ZAVRŠENO IZNOŠENJE ZAVRŠNIH RIJEČI U KAZNENOM PREDMETU PROTIV JOVICE STANIŠIĆA I FRANKA SIMATOVIĆ

Dana 14. travnja 2021. godine na Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za kaznene sudove okončano je iznošenje završnih riječi u ponovljenom kaznenom postupku protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića (Tužilac protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića, MICT-15-96-T).

Optužba je tijekom iznošenja završne riječi, te replike i duplike, ustvrdila da izvedeni dokazi izvan razumne sumnje potvrđuju navode optužnice, odnosno ukazuju na kaznenu odgovornost optuženika.
Prema navodima optužnice, u travnju 1991. godine ili približno u to vrijeme, Jovica STANISIC i Franko SIMATOVIĆ pomogli su da se otvori centar za obuku u Golubiću kod Knina, kao i centri u drugim dijelovima Hrvatske i BiH. U tim centrima obučavani su dragovoljci i regruti. Neki su potom raspoređivani u specijalne jedinice DB Srbije ili su postajali instruktori u drugim jedinicama povezanim s DB Srbije. One su formirane u svrhu poduzimanja specijalnih vojnih akcija u Hrvatskoj i BiH.

Optuženici su rukovodili financiranjem, obukom, logističkom podrškom i drugim vrstama značajne pomoći ili podrške specijalnim jedinicama DB Republike Srbije i drugim srpskim snagama koje su sudjelovale u činjenju zločina u Hrvatskoj i BiH tijekom razdoblja na koje se odnosi optužnica. Tijekom dužeg vremenskog perioda oni su neprekidno slali snage i pružali im podršku i nisu ih uputili da se suzdrže od činjenja protupravnih djela nisu prestali s popunom snaga na terenu koje su činile protupravna djela.

Također, Jovica STANISIC i Franko SIMATOVIC bili su odgovorn za specijalne jedinice DB Republike Srbije i oni su organizirali, opskrbljivali, financirali i podržavali njihovo sudjelovanje u pojedinim djelovanjima u Hrvatskoj i BiH i rukovodili njima. Najkasnije od travnja 1991. pa do kraja 1991. godine, srpske snage, a naročito specijalne jedinice DB Republike Srbije koje su djelovale u suradnji s JNA, TO i paravojnim snagama počinile su zločine u gradovima i selima u SAO Krajini i SAO SBZS, napale ih i preuzele kontrolu nad njima. Od ožujka 1992. pa kontinuirano do 1995. godine, srpske snage, a naročito specijalne jedinice DB Republike Srbije, počinile su zločine u gradovima i selima u općinama Bijeljina, Bosanski Šamac, Doboj, Sanski Most i Zvomik, napale ih i preuzele kontrolu nad njima, i počinile zločine u Tmovu.
Podsjećam, optužnici se temeljem individualne kaznene odgovornosti – udruženi zločinački pothvat terete za počinjenje kaznenih djela zločina protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Medu pojedincima koji su sudjelovali u tom UZP, i time značajno doprinosili ostvarenju cilja tog pothvata, bili su optuženi Jovica STANIŠIĆ i Franko SIMATOVIĆ; Slobodan MILOŠEVIĆ; Veljko KADIJEVIĆ; Blagoje ADŽIĆ; Ratko MLADIĆ; Radmilo BOGDANOVIĆ; Radovan STOJIČIĆ zvani Badža; Mihalj KERTES; Milan MARTIĆ; Goran HADŽIĆ; Milan BABIĆ; Radovan KARADŽIĆ; Momčilo KRAJIŠNIK; Biljana PLAVŠIĆ; Mićo STANIŠIĆ; Željko RAŽNATOVIĆ zvani Arkan; Vojislav ŠEŠELJ; i drugi pripadnici srpskih snaga.
Cilj tog udruženog zločinačkog pothvata bilo je prisilno i trajno uklanjanje većine ne-Srba, prvenstveno Hrvata, bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, s velikih područja u Hrvatskoj i BiH, putem činjenja progona, ubojstava, deportacije i nehumanih djela – prisilna premještanja unutar kaznenih djela zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Jovica STANISIC i Franko SIMATOVIC sudjelovali su u udruženom zločinačkom pothvatu kao suizvršitelj i to:

– osiguravali su kanale veze medu ključnim sudionicima u UZP u Beogradu, na konkretnim podrucjima i na loka1noj razini, i između njih

– organizirali i rukovodili formiranjem jedinica DB Republike Srbije i drugih srpskih snaga koje su sudjelovale u činjenju zločina u Hrvatskoj i BiH;

– organizirali i rukovodili financiranjem, obukom, logističkom podrškom i drugim vrstama značajne pomoći ili podrške specijalnim jedinicama DB Republike Srbije i drugim srpskim snagama koje su sudjelovale u činjenju zločina u Hrvatskoj i BiH, pružali su praktičnu pomoć, ohrabrenje i moralnu podršku osobama koje su vršile zločine progona, deportacije, prisilnog premještanja i ubojstva, što je značajno utjecalo na činjenje zločina: oni su to činili uz potrebnu svijest.

Obrana I.opt. i II. opt. tijekom iznošenja završnih riječi te dvije replike na navode optužbe, ukazala je na dugotrajnost postupka (inicijalne optužnica podignuta je 2003., operativna optužnica po kojoj se vodi ponovljeni postupak podnesena je 10. srpnja 2008.). Nadalje, obrana je ustvrdila da optužba dokaze tumači selektivno, izvlači činjenice iz konteksta i prilagođava ih svojoj tezi. I. opt. Stanišić nije imao ključnu ulogu u DB-a niti ključan utjecaj na strukture izvan Republike Srbije u postizanju svrhe UZP-a. Opt. je bio osoba bez značaja za državnu politiku. SDB je bio čvrsta i hijerarhijski uređena struktura. Tijekom ponovljenog postupka nisu izvedeni dokazi da su de facto pozicije optuženih nadilazila njeihovu de jure poziciju. Puna primjena načele subordinacije karakterizirala je njihovu funkciju i način djelovanja unutar službe. Nema dokaza niti da je optuženi Stanišić zapovijedao Crvenim beretkama, odnosno da ih je instrumentalizirao radi ostvarenja svrhe UZP-a. Mladićevi dnevnici koji su tijekom pretresa stambenih prostorija zaplijenjeni, te uvršteni u dokazni supstrat, zabilježili su prisutnost opt. Simatovića na sastancima organiziranim u povodu oslobađanja pilota. Dokazi o njegovom sudioništvu u UZP-u nema. Dijelove govora koji je na ceremoniji u Kuli, Republika Srbija, držao opt. Simatović, optužba perfidno tretira kao svjedočenje optuženika protiv samog sebe.

KRONOLOŠKI PRIKAZ PRVOTNOG I PONOVLJENOG POSTUPKA:
Prvotni postupak trajao je punih 200 sudskih dana, od 09. lipnja 2009. do 31. siječnja 2013. Svjedočilo je ili dalo pisanu izjavu ukupno 133 svjedoka, a gotovo 5000 materijalnih dokaza uvršteno je u spis predmeta.

Optuženici su nakon prvotnog prvostupanjskog postupka, 30. svibnja 2013. oslobođeni po svim točkama optužnice.
15. prosinca 2015. Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju naložilo je ponovno suđenje i to zbog pogreške prvostupanjskog vijeća u primjeni prava:

– PRVOSTUPANSKO VIJEĆE nije presudilo ni iznijelo obrazloženo mišljenje o bitnim elementima kaznene odgovornosti na temelju UZP-a;

– kada je PRVOSTUPANJSKO VIJEĆE tražilo da djela pomagača i podržavatelja budu konkretno usmjerena na pomaganje u počinjenju kaznenog djela – pogreška u vezi s odgovornošću na osnovu pomaganja i podržavanja;

Ponovljeni postupak, prvi takav postupak pred Međunarodnim rezidulanim mehanizmom za kaznene sudove, započeo je u srpnju 2017.
Iznošenje završnih riječi, u ponovljenom postupku, odvijalo se u periodu od 12. – 14. travnja 2021.

Predsjednik suda, sudac Carmel Agius, najavio je donošenje presuda za svibanj 2021.