U okviru provedbe Projekta “Daj mi ruku za sljedeći korak – razvijanje alata za međuetnički dijalog i izgradnju mira”, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava-Osijek domaćin je radne posjete mladih iz Izraela i Palestine od 6.-11. svibnja 2013. Osijeku i okolini.

10. svibnja u 10 sati održati će se i završna konferencija te otvorenje Izložbe fotografija mladih autora: “S one strane zida”.

Intimni neprijatelji

Dobrosusjedski pogled kroz špijunku

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku imao je priliku provesti četiri radna dana u Izraelu i Palestini, od 14.-18. listopada 2012. Ovo su zapisi s tog putovanja.

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek, zajedno s Centrom za demokraciju i razvoj zajednice (Center for Democracy and Community Development), Jeruzalem i IKV Pax Christi iz Nizozemske, suradnici su na projektu pod nazivom “Pružimo ruke za slijedeći korak – razvijati alate za međuetnički dijalog i izgradnju mira” (Give me your hand for next step – developing tools for inter-ethnic dialogue and peace-building) koji je podržan od strane Zaklade Anna Lindh.

Unutar projekta predviđena je bila i radna posjeta CZM Osijek Izraelu i Palestini, tijekom koje se CZM susreo s timom našeg partnera vezano uz dalji razvoj projekta, ali i s udrugama i mladima iz Izraela i Palestine kako bi razmijenio iskustava i primjere dobre prakse izgradnje mira i suradnje u sukobu, modela mirovnih aktivnosti u zajednicama obuhvaćenim sukobima i bio inspiracija za izradu novih modela i aktivnosti. U okviru projekta predviđena je i posjeta skupine mladih Izraelaca i Palestinaca Osijeku u svibnju slijedeće godine, izložbe fotografija mladih organizirane u Hrvatskoj, Nizozemskoj, Iraelu i Palestini, tiskanje publikacije s fotografijama i tekstovima na pet jezika (hrvatski, engleski, hebrejski, arapski i nizozemski), trening za mlade i velika završna konferencija.

Jedna druga zemlja

Razumijevanje izraelsko-palestinskog sukoba zahtijeva učenje i proučavanje, ali i redovito praćenje događaja koji su, tijekom zadnjih 60 godina, skoro pa svakodnevni. Ali sve to “sjedne na svoje mjesto” tek kada dođete na aerodrom Ben Gurion koji je u blizi Tel Aviva, i još više, kada osjetite svježi zrak Jeruzalema. Prvo pitanje koje se nameće kada osjetite glatki autoput jest, kako li je ova zemlja izgledala kada su došli prvi doseljenici, jer ono s čime se svakako susrećete na svakom koraku u Izraelu, je visoka tehnologija par excellence, prekrasne masline na neplodnom tlu, plastenici s različitim voćem i povrćem pored Mrtvog mora bez kapi vode, ogromni nasadi palmi na stijenama s naslagama soli. Tamo sve to uspjeva, dok kod nas, s našim plodnim tlom iz kojeg izvire voda, patimo od (njihove) pustinjske suše.

Približavanje Jeruzalemu, približava nas etnički raznovrsnijem dijelu zemlje, što zbog mješavine Arapa i Židova, što zbog turista: bijele marame Ruskih vjernica, crne odore pravoslavnih svećenika, šarenilo katoličkih redova, Židovi s crnim šeširima ispod kojih se sjaje uvojci, muslimani u haljama različitih boja… Jeruzalem je podijeljen na zapadni – židovski i istočni – muslimanski dio, i ispresjecan obrambenim zidovima koji okružuju nova židovska naselja. Stari grad ima kontrolne točke na kojima su uglavnom mladi vojnici i policajci u uniformama sa zastrašujućim puškama – u množini, jednom u ruci i drugom na leđima. Osjećaj da je nešto drugačije je tu, premda ništa ne ostavlja prostora za strah. Naša destinacija je istočni Jeruzalem gdje je hotel talijanskog imena daleke B kategorije, ugodno smješten sasvim blizu zidina staroga grada. Ulica ispod nas miriše po svježim začinima, prekrasnoj hrani i slatkom ušećerenom voću – pravi raj za političke i kulinarske sladokusce.

“Masline će biti naš zid”

Koliko je kontekst važan, uočavamo već slijedećeg dana. Naši razgovori s mladima su zanimljivi, kreću od predstavljanja međuetničkog sukoba i rata u Hrvatskoj i završavaju s pričom o njihovim viđenjem stanja u zemlji koje se nikako ne može nazvati mirom. Ova produljena agonija paralelnog postojanja dva naroda, Židovskog i Palestinskog, je od oba učinila založnike vlastite povijesti, sadašnjosti ali i budućnosti. I jedni i drugi govore o svojoj spremnosti da se promijene, ali konkretnih koraka nema, jer svako približavanje onom drugom, je izdaja vlastitog naroda, kulture i identiteta. Pokušavamo biti kreativni i sudjelujemo u prijedlozima o naslovu foto-izložbe: kažemo mladim Palestincima u Ramallahu da smo vidjeli plakat na kojem je bila po našem razumijevanju prekrasna poruka: “Masline će biti naša granica” i u čudu gledamo kako s njihovih lica nestaju osmjesi, a naš bijeli golub mira s malisnovom grančicom pada pokošen. “Ta poruka znači da je cijeli teritorij dokle god ima maslina – Židovski, a maslina ima jako puno na palestinskom tlu.” Šutimo nemoćno pred razlikom u percepciji.

“Vaš je sukob kompliciraniji od našeg”

Mladi su Židovi zbunjeni svim tim sukobljenim stranama u našem ratu. Tko je bio protiv koga, ratovao pa se zatim pomirio i krenuo u boj protiv nekog trećeg, sve je to “jako komplicirano” jer se kod njih jasno zna tko su strane u sukobu. “Mi i oni se ne volimo. Mi i oni se mrzimo. Otvoreno i jasno.” Koncept “dvije države” je prihvatljiv čak za 60% Židova, kažu najnovija istraživanja o kojim nam je govorio Ilan Baruh, bivši sudionik u šestodnevnom ratu, bivši veleposlanik Izraela u Južnoj Africi i dugogodišnji mirovni aktivist. “Ali”, dodaje on, “samo 2% vjeruje da će se to i ostvariti tijekom našeg života”. Stanje apatije je na obje strane. Obje misle da je uzaludno bilo što napraviti na razini građanina. Židovi, stoga što se politika brine o tome da država opstaje i dalje se širi (pozicija moći), a Palestinci stoga što stanje okupacije se nastavlja a njihova unutarnja razjedinjenost raste (pozicija nemoći). Disbalans sukobljenih strana je vidljiv i kroz smanjenu podršku arapskih država Palestini: mladi Palestinci u Ramalahu nam kažu da je osjetno pala financijska i ina podrška velikih i moćnih arapskih država, da je Katar, primjerice, svoju pomoć usmjerio ka Iranu u cilju sprječavanja sukoba, a Palestinu su zaboravili. To, i ponuda Arapske mirovne inicijative upućena od strane 20 arapskih zemalja Izraelu jasno govore da arapski svijet uvažava Izrael i kao stranu u sukobu ali i jednakog partnera u pregovorima.

“Mi smo intimni neprijatelji”

Naši identiteti su povezani: mi i naši susjedi pripadamo sličnom kulturalnom setingu koji nas u mnogome povezuje. Kako se tijekom sukoba previše pozivamo na razlike, zaboravljamo na naše sličnosti i one nas koštaju mira. Ovo je, čini se priča ne samo Izraela i Palestine, već i Hrvatske i ostalih zemalja u našoj regiji. Sretna okolnost u hrvatskoj situaciji su bili UN, EU i NATO, koji su se upleli u naš sukob i prelazak ka miru učinili bržim, lakšim, a tranziciju ka demokratkim društvima održivijom, istaknuo je hrvatski veleposlanik u državi Izrael, Pjer Šimunović prigodom našeg susreta u Jeruzalemu. Hrvatsko članstvo u Europskoj uniji je, po mišljenju našeg Veleposlanika, veliki iskorak ka trajnom miru i dobrosusjedskim odnosima. Izrael i Palestina prizivaju ali ne žele istinsko uplitanje nijednog od ovih faktora jer to znači da će morati vidjeti ne samo gdje griješi neprijatelj, već i oni sami. Nije riječ o tome da su UN, EU ili NATO apsolutno objektivni arbitri, već da su kao strani faktori potrebni kako bi se ubrzao proces primjene i dosljedne provedbe dogovorenog. Prosječni Izraelac vijesti gleda ili sluša svaki sat pa ipak živi u informacijskoj blokadi “goroj od betonskog zida kojim su naša naselja podijeljena”, dodaju mladi Židovi i imaju pravo. Mjehuri u kojima ova dva i medijski odvojena naroda žive, se moraju probiti izravnom komunikacijom, otvorenim dijalogom običnih, malih ljudi željnih konačnog smirivanja stanja i pronalaska trajnog rješenja koje će utišati zveket oružja.

Mirovne aktivnosti u sjeni izbora

Postoje udruge civilnog društva u Izraelu i Palestini koji se bave mirom. Ali su u manjini i rade tiho. Svako izlaganje medijima i javnosti povlači osudu glasne ekstremne manjine. Trenutno sve su oči uprte u predstojeće izbore, istaknuo je u više navrata Walid Salem, direktor Centra za demokraciju i razvoj zajednice iz Jeruzalema. Naime u siječnju je izbor za parlamentarne zastupnike u izraelskom Knessetu. Umjereni s obaju strana se nadaju vraćanju Ehuda Olmerta na političku scenu i obnavljanju njegove Kadime nakon poraza na izborima u 2009. Na taj način, i uz koaliciju s laborističkim i liberalnim strankama lijevog centra, priželjkuju stvaranje ozbiljne opozicije Netanyahuovoj Likud stranci i njihovim desnim partnerima u Knessetu. Oči umjerenih su uprte i u američke izbore. Nadaju se ishodu koji će značiti nastavljanje zaustavljenih pregovora Olmert-Abbas iz 2008. godine i ostvarenje koncepta “dvije države” koje je zaustavljeno izborom Baracka Obame za predsjednika. Treće što pozorno prate jest stanje u Iranu – boje se izbijanja rata.

Ipak, malim koracima, mladi mirovnjaci rade ustrajno na približavanju različitih ciljanih skupina ali ponajprije mladih. Organiziraju autobuse kojima se međusobno posjećuju, organiziraju susrete i razgovore u trećim zemljama, komuniciraju face-bookom i drugim društvenim mrežama… To nije dovoljno, ali je dobar znak da zdravo tkivo ipak postoji a da bi se održalo i razvilo, dobrodošla mu je sva pomoć izvana jer unutarnja je vrlo mala. To smo pokušali iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava s našim partnerima, Centrom za demokraciju i razvoj zajednice iz Jeruzalema i IKV Pax Christi iz Nizozemske kroz ovaj projekt Zaklade Anne Lindh. Nadamo se da ćemo biti uspješni u tome, da ćemo nastaviti i u buduće pomagati mlade Izraelce i Palestince, i biti inspirativni u njihovim nastojanjima približavanju.

Tatjana Škrbić

Julijana Tešija