Zločin u Borovu Selu (opt. Milan Marinković)

 

Postupak protiv Milana Marinkovića, za kazneno djelo ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz čl. 121. te kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.

 

OPTUŽNICA (SAŽETAK)

Optužnicom ŽDO u Osijeku br. K-DO-28/11 od 10. svibnja 2011. optuženi su Milan Marinković, Jovan Jakovljević, Dragan Rakanović, Milenko Mihajlović i Jovica Vučenović. Stavljeno im je na teret zlostavljanje zarobljenih i ranjenih hrvatskih policajaca Zvonimira Mekovića, Dalibora Križanovića, Boška Crčića-Kurtanjeka i Ivana Komšića 2. svibnja 1991. u Borovu Selu tj. počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz čl. 121. i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.

Optužnicu ŽDO u Osijeku br. K-DO-28/11 od 10. svibnja 2011. možete pogledati ovdje.

Rješenjem Izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Osijeku od 2. prosinca 2011. u odnosu na optuženog Milana Marinkovića razdvojen je postupak od postupka prema ostalim optuženicima koji su nedostupni pravosudnim tijelima RH.

Izmjenjenu optužnicu (usklađenu) od 17. siječnja 2012. možete pogledati ovdje.

 

OPĆI PODACI

Županijski sud u Osijeku

Vijeće za ratne zločine: sudac Darko Krušlin, predsjednik Vijeća, sudac Anto Rašić član Vijeća, sudac Ninoslav Ljubojević, član Vijeća

Broj predmeta: Krz 5/11.

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku br. K-DO-28/11 od 10. svibnja 2011. godine, usklađena 17. siječnja 2012.

Optužbu zastupa: Miroslav Dasović, zamjenik ŽDO u Osijeku

Kazneno djelo: ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH

Optuženi: Milan Marinković, u pritvoru od 11. studenoga 2010. do objave prvostupanjske presude 1. veljače 2012.

Branitelji: Marko Cvrković, odvjetnik iz Vukovara, i Zlatko Cvrković, odvjetnik iz Vinkovaca

Žrtve – tučene: Zvonimir Meković i Dalibor Križanović

 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA

BOROVO SELO (OPT. MILAN MARINKOVIĆ) izvjestaji s pracenja sudjenja

 

PRESUDA

Dana 1. veljače 2012. objavljena je presuda Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku kojom je optuženi Milan Marinković proglašen krivim i kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci.

Nepravomoćnu presudu možete preuzeti ovdje.

Sjednica Žalbenog vijeća VSRH održana je 10. travnja 2014. godine. Žalbeno vijeće VSRH djelomično je prihvatilo žalbu opt. Marinkovića i izmijenilo presudu u odluci o kazni, pa mu je umjesto 3 godine i 6 mjeseci izreklo kaznu zatvora u trajanju od 3 godine. Presudu VSRH pogledajte ovdje.

 

PRIKAZ I MIŠLJENJE O PRVOSTUPANJSKOM POSTUPKU

Dana 1. veljače 2012. Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku proglasilo je okrivljenog Milana Marinkovića krivim za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZ RH. Izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci.

Proglašen je krivim što je dana 2. svibnja 1991. u mjestu Borovo Selo, u predjelu zvanom Savulja, kao pripadnik srpskih paravojnih postrojbi, zajedno s Jovanom Jakovljevićem i drugim pripadnicima srpske paravojske tukao letvama, rukama i nogama po tijelu zarobljene, a prethodno hicima iz vatrenog oružja ranjene policajce Policijske uprave Osijek Zvonimira Mekovića i Dalibora Križanovića, uslijed čega su ranjeni policajci, uz bol od zadobivenih strijelnih ozljeda, zadobili i druge ozljede, trpeći pri tome snažnu bol.

Pritvor, u kojemu se optuženik nalazio od 11. studenoga 2010., ukinut je prilikom objave presude.

Optuženje i razdvajanje postupka

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-28/11 od 10. svibnja 2011. optuženi su Milan Marinković, Jovan Jakovljević, Dragan Rakanović, Milenko Mihajlović i Jovica Vučenović. Stavljeno im je na teret zlostavljanje zarobljenih i ranjenih hrvatskih policajaca Zvonimira Mekovića, Dalibora Križanovića, Boška Crčića-Kurtanjeka i Ivana Komšića 2. svibnja 1991. u Borovu Selu.

Rješenjem Izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Osijeku od 2. prosinca 2011. u odnosu na optuženog Milana Marinkovića razdvojen je postupak od postupka prema ostalim optuženicima, koji su nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

Optužnica je 17. siječnja 2012., prije započinjanja glavne rasprave, usklađena u odnosu na opt. Marinkovića.

Tijek glavne rasprave i presuda

Održana su dva ročišta glavne rasprave, 19. i 30. siječnja, nakon kojih je 1. veljače donesena i objavljena prvostupanjska presuda.

Tijekom glavne rasprave saslušano je 12 svjedoka, među kojima i oštećeni policajci Meković i Križanović. Sudsko vijeće odbilo je prijedlog da se kao svjedoci ispitaju tri osobe koje su kao javnost prisustvovale raspravi 19. siječnja 2012.

Okrivljenik je svoju obranu iznio u tri navrata: u svojstvu osumnjičenika pred policijskim službenicima i pred istražnim sucem u studenome 2010. te na glavnoj raspravi 30. siječnja 2012. godine. U početku je tvrdio da se kritičnog dana nije udaljavao od svoje obiteljske kuće, da je čuvao tek rođenog sina te da je dio vremena proveo obavljajući radove oko kuće. Kasnije je tvrdio da je imao goste koji su bili u njegovoj kući na proslavi 1. maja, da je 2. svibnja proveo u svojoj kući s nekoliko rođaka i susjeda koji su to svojim iskazom i potvrdili, a razliku u odnosu na iskaz pred policijskim službenicima opravdavao je zatečenošću uhićenjem. Također je tvrdio da mu nije nadimak „Kurta“.

U postupku je bilo sporno je li optuženi Marinković osoba koju je svjedok Vaso Stanivuković vidio u vikendici u kojoj su zlostavljani oštećenici, a prema stavu obrane, i pravna kvalifikacija optužnice. Obrana je naime tvrdila da do ulaska redarstvenika u Borovo Selo i napada na njih nije postojala oružana pobuna dijela srpskog stanovništva u Hrvatskoj.

Sudsko vijeće nije povjerovalo obrani okr. Milana Marinkovića te je kao ključan dokaz prihvatilo iskaz svjedoka Vase Stanivukovića, ali prije nego što ga je počeo mijenjati i pokušao pogodovati obrani okrivljenoga. Svjedok Vaso Stanivuković je na glavnoj raspravi tvrdio da je Mišo „Kurta“, kojeg je zajedno sa zapovjednikom TO Borova Sela Šoškočaninom i Jakovljevićem vidio na kritičnom mjestu u kritično vrijeme, zapravo Milan Puškar zvani Kurta, a ne okrivljeni Milan Marinković. No sudsko je vijeće prvenstveno iz iskaza ovoga svjedoka iz istrage, u kojem je pobliže i uz detalje opisao inkriminirani događaj, zaključilo da je upravo okr. Milan Marinković osoba koju je u kritično vrijeme na kritičnom mjestu vidio svjedok.

Sud je u presudi naveo kako je opće poznata činjenica da su oružani sukobi u Republici Hrvatskoj započeli 28. ožujka 1991. napadom srpskih paravojnih postrojbi na pripadnike MUP-a na Plitvicama, a da su okolnosti koje su opisali oštećenici u ovome postupku upravo ukazale da se radilo o pripremljenom i organiziranom napadu pripadnika srpske paravojske, o pripremljenoj zasjedi u koju su upali oni i njihovi kolege. Iz toga je Vijeće zaključilo da se 2. svibnja 1991. u Borovu Selu nije radilo o izoliranom slučaju sukoba, nego o nemeđunarodnom oružanom sukobu na koji se imaju primijeniti Ženevske konvencije i Dopunski protokol (Protokol II).

Iako je optužnicom okrivljenom Marinkoviću stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZ RH i počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz članka 121. OKZ RH, Vijeće je zaključilo da se ne može raditi o stjecaju ovih kaznenih djela, jer jedno konzumira drugo, odnosno da se može raditi o prividnom stjecaju. S obzirom da pojam ratnog zarobljenika u sebi sadržava i pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje i koji su izvan bojnog stroja, između ostalog i uslijed ranjavanja, radi se o kaznenom djelu ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.

Okrivljenom Marinkoviću izrečena je kazna zatvora u kraćem trajanju od donje granice propisane zakonom za predmetno kazneno djelo. Vijeće mu je, primjenjujući odredbe o sudskom ublažavanju kazne, izreklo kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci.

Vijeće je okrivljenika u potpunosti oslobodilo snošenja troškova kaznenog postupka.

Smatramo da je Vijeće korektno provelo prvostupanjski postupak. U obrazloženju presude posebna pozornost obraćena je na ključnu, a spornu okolnost identiteta počinitelja ovoga kaznenog djela.