i sprovesti ih do logora Bileća u BiH.

Kod mjesta Slano i Majkovi jedinice bivše JNA zarobile su pripadnike MUP RH: Zorana Tomaša, Jadrana Zlokića, Damira Šulentića, Tonćija Gugića, Vlatka Bokšića, te pripadnike organiziranih oružanih patrola za obranu mjesta Dubrovačkog primorja: Antuna Dedo, Metoda Batinića i Rasima Avdića.

Znajući za netrpeljivost prema pripadnicima MUP RH i hrvatskim oružanih postrojbi, okrivljeni ih je svjesno izložio brutalnosti i iživljavanju pripadnika bivše JNA i lokalnog civilnog stanovništva područja kojim su zarobljenici trebali biti prevoženi.

U optužnici se navodi da je okrivljenik dozvolio da zarobljenike u području Zavale veliki broj rezervista bjesomučno tuku šakama, nogama, kundacima pušaka i drugim predmetima po glavi i tijelu. Skoro svi zarobljenici su zadobili teške ozlijede od brojnih kontuzija glava i tijela kojih je posljedica bio invaliditet, navodi optužni akt.

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Zagrebu donijelo je dana 16. srpnja 2020. godine nepravomoćnu presudu kojom su okr. Dušan Žarković, okr. Bogdan Jednak i okr. Dušan Martić, svi pripadnici srpskih paravojnih postrojbi, nepravomćno proglašeni krivima za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civila (čl.120.st.1. OKZ RH) i svaki osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina.

U optužnici okrivljenicima se stavlja na teret da su kao pripadnici srpskih paravojnih postrojbi dana 6. studenog 1991. godine, u Joševici, tražili od civila Nikole i Gine Kreštalica da im predaju svoj Volvo švedskih registarskih oznaka, zlato i nakit. Upali su im u naoružani u kuću, a u kući je bio i Đuro Kreštalica. Trojica pripadnika srpskih paravojnih postrojbi posvađala su se s članovima obitelji Kreštalica. U jednom trenutku Nikola Kreštalica je iskočio kroz prozor kuće. Prema optužnici, okrivljenici su ga usmrtili pucajući mu u glavu. Nakon toga ubili su Ginu i Đuru Kreštalicu, čija tijela su zapalili zajedno s kućom. Potom su se odvezli automobil i stvari žrtava.

OBNOVLJENI POSTUPAK ZA ZLOČIN U BARANJI

Dana 15. rujna 2020. godine pred Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku održano je ročište za raspravu u obnovljenom kaznenom predmetu protiv okr. Milenka Marića.

Županijski sud Osijek

K – rz – 6/2018

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku:
sutkinja Azra Salitrežić, predsjednica Vijeća
sudac Mario Kovač, član Vijeća
sudac Krunoslav Barkić, član Vijeća

ŽDO Osijek: Miroslav Dasović, zamjenik ŽDO iz Osijeka

branitelj: Tomislav Filaković, odvjentik iz Osijeka

okrivljenik živi u Engleskoj, nedostupan je pravosudnim tijelima RH

Dosadašnji tijek postupka:

Dana 15. rujna 2017. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku donijelo je i objavilo oslobađajuću presudu u predmetu ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, okr. Milenko Marić.

Izmijenjenom optužnicom okrivljeniku Milenku Mariću se stavljalo na teret da je u ljeto i jesen 1991. godine, kao pripadnik paramilicijskih snaga (stanica milicije Beli Manastir), privodio civile u stanicu milicije u zatvor i na saslušanja, tukao ih i maltretirao. U optužnici se navode imena i radnje u odnosu na 6 civilnih osoba, koje je okrivljenik tukao i maltretirao.

Okr. Milenko Marić izručen je u siječnju 2017. godine iz Londona, temeljem europskog uhidbenog naloga. Protiv njega proveo se razdvojeni postupak. Cijelo vrijeme rasprave okrivljenik se nalazio u istražnom zatvoru.

Vrhovni sud Republike Hrvatske unikuno je oslobađajuću presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

Na današnjem ročištu Zamjenik ŽDO iz Osijeka tražio je određivanje istražnog zatvora protiv okrivljenika, jer izbjegava ovaj kazneni postupak. Smatra da mail koji je uputio Sudu, a u kome navodi da je teško bolestan, i da ne može niti zdravstveno niti financijski izdržati put u Hrvatsku i odazivanje pozivu za raspravu, predstavlja okrivljenikovo izbjegavanje kaznenog progona. Osim toga, predložio je da se izda tjeralica i postavi europski uhidbeni nalog, dok je to još moguće s obzirom na položaj Velike Britanije u Europskoj uniji. Smatra da namjerno opstruira postupak i ne prima pozive, a ipak komunicira sa sudom mailom.

Branitelj se protivio prijedlozima Zamjenika ŽDO iz Osijeka, jer smatra da Zamjenik nije dokazao i potkrijepio svoje tvrdnje okrivljenikova izbjegavanja kaznenog progona. Naime, bez obzira na činjenicu da je vještak vještačio medicinsku dokumentaciju, koju je dostavio okrivljenik, te je utvrdio da je okrivljenik raspravno sposoban, smatra da njegov branjenik doista ne može, posebno u situaciji pandemije korone virusa, bez velikih problema doći iz Engleske i odazvati se na Sud.

Nakon vijeća i glasanja Vijeće za ratne zločine donijelo je odluku kojom se određuje istražni zatvor protiv okr. Milenka Marića.

U ŽALBENOM POSTUPKU TUŽITELJSTVO MRMKS TRAŽI POTVRDU PRESUDE KOJOM JE RATKO MLADIĆ OSUĐEN NA DOŽIVOTNI ZATVOR

Pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za kaznene sudove (u daljem tekstu MRMKS) u tijeku je žalbeni postupak protiv presude, kojom je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu MKSJ), osudio okr. Ratka Mladića na doživotni zatvor, zbog genocida počinejnog u Srebrenici i druge zločine.

Tužiteljstvo MRMKS traže od Žalbenog vijeća MRMKS da potvrdi prvostupanjsku presudu, kojom je okr. Ratko Mladić osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu. Odvjetnici okrivljenika traže oslobađajuću presudu ili ponovono suđenje.

Okr. Ratko Mladić uhićen je dana 26. svibnja 2011. godine u kući svojih rođaka u Lazarevu na sjeveru Srbije, gdje se krio.

MKSJ izrekao je prvostupajsku presudu dana 22. studenoga 2017. godine, kojom je osudio okr. Ratka Mladića na kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici i druge zločine. Na presudu su se žalili i obrana okrivljenika, ali i Tužiteljstvo MKSJ.

PRAVOMOĆNA PRESUDA ZA ZLOČIN U ERDUTU

Zločin u Erdutu – suđenje u odsutnosti

Kazneni postupak protiv okr. Zorana Vučićevića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optuženom Zoranu Vučićeviću se stavlja na teret da je 22. studenoga 1991. kao pripadnik pararedarstvenog odjeljenja milicije Erdut po naredbi zapovjednika Bože Bolića, mučio i nečovječno postupao prema civilnom stanovništvu, bračnom paru iz Aljmaša. Dakle, postupajući protivno odredbama čl. 3., 13., 27. i 32. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. i protivno odredbi čl. 75. Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol 1). Optuženik je, prema naredbi zapovjednika milicije Bože Bolića, prilikom ispitivanja oštećenog u zgradi milicije udarao bejzbol palicom, zadavši mu pritom najmanje 30-ak snažnih udaraca, a potom, nakon što je Bolić naredio oštećenom da razodjene, oštećenom kliještima za orahe stiskao testise. U istu prostoriju potom je dovedena i supruga oštećenika kojoj je prilikom ispitivanja bejzbol palicom zadano šest udaraca, čime je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – označenog i kažnjivog po čl. 120. st. 1. OKZ RH.

Prvostupanjski postupak: Optuženik je dana 07. kolovoza 2017. oglašen krivim i osuđen na 3 (tri) godine zatvora. Protiv ove presude žalbe su uložili državni odvjetnik i optuženik.

Presuda Vrhovnog suda RH.:

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlučujući o ovim žalbama, u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2020., donio presudu kojom je kao neosnovane odbio žalbe državnog odvjetnika i optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu.

PRAVOMOĆNA PRESUDA ZA ZLOČIN U DONJEM HRASTOVCU

Zločin u Donjem Hrastovcu (opt. Milorad Božić i dr.) – suđenje u odsutnosti, ponovljeni postupak

Kazneni postupak protiv Milorada Božica i Cvije Baždara optuženih za ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120 st. 1 OKZ RH i ratnih zarobljenika čl. 122 OKZ RH.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 19. lipnja 2020. presudom odbio kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženog Milorada Božića i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Dana 16.05.2019. nakon provedenog ponovljenog postupka, I opt. Milorad Božić osuđen je na 20 godina zatvora; II opt. Cvijo Baždar oslobođen je optužbe. Ponovljeni postupak je proveden nakon što je Vrhovni sud Republiku Hrvatske ukinuo prvosostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci donesenu u ožujku 2017.

Dana 8. veljače 2016. godine započelo je suđenje protiv Milorada Božića i Cvije Baždara za zločine u Donjem Hrastovcu.

Okrivljenike se tereti da su u rujnu 1991. godine u Donjem Hrastovcu sudjelovali u ubojstvu troje civila i petero ratnih zarobljenika pripadnika MUP-a. Okrivljenicima se sudi u odsutnosti pred Županijskim sudom u Rijeci.

Tijekom tri rasprave održane u veljači i travnju ispitano je 11 svjedoka. Sljedeća rasprava zakazana za 10. svibnja 2016. godine.

13.3.2017. Županijskom sudu u Rijeci proglasio krivim Milorada Božića i osudio ga na 20 godina zatvora, drugooptuženi Cvijo Baždar je oslobođen je optužbi za isti kritični događaj, ubojstva osmorice civila i policajaca. Obojica su nedostupni hrvatskom pravosuđu i nalaze se najvjerojatnije u Srbiji, čiji su državljani.

Predsjednica sudskog vijeća sutkinja Jesenka Kovačić navela je da je utvrđeno da je Milorad Božić, zajedno sa sad pokojnim Živkom Lončarom, po naredbi njihova tadašnjeg zapovjednika u postrojbi pričuvnog sastava JNA Nike Borojevića, u kamion ukrcao trojicu civila i uhićenu petoricu pripadnika MUP-a, da su ih odvezli na lokaciju Čede Simić baru te ubili iz vatrenog oružja.

NEPRAVOMOĆNA OSUĐUJUĆA PRESUDA ZA RATNI ZLOČIN PROTIV CIVILNOG STANOVNIŠTVA U PROSINCU 1991. GODINE

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku proglasilo je danas, 26. ožujka 2020. godine nepravomoćnu presudu, kojom je proglasilo krivim okr. Z.P. za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl.91.st.2 KZ/11, te ga nepravomoćno osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina.

U konkretnom slučaju Sud je primijenio lakši Zakon u korist okrivljenika, dakle Kazneni zakon iz 2011. godine.

POTVRĐENA OSUĐUJUĆA PRESUDA ZA ZLOČIN U BATINI

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Kž-rz-17/2019, od 5. ožujka 2020. godine potvrđena je prvostupanjska presuda Županijskog suda u Osijeku br. K-rz-4/2018. od 26. ožujka 2019. godine.

Prvostupanjskom presudom okr. S.B. proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i deset mjeseci.